Dobra organizacija

[anemona japonica]

U zadnje vrijeme(otkada sam ponovno trudna) dodatno me zaokuplja gore navedena tema i htjela bih da mi kažete kako "to" izgleda kod vas.
Dakle,kako usklađujete deseterosatno radno vrijeme,obitelj,domaćinstvo i uskoro još jednog člana obitelji na način da svi budu zadovoljni i da svačije potrebe budu (barem u osnovnim okvirima)zadovoljene?

Često mi se,sada,dešava da se pitam jesam li možda mogla biti brža/efikasnija/više s djetetom/tjera li me ta lagana grižnja savjesti proizašla iz osjećaja da nisam dovoljno prisutna doma na nedosljednost i popustljivost prema mome vrtićancu/zašto nemamo super skuhanzdrav obrok baš svaki dan...itd itd
Uglavnom,ne bih htjela da tema ispadne previše filozofska i apstraktna već upravo praktična i primjenjiva,da se jave mame sa svojim savjetima i iskustvima kako usklađujete sve navedeno,kako izgledaju vaši radni dani ?

Ispričavam se ako nisam uočila sličnu temu

[skorpionka]

Ne mogu ti odgovoriti jer nemam desetsatno radno vrijeme, nego osmosatno. Čak na papiru imam sedmosatno ali teško završim posao u tom vremenu pa ostajem duže.

[anemona japonica]

Ne mogu ti odgovoriti jer nemam desetsatno radno vrijeme, nego osmosatno. Čak na papiru imam sedmosatno ali teško završim posao u tom vremenu pa ostajem duže.

To što sam napisala deseterosatno je više simboličan broj(nekada radim i 9 sati ali u prosjeku desetak)
Napiši svoje iskustvo,bilo bi mi drago čuti

[she]

Nemam desetosatno radno vreme ali sam od početka mama sa dva deteta tako da mi je dobra organizacija bila prioritet od starta. Ukratko: odredi prioritete!

Npr. ja sam štedela svoje vreme bukvalno na svemu što nije vezano za decu: kuću sređivala u hodu i uglavnom ofrlje, peglala samo ono što se mora i to onda kad mi treba, uvela maramice za briskanje po kući (za kupatilo, za kuhinju, za prašinu, za prstiće po stolu...),odredila jednu sobu za lom koji neću moći da sredim u dogledno vreme, kuvanje podigla na viši nivo tako što bih spremala ručkove koji se spremaju za cca 1h ili tako što bih upržila veću količinu npr mlevenog mesa sa lukom pa zaledila manje porcije koje bih koristila za bolonjeze/musaku/faširance...Deci sam se posvetila maksimalno i onda kad su oni budni nisam radila ništa što nije vezano za njih.

Naravno, sad su moji predškolci veći, ne treba im mama baš na svake 2sek (možda na svakih 5 ), zabavljaju se sami dobar deo vremena pa mama ne samo što stigne pristaviti bolji ručak ume uleteti i u poduhvat zvan 'šivenje suknje' ili 'čitanje knjige' - jeste da knjigu pročitam za mesec dana a suknju sašijem za 2 ali nema veze, nekad nisam mogla ni kosu oprati a da mi njih dvojica ne vise na nogavicama

[dodoli]

Ja imam običaj reći da se moje roditeljstvo sastoji od deranja i vječite grižnje savjest
Nemam 10-satno radno vrijeme, radim 7 sati i u mom slučaju su nam relacije jako male pa na to ne trošimo vrijeme. Prednost malog grada
No šalu na stranu, prioriteti su najvažniji. Mi smo žene sklone pred sebe postavljati prevelike ciljeve i odgovornosti. A sve bez potrebe, da bi se dokazale drugim ženama ili ne znam što?!?!?
Meni više stvarno nije jako važno da mi sve bude tip-top. Iz jednostavnog razloga jer je to s dvoje djece i 2 zaposlena roditelja nemoguće! I što bi se ja oko toga nervirala?

[srecica tara]

Ja imam običaj reći da se moje roditeljstvo sastoji od deranja i vječite grižnje savjest

Ovo potpisujem.
Pola dana provedem deruci se po kuci, nemoj ovo, nemoj ono...past ces. uzmi neku igracku... sama sebi nekad idem stim na zivce.
Ja sam doma, ne radim, i samim tim bih kao tribala sve stizat, a ne stizem, nekad zbog lijenosti, a nekad zbog samih drugih obaveza.

