problemi s gotovo 10-godišnjakom

[Buhtlica]

ne mogu više. eto.
jučer sam bila na informacijama, došla kući zgromljena. a onda još i kod kuće kaos.
J je jako pametan, u skupini je darovite/potencijalno darovite djece (u školi provode neka psih testiranja), školu hendla s lakoćom što se tiče savladavanja gradiva. ali ponašanje katastrofa. kaže mi jučer učiteljica da se stalno vrti, ne pazi na nastavi, ne zna gdje su stali kad nešto čitaju...
kod kuće se ponaša grozno, apsolutno oko svake sitnice imamo probleme i natezanja. svakodnevne svađe. NIŠTA ne napravi odmah kad ga zamolimo, makar to bilo nešto najjednostavnije na svijetu. probali smo mirno, probali smo s kaznama, na sve mile i nemile načine i ništa ne pali. kažem mu ja jučer što je učiteljica rekla, a on meni da učiteljica pretjeruje, da njega taj i taj ometa na nastavi pa da oni iza njega u klupi stalno pričaju, pa da on nije čuo da je učiteljica rekla to i to jer ili nije rekla ili govori pretiho... uglavnom stalno su mu drugi krivi, nikad on. i onda se jučer u tom razgovoru rasplakao, da učiteljica njega mrzi, pa ga je uhvatila histerija da mu ja sve to govorim (to što je učiteljica rekla) samo zato da bih ga ražalostila pa je odjurio u svoju sobu i tresnuo vratima. pa je vikao da bi se sad najradije ubio jer njega svi mrze...
ja više ne znam što da počnem. nikako, ali nikako ga ne možemo dobiti na suradnju. inače je užasno drag, miran, velika maza, emotivac, pravednik... ali poživčani na svaku sitnicu. posebno s mm-om ima svađe.
ako treba u kupaonicu, zamolimo ga 10 puta, on ne kreće, onda nakon 11. puta napokon krene, ali se vuče kao glista, maltene da se uopće ne pomiče s mjesta.
e sad, tad krećemo u nekoliko smjerova:
1. nekad i dalje lijepo molimo, ništa. objašnjavamo kako to njegovo ponašanje nije lijepo, bla bla bla... ponekad upali nakon što izgubimo 20 minuta. ponekad ne upali ni tad, on se jednostavno i dalje inati
2. zaprijetimo kaznom. ništa. ponovimo da će ako se malo ne ubrza (pobogu, pa ne tražim ne znam što, nego samo da ode i obavi pranje zubi, tuširanje.... normalnom brzinom ) dobiti tu i tu kaznu. on počne vikati da nismo pošteni, neeeeeee, odjuri u sobu, lupi vratima... nitko ne smije ulaziti u sobu dok se on ne smiri, ok, čekamo. pa onda razgovaramo, pa objašnjavamo...
i tako gotovo svakodnevno, oko svega.
jednostavno ne znam kako dalje.
koliko sam ja sama uspjela izanalizirati, tu su dva glavna problema.
1. nikad on ni za što nije kriv. ako se ružno i bezobrazno ponaša, drugi su ga izazvali. ako se s nekim posvađa, uvijek je taj drugi kriv
2. ne sluša ništa. nismo mi autoritativni roditelji, pokušavamo sve blago. možda bismo trebali tresnuti šakom o stol i reći izvoli to napraviti i gotovo. ali ne možemo. lijepo molimo, ali nikakve koristi.
i brine me taj njegov negativizam i izjave da bi se najradije ubio.
oprostite na dugom postu, morala sam...

edit: zaboravila sam ovo, a mislim da je dosta važno. kad nakon sukoba/svađe razgovaramo i pitam ga zašto se ružno ponaša, zašto ne posluša molbu, on uvijek kaže da ne zna, da se on želi lijepo ponašati, ali jednostavno ga nešto sprječava. je li to samo pokušaj izvlačenja, prebacivanje odgovornosti? ili?

[moj(a) djeca(k)]

I mi se 'natezemo' i imamo isto godina....

[Nikky]

To vam je cure predpubertet. pa jeste cule za tweense?

