novi prijatelj u vrticu :-)

[watani]

moj ce sinak na jesen dobiti novog vrtickog prijatelja: djecaka sa jakim ostecenjem vida. namjerno pisem ovako jer ne znam tocno koliko mu je ostecenje vida.
sigurna sam da ce ga djeca dobro prihvatiti, ali tete su u panici. ravnateljica im je samo najavila da ce od jeseni djecak poceti pohadjati vrtic, da ce sa njim biti njegov osobni asistent. i to je sve. tetama je prepustila da se same snalaze. a one ne znaju kako da se pripreme, sto ce raditi sa njim, kako ce se on prilagoditi, kako da pripreme djecu, da li ce se svi zajedno snaci...

jel itko od vase djece bilo u vrtickoj grupi sa slabovidnim djetetom? kako su tete organizirale rad u grupi, da li su nesto posebno pripremile dijecu, kako su djeca sve to dozivjela?

svaki savjet i iskustvo je dobrodosao

[mrs. eastwood]

Kako mislis tete ne znaju? To im je posao da znaju. Trebale bi se pripremiti.
Ja samo poznajem mamu ciji sin ima asistenta, ali je druga pp u pitanju i to mi se cini najbitnija karika.
Sretno

[danijela81]

nismo u vrtiću, ali ponekad odlazimo u jednu igraonicu čisto radi socijalizacije.
što se druge djece tiče, to je najlakši dio. oni su male pametnice koje sve odmah skuže, i prihvaćaju sve kao sasvim prirodno, osim ako im mi ne nametnemo drugačiji stav.
najbolje je ne previše dizati paniku i dramiti oko svega, pogotovo ne već sada. kada to dijete dođe u grupu, treba djecu posjesti i ukratko objasniti da njihov novi prijatelj ne vidi dobro. ako se radi o starijoj grupi, i ako dijete ima vrlo teško oštećenje vida, zgodna je ona igrica sa povezom preko očiju, da djeca shvate zašto to dijete gleda "rukama", a ne očima. da skuže na koji način mu pristupiti.
ako je oštećenje vida onakvo poput mog Vjerana, da dijete ipak ima neki ostatak vida i oslanja se na njega u kretanju i izvođenju radnji, to je malo teže objasniti i približiti drugoj djeci. uglavnom, treba objasniti djeci da njihov prijatelj slabije vidi, i da mu ponekad treba npr. reći ako nailaze na stepenicu, da mu ponekad treba pružiti ruku pri kretanju, da ponekad to dijete neće vidjeti neku igračku na podu, da ih ne vidi ako se udalje, da ih ne prepoznaje po izgledu ako mu se ne obrate riječima (prepoznaje po glasu)...
ako nosi naočale, treba objasniti da se naočale ne smiju dirati (vjeranu vrlo često potežu, on šizi na to), da su to njegove oči, da mu ih pronađu i vrate ako ih izgubi...
kada se dijete kroz nekoliko dana upozna s ostalom djecom i sa prostorom, vjerujem da neće biti problema.
pošto dijete ima asistenta, vjerujem da tete brinu bez razloga, sve "dodatno" što bih ih moglo opterećivati u radu rješavati će asistent.
djeca će se već "skužiti", pogotovo ako ih odrasli budu usmjeravali. bilo bi dobro da se aktivnosti ne prilagođavaju previše djetetu koje ne vidi (u smislu odabira vrste aktivnosti), nego da se to dijete maksimalno uključi u sve što rade i ostala djeca, pa čak i crtanje, i sve ono što je u prvi tren nezamislivo. na taj način nitko neće ostati zakinut, a dijete koje ne vidi neće ostati po strani. slijepo dijete može raditi sve što rade ostala djeca, samo ponekad malo sporije, i malo nespretnije, pa će ponekad trebati samo malo više strpljenja.
djetetu treba posvetiti malo više pažnje, ali ne u smislu da mu stalno treba pomagati u nečemu, nego da mu se omogući da i ono na neki način doživi sve što vizualno doživljavaju drugi klinci. znači, svaku igračku mu treba dati u ruke. kada se radi s nekim priborom, prvo mu svaki, pa i najmanji dio dati da "pregleda" rukama. vjerujem da će to odrađivati asistent.

