Ne jede u vrtiću, uopće :(

Pa kaj stariji ne idu u vrtić, ono da ima uzor? :conf

Ja joj ne bi popustila, jer očigledno isprobava granicu. Možda da joj jedino za sada nosiš nešto za jelo.

Šta kažu tete?

ne bi joj nosila jest od doma. ako je gladna jest će, ako ne, jest će kad dođe kući. nemoj je isticati posebnom hranom (nagrađivati za izvoljevanja).
nemoj se ni dat tako manipulirat. ovo s pjesmicama i plakanjem kad ti dođeš a inače se igra i druži ignoriraj. proći će kad vidi da nema efekta.
ne kužim ovo s piškenjem samo jednom.. ostala piškenja ne obavlja uopće ili joj se oblači pelena ili trpi do doma?

XX na Vindaloo.
Ja bih ovo na roditeljske stojbe prebacila jer ona s tim nejedenjem zapravo samo manipulira.

Slažem se da on na takav način manipulira, ali pitanje je na koji način riješiti tu situaciju?

Da li represivnim mjerama? :roll

Mislim da bi ona bila sretna kad bi ti s njom mogla podijeliti dio boravka u vrtiću.
Možda da ujutro ostaneš na doručku i budeš s njom. Ne nužno da ona pojede, već da joj daš na važnosti. Naravno ako tete dozvole.
Mislim da njena adptacija traje i upravo to što je treća, naviknuta je da je centar svima i nije joj lako sad postati jednaka i uklopiti se u sredinu.

ajoj, baš je glumica... to igranje na samilost ti sigurno najteže pada :hug

sa srednjim djetetom sam prošla isto tešku adaptaciju i znam kako mogu biti uporni i koliko im se ponašanje mijenja kad se osjete ugroženi

priključila bih se mišljenjima Vindaloo i tanje... pravila vrtića se moraju poštivati i čim prije ona shvati da po tom pitanju nema izbora, bit će vam svima lakše... ja bih ju pustila još neko vrijeme tako, jest će kad dođe doma dok ne shvati da je i u vrtiću lijepo i hrana ukusna... mislim da joj ne bi trebala popustiti na njene manipulacije jer ona pruža otpor zato što osjeti da taj otpor ima učinka na tebe, ali istovremeno bi joj svakako trebala dati do znanja da je ona tvoja posebna curica, da ju svejedno jako voliš i da ti jako fali, ali da jednostavno moraš raditi i da je ona sad velika cura koja treba svoje društvo...

ja ne bih nikako popuštala joj što se satnice vrtića tiče i ne bi se više miješala u taj raspored u vrtiću, naprotiv, po meni bi ti trebala biti odrješita i jasna da razlozi zbog kojih ona ide u vrtić nisu vezani uz nju i da nisu kazna već da to jednostavno tako mora biti... naglašavala bih to da ti moraš raditi jer moraš zaraditi kune (ja kažem za jogurte i mlijeko, ali možeš reći i za kinder jaje ili neku njenu omiljenu slasticu, npr.)... bitno je da ona shvati da drugačije ne ide, onda će to prije prihvatiti :dada

u svakom slučaju bi dobrodošlo više zagrljaja u popodnevnom i večernjem terminu, druži se više s njom, stalno joj pričaj, navodi ju da ona tebi priča o vrtiću, ali ne kroz negativnu prizmu, nego ju pitanjima navodi da ti kaže imena svojih frendica, da ti otkrije čega su se igrale i koje su pjesmice naučile, koje su im tete priče pričale... s vremenom će biti bolje, mora!

Ja uopće ne bih postavljala toliko pitanja o vrtiću i pokazala joj da pridajem toliko važnosti cijeloj toj situaciji.
Za vrtić bih je pitala kako je bilo, jel sve ok i kraj priče.
Kada ona kaže da je bez veze i da se ne igra ni sa kim, odgovorila bih joj da znam da joj je sigurno teško u početku, ali da će se privići vremenom i da će sve biti ok uskoro. Da svako dijete prođe kroz taj teži period i da na kraju svi vole vrtić i uživaju u druženju i igri.
A taj je vrtić njena obaveza isto kao što je mamina i tatina obaveza da idu na posao. Kraj.

