djeca, bullying i nove tehnologije

[† Volvo]

Imamo mješovite grupe u vrtiću ali nikad, baš nikad nisam čula (a imam blagoglagoljivog pogotovo o osjetljivim temama vrtićanca) da djeca čuvaju djecu. Uvijek, ali baš uvijek "čuvaju" tete, druga je stvar primijete li baš svaki detalj . Ono što sam čula (prisluškivala, bolje reći, jer nije meni bilo rečeno) je da je teta mami i djetetu (by the way, mlađem, iz takve, miješane grupe) na odlasku iz vrtića jasno i glasno rekla kako moraju raditi zajedno (mama i dijete) i prestati vrijeđati drugo dijete (na koju se dijete očito okomilo) koje je jako tužno, do te mjere da ne želi ići u vrtić, da tete ne dopuštaju takvo ponašanje i traže i od mame i djeteta da dijete to prestane raditi. Radilo se o vrlo ozbiljnom (makar prigušenim glasom) govoru, nakon kojeg mi je došlo da tetu izljubim, jer sam ne puno prije na jednom rođendanu sasvim usput upratila priču roditelja kako su se neka djeca urotila protiv nekog drugog, a roditelji onako, promatrači, a radilo se o 5-godišnjacima i ostala duboko začuđena. Naime, ni sama se nisam znala suprostaviti toj nekoj besmislenoj zlobi (danas sam jača , imam svoj oklop i buzdovan po potrebi), a vidim da mi je dio tog čuđenja i sinak "pokupio", ono tipa "Kaj im je da to rade?". OFFT Zato su mi dragi i rezultati izbora jer da su drugačiji, potvrdili bi ispravnost stava "Nisam kriv ja koji sam te nasamario, već ti jer se dadeš nasamariti "

[lastavica]

zaboravila sam napisati da me nerviraju mjesovite grupe u Hrvatskoj jer mjesovita grupa kod nas u vecini slucajeva predstavlja nacin da se poveca broj djece u grupi na jednu tetu, a u takvim uslovima definitivno djeca preuzimaju dio brige za manju djecu. Cak i kod savrsenih teta koje se trude i ne piju kavu.

nisam to nikada primjetila

[eli]

meni se mješovite grupe ne sviđaju iz drugih razloga - nemoguće je sa svima adekvatno raditi i veći zaostaju, a manji ne napreduju brže. i definitivno djeca ne odrađuju tetin posao. to što svako toliko par njih istovremeno dobije petominutno zaduženje da paze na red u grupi nije čuvanje djece.

[indijanka]

Meni se diže kosa na glavi i hvata me pri pomisli čega sve danas ima i kako su djeca okrutna.
Ne znam kako da pripremim djecu i sebe na ove situacije.

[eli]

jedino što možeš je truditi se zainteresirano ih slušati, taman ti pola sata pričao jedno te isto o omiljenom gormitu. da stekne povjerenje i da ti sve važno kaže, da potraži pomoć ili samo dijalog.

[Adorabla]

meni se mješovite grupe ne sviđaju iz drugih razloga - nemoguće je sa svima adekvatno raditi i veći zaostaju, a manji ne napreduju brže. i definitivno djeca ne odrađuju tetin posao. to što svako toliko par njih istovremeno dobije petominutno zaduženje da paze na red u grupi nije čuvanje djece.

ovisno o stajalistu mladjeg ili starijeg djeteta. To nekad zna biti jako triki. Trebalo bi djecu pitati sto oni o tome misle. Da li se djeca u mjesovitim grupama podjednako igraju sa mladjima i starijima? Hm. Nekako ja u to bas ne vjerujem.
Ako je grupa slozena npr 10toro djece pa mijesani od 5 do 7 godina ok ali grupa u kojoj ima 20toro djece u dobi od 3 do 7 godina po meni nije dobra grupa. Po meni. Moram priznati da bih voljela popricati sa tetama u vrticu o njihovim iskustvima te sa psiholozima sto oni misle o provodjenju takvih grupa. Kao zamisao na papiru zvuci fantasticno ali iskreno ne vjerujem da je u praksi tako.
I da, ja mislim, da je cak i trominutno "pazenje" mladje djece lose i da nije fer niti vidim neku psiholosku dugotrajnu dobrobit za takvo dijete

