Tjelesna (ne)aktivnost jedne sedmogodišnjakinje

[kokakola]

Moja djevojčica nije sportski tip.

Nastavno na navedeno nema niti natjecateljskog duha.
Ima 7 godinica, obožava čitati (knjižničarka u školi joj je rekla da je njezin najčešći posjetitelj), obožava slikati i crtati, ali to sve obožava raditi sjedeći ili ležeći. Naravno i crtići i filmovi su omiljena rabota. U stanju je provesti sate i sate u sobi sa svojim (ne)aktivnostima.
Budući da uz sve to skupa voli i papati, stalno se nalazi na nekoj granici da postane debeljuca. Visoka je 137-138 cm, teška 35-36 kg, koliko se sjećam po zadnjim mjerama. Velika osoba u svakom pogledu.

E sad, mi ju cijelo vrijeme pokušavamo pridobiti na neku tjelesnu aktivnost, ali tvrd je orah, čini se. Upisana je na elementarnu športsku školu u školi i na plivanje na Mladost. Dakle ponedjeljkom i srijedom ide na sport u školi, utorkom, četvrtkom i subotom ide na plivanje. U školi je u boravku svaki dan do 17, sport joj počinje u 17, a kad ima plivanje, to je od 19-20.
Osobno smatram da je to previše za tako mlado biće i vidim na njoj da joj je teško i da je umorna. Nakon razgovora sa učiteljicom, odlučila sam ne siliti ju na bilo koju od te dvije aktivnosti, da joj se potpuno ne zgadi sport, tako da smo se dogovorili da na sport može ići, ali da ne mora ako se osjeća umorno nakon škole. Za plivanje sam joj rekla da ako će biti preumorna, nekada može izostati, ali da ipak nastoji ići barem dva od tri puta tjedno. Da ne bi mislila da je pod pritiskom, rekli smo joj da ne mora ići na završno natjecanje ako ne bude htjela, nego neka se samo ide tamo poigrati i zabaviti. Zadnjih par tjedana nje skoro pa nema na plivanju i na sportu. Zadnjih par puta je rekla da ju prije plivanja boli trbuh i da se ne osjeća dobro, a čim joj kažemo da ne mora ići, u roku pola sata svi bolovi prođu. Tako je bilo i sinoć. Moj muž želi da ju ispišemo, jer da mu nema smisla plaćati i spremati se svaki put, da bi ona pred ulaskom na bazen rekla da ju boli trbuh.
Trenerica je rekla da je u početku bila među najboljima u grupi, a sada je zadnja. Da nije uopće napredovala, jer da očito nije zainteresirana.
Zbog toga svega je ponekad prilično smotana u igri sa vršnjacima, kažu jedino da dobro puca kad igraju graničara. Sad u školi počinju i zadirkivanja zbog toga.

Nastojim joj kontrolirati prehranu, koliko mogu. Naravno da voli slatkiše, ali tu mislim da joj stvarno ne dajemo previše, vidim da se neki klinci dave u čokoladi, a izgledaju kao čvarci, jer potroše svu suvišnu energiju na trčanje i aktivnu igru. Ona je gurman i uvijek bi mogla još, nekada dobije, nekada ne. Nemam srca govoriti joj da ne može dobiti još malo riže i cikle, jer će biti debela.

Što raditi sa takvim djetetom koje apsolutno nema želju baviti se ikakvim aktivnostima? Kako pobuditi u njoj želju da nešto radi sa svojim tijelom, a ne samo da leži i čita/slika/gleda TV.
MM i ja nismo neki extra sportski tipovi, ali nije da ne radimo ništa. Uvijek svi zajedno bicikliramo, ja tu i tamo radim neke vježbe doma, nju uvijek žicam da mi „pravi društvo“, ali ona odustane nakon tri čučnja.
Stvarno ne znam gdje sam fulala fudbal, sigurna sam da sam ja negdje pogriješila u startu, ali ne znam gdje i kako to ispraviti.
Brine me.

[rucho]

setnja... najobicnija.... moze i pesek.... ako ste u mogucnosti..... sto misli o rolama?..... ako voli citati a vi ste negdje blizu nekog parka pa eto prosecite se do tamo pa nek procita poglavlje pa onda opet setnja doma.... svaki dan po pola sata i to je to..... a glede sporta i plivanja.... nek sama odluci sto ce od to dvoje i dvaput tjedno joj je dosta.... i nabavite joj loptu onu pilates nek na njoj nauci sjediti dok cita a onda ce moc i na njoj i razgibavat se..... deset minuta rastezanja na toj lopti je ganz genug.....

govorim iz iskustva.... ja nekoc davno bijah mali buckavi knjiski moljac...

