U javnom prijevozu, što im poručujete?

[† Volvo]

Bus, tramvaj, štogod.

Gledam svakojutarnje likove s mobitelima potpuno u svom svijetu. Ne vide prst pred nosom, nakon što su naravno sjeli A pred nosom im se ljuljaju i lelujaju o štange obješeni ili ni za što se držeći (radi glupe konstrukcije nekih novih tramvaja ) roditelji s djecom na putu u vrtić (pogotovo tatama nitko ne ustane ), pokoja trudnica ili bakica/ dedek, nađe se i netko šepajuć recimo ili sa zamotanom rukom. Nekad me baš u oko ubode pa zatražim nekog da ustane, zamolim obično nekog samog (društvu se ne obraćam, oni su frajeri(ce) koji se međusobno dokazuju), kom na nosu piše da može odstajati samo treba mali poticaj za to . Nisam doživjela neugodnost pri tom (još ). Kako sama rijetko sjedam, obično me nasmiju i bakice-projektili u ubojitoj misiji zauzimanja mjesta. Razumijem ih opet i jer da nemaju opravdani strah da im ga nitko neće ustupiti, ne bi tako reagirale .

Pričate li sa svojim klincima o tome? Zahvalite li glasno ako vam je s njima dok su mali netko ustupio mjesto? Uđu li sa svojim bakama/djedovima i njih puste sjesti (bake i djedove) kad postanu dovoljno jaki i veliki da se sami drže u tramvaju? Meni se čini da je to jedini put, da se nekom u glavu prvo utuvi refleks da ne sjeda ako baš nije prenatrpan ili ozlijeđen/ bolestan/ nemoćan pa da nešto od tog ostane i za kasnije. Šta kažete?

Nije mi namjera drviti kako su prije generacije bile odgojenije - pogotovo kad se podsjetim kako mi je u trudnoći ustala samo jednom jedna stvarno stara žena koja je teže stajala od mene tad - no Balogov Bonton- kako da ne postanem klipan(ica) mi je jako baš jako fora knjiga. Znate li za njega i jeste li ga tutnuli svojima?

[Nanoibeba]

ne znam što rade kad mene nema, ali ako se u tramcvaju voze, nedam im sjesti, osim ak tramvaj nije prazan. Tada sjede, ali ih dižem čim skužim nekoga kome treba mjesto. E sada, kad mene nema - tko zna.

Kultura u tramvaju je sve gora i gora - svi su na vratima, nitko se ne želi niti milimetra pomaknuti, mladi se ne dižu starijima, a ima i borbenih starijih koji traže sebi mjesto

[TanjaMT]

Interesantno, prije dva-tri tjedna sam se igrom slucaja u Zgbu dva dana non stop vozila tramvajem lijevo-desno i moram.priznati da sam bila ugodno iznenadjena da su klinci (od tinejdzera na dalje) bili jako pazljivi i ustajali bez premisljanja kome je trebalo (meni srecom nije ). Mozda sam slucajno potrefila"dobre" dane i linije. Ali zelim vjerovati da nije tako.

[palunkica]

Moj se ne vozi tramvajem ali mi je smiješno kako se ja još uvijek dižem starijima od sebe.

Mlada u duši

[† Volvo]

Prestraši me kad mi netko ponudi mjesto, to mi signalizira da sam umjesto (instinktivno se ogledavam onda u prozorima, zar tako loše izgledam )

I opet, nekako mi ustajanje nije vezano za godine nego za konkretnu moć/ nemoć sjedenja. Naravno, očekujem da je većina (osim iznimki) ispod 45 minimalno sposobna na vlastitim nogama odstajati više stanica od djedova im i baka odnosno roditelja koji opet moraju koristiti javni prijevoz da ne opterećuju svoju djecu/ unuke u svakodnevnim prilikama i hvala im na tome

Tanja, izbjegla si rush hours i/ili naišla na klince kojima je Balog prirodan srećom - ima ih puno, ali i ovih drugih u mob nosa zabijenih (ne mislim tu na klince isključivo, čak prije na generaciju 20-30)

[patkica]

NE bih rekla da je kultura u tramvajima sve gora i gora, ista je bila i prije 30tak godina, i 20 uvijek je bilo onih koji bi se odmah digli, onih koji se nerado dignu (vidi im se oklijevanje ) i onih koji okrenu glavu i ne dignu se.
I bakica projektila u borbi za mjesto, i grupa tineđera koji sjednu i ne miču se.
Ima ih i sada.
Ne znam kako se ponašaju kad su sami u tramvaju, naravno. Kad su samnom, veseli ih dolazak praznog tramvaja jer vole sjediti, a kad je pun, znaju da nemaju šanse. Ne dam ih da budu projektili , stariji se diže u tramvaju kad treba, mlađa još uvijek ne sama (nego uz moj podsjetnik), ona još nije u svojoj glavi izašla iz zone - ja sam mala pa zato imam pravo... al bude.