[eli]

ne vidim ni ja dobit, ali nije ni škoda. osim u iznimnim slučajevima kad tete nisu u stanju procijeniti djecu.

i ne, ne igraju se sa nevršnjacima. razlika veća od jedne godine je u toj dobi prevelika. posebno u grupi gdje ih je 20 i svatko si može naći "idealnog" para za igru. ako se nešto i igraju skupa mali slušaju veće (starija curica je frizerka, a mala joj dodaje češljeve i sl).

[anlan]

meni se čini da u mom djetinjstvu nije bilo baš tako okrutno. oduvijek su postojale "glavne" i njihovi sateliti. to je bilo stvarno naporno jer danas si "in" sutra već "out". ja sam ih otkantala već u 3. osnovne. točno se sjećam kako mi je laknulo i kako sam se okrenula onima s kojima se nitko nije htio družiti, jedna im je bila "predebela", druga "previsoka"...


naše iskustvo s mješovitim grupama nije baš bilo dobro. moja je došla s nepune tri u već formiranu grupu, pa su je veće curice "usvojile", češljale, igrale se s njom, grlile i ljubile na odlasku i dolasku. to je sve bilo super jedno vrijeme - ali... kada im je nova igračka dosadila sve je stalo. moja curka zato opet nije htjela ići u vrtić, plakala je itd.

apropos priče od neki dan - sad već na facebooku postoji nekoliko grupa podrške malome I.B. s par tisuća članova. izgleda da ovo zlostavljanje neće proći samo tako. mediji su unatoč prikazivanju snimke tu odigrali pozitivnu ulogu.
jedino što se sad po FB-u razvlače fotke tih "zlostavljačica", prijeti im se, psuje na najgore načine. čak se i nek "opasni" momak iz 8. razreda te škole javio da će on štititi maloga i nek se s njim ne zezaju. sve se vrti u krug.

trebalo bi pozvati roditelje da o svemu razgovaraju sa svojom djecom, da gledaju što rade na internetu, da li su možda članovi takvih ponižavajućih grupa, da im pričaju što se događa u školi. jednostavno ih treba zaustaviti na vrijeme, odgojiti ih.
onda će i manje popularnoj djeci biti lakše. samo treba malo više tolerancije, ništa drugo.

[Adorabla]

i ne, ne igraju se sa nevršnjacima. razlika veća od jedne godine je u toj dobi prevelika. posebno u grupi gdje ih je 20 i svatko si može naći "idealnog" para za igru. ako se nešto i igraju skupa mali slušaju veće (starija curica je frizerka, a mala joj dodaje češljeve i sl).

tocno ili bas zato. Zar nije onda bolje djetetu prosiriti drustvo njegovih vrsnjaka a ne mu uskratiti drustvo radi ko fol usvajanja tolerantnog ponasanja? Ok, vjerojatno jesam ekstrem ali i moja iskustva s mjesovitom grupom su bila jako jako losa. Narocito kad su ih tete vodile na ljetovanje. Ovi stariji se igraju, druze, curice se onako zagrle i nesto si sapcu i hodaju prema rucku a teta zavice Neka svako veliko dijete primi jedno malo za ruku! I djeca poslusaju a vidis curicama u ocima da bi one sada hodale i dalje zagrljene skupa i nesto si saputale.

[Neda3kids]

A meni je recimo iskustvo sa mješovitom grupom super. Moji su išli zajedno u vrtić, u koji danas ide najmlađa. Imaju podosta zajedničkih aktivnosti - obroci, molitva, igra, pričanje priča, crtanje i slično. A dio dana su odvojeni - jer ne mogu mali i veliki raditi isto.
Kad su bila u mlađoj grupi, sva su mi djeca dolazila doma oduševljena što mogu neke stvari raditi i sa starijom djecom. Slova, listići, i slično. A kad su bili u starijoj uživali su u tome što mogu pomagati manjima.

[LiKmama]

Ovo u mom primjeru nije bila mjesovita grupa nego je teta povukla djevojcicu iz najstarije grupe da cuva najmladju grupu.

Meni se diže kosa na glavi i hvata me pri pomisli čega sve danas ima i kako su djeca okrutna

I meni, ali ovaj primjer se nije dogodio "danas". Dogodio se pred ravno 30 godina.

meni se čini da u mom djetinjstvu nije bilo baš tako okrutno

I meni. Ja sam rasla u kvartu s hrpom radnickih obitelji, prilicno siromasnih, nezaposlenih obitelji, bome nije bio na nekom glasu, no svejedno se ne sjecam da sam ikad u skoli cula da je netko nekoga pretukao, a sigurno nitko nije nosio nozeve niti ikakvo oruzje. Jednom se jedan djecak iz naseg razreda potukao, ajde recimo, pala su sve skupa mozda tri udarca, i pola skole je bilo u soku.
Najgore sto su radili je bilo psihicko, emocionalno "maltretiranje", ne sjecam se cak ni nekog vrijedanja nego vise nedruzenja s nekim, ignoriranja i saptanja iza ledja.

[mamuška]

ukor pred isključenje nije sankcija. bar ne za ovakve frajere, to im je samo alat za dodatno hvalisanje. ja bi njima dala društveno korisnog rada, uvijetnu kaznu pred odlazak u popravni dom, a roditelje po džepu + obavezna edukacija kod pedagoga (na predavanja i polaganja ispita).

ovo je rješenje a ne ukor,imaš pravo to im je samo za hvalisanje
-neznam kako bi se ponašala da netko maltretira moje dijete najvjerovatnije bi preokrenula hrvatsku da ga kaznim-onako kako bog zapovjeda
a s druge strane da moje dijete maltretira-ponijela bi se onom koju je moja mati meni cijeli život ponavljala-ja sam te i rodila ja ću te i u... ali me sramotiti po svijetu nečeš

-moj tonac je dijete koje se često nađe u situaciji kad se nezna obraniti i često ga gurkaju i zezaju,sretna sam što se neboji doma reći pa sve riješavamo...alli zaista se bojim puberteta ako se nastavi zezanje

[Tomijev i Larin tata]

Nisam cesto ovdje, ali da i ja kazem koju. Adorabla rece da je i prije bilo toga, 100% se slazem. Mozda cak i vise, zavisi od okoline i komsiluka. Ne bi "krivio" moderno doba zbog tih pojava, vec zbog mogucnosti da ih svi jasno vidimo: mobiteli s kamerom, Youtube, blogovi, facebook.

[† Volvo]

U dostupnosti novih tehnologija je nova dimenzija bullyinga - ako je u "naše" doba 30 ili 100 ljudi znalo za neko ismijavanje, zlostavljanje, sada to postaje "javnije" (kao i sve ostalo, tipa bilo kakvih prizora kojima nas bombardiraju odasvud pa oguglamo jer nas zasipaju slike krvi iz svakih vijesti) i uključuje niz nekih likova koje ne bi uopće trebalo (ne kažem da zlostavljanje uopće ima razloga za uključiti ikoga ) totalno nepoznati ljudi iz tko zna kojih pobuda nalete na te svima dostupne stvari i zalijepe se još tu.

E sad, do neke dobi treba imati formiran stav što je dobro, što je prihvatljivo ponašanje (društveno prihvatljivo, mislim, ne mislim na to je li dijete baš pozdravilo svakog susjeda pa i najnapasnije, i ima li krasne manire za stolom), što su sadržaji na TV, Internetu, kinu, koji su uopće (pa onda i nekoj dobi) primjereni. Još nisam u poziciji takvih odluka ali tv u dječjoj sobi da roditelji imaju svoj mir nije moj par cipela . OK, dođe vrijeme za privatnost djeteta ali do tada su već neki stavovi formirani.

Tu opet dolazimo u začarani krug koji je krenuo od kuće - ne može me se uvjeriti da empatija, potreba da se pomogne (pa i drugačijima, umjesto da ih se izopći ili još gore, zlostavlja) ili bar "live and let live" stav treba netko izvana čarobnim štapićem donijeti, to je ono što dijete upija od onih uz koje odrasta. Naravno da bi bilo dobro da nulta tolerancija na nasilje ne bude samo parola na zidu škole (tj. da postoje mehanizmi konkretni koji će i tu djelovati) ali dok roditelji ne vide potrebu odgoja prvo svog djeteta da negdje putem odrastanja ne iskaljuje frustracije na drugome, i istovremeno da bude spremno nositi se s tuđim iskaljivanjem frustracija, neće se bitno promijeniti svijet...6-godišnjaka uvjeravam da ruganje ne govori o onome kome se rugaju, nego onome tko se ruga, polako to ide negdje u glavu (i kao ohrabrenje kad bude izrugan, jer je prvo tako i mišljeno to objašnjenje, a onda i da sam ne postane taj koji se ruga u stilu "Ne čini drugome što ne želiš da tebi čine")

[gold dust]

mislim da je ovakvih stvari oduvijek bilo. to je dobro poznat obrazac 'prirodne selekcije' unutar čopora, najuočljiviji upravo kod djece - odbaciti različite, zgaziti slabije. a kolovođe zlostavljanja nisu nužno standardno problematična djeca, ima ih i medu popularnim 'vođama čopora' koji to rade iz čiste zabave (ili to samo tako izgleda, a zapravo izbacuju dobro prikrivene frustracije ). i mislim da samo takvi mogu povući kompletan čopor da im se pridruži u ismijavanju, jer, bolje im je tako, da ne bi i oni bili odbačeni zbog solidariziranja s predmetom bullyinga, tj. nepovlađivanja 'facama'.

što mislite, je li u ovoj priči u konačnici dobro ili loše što su se zlostavljači izložili objavivši stvar na internetu? mislim da događaj i ne bi povukao ovakve konzekvence (koje i ja smatram nedovoljnima, ali sadašnji sustav više od toga baš i ne omogućuje), da se nije digla frka u medijima. s druge strane, bojim se da će od svega ovog za buduće bullyje ostati samo poruka da se klone interneta

slažem se s Volvo oko kućnog odgoja, i dodajem da nije dovoljno ustrajno govoriti djeci da nije lijepo rugati se. treba i razmisliti utječe li na djecu način na koji mi sami pred njima komentiramo treće osobe u negativnom smislu, i koliko često ti komentari imaju uvredljivi ili podrugljivi prizvuk. jer, oni usvajaju naš način. naravno da su negativni komentari često potrebni i da djeci treba naglasiti što je loše, ali i po sebi znam da je ponekad teško zadržati mjeru.

[LiKmama]

treba i razmisliti utječe li na djecu način na koji mi sami pred njima komentiramo treće osobe u negativnom smislu, i koliko često ti komentari imaju uvredljivi ili podrugljivi prizvuk. jer, oni usvajaju naš način. naravno da su negativni komentari često potrebni i da djeci treba naglasiti što je loše, ali i po sebi znam da je ponekad teško zadržati mjeru.

xxxx

[† Volvo]

Ovo o ruganju i neruganju je bila utjeha njemu kad mu se netko narugao (a on ostao zblenut) - meni je najteža psovka "Odi vrit" a kad netko baš nešto glupo napravi, sklona sam "počastiti" izrazom tipa "koza jedna" (npr. kad nam se neka draga dama sparkira u haustor tako da ne možemo ni pješice ući - da ne bude diskriminacije, dame baš lakše haustor biraju od gospode).
Ne mislim tu na debatu sa sebi ravnim, kad je ok reći svašta, ali opet naravno, ne ubiti riječima sebi ravnog (makar takvih nema puno što se mene tiče ) nego na iskaljivanje na slabijem: ruganje nevještijem, nespretnijem, bilo kako drugačijem. I nikako ne podržavam mame koje pravdaju svoju djecu time "tko mu je kriv što se dade rasplakat'" (makar ne favoriziram i ne potičem cmizdrenje kao komunikaciju), sigurna sam da ima situacija kada bi se i same rasplakale a zadnje što bi im trebalo tada je da to netko izruga

[LiKmama]

kome treba bullying

Space Monkey:
New craze sweeping the UK where children 'strangle' themselves to get high and then post the videos on the internet. Nicknamed "Space Monkey", the practice involves squeezing the carotid arteries in the neck to restrict the flow of blood to the head. Releasing the pressure leads to a sudden rush of oxygen to the brain, giving a feeling of euphoria. But it can lead to brain damage, un-consciousness and death.

The craze is well known in the US and France and parents and campaign groups fear it is now catching on in the UK.The US Centre for Disease Control and Prevention claims in the last ten years 86 children may have died in the UK playing 'the choking game'. There are no official figures for Britain, although the Department for Children, Schools and Families claims it is aware of the problem. The 'Space Monkey' Strangling Craze Among Teenagers Is Spreading In The UK Campaign Groups Warn | UK News | Sky News

[anlan]

što mislite, je li u ovoj priči u konačnici dobro ili loše što su se zlostavljači izložili objavivši stvar na internetu? mislim da događaj i ne bi povukao ovakve konzekvence (koje i ja smatram nedovoljnima, ali sadašnji sustav više od toga baš i ne omogućuje), da se nije digla frka u medijima. s druge strane, bojim se da će od svega ovog za buduće bullyje ostati samo poruka da se klone interneta

mislim da je na kraju to dobro. štoviše, mislim da je njima čak poticaj za onakvo ponašanje bilo to što će staviti na internet.

treba i razmisliti utječe li na djecu način na koji mi sami pred njima komentiramo treće osobe u negativnom smislu, i koliko često ti komentari imaju uvredljivi ili podrugljivi prizvuk.

slažem se


LikMama - ovo davljenje smo i mi radili u osnovnoj školi, davno. na meni nikad nije upalilo.

[podocnjaci forever]

I mi smo se tako davili. Na svu sreću bez posljedica za ikoga.

Nego, prvo bih se osvrnula na par usko vezanih stvari za osnovnu školu.
Ovo o kažnjavanju učenika ukorom pred isključenje ne funkcionira baš tako u stvarnosti.
Škole imaju svoje statute i pravlnike, pa tako i one o pedagoškim mjerama .
Za svaku od njih postoje kriteriji odn. stavke prema kojima se dobiva određena pedagoška mjera.
To se od škole do škole razlikuje, ali u jednome ne: da mora postojati postupnost u određivanju određene pedagoške mjere.

Ne znam za srednju školuj, ali u oš su po novome ove pedagoške mjere na snazi:
- opomena
- ukor
- strogi ukor
(a pazi sad ovu)- odgojno-obrazovni tretman produženog stručnog postupka
- preseljenje u drugu školu

Ako učenik nije imao nikakvih pedagoškim mjera, on mora započeti opomenom. Ma o čemu se radilo.
Ako ima opomenu, iduća mjera je ukor.
Ne može ići storgi ukor, a kamoli preseljenje u drugu školu.

To je sve skupa često forma i nebuloza, ali tako mora biti. Recimo, učenik namjerno ode u wc i pokvari kotlić i voda curi i poplava je - dobije opomenu (jer ranije niej kažnjavan), dok u isto vrijeme opomenu ima i učenik koji je 5 puta bio bez preobuće (jer je tako određeno statutom škole)

Poanta je u tome da prosvjetna inspekcija na tome inzistira prije svega, na ovoj postupnosti. Uz stavku da u svakom predmetu moraju postojati najmanje dvije ocjene po elementu u svakom polugodištu. Te dvje stavke su za nji alfa i omega, a tek kad to u škli funkcionira, ide se na provjeru ostalih možebitnih nepravilnosti.