[Mala Bornica]

nas djeca redovno idu na treninge, prije taekvando, a vec par godina rukomet. da se njih pita, ne bi isli, puno im je draze biti doma na kaucu. mi smatramo da je vazno da se na redovnoj bazi bave sportom, tj. fizickom aktivnoscu, pogotovo zimi kad su dani krati pa ne mogu biti vani (a i u dvoriste ne idu bas rado). da im dam opciju koju si ti dala svojoj kceri, ne bi nikad isli na treninge. meni je zao sto ne vole krenuti na trening, ali redovno se vracaju zadovoljni sa treninga pa mi je lakse "natjerati" ih. da je problem i kad se vrate sa treninga, ne znam kako bi postupili.

[lastavica]

Stvarno ne znam gdje sam fulala fudbal, sigurna sam da sam ja negdje pogriješila u startu, ali ne znam gdje i kako to ispraviti.
Brine me.

Ako misliš da si nešto fulala dok je bila mala, mislim da nisi. Jednostavno ona je takvo dijete.
No svakodnevna aktivnost nakon škole, ako je u u školi do 17h mislim da je previše. Bilo bi dobro da ima poznato društvo na nekoj od tih sportskih aktivnosti. Mojoj je to sada jako bitno i iako je dinamična ne bi tako motivirano išla na atletiku da ju tamo ne čeka društvo za pričanje.
Ne znam da li vikendom idete gdje šetati. Probajte svaki tjedan jedanput otići u brda, negdje u prirodu ... Ne treba to biti planinarenje do vrha. Bitno je da se krećete sat dva po prirodi.

edit: još sam se nešto sjetila. Moja obožava lovice, ja ne , ali MM joj je glavni partner.

[kokakola]

Hvala vam cure!

Ne znam koliko je moj savjet pedagoški, vjerovatno nije uopće, ali ja bih ju natjerala da se odluči za jedan sport i forsirala to redovito. Čini mi se dobar prijedlog da ide negdje gdje ima svoje društvo tako da joj bude zabavnije.

Ovo sam ja napravila na početku školske godine, rekla sam joj da odabere kojim će se sportom baviti primarno i ona se odlučila za plivanje, jer je stvarno u tome najbolja (bila). Ovaj sport u školi je bio po njezinoj želji ispočetka, jer većina prijateljica iz razreda ide na to. Ima i na plivanju prijateljicu iz razreda, ali sad po novom mi se čini da joj ni to ne paše, jer joj se onda ta curica javno pred razredom ruga da sporo pliva, da je bila bolja od nje na natjecanju i tako, a moja je osjetljiva na ta ruganja i samo se povuče u sebe i tugaljivo analizira situaciju.

Kada je rekla da bi odustala od plivanja nakon božićnog natjecanja, ja sam joj rekla da se nekim sportom mora baviti i da ako neki drugi ne odabere, da će ići na plivanje barem do kraja osnovne škole.
Nekad sam prepopustljiva, a nekad možda preradikalna.

No svakodnevna aktivnost nakon škole, ako je u u školi do 17h mislim da je previše

Zbog ovoga me strašno pere savjest, zato joj i pustim malo da manipulira slobodnim vremenom, premda možda ne bih trebala.

Ako misliš da si nešto fulala dok je bila mala, mislim da nisi. Jednostavno ona je takvo dijete.

Hvala ti! Koliko me to tješi, toliko me i brine, jer to onda znači da je situacija teže promjenjiva.

[mama njonji]

I mi imamo sjedilackog 7godisnjaka doma. Makete i legici su njegov svijet sto se vec sada vidi na njegovom drzanju i upitnik kraljeznici.
Takodjer ide u boravak. Dodje iz skole u cca 16h. Umoran. Voli biti vani, medjutim od cca listopada do ožujka u obliznjem praku nema zive duse.
Svjesni da mu treba fizicka aktivnost, krenuo je 2 puta tjedno na gimnastiku (izabrao sam, ponudili mi ) i gotovo redovito nedjeljom planinarimo obiteljski (Sljeme, Samoborsko gorje) vec par godina.
Gimnastika mu se svidjela jer mu je krenuo i frend iz razreda, natjecanja jos nemaju niti ga to imalo dira (totalno antinatjecateljski tip), a Sljeme mu se svidja jer nas uvijek ide vise, pa mu je "sjela" cijela ta planinarska zezancija i atmosfera. Sto cesce idemo, ima vise kondicije i sad vec moze proci pristojne rute.
Btw, i ja i mm smo antisportski tipovi. Osobno sam takva bila oduvijek, nijedna moja aktivnost od najranije dobi nije se vezala uz sport. S druge strane, ovo planinarenje mi se svidjelo ima vec vise godina...