Puno mi je lakse sta se tice samih cura i mog nacina "ukrotavanja". Imam neki raspored kad smo same. Ujutro kad se dignemo najprije ih sredim da smo po tom pitanju mirne. A onda sve ostalo, kucanske poslove sebi rasporedim tako da kad mi najmanja cura ide u podne spavat, da ja mogu sjest i domorit tu sat vrimena.

A kad ej muz doma, e onda je to raspad sistema. On im sve pusti, i onda je teze i meni. Sve ono sta meni ne rade to rade i nadoknade snjim, a njega opce nije briga. , a ja kao da tad ne postojim. Ja sam uvik negatiovac.

Tezim tome da mi u kuci bude sve na svome mistu, al sa tri haharice nemoguca misija. uspijem samo osnovno sredit, a ona veca ciscenja i pospremanja ostavim kad je mm doma pa ih odvede iz kuce na cili dan.

[anemona japonica]

Hvala na odgovorima
mene uvijek fasciniraju žene s dvoje ili troje male djece(ne spadamo tu jer će razlika biti gotovo 6 godina) pa nekako mislim da se nemam pravo žaliti
Većina ovdje ima pomoć mame pa neke moje poznanice stignu sve i imaju krasan dnevni raspored
Kod mene je to jurnjava,trka,raspad isitema na dane kasnim na sastanke jer sinko ne želi izaći iz auta kada ga vozim na trening,jer neželi obuti cipele,jer je "baaaš saddd počeo crtić" itd itd
A o jelu...to je posebna priča koja odstupa od osnovne teme.Tu sam nemoćna.Recimo da su ta uvjeravanja i moja diplomacija najveći razlozi zašto vozim ko luda kroz grad jer u zadnji čas stižemo gdje god da idemo.
No,mea culpa,od početka popuštam i sve za ljubav prije ili kasnije udovoljim(tako ja to nazivam) dok neki tvrde da sam topao i emotivan roditelj
Kućanski poslovi dođu na red u sitnim noćnim satima pa nerijetko peglam do dva-tri,ribam wc i stavljam veš na sušilo i sada radimo na reorganizaciji.
Kuhanje...isto tako dosta toga je smrznuto i napola gotovo,nekad jedemo vani,nekad kuha mm....
a nekad mi dođe da

[Krumpirić]

Kod mene je to jurnjava,trka,raspad isitema na dane kasnim na sastanke jer sinko ne želi izaći iz auta kada ga vozim na trening,jer neželi obuti cipele,jer je "baaaš saddd počeo crtić" itd itd

ama, to je tako svuda

[srecica tara]

mene uvijek fasciniraju žene s dvoje ili troje male djece(ne spadamo tu jer će razlika biti gotovo 6 godina) pa nekako mislim da se nemam pravo žaliti

nekad je imat jedno u rangu kao da ih imas troje ili vise. ako je dite zivo samo od sebe, nema pomoci, ne vazi onda ova tvoja

meni je srednja cura ajme, katastrofa. njoj treba sve 66 puta ponovit. obozava hodat bosa . pa miljon puta jesi vise obukla papuce, ajde obuci papuce. dok ce me druge dvi poslust iz prve, jer me ova najgora tolko izludi da se pocnem drekenzi okolo, pa mozda zato.

a sta se tice hrane, imam jednu takvu u kuci. ona moze zivit samo na manistri i kumpiru. . ona ne zna sta je povrce.
odrast ce, a s vreimenom ce ti priredit jos punoooo toga

[veky32]

ma sve ce to doci i proci
u pocetku ces zivjeti iz dana u dan
svaki dan isto-budenje, presvuci jedno, presvuci drugo
brze bolje popijem kavu dok su koliko toliko mirni
pa daj jednom jest, pa drugom
pa brani ovo mlade od ovog starijeg---sto upravo radim dok pisem

pijem prenatal sa omega 3 masnim kiselinama za bolje zivce

[Barbi]

Sa razlikom od 6 godina ti ćeš jako brzo biti na konju.
Moji su 4 godine razlike. Mlađa sad ima četiri i pol. Zadnje dvije godine sigurno je pjesma, pjesma. I sad mogu razumjeti one teorije da je lakše sa dvoje nego s jednim ili s četvero nego s dvoje.
Baš često kažem zadnje vrijeme kako su mi oboje već veliki i kako se super s njima organiziram, sve stignem, sve se dogovorimo... a kad se ona tek rodila mislila sam da to nikad neću dočekati.