[Buhtlica]

ma ne može valjda tako rano... pa nema još ni 10 godina

[danni]

moj nema još ni 9 (u 12 mj će imat) i slično nešto tome mi radi

[medo14]

ne bi ja takve stvari pripisivala niti predpubertetu, barem ne odmah u startu, naravno pišem u svoje ime
ovako sa strane mi se čini da si dobro formulirala dva ključna problema, oni su vrlo konkretno i jasno definirani
to je velika stvar i dobar početak
osobno bi kao jedan od problema stavila i stavku ometanja na nastavi, očito da mu ni učiteljica nije autoritet
zanimljiva je tema i nadam se da će ti cure svojim savjetima barem malo pomoći

[Buhtlica]

s njim nikad nije bilo lako. nikad. tako da ja isto ne vjerujem da je to samo predpubertet. on je jednostavno takav. ali ja imam osjećaj da se stalno vrtim u krug, da nikakvog napretka nema, on je jednako tvrdoglav, inatljiv bez obzira što ja i kako radim.
i negativistički raspoložen. a ne bih htjela da se to razvije u nešto ozbiljnije.

[tigar]

A da mu pokušaš pokazati kako se ponaša. Mislim, ako ne reagira na tvoje lijepo molim pokušaj se ponašati kao on. Naduri se i šuti. Kod mene je u pravilu palilo. Još sam nešto primjetila, molim te nemoj me krivo shvatiti, ali nije da se ne ponaša lijepo nego je nepažljiv, ne sluša i ne priznaje greške.Dakle ako nakon razgovora kaže da se želi lijepo ponašati ničim nije rekao što to znači, a mislim da bi to baš trebao izjaviti: pokušati ću biti pažljiviji, ne ću slušati na satu oko sebe nego profesoricu... Tako nešto, konkretno.

[Buhtlica]

A da mu pokušaš pokazati kako se ponaša. Mislim, ako ne reagira na tvoje lijepo molim pokušaj se ponašati kao on. Naduri se i šuti. Kod mene je u pravilu palilo.

pokušali smo i to. upali i funkcionira možda jedan dan, shvati on odmah poantu, ali brzo i zaboravi.

Još sam nešto primjetila, molim te nemoj me krivo shvatiti, ali nije da se ne ponaša lijepo nego je nepažljiv, ne sluša i ne priznaje greške.Dakle ako nakon razgovora kaže da se želi lijepo ponašati ničim nije rekao što to znači, a mislim da bi to baš trebao izjaviti: pokušati ću biti pažljiviji, ne ću slušati na satu oko sebe nego profesoricu... Tako nešto, konkretno.

ovo si dobro primijetila. nikad on konkretno ne kaže. pokušat ćemo tako. hvala.

[Stefanova_mama]

I mi smo u shiz fazi (9.5 godina).

Lupanje vrata NE DO-ZVO-LJA-VAM. Na to mi je kratak zivac i on zna da mnoge stvari mogu, ali to ne moze. I on zna da to ne moze i ne pokusava vise (iako je pokusao par puta).

Mi smo se vratili na rutinu kao kod dvogodisnjaka. Kad je u rutini nema protesta, ako ode na spavanje kasnije ili imamo neko izvanredno desavanje krene natezanje.

Kazne nam se nisu pokazale kao produktivne i iskreno od njih sam odustala. Zaustavim ga u shiz fazi, zagrlim kao dvogodisnjaka, gledamo se u oci i pocnemo sa pricom. Nekad tek nakon tri dana saznam sta mu je stvarno bilo.

Isto tako sam shvatila da uciteljica ponekad zaista preteruje ili jednostavno ne zna sta se desava. I prestala sam da ga stiskam po uciteljicinom prigovaranju. I S. je nadareno dete. On recimo ne voli da prepisuje sa table, pise i cita dobro i ne vidi cemu to sluzi, kad vec postoji u knjizi (hoce da napise sastav sa uzivanjem i bez problema, ali nece da prepisuje). Uciteljica insistira na prepisivanju. Prvo sam ga grdila i prigovarala mu. Efekat samo tenzija. Posle smo nas dvoje smo razgovarali i dosli do zakljucka da kad god moze pokusa da ispuni formalni skolski zahtev, cak iako mu se ne svidja, cak iako je besmislen, lakse mu je da prepise i da ga ona ne dira. Ja sam se osecala nakon toga kao izdajica, teram dete da radi besmisleno. I prestala sam da ispunjavam uciteljicine zelje. Saslusam je, ali tenziju ne prenosim kuci i njemu.