[lara72]

nas djeca redovno idu na treninge, prije taekvando, a vec par godina rukomet. da se njih pita, ne bi isli, puno im je draze biti doma na kaucu. mi smatramo da je vazno da se na redovnoj bazi bave sportom, tj. fizickom aktivnoscu, pogotovo zimi kad su dani krati pa ne mogu biti vani (a i u dvoriste ne idu bas rado). da im dam opciju koju si ti dala svojoj kceri, ne bi nikad isli na treninge. meni je zao sto ne vole krenuti na trening, ali redovno se vracaju zadovoljni sa treninga pa mi je lakse "natjerati" ih. da je problem i kad se vrate sa treninga, ne znam kako bi postupili.

Mala Bornica gdje treninraju rukomet.

[IINA]

Ne znam kako nagovoriti dijete, jer moje vole svašta.
No plivanje ti i nije neko rješenje za jaču djecu.
I ograničiti što god da je na dva puta tjedno. Ostalo uglavnom
vodi zasićenju, a i premorenosti ukoliko dijete nije
baš rođeno za to.
Vikende idite zajedno van, penjite se, hodajte, rolajte, vozite bicikle...

[patkica]

Lara - MB djeca idu "priko Učke" na trening

Inače - za temu - htjeli ste da ide na neki sport, pa je i školski i plivanje, na kraju to ispadne 4 dana u tjednu, i to joj je možda too much, i sad kad popuštate, popuštate za oboje. Ako vidite da plivanje ne ide (a očito ne ide), dogovorite se jasno: izlaziš s plivanja, sport u školi nastavljaš bez izostajanja.
Ograničite se samo na jednu aktivnost, i onda na njoj inzistirajte

[Nikky]

Mozda bi joj nekakav ples mogao biti interesantan? Obicno to privlaci curice. Posebno kad vide Lady Gagu i slicne kak se drmaju na sceni

[lara72]

Ops nisam razmišljala. Patko
Moj F. je tri godine trenirao taekwoondo i bio je poprilično uspješan na natjecanjima. No već neko vrijeme je sve manje zainteresiran za trening, govori da mu je dosadno, da stalno isto rade.... Uglavnom rukomet je nešto što ga interesiran, što voli gledati i sutra idemo na prvi trening. Dugo sam tražila gdje, u koji klub i sasvim slučajno saznala da su treninzi u dvorani škole koju F. pohađa.
Inače sam apsolutni pobornik da sport mora zauzimati važan dio djetetova života. I uvijek bi na sve moguće načine pokušavala usmjeriti dijete prema sportu. I to jednom, nikako ne na više sportova.

[tajci]

ako joj teško padaju natjecateljski sportovi, makni je s plivanja. Upiši je npr. na borilačke vještine,alinaravno, isključivo rekreativno, bez natjecanja, uz razgovor s trenerom. Ne treba je stavljati u ekipne sportove, jer će ako se ne uklopi bilo zbog nezainteresiranosti ili nespretnosti ili bilo kojeg drugog razloga biti predmet izrugivanja a to će joj još dodatno smanjiti i ovako malu želju za sportom (ako sam dobro shvatila iz tvoje priče). Šetnja, planinarenje, dobro će doći i vama ostalima. Vožnja biciklom idealno. Role. Ima hrpa različitih načina za fizičku aktivnost. Nešto će joj se sigurno svidjeti. Mislim da nije dobro pustiti dijete da se ne bavi ničim.

[Forest]

Da se malo uključim, po struci sam profesor tjelesnog i dugo sam radila sa predškolskom djecom, te prvi i drugi razred. To je bila sportska igraonica gdje su bili uključeni svi sportovi po malo. Kao sat tjelesnog. Po meni je puno previše za dijete koje je cijeli dan u školi voditi ga na sport više od 2x tjedno. Osim naravno ako vidite da ima afiniteta, talenta pa se uključuje više puta tjedno, ali to su već treninzi. I protiv toga sam, jer sam prisustvovala užasno napornim treninzima nakon kojih su djeca umorna i gube volju. Sve što je umjereno je ok.
I zaista je za djecu koja nisu sportski nadarena važno kakvog trenera imaju, da li on prepoznaje s kakvim djetetom radi, pa da pohvali i najmanji korak, skok, čučanj. Jer znam da se velika pažnja posvećuje nadarenima, a ostali su sa strane i uključuju se koliko mogu. Meni je bio veći uspjeh naučiti klinca koji je jedva trčao koliko je bio smotan (da se tako izrazim, sorry) trčati pravilno, veselio se kao da je osvojio medalju. Ovi koji mogu sve, će sami sve i napraviti. Poanta je zainteresirati ove kojima se ne da. Zato mame i tate veliku pažnju posvetite tko vam trenira dijete i kako to radi, jer treneri vole nadarene, posvećuju im