[piko]

Kod nas je razlika 2 godine-jedna školarka i jedan vrtićarac Radno vrijeme: 8 sati (+ vožnja do/od posla)

She je napisala:

Ukratko: odredi prioritete

To je moj moto. Prioritet su djeca, zajednički ručak/večera i zajednički vikendi. Pokušavam što više biti s djecom, ali kako oni rastu tako im i ja manje trebam. Neke navike su ostale iz vremena kad su klinci bili mali, pa sam im trebala svaki tren, a to je buđenje u 6 kako bi stigla napraviti neke stvari dok oni spavaju, te peglanje, pospremanje i kuhanje iza 21 h, kad klinci odu spavati.

[Krumpirić]

Sa razlikom od 6 godina ti ćeš jako brzo biti na konju.
Moji su 4 godine razlike. Mlađa sad ima četiri i pol. Zadnje dvije godine sigurno je pjesma, pjesma. I sad mogu razumjeti one teorije da je lakše sa dvoje nego s jednim ili s četvero nego s dvoje.
Baš često kažem zadnje vrijeme kako su mi oboje već veliki i kako se super s njima organiziram, sve stignem, sve se dogovorimo... a kad se ona tek rodila mislila sam da to nikad neću dočekati.

moja ima 1.5, razlika je gotovo u dan ko kod Barbi i da nije tako često bolesna (jaslice) stvarno to nebi bilo ništa strašno. Naime, oni se sami IGRAJu
Stariji se nikad nikad nije igrao sam, dok nije dobio ekipu za igru. Čak se i jedno pored drugog igraju u sobi, a da ih samo povirit treba. I to po pola sata. JA to sa jednim djetetom nisam doživljavala.
fascinantno je da se on može igrati playmobilom, dati njoj velike figure, a on se igrati ostalim, a da ona previše niti ruši niti jede

[mare10]

Ne radim pa nisam baš u kategoriji preopterećenih ali imam dijete od godinu i deset mjeseci. Sve stižem, dva ručka (kuham posebno sebi i mm-u ,a posebno mišici), kuća mi je uvijek čista i pospremljena. Kod mene sve šljaka na uštrb mene, znači sada dok ona spava ja sam cijelu kuću sredila, kuham i sad sam na netu pola sata. Cijelo jutro i popodne dok ne ode spavati je njoj posvećeno, i tek se smirim dok ne ode navečer spavati. I to je moje vrijeme za punjenje baterija.

Je, istina je da više nemam 10 prijateljica s kojima ispijam kavice, imam dvi, tri koje poštuju da nemogu ići s njima na kavu baš kad one žele nego kada je meni zgodno, je isitina je da nisam pročitala knjigu ima dvije godine, je istina je da ne idem vani, je istina je da ne uguravam u taj svoj raspored ništa što nemogu sitići, ponekad ostanem zakinuta ali eto to su moji prioriteti.

[Adorabla]

mare10 ali ti ne radis. Nije bas ista organizacija kad ne radis i kada radis 10 sati dnevno
Ok, moje sada vec velike pa si mogu "priustiti" raditi 10 sati medjutim i kad su bile manje morala sam raditi prekovremene. Iskreno da tada nisam imala tetu cistilicu/cuvacicu i maminu pomoc ne znam kako bih stigla. Sad kad toga vise nema muz mora puno uskakati. Hvala bogu zasada to moze jer nema guzvu na poslu.
Mi kuhamo navecer za drugi dan. Ono sto je kriticno dovrsavamo ujutro. Masina za ves je programirana da se pali svako jutro oko 5 i onda ujutro vesamo ves. Ne peglamo posteljinu, ves, obicne majice i ono sto ne trazi nuzno peglanje. Dok su cure bile u vrticu nismo kuhali rucak nego smo imali polugotovu, nesto na brzinu, veceru. Pospremanje iskljucivo nedjeljom. Ok to je sada stvarno palo u drugi plan dok su lijepi dani pa se dogodi da pospremamo parcijalno, svaki dan po pola sata, sat vremena ono sto je kriticno.
Sto se tice dvoje djece to potpisujem cure. Veliko je rasterecenje kad ih imas dvoje jer se zaigraju skupa.

[Krumpirić]

mare10 ali ti ne radis. Nije bas ista organizacija kad ne radis i kada radis 10 sati dnevno
Ok, moje sada vec velike pa si mogu "priustiti" raditi 10 sati medjutim i kad su bile manje morala sam raditi prekovremene. Iskreno da tada nisam imala tetu cistilicu/cuvacicu i maminu pomoc ne znam kako bih stigla. .

preživila bi
doduše, ja ne radim baš često prekovremeno i dijelim sve 50/50 s mm-om.