Vjerujem da tebi sad sve to jako kida živce, ali isto tako si i svjesna toga da vas vrti oko malog prsta. I znaš da nećeš sigurno popustiti, dati otkaz i sjediti s njom kući, zar ne?

Onda spakuj te živce u džep i imaj na umu da će ju proći ta "igra" kad vidi da nema baš neke povratne reakcije kakvu si je ona zamislila.
Tebi :hug

mmar je napisao/la: Posebno kuži da me vrti oko malog prsta, pa mi npr. pjeva pjesmice ili priča priče, kako je mama ostavila svoju najveću ljubav u vrtiću, ostavljala ju svaki dan, a onda su ju izbacili s posla, pa ju više nije ostavljala.

Curica ti je prava pametnica :lol

Ne ljuti se sto se smijem,ali imam jednu istu takvu

Ne brini se, naviknut ce se
Budi dosljedna,pocet ce ona jesti, kada vidi da joj pokusaji ne uspijevaju

A,ta dosjetljivost ce joj dobro doci u zivotu

Mmar grlim te i ne nerviraj se :hug

nisam bas pazljivo citala, pa nisam upratila dajes li joj soka ili grickalica, slatkisa.
to im zna jako poremetiti prehranu, ako bas nisu neki jelci.
pogledaj samo koliko sok ima kalorija.

ja bih je maknula od stola, za veceru isto to ponudila.
jel jela sto danas, pila?

Mmar digni je od stola, jesti će kad ogladni ( ali taj ručak naravno) i uopće joj vise ne spominju hranu i ne pitaj je jel gladna... Ignoriraj :lebdi

I pročitaj obavezno knjigu od Jasper Julla o hrani (ne znam tocan naziv).
Ja sam shvatila da ona samo u vrticu neće jesti...
Sto se tiče vrtića također ne bih s njom uopće o hrani, prepustila bi to odgajateljima...s napomenom da bih dogovorila s njima da joj se svaki obrok nudi, znam da ponekad zna upaliti malo ostriji odnos "moraš to pojesti!" pa makar to bio jedan krompirić...

ali ne mora sjediti za stolom cijeli dan. Neka sjedi dok vi rucate, a onda makni tanjur i nema nikakve hrane do vecere/uzine, nikakvih oblizeka pogotovo, a za veceru joj opet daj ili ovo od rucka ili sta god joj spremas za veceru. Sto manje drame oko hrane. Budi hladnokrvna.

mmar ne zeli ona tebe ni slomit ni motat oko malog prsta. ona trazi nazad poziciju koju je imala, a sad osjeca da ju je izgubila jer je u vrticu, odvojena ("odbacena"). i to i govori pjesmicama.
ono sto njoj sada treba kako bi prevladala krizu u kojoj se nasla je stabilnost i dosljednost i naravno puno podrske i ljubavi. i to sve skupa u ravnotezi. ja ju ne bi tjerala da sjedi za stolom nikako vec bi hladno rekla ok, jest ces veceru i gotovo. za vrtic isto, ako nece ne mora. to nek tete rjesavaju ako misle da trebaju. pricu o vrticu skrati. kako ti je bilo, ruzno, ajoj bas mi je zao, bit ce drugi dan bolje i gotovo. ne uvjeravaj ju da nije bilo ruzno niti trazi kontraargumente njenima, jer da to pali vec bi upalilo. nakon vrtica vas dvije ne jurite doma nego se malo procetajte, kratko do parka ili nesto.
i nace ako mislis da niste prema njoj dovoljno dosljedni, probaj to mijenjat za njeno dobro. to naravno ne znaci treniranje strogoce, vec jasno utvrdivanje nekih pravila, za one stvari koje su vam vazne...