[sanelina]

s velikom pažnjom ću pratiti ovaj topic I ja imam jednog nestaška, malo je mlađi nego tvoj(7,5)i drugi je razred, ali ovaj dio

kad nakon sukoba/svađe razgovaramo i pitam ga zašto se ružno ponaša, zašto ne posluša molbu, on uvijek kaže da ne zna, da se on želi lijepo ponašati, ali jednostavno ga nešto sprječava.

potpuno isto moj čak kaže i da je njegov mozak kriv a ne on, jer mu mozak govori da tako uradi.Kad mi je to rekao prvi put, majke mi sam se prepala, hebote, mislim se ja, dijete mi je podvojena ličnost Prvi razred mi je bio mora.Barem jedan dan u sedmici je dolazio sa porukom od učiteljice-me prati na nastavi, ne želi prepisivati sa table, u toku čitanja ne prati do kud su došli....na informacije sam išla svakih 15 dana i sa učiteljicom pokušavala zajednički riješiti probleme.Ona me je cijelo vrijeme ubjeđivala da će on u drugom razredu biti drugo dijete, da će shvatiti šta je škola.Jedan od njegovih problema je bio i što je išao u boravak(kod nas je boravak u vrtiću)sa istom djecom sa kojom je išao i u školu.Jednostavno nije shvatao da je u školi.Učiteljica je kao najveći problem navela baš to i ja sam ga od ove školske godine ispisala iz vrtića.Srećom starija kćerka je završila obaveze na faxu tako da on ostaje sa njom kući i ona ga vodi i dovodi iz škole.Moram biti fer i priznati da je situacija ove godine ipak bolja.Do sad sam dobila samo dvije poruke od učiteljice. Jedna da mora naučiti imena sve djece u razredu i druga, da je gurnuo jednog dečka na velikom odmoru.Skoro sam bila na info i kaže učiteljica da se jaaaaako puno popravio i da mu je više stalo do škole.KOliko sam samo čekala tu informaciju i koliko sam samo suza obrisala i sa mog i sa njegovog lica, koliko priče, kazni, obećanja i nagrada, ma ne ponovilo se nikome.

[Buhtlica]

I mi smo u shiz fazi (9.5 godina).

Lupanje vrata NE DO-ZVO-LJA-VAM. Na to mi je kratak zivac i on zna da mnoge stvari mogu, ali to ne moze. I on zna da to ne moze i ne pokusava vise (iako je pokusao par puta).

meni je to jedna od strašnijih stvari. razgovarali smo milijun puta i koji put se uspije iskontrolirati i ne zvizne vratima, ali to je rijetko.
kako si to uspjela riješiti da prestane?

Mi smo se vratili na rutinu kao kod dvogodisnjaka. Kad je u rutini nema protesta, ako ode na spavanje kasnije ili imamo neko izvanredno desavanje krene natezanje.

Kazne nam se nisu pokazale kao produktivne i iskreno od njih sam odustala. Zaustavim ga u shiz fazi, zagrlim kao dvogodisnjaka, gledamo se u oci i pocnemo sa pricom. Nekad tek nakon tri dana saznam sta mu je stvarno bilo.

možda bismo i mi trebali više inzistirati na rutini.

Isto tako sam shvatila da uciteljica ponekad zaista preteruje ili jednostavno ne zna sta se desava. I prestala sam da ga stiskam po uciteljicinom prigovaranju. I S. je nadareno dete. On recimo ne voli da prepisuje sa table, pise i cita dobro i ne vidi cemu to sluzi, kad vec postoji u knjizi (hoce da napise sastav sa uzivanjem i bez problema, ali nece da prepisuje). Uciteljica insistira na prepisivanju. Prvo sam ga grdila i prigovarala mu. Efekat samo tenzija. Posle smo nas dvoje smo razgovarali i dosli do zakljucka da kad god moze pokusa da ispuni formalni skolski zahtev, cak iako mu se ne svidja, cak iako je besmislen, lakse mu je da prepise i da ga ona ne dira. Ja sam se osecala nakon toga kao izdajica, teram dete da radi besmisleno. I prestala sam da ispunjavam uciteljicine zelje. Saslusam je, ali tenziju ne prenosim kuci i njemu.

meni je jasno da on neke stvari ne voli, ali jednostavno ih mora napraviti. on recimo jako voli matematiku, ali mu strašno ide na živce kad rade jednostavne zadatke (a njemu je u tome sve više-manje jednostavno), on bi nešto teže. a mora napraviti sve što i ostali. i gotovo. tako se traži, takav je sustav. a on se oko toga nervira. jer mu je besmisleno.