[mare10]

Adorabla zato sam i naglasila da ne radim jer znam da nije isto. Iako vidim u svom okruženju isto mame koje ne rade, pa ništa ne stižu i cijeli dan im je u strci

[anemona japonica]

Svi kažu da je ključna dobra organizacija,slažem se,ali pitanje je što učiniti kada okolnosti situaciju čine složenijom nego što jest
Kako uz to sve stići ponekad generalno očistiti,presložiti ormare,prati zavjese,pobrisati prašinu s kritičnih i na pravu nevidljivih točaka i sl.Znate,na one sitnice koje ne vidiš kada zatvoriš ormar/ladicu/vrata pa se gomilaju vremenom...Recimo kada tijekom tjedna naći vremena za izvesti dijete u park ili negdje (ne računam shopping centre itd)kada sada zimi mrak padne i prije nego što mnogi dođu s posla(o temperaturama da ne govorim)
A kupanja,igranja,radni listići,razgovori i ostale na oko svakidašnje radnje kojima ne pridajemo toliku važnost a opet našoj djeci ostaju u sjećanju i formiraju ih.Često se pitam je li bitnija kvaliteta toga vremena s djecom ili kvantiteta(naravno,teško uvijek može obadvoje biti zastupljeno) jer svakodnevnica je opet svakodnevnica nekako mi se čini da to izuzetno oblikuje stav i (emocionalnu) stabilnost.
Ostaje li vam vremena (i kako/kada) za recimo za druženja s prijateljima,frizuru(pedikuru/manikuru-mislim što je tko već prakticirao i voli)za nekakve hobije,čitanje,s vremena na vrijeme pogledati dobar film ili napraviti kolač?
Neznam kako vama,ali meni se čini da kada se krećeš među ljudima trebaš makar pristojno izgledati(to meni uključuje povremeni posjet frizeru,odlazak u shopping nekakav osnovan make up)jer u mom poslu stvarno nitko blagonaklono ne gleda na dolazak u trenirci raščupan masne kose itd pa se nekad u liftu šminkam,u autu češljam itd itd a onda opet vidim neke mame koje stignu sve to i na visokom nivou.
Možda će se činiti da odlazim u trivijalnost ali zaista me zanima kako gledate i postupate.

[she]

A kako da te ubedimo da se sve stiže kad ti prosto isijavaš ubeđenje da smo sve to što tvrdimo samo umislile?. I kako da te ubedimo da smo kroz sve to prošle sve mi redom, sa jednim detetom, dva, tri, četiri, pseudoblizićima, blizićima, trojkama...Da apsolutno nije važno da li će mama menjati lak na nogama svakodnevno, dali će se moći jesti sa štoka na unutrašnjoj strani vrata od špajze, da li će dete i po kući ići popeglano i ful nepoflekano, da li će mu roditelji biti lepo raspoloženi jer im seksualni život radi kao po špagi a društveni ostati netaknut ako u srednjoj školi...Pa nijedna od nas ne radi na poslovima gde je dozvoljeno doći u pižami i kose neoprane 20 dana, nijedna sa svojim porodicama ne živi u svinjcu i verovala ili ne nijedna od nas nije skrenula pameću zbog tolikih obaveza. Bude kriza u nekim periodima nećemo se zezati ali one tako brzo prođu, neke se čak i tek kasnije skontaju a dok si u krizi misliš da je sve glatko. Neka se dobro organizuje u startu, neka organizaciju prepusti sa dotični trenutak, neku organizacija mimoiđe ali ono što je najvažnije jeste da decu baš briga da li komšinica misli kako im je mama aljkavuša jer ima prljavo suđe od doručka u doba večere - deca će pamtiti samo mamu koja je uvek mogla da ostavi sve što radi i sedne na pod da ređa legiće

[anabama]

I mene ovo zanima ....
Trenutno sam kuci na porodiljnom ali se vec mucim kako cu sve stici kad pocnem raditi 10 sati... troje djece, muz cesto odsutan fizicki.....
Mama i tata mi vec i sad uskacu zbog dovozenja/odvozenja djece u skolu a kad krenem raditi to ce im biti svakodnevnica jer ja ranije krecem na posao. I isto tako ih dovoditi iz skole jer cu ja jos uvijek raditi.
Malenu bi ostavila jos neko vrijeme kuci do cca 3. godine pa i nju netko i cuvati ... jos uz to sve kucne poslove....

Za sad sve stima jer sam doma .... ali dogodine imam osjecaj da za nikoga necu imati vremena