thinkPINK je napisao/la:mmar ne zeli ona tebe ni slomit ni motat oko malog prsta. ona trazi nazad poziciju koju je imala, a sad osjeca da ju je izgubila jer je u vrticu, odvojena ("odbacena"). i to i govori pjesmicama.
ono sto njoj sada treba kako bi prevladala krizu u kojoj se nasla je stabilnost i dosljednost i naravno puno podrske i ljubavi. i to sve skupa u ravnotezi. ja ju ne bi tjerala da sjedi za stolom nikako vec bi hladno rekla ok, jest ces veceru i gotovo. za vrtic isto, ako nece ne mora. to nek tete rjesavaju ako misle da trebaju. pricu o vrticu skrati. kako ti je bilo, ruzno, ajoj bas mi je zao, bit ce drugi dan bolje i gotovo. ne uvjeravaj ju da nije bilo ruzno niti trazi kontraargumente njenima, jer da to pali vec bi upalilo. nakon vrtica vas dvije ne jurite doma nego se malo procetajte, kratko do parka ili nesto.
i nace ako mislis da niste prema njoj dovoljno dosljedni, probaj to mijenjat za njeno dobro. to naravno ne znaci treniranje strogoce, vec jasno utvrdivanje nekih pravila, za one stvari koje su vam vazne...

X na ovo od riči do riči!

Ja mislim da imas jednu veliku pametnicu ali i manipulatoricu.Znam da je tesko ali moras biti hladnokrvna,sta sad da je ostavis kod kuce onda opet imas problem sa skolom,dode ti jos gore :dunno

nama je adaptacija trajala godinu dana,dramila je do bola kad ja tu,ja na vrata ona prestaje,nije htjela rijeci progovoriti u vrticu(napocetku nije jezik znala)isla sam i psihologu,rekao mi je samo da ne pridajem toliku vaznost,da ne ispitujem,jesi pricala,jesi jela i stvarno je pocelo da bude bolje onda kad sam ja popustila.Jos uvijek nije opustena kao kod kuce ali ide rado,zna nekad vikendom plakati jer vrtic ne radi.

Moj najstariji sin se nije adaptirao u vrticu uopce, nikad (nije da sad zelim nekoga plasiti ali to je doista bilo tako), odbijao je jesti i piti, odbijao se igrati i to je trajalo sve do skole.

Dok je bio manji, tete su iskreno priznale da takav slucaj nisu imale i mogli smo mu od doma donositi bilo sto, samo da pojede, ali problem nije bio u hrani (iako je i inace bio tezak za hranu) nego u vrticu, pa nije pomagalo sto sam ja donijela ono sto inace voli jesti (s tim da sam smjela donositi samo hranu za dorucak, za rucak tetama nije htio pojesti niti jednu jeidinu zlicu).

Kasnije, kad je bio veci, isto je u vrticu jeo je vrlo malo ili gotovo nista. Nama je konacno rjesenje bilo da ga u vrtic dovodim nakon dorucka kod kuce, a djed ga je kupio prije spavanja, pa bi rucao doma (iako je u vrticu sjedio za stolom, ali je odbijao jesti). Hvala Bogu pa je djed uskocio, jer da nismo imali tu opciju ne znam kako bi se to rijesilo. Doduse, evo, moram priznati da meni tada nije padalo na pamet potraziti nekakvu podrsku psihologa ili ostalih strucnjaka u vrticu, ali da sam ga morala ostavljati u vrticu po cijele dane, vjerojatno bi krenula u tom smjeru, da sacuvam djetetovo zdravlje.

Za utjehu, skolu je volio od prvog dana, a sad je gimnazijalac visok 1.90 m i tezak 80 kg :lol

Ja sam i dalje mišljenja da sada trebaš biti posebno osjetljiva i imat razrađen plan sitnih radosti prema njoj. Njena adptacija i dalje traje.

Znaš koji je uzrok problema, razdvojenost, nova sredina. U srcu znaš šta bi trebalo činiti da ona bude sretna, pokušaj postići da ona želi ono što ti smatraš ispravnim.
Recimo želim da M. 4 godine opere kosu, a to je problem. Pitam je hoće li da ju zalijevam sa zdjelicom ili ćemo tušem. :nata

Daješ joj izbor a ishod je po tvom. Kako raste izazov je veći!