[Hajdi]

kako si to uspjela riješiti da prestane?

Moji kumovi, roditelji osmero djece, rješili su ovo vrlo jednostavno. Sin je lupao vratima od sobe, a tata mu je skinuo vrata na par dana pa je lijepo bio u sobi bez vrata. Izliječio se u roku odmah.

[Stefanova_mama]

meni je jasno da on neke stvari ne voli, ali jednostavno ih mora napraviti. on recimo jako voli matematiku, ali mu strašno ide na živce kad rade jednostavne zadatke (a njemu je u tome sve više-manje jednostavno), on bi nešto teže. a mora napraviti sve što i ostali. i gotovo. tako se traži, takav je sustav. a on se oko toga nervira. jer mu je besmisleno.

Ovo ti je srz vaseg i naseg problema. Moj je bio kaznjen sto operacije sa trocifrenim brojevima racuna napamet (tacno i u sekundi), a ne prikazuje pismeni trazeni postupak.

A za lupanje vratima sam se recimo drugi put jako narogusila i podigla ton i shvatio je da nema cile-mile.

[MalaSirena]

Pratim vas...

[alexandra]

učiteljica ne može biti autoritet djetetu kojem roditelji nisu autoritet. jer takva djeca obično autoritet jednostavno ne prihvaćaju, a zašto i bi kada je doma onako kako oni žele.

dakle, dijete je postavilo pravila ponašanja, a ne roditelji i sada kada su veći dolazi do problema. a kako su veći tako su inteligentniji te će svakako manipulirati roditelje, vikati da ih nitko ne voli i da će se ubit. haujesnou.

da, djetetu uvest rutinu svakako, ako tako bolje funkcionira, spustiti se na nivo dvo-tro godišnjaka i postaviti striktna pravila ponašanja.

išla sam u razred s curom kojoj je engleski bio materinji i jednom kojoj je talijanski bio materinji. nisam primjetila nikakvih problema s njihovim ponašanjem "jer im je dosadno". škola je škola.

ako je dijete procijenjeno kao darovito, nije zgorega odvest ga na dodatno testiranje kod psihologa, jer darovitost u nekim segmentima često sa sobom vuče emocionalnu nezrelost ili add.

ako se ustanovi da naprijed navedenog nema, naučiti postati autoritativan roditelj, a kako djetetu ne bi naštetio kao blag roditelj. (može se, provjerila osobno).

i da, teže je i duže traje što su stariji. ko i kod pesa

[swenova mama]

sto je stariji ima vec prava, ali i obaveze. Ako ne ispunjava obaveze, prava se ukidaju. Njegov je izbor zeli li da ga se tretira kao predskolarca ili kao poluodraslog. Moj je izbor kako cu se prema njegovom ponasanju postaviti. Vecinom, funkcionira. Mozda zato sto sam se kroz odgoj cetiri psa itekako naucila dosljednosti. Nedavno je osvanuo s jedinicom u skoli i s ztojkom iz drugog predmeta. Za jedinicu mu je oduzet kompjutor, za trojku televizor. Receno mu je da sljedeca losa ocjena odnosi i mobitel, a sve se vraca kad ispravi ocjene. Trojku je ispravio za tjedan dana na peticu, jedinica je jos na cekanju. Nece ga prof pitati. Ulazimo u treci tjedan bez kompjutora. Njegov je izbor bio da ne ispunjava obaveze.
Inace, ja svoju djecu ne molim nista. Zna se koje su duznosti i sto je na rasporedu. I zna se tko je u kucu mama, a tko dijete. Motemo se svadjati, mozemo raspravljati, mozemo i kolutati ocima, ali ne kod svih stvari. Skola, osnovna higijena i sitne obaveze koje ima po kuci popur spremanja sudja, setnje psa i spremanja svoheg generiranog nereda ne podlijezu raspravi.
A bogme ne pripadaju ni u domenu molbi. U domenu molbi moze pripasti da prosece psa navecer kad je moj red jer mene, recimo, boli glava. Ali kad je jutarnja setnja prije skole u pitanju, on moze jedino zamoliti mene.
Pritom nikakva samoopravdanja o tome da je dijete darovito ili jako inteligentno (on je bio na testiranjima jer je morao) ne pale. Fucka mi se koji mu je kvocijent inteligencije. Svakako nije dovoljno visok ako misli da cu svakli put povjerovati da je netko drugi kriv. Sto je i mojem jedno od glavnih samoopravdanja.
Sukladno svemu navedenom, mislim da debelo grijesite, Buhtlice, i da ce vam se to debelo obiti o glavu za koju godinu. Nadam se da grijesim. Ali jucer sam razgovarala s jednom mamom koja ima problem sa svojim djetetom kojemu je tako blago, molbama i popustljivoscu napravila medvjedju uslugu jer sad stalno visi u skoli na razgovorima s profesorima,pedagozima i ostalima- od nje se trazi da popravi ponasanje svojega djeteta prema drugoj djeci. Ona jos uvijek misli da ce to netko drugi srediti umjesto nje. Nece. Dijete zeli i trazi granice. Nema li ih postajat ce se gore dok ne vidi gdje je granica.