[Adorabla]

naravno da sam im pokazivala i tupila dok su bili mladji da se trebaju dici. Imali smo i primjer u obitelji starije osobe koja nije mogla hodati niti stajati u tramvaju pa se nadam da im je to ostalo u glavi. Da li se sada dizu, ne znam. Mogu ih samo pitati i nadati se dobrom odgovoru.
Ko i Patka ne mislim da su danasnje generacije nesto strasno drugacije.

Mene najvise vesele tinejdjeri u tramvaju i javnom prijevozu. Njihovo namjestanje frizure u staklima, ulazak u tramvaj i petljanje na ulazu dok drugi cekaju da udju Obozavam to gledati i doma s MMom komentirati Ali ne mislim da smo mi bili drugaciji.

[Nanoibeba]

možda nisu generacije gore, ali su tramvaji očajnio napravljeni tak da je meni vožnja koma - svi stoje na vratima jer je preusko da se pomaknu, a niti ne pokazuju namjeru pomaknuti se da netko uđe. A sredina onak skroz prazna

[Mirci]

ma, i to micanje s vrata je stvar bontona i kulture. Ima u svakom tramvaju dovoljno mjesta da se moze proci, samo se nekima ne da malo hodati, neki se boje da nece stici izaci , neki uopce ne kuze da smetaju jer se rijetko voze pa to jos nisu skuzili , ima bas svega.
Al nacelo bih rekla da ipak ima manje onih koji se ne dizu u odnosu na one koji se dizu starijima i potrebitijima. A vozim se svaki dan .

[Adorabla]

Nanoib tu se slažem s tobom. Ovi novi niskopodni tramvaji su totalni debilizam po pitanju stajanja unutra izmedju ovih koji stoje. Nit mozes proci tako da jednom kad udjes u sredinu nema majci da izadjes na sljedecoj stanici

[Crazy Daisy]

u pravilu imam dobra iskustva, čak bi rekla da je kod nas taj tramvajski bonton više zastupljen nego vani. klince učim, no nemam pojma kako se ponašaju kad nisu samnom. nadam se isto

[MON]

NE bih rekla da je kultura u tramvajima sve gora i gora, ista je bila i prije 30tak godina

a ne znam baš...jako sam stara pa se sjećam da sam ulazila na prva vrata, kod konduktera, izlazila na druga i treća. i tak svi, uredno u redu i bez guranja. u kolima je uvijek bio kondukter koji bi uveo reda ako je za to postojala potreba.

kad su hitili konduktere van i zamijenili ih aparatima, više nije bilo tak fino.

djecu učim:skini ruksak s leđa, ne sjedaj ili ponudi stolicu starijoj osobi, ne deri se i ne naslanjaj na druge samo zato što je gužva, ne pilji u taj mobitel već se primi za štangu jer buš inače opala...i tak.

ova mlađa još uči, ova starija je usvojila osnove
tak da se nadam da se toga drži i kad me nema

[Nana1971]

nemam pojma, ne vozim se tramvajem, a ona se vozi bez mene. ne vjerujem da otima stolicu nemoćnim staricama, al sam gotovo sigurna da ne diže pogled s mobitela...

[Potica]

djecu učim:skini ruksak s leđa, ne sjedaj ili ponudi stolicu starijoj osobi, ne deri se i ne naslanjaj na druge samo zato što je gužva, ne pilji u taj mobitel već se primi za štangu jer buš inače opala...i tak.

X i nadam se da to primjenjuje i kad mene nema uz njega. .

a ne znam baš...jako sam stara pa se sjećam da sam ulazila na prva vrata, kod konduktera, izlazila na druga i treća. i tak svi, uredno u redu i bez guranja. u kolima je uvijek bio kondukter koji bi uveo reda ako je za to postojala potreba.