Znam okrenit pilu naopaku. Pa recimo ja plačem kad ona ide u vrtić, nabrajam joj šta će ona tamo radit, a ja moram ostati doma sa sekom. :mrgreen

Njen odgovor je zadnjih dana. Ne brini mama, čuvat će te seka.

Svijet je okrutan i moraš ju pripremat za njega. Možeš hladnokrvno i autoritativno, a možeš se truditi da joj olakšaš pa je trikovima i obmanama uvodit polagano.
Kako god izabereš, moraš biti dosljedna.

:drink

Juulova knjiga se zove Hura idemo jesti. Pomaže duševnom miru

Mi smo s tužnom vrtićkom prilagodbom otišli do psihologa - tuga nije stala ali je meni pomogao "pogled sa strane" - do vrtićkog veselja i igre prave i osjećaja pripadnosti stvarnog je došlo u dobi od 6 (a krenuo je s 3,5

) - imali smo krasne tete :dada

koje su znale pomoći uključivanju, a ne nametljivo. Popričaj s tetama :dada

. I ovo s izborima pomaže, o da, koju će od 3 ponuđene majice ujutro obući (i svrne pažnju od vrtićke muke i da važnost i osjećaj da nije sve nametnuto)

Inače, pokušavamo primjeniti savjet tp ne ispitujemo puno oko vrtića, samo ju pokupimo i pitamo starijeg kako je njemu bilo, onda on priča šta su radili, a ona se nekako spontano uključi i sama nabraja onda šta je ona radila, valjda jer ne može slušat nikog drugog osim sebe dok priča

super!

Mmar- vidis da polako popusta :up

Treba joj vremena da se navikne, bit ce to sve ok
Samo tako nastavi, budi dosljedna
Ljubac maloj pametnici :kiss

Mmar-kako ide?

mmar je napisao/la:.....
Neki dan mi je rekla da je ona moje malo tužno dijete, da sam ja njena mamica, jel ja to znam, a ona je tužna jer mora bit daleko od mene.
I da ona svojih petero djece neće vodit u vrtići jer bi bila tužna kao što je i ona.

Znam da je ovo mudrica s razlogom smislila,ali mi je tako zaooooo :luv

Barem si odradila to sa popisom odredjene hrane, pa da pocne napokon jesti

Jesi li pokusala da joj obecas nesto odredjeno,pa da je nagradis kada dodje kuci? (Ne mora biti nesto veliko, npr. vanredni izlazak napolje i sl.)
Znam da je i to na jedan nacin popustanje,ali je meni bilo ucinkovito kod nekih svari koje je morala da uradi.

mmar je napisao/la:Da samo kažem, da je jela od početka dohrane sve odlično, uglavnom variva i guste juhe, meso u njima, sve povrće, ma sve redom što sam joj dala.
Pa je počela izbacivat svašta, al sve pomalo.
Odjednom više ne voli mrkvu.
Pa onda ni grašak.

I tak malo pomalo, došli smo do toga da ne jede nikakve umake, nikakva variva, samo juhe, ili bistre ili krem ali bez komadića povrća, meso samo pohano ili pileće pečeno, ne u umaku.
Krumpir samo kao pomfri, tjesteninu samo čistu, bez ičega, rižu isto tako, nema šanse da pojede rižu s tikvicama npr. kako god da su sitno naribane.

To sam sama kriva,

Točno ovo sam imala i ja.
I sama si si odgovorila na kraju, ali probaj vratiti na početak kako je i bilo i to ovako:

tanjabb je napisao/la:ali ne mora sjediti za stolom cijeli dan. Neka sjedi dok vi rucate, a onda makni tanjur i nema nikakve hrane do vecere/uzine, nikakvih oblizeka pogotovo, a za veceru joj opet daj ili ovo od rucka ili sta god joj spremas za veceru. Sto manje drame oko hrane. Budi hladnokrvna.