na internetu ima dosta literature o tome, proguglaj malo. imam negdje spremljen jedan tekst u wordu, dignem ga pa linkam kasnije

[danijela81]

evo ga
http://www.scribd.com/danijela_mak/d/96 ... -zrilic-FI

[danijela81]

naravno, velika je razlika ako dijete ima još neko oštećenje osim vida. onda i to drugo oštećenje treba uzeti u obzir

[thinkPINK]

Ja sam radila u mješovitoj grupi vrtićke djece u kojoj je bilo 4-5 djece s različitim stupnjem oštećenja vida neki s dodatnim teškoćama. Bitno je djecu i druge roditelje pripremiti, kroz iskusvene igre im prbližiti slabovidnost, kasnije poticati socijalizaciju. Sve to može jako pomoći djeci da razvijaju socijalne vještine, empatiju i razumijevanje prema potebama drugih.
Tete svakako trebaju imati podršku, nikako nije dobro da osjećaju nelagodu i strah jer će onda isto i na djecu prenositi. Treba ih educirati.

[Stefanova_mama]

M. ide u grupu sa slabovidim detetom i nikakvih problema nemaju svi zajedno u funkcionisanju (i ostala deca i to dete i tete). Vecina dece nakon vrlo kratkog vremena razume sta je tom detetu problem i jednostavno ga prihvate takvog kakav jeste, kad treba pomognu mu, kad treba sacekaju ga, nikakve drame ili specijalnosti zaista nije bilo.

[Nada]

Watani, pa jel' tete nekako mogu stupiti u kontakt sa asistentom/icom pa da malo razrade....?

Tako kako ti ovdje pitas (bravo!) tako se i tete trebaju raspitati, imaju one i svoj forum koliko znam.
Zasigurno znam da postoji Forum razredne nastave a koliko se sjecam da postoji i za odgajatelje u vrticima...
Neka vide sa strukom...vrlo je osjetljivo i dobro se moraju pripremiti, za dobrobit tog djecaka...

Klinci u vrticu ce sigurno profitirati...uce se toleranciji, razumijavanju, razlicitosti, kako pomoci drugome...
Meni je integriranje djece sa pp u redovan program super stvar, samo kada struka ima adekvatno znanje.
Vrlo cesto samo bubnu dijete u grupu/razred, ne daju niti asistenta niti bilo kakvu drugu podrsku itd. pa je cijela prica muka umjesto da bude radost...

[Barbi]

Meni se čini da bi trebalo i djeci i tetama biti "lakše" shvatiti i uhodati se s djetetom koje ima pp koji je lako objašnjiv i shvatljiv kao što je loš vid. Ne vidim koje bi strašne pripreme tu trebalo učiniti, puno se toga u hodu može.

Mi imamo u grupi dijete s pp-om, elementi autizma, i puno je teže objasniti djetetu što je točno s tim konkretnim djetetom drugačije. A vidim da se i tete dosta teško nose s tim.

[Nada]

Barbi, slazem se jednim dijelom no bitno je da se tete kvalitetno pripreme kako bi mogle adekvatno pristupiti malisanu ali i djeci koja nisu PP na NJIMA prihvatljiv nacin pojasniti kako bi prihvatili malisana.
Taj prvi dojam je izuzetno bitan...

Integrirati dijete znaci da ONO ne osjeca da je drugacije (koliko se moze a adekvatnim pristupom se moze jako, jako puno) i da ga malisani prihvacaju kao ravnopravnog sudionika....

Nece tete uciti djecu o slabovidnosti niti o autizmu ali ce objasniti kako prijatelju mogu pomoci da se uklopi (kao sto bi objasnila da im dolazi npr. djecak iz njemacke koji ne zna hrvatski jezik).

Pricam kao tetka djecaka sa ADHD, djevojcice sa Down sindromom i mama koja je svoje 2 djece poslala u skolu na jeziku koji ne poznaju.

Pravi pristup cini cuda a roditelji djece sa PP sa pravom strahuju kada svoju djecu daju u redovan program jer...

Nestrucnost ucitelja/odgajatelja moze nanijeti ogromnu stetu a da ne pricam o djeci koja znaju imati "zlocesti" jezik...

Roditelji djece sa PP to najbolje znaju...