Sredina naaaaaaapred!!!!

dosta se vozim javnim prevozom i stanje je neriješeno ima bahatih klinaca (bilo ih je uvijek) ima hokejaša koji jedva uđu u tramvaj ali onda pometu prve redove obrane da dođu do prikladnog stolca (i njih je bilo uvijek) iritatnih žena koja sve kometriaju i tipova koji znaju samo laktovima proći, dakle kako je bilo i uvijek.
Trenutno se smatram dovolno starom da se ne moram po difoltu dizati tako da uglavnom čitam knjigu ili surfam na mobitelu i pravim se da sam negdje drugdje.

[lastavica]

Zajedno smo se vozile u tramvaju samo par puta i to dok je bila jako mala. A kako se ponasa ovih par godina sto koristi bus i tramvaj ne znam. Vjerujem da ce brze bolje sjesti ako je prazna stolica. A za dizanje bas cu ju pitati.

[MON]

imam jednu zgodnu priču iz tramvaja. moja starija je bila još mala, tipa 6-7 godina, možda i mlađa. išle smo od doktora i nije baš bila u punoj formi, ali je zato tramvaj bio relativno pun. uglavnom, bez mjesta za sjesti. i tak, stojimo ona i ja kraj jedne mlađe gospođe, moja n blijeda ko krpa i jedva se drži za rukohvat. a mlađa gđa nema mob, ali se zato zapiljila kroz prozor i kao ne vidi nas.

mislim, da se razmemo, nikad nisam inzistirala na tome da dignem nekoga da mi dijete sjedne, ali sad joj je baš bilo loše. i tak, stojim nas dvije, moja n se potiho žali da joj baš nije dobro, ja ju bodrim da izdrži još par stanica, mlađa gđa i dalje pilji kroz prozor, zamišljena i nesvjesna svega oko sebe. u jednom trenu moja n prošapće "mama, mislim da ću povraćati" i stavi ruku na usta. mlađa gđa je čudom postala vrlo prisutna i čula da bi mogla biti uneređena te je ko ubodena je skočila. ne, naravno, da dijete sjedne, već samo da izbjegne moguću katastrofu.

srećom, bila je stanica i ja sam dijete izvela van...mlada gđa je uredno sjela nazad, uzrujana da smo poremetile njen tijek misli.

btw, ta moja starija nema sreće u tramvaju...jednom mi je kolabirala (isto smo stajale, a ja fina nikoga nisam pitala da se digne) tak da su je iznosili van i zvali hitnu...mislim, imam i ja neki problem pretjerane finoće i obzirnosti. kad mi je počela curiti po podu, jedva sam zamolila tipa do sebe da zamoli vozača da nazove hitnu. kao, ne treba raditi paniku niti nikoga inkomodirati, samo javite vozaču. kad je gospon shvatio što mu uopće govorim, brzo ju je uhvatio i iznio na zrak, na stanici angažirao još dva radno sposobna muškarca da rasčiste prostor da legne na klupu i pozovu hitnu...moram malo poraditi na asertivnosti, očito

[Adorabla]

imam i ja neki problem pretjerane finoće i obzirnosti.

ista takva sam ja bila za sebe. Ali nisam za djecu jer sam vremenom na sebi naucila d aje to jednostavno bedasto.

Moja starija isto zna kolabirati u tramvaju (a znam kak joj je jer i meni se jos uvijek zna desiti da mi tlak ode u podrum i da mi pocne zujiti u usima) i to sam ju isto učila da ni u ludilu kad joj zuji u ušima i vrti joj se ne izlazi van ni u ludilu, nego da odmah prvu osobu zgrabi i zamoli da joj se digne ili ako taj nekaj izvodi da odmah sjeda na pod i glavu medju noge. Ljudi u tramvaju bi joj sigurno pomogli, sigurno bi barem netko skocio i pomogao ako ne bi cijeli tramvaj. A da izlazi van jos ce mi se na izlazu skljokati i tresnuti van na beton.
Nisu ljudi globalno zlocesti, mozda malo nemarni ali uvijek kad je bas nekaj onako nezgodno svi su spremni pomoci. Barem ja to tako dozivljavam.

[gumlana]

Meni se čini da je mladima danas sramota nekome se podići, ustupiti mjesto, kao to nije cool... kad odrastu i shvate što su radili i kakvi su bili, bit će nažalost kasno