Kod mene je upalilo.

Moj je to prihvatio kao pravilo.
I dozvoljavam da ne voli možda 1 ili 2 namirnice, nitko baš ne voli sve jest, ali to je onda to..

edit: zaboravih napisati da mi je drago što ipak ima pomaka

I ja sam na mib-u dobila isti savjet ,jer je i moja princeza pokusala izbaciti odredjena jela. Nece jesti-ne mora.
Za veceru dobije isto i pojede

Djeluje,provjereno
Barem kod nas.

Neka djeca jednostavno ne vole obdaniste.
Poznajem odraslog momka koji se ni dan danas ne osjeca prijatno kada prodje pored obdanista. Nikada nije volio obdaniste.

Ali, mislim da se vecina navikne
Rijetko koje dijete se "preda" odmah

Mmar -ohrabrujuce je da je stekla prijateljice
Vidis da se prilagodjava

Neka ti bude utjeha sto ce s obzirom na karakter , sigurno biti jako snalazljiva kada odraste.

Ja i dalje mislim da je to sve skupa njezin revolt zbog vrtica.

mmar

Koju ti pametnicu i mudricu imas,nisam skontala koliko ona ima god?
Ja nisam nikad imala problema sa odvajanjem i hranom pa neznam zapravo ni sto bi ti rekla.
Sa oboje djeca sam krenula raditi nakon 2 mjeseca tako da zapravo nisu imale sansu da se zalijepe za mene

Kod nas skola krece sa 5 god,dovela do vrata i baj mama a vise puta je samo odtrcala do uciteljice i nije ni obracala paznju na mene.
Sto se tice hrane jedino sto nece jesti u skoli,ne vole njihovu hranu pa pakujemo svaku noc za sutra.

Super da ima pomaka, mogu mislit kako ti je teško, ali nemojte sad ići u drugu krajsnost. U redu je da dobije nagradu, ali ne treba ona bit dobra zbog nagrade, već je nagradu dobila jer je bila dobra

I to joj isto treba objašnjavat.

Meni J često kaže da će nešto napravit i bit dobra pa da ja njoj zato poslije nešto kupim. Onda ja njoj kažem zlato ti ćeš bit dobra zato šta tako treba jer se volimo i draže nam je kad se volimo nego kad se moram ljutit na nju. Mama će ti kupit kad i ako bude mogla. I gotovo s raspravom. Zna ona i dalje pokušavat i onda je samo strogo upitam: Jesu li ti možda prljave uši kad me ne čuješ? Onda skuži da nema svrhe raspravljat a i bude joj smiješno pa OBAVEZNO prebacim temu na nešto drugo.

MM ima običaj raspravljat s njom. Ludim na to. Ok je pitat i objasnit i još jedanput ako nije shvatila, ali ne da to ide unedogled.

Stoput mi kaže: Mama, ja bi to i to. Ja na to kažem: vjerujem, zlato, i ja bi isto. I gotovo.

Sigurno ti je grozno je slušat, ali kad počne pričat kako joj je bilo grozno u vrtiću i bez tebe mislim da je MORAŠ ignorirat. I to svaki put. Pogotovo zato šta znaš da joj je bilo super.

Šta se hrane tiče i J je počela imat faze. Sad već par dana jede ko vrabac. Nema druge, počeli smo joj govorit da ako ne pojede ne ide s nama u šetnju. Ostat će sama doma. Onda pojede. Ali zna da smo dosljedni i da bi tako i bilo. Mislim, sigurno da ne bi, ali ona to ne zna, jer mi kao već krećemo i ne šljivimo je i ne nutkamo je više.

mmar je napisao/la:...Dakle ona je tetu nagovarala da žica tatu nek idu u dućan jer je pojela pola, a bila je ogroomna

Kaže mm "ja dođem po nju, a teta mi veli pa dajte tata odvedite ju po kinder jaje, jako je dobra, jela je i igra se sa svima, i grli i ljubi i smije i štajaznam", a mm
Malo je obrlatila tetu onim svojim gumbastim očima.