[Potica]

Slažem se sa Alexandrom uvesti rutinu i konkretna pravila i dosljedno ih se pridržavati.

NIŠTA ne napravi odmah kad ga zamolimo, makar to bilo nešto najjednostavnije na svijetu. probali smo mirno, probali smo s kaznama, na sve mile i nemile načine i ništa ne pali.

uvedi vremenski rok za izvršavanje toga što si rekla npr. imaš pet minuta da opereš zube, imaš deset minuta da pripremiš torbu za školu ...
I obavezno zadavati zadatke jedan po jedan, ako mu kažeš tri stvari od jednom on će vjerojatno napraviti samo zdanju jer je već zaboravio one prve dvije dok si ti izgovorila zadnju, ali oštro i zapovjednim tonom ne ga moliti i dozvoliti raspravu o tvojim naredbama.

Sve u svemu trebati će ti puno strpljenja, upornosti i dosljednost ali kao što Alex kaže

naučiti postati autoritativan roditelj, a kako djetetu ne bi naštetio kao blag roditelj.

[swenova mama]

uvedi vremenski rok za izvršavanje toga što si rekla npr. imaš pet minuta da opereš zube, imaš deset minuta da pripremiš torbu za školu ...

ovo mi imamo doma, navijem im sat na pecnici i kreni. Za sve.

[Daniela32]

Moj je isti takav, ko da njegA OPISUJEŠ, Ali moj ima dijagnosticiran ADHD. U školi individualni pristuo, doma još uvijek tatu učimo, Nije lako, znam.

[tanjabb]

I mi koristimo stopericu za pakiranje torbe, tusiranje itd... sve radnje koje je u stanju razvlaciti jer se gleda u ogledalo, bas sad bi crtao, slagao avione i tako to. Imas tri minute da spakiras torbu za skolu ili ides u skolu bez pola stvari. Pa da vidis kako se pakira sve brzo i tocno.

Lupas vratima? Kad ih razbijes uzet cu od tvoje ustedjevine i kupiti nova.

Ja sam svome lani kad ga je s nepunih 9 uhvatilo takvo ponasanje (da, moze biti predpubertet) objasnila koje su moje obaveze kao roditelja a sta su sve dodatni bonusi koje dobiva. Moje obaveze su da nije gladan, da je obucen i da ima krov nad glavom. Sve ostalo sto mu se dogadja u zivotu su bonusi. Bilo kakvo nepostovanje prema nama roditeljima ili obiteljskoj zajednici ce za posljedicu imati oduzimanje bonusa. Jednog po jednog. Mi mozemo raspravljati o brojnim stvarima ali s postovanjem. Nikakvo cendranje, histeriziranje, lupanje, bacanje ne dolazi u obzir. Jednako u skoli. Zna se koja su pravila ponasanja u skolskom okruzenju. Sa 10 godina ih je trebao usvojiti. Moj isto zna reci doma kako uciteljica nema pojma jer ne razumije njegov umjetnicki izrazaj (ide na likovnu radionicu vec tri godine, jako lijepo crta), a ja mu kazem da u skoli mora nacrtati kako zeli uciteljica. A na likovnoj radionici ima svu umjetnicku slobodu. I tocka. Daj zamisli koliko puta ce u zivotu nesto morati napraviti jer je takav zakon, takvo pravilo, tako zeli sef na poslu... Darovit/nedarovit, nebitno.

Osim ako nema ADDD ili ADHD. Pa uzrok u njegovom ponasanju lezi i u tome.

[Buhtlica]

e sad ste me stvarno zamislile, no hvala vam svima.
dakle, nisam ja napisala da je on darovit zato da bih opravdala njegovo ponašanje, niti zato što smatram da zbog toga ima manje ili više prava ili obaveza, nego jednostavno zato da naglasim da školske obaveze hendla bez problema (učenje i savladavanje gradiva), ali da ponašanje u školi u zadnje vrijeme šteka. ponašanje doma šteka već dugo, ali ovo u školi je odnedavno. do ove godine nije nikad bilo nikakvih prigovora na ponašanje od strane učiteljice, uvijek ga je hvalila kako je miran, pazi na nastavi, ne ometa... prema tome zaključujem (možda pogrešno, pa molim da me ispravite ako griješim) da nema ADD ni ADHD jer bi se to već valjda dosad manifestiralo. ali ne znam mnogo o tome, pa možda krivo mislim.
što se tiče obaveza koje ima doma, on ih na kraju sve ispuni, ali nakon potrošenih gomile živaca i svađa.
uvest ću vremensko ograničenje za sve, možda upali. to dosad nismo radili jer sam ja smatrala da bi to bilo previše vojnički, previše autoritativno. a ja nisam takva. odrasla sam u vječnom strahu od oca i ne želim da tako odrastaju i moja djeca. znam da to dvoje nije posve isto, da situacija nije crno-bijela, ali samo navodim jedan razlog zbog kojeg sam možda pogriješila i bila preblaga. očito ta blagost njemu ne odgovara, kći nam je posve druga priča.
što se tiče kazni za neispunjavanje obveza - on može bez svega. bilo mu je oduzeto pravo na kompjuter, ništa, na TV, ništa, na igranje vani s prijateljima, ništa... njega ništa ne dira. ako mu nešto uskratimo, nađe si drugu zanimaciju.

mmar - ide na sport, četiri puta tjedno na tae kwon do.

[swenova mama]

buhtlice, izmedju vojnicke strogoce i zadanih okvira velika je razlika.

[Buhtlica]

naravno da je, i rekla sam da nije sve crno-bijelo. no to sam navela samo kao mogući razlog moje pretjerane popustljivosti.
(btw, jednako smo popustljivi i prema kćeri, pa je to nebo i zemlja)

[Tinica]

Tema došla ko narucena ali jednostavno nemam snage pisati o mojem desetogodisnjaku.
Mislim da bi to bio najduži post u povijesti foruma.
Totalno me potrošio... Prazna sam i nemam volje uopće razmišljati o njemu.

[Buhtlica]

prijavljujem napredak. ili je to bila samo slučajnost.
jučer sam mu rekla da treba ići oprati zube i da mu dajem 4 minute. te je sekunde krenuo i odmah to obavio.
prije toga sam mu rekla da spakira knjige za školu za pon jer nas danas više-manje nema doma pa da ne mora to raditi danas navečer. dala sam mu 5 minuta. odmah je otišao i spakirao.
posve sam zbunjena.

[tanjabb]

To je to sto je vec receno ovdje. Djeci trebaju cvrsti okviri i jasna pravila.

[lastavica]

a možda spada u grupu pozitivnog utjecaja foruma Kad ti dođe voda do grla požališ se na forumu i odjednom krene pozitivna putanja.
Suprotno od forumskog proklestva.

[MalaSirena]

Imam osjećaj da je teže s njima kad su u nekom razvojnom slijepom hodniku, a kad nađu izlaz, onda bude super. Npr. danas je situacija krenula od toga da ne želi učiti jer mu se to ne da (i ništa mu se ne da) i da hoće ići živjeti u dječji dom (zbog neizvršavanja obaveza mobitel sam stavila u kaznu pa sam pala u nemilost) do toga da je ponovio gradivo, odradio radionicu na koju ide, pripremio se za školu i sve počistio za sobom bez ikakvih problema i natezanja. Uf.

[Buhtlica]

lastavica - ili je pozitivan utjecaj foruma ili primjena pametnih savjeta koje sam ovdje dobila ili nešto treće. ali što god je, dobro je.
vidjet ćemo ovaj tjedan...