Watani, mislim da se vase tete vise trebaju raspitati o ovoj temi a sto se tice samog usvajanja programa imati ce pomoc asistenta a i uhodati ce se kada upoznaju malenog i njegove mogucnosti...
Velika je stvar sto je maleni uspio uopce dobiti asistenta, inace su nadlezni jako skrti na tome.

[watani]

hvala vam na odgovorima.

pricala sam sa ravnateljicom jednog vrtica u koji ide dijete sa PP. iznjela mi je svoje iskustvo, kako su se tete pripremile, kako su djeca prosla kroz sve to i zapravo cini se da i nije sve to skupa takav veliki bauk kako se nama cini .
Barbi otprilike je tako kako ti kazes. ostecenje vida i nije neko veliko ostecenje koje se djeci ne bi dalo objasniti.
sa njima je vec sada u grupi jedna djevojcica stara 5 godina koja je "propricala" tek prije par mjeseci. nije shvacena kao dijete sa PP. klinci su je jako dobro prihvatili, prihvatli su to tako kako je... cini mi se ko u onom vicu sa crnogorcom: "nisam imao nikakvih primjedbi do sada.."

Nado vec su se tete poele raspitivati, ali ne bi ja mogla u svojo kozi da nisam priskocila u pomoc . jedan od najvecih problema im i je taj sto ne mogu stupiti u kontakt sa asistentom. mislim da se jos ne zna tko ce to biti.

za sad je iz totalnog straha i panike preslo u pozitivu

[Miki]

možda bi bilo dobro da naprave radionicu kakva je bila u školi moje curke (iako nemamo slabovidno dijete u razredu, nego je jedan tata organizirao tu radionicu, ako sam dobro shvatila, on radi sa slabovidnim ljudima - nisam razgovarala s njim nego sa svojom kćeri)
dobili su (jedan po jedan) povez na oči i onda su morali obavljati neke svakodnevne zadatke, tipa, otići do ploče, oprati ruke, popiti vode, "upoznati" nekoga i sl. (već sam pozaboravljala što su točno radili)

a kad smo bili s mlađom kćeri u Maloj kući, onda smo dobili mutne naočale koje su nam pokazivale kako N. trenutno vidi svijet oko sebe (odnosno ne vidi - znači na koju joj udaljenost moramo doći da bi nas vidjela, koje boje (igrački npr) se jače vide, a koje gotovo uopće ne i sl.

možda bi mogli (u dogovoru s roditeljima/asistentom, kad vidite koliko je to oštećenje vida) posuditi takve naočale i dati i tetama i djeci da isprobaju vidjeti svijet njegovim očima (nama je to puno pomoglo, nikakvo objašnjavanje nije bilo toliko djelotvorno kao te naočale - tek nakon toga smo znali kako pristupiti i potaknuti dijete)

[corazon]

Moje su cure isle u vrtic sa slijepim djecakom koji nije imao asistenta
Bilo je to predivno iskustvo, prije svega za moje cure i ostalu djecu
Dječak se jako dobro uklopio u skupinu i bio je omiljen
Odgajateljice i ravnateljica su se dobro pripremile (a moram napomenuti da se radi o malom privatnom vrticu) , nabavile nesto didaktike...
Djeca su s njim imala poseban odnos, znali su kako mu prići, uživali su kad bi ih po glasu prepoznavao, i imali su svoje igre... On je jako puno tražio fizički kontakt koji su mu djeca i davala
Svugdje je išao sa djecom i u kazalište
Nikad nisam primjetila da ga žale, dapače on je bio poseban prijatelj
I sretna sam sto su bas moje cure dio djetinjstva provele s njim i stekle neprocjenjivo iskustvo
Nadam se da će i vaše iskustvo biti slično

P.s. Sorry na ovom zbrkanom pisanju sa moba

[Nada]

ali ne bi ja mogla u svojo kozi da nisam priskocila u pomoc

znam te 'tico dok si jaje bila

Corazon, bas lijep ohrabrujuci post...

Ma sve ce biti super....

Ja se prestrasila da tete nemaju pojma i jos gore da nisu zainteresirane (ah imam neke paradigme )

povez na oči i onda su morali obavljati neke svakodnevne zadatke

ovo su odlicne vjezbice koje se inace rade i na team bilding-stjecanje povjerenja, mi se doma znamo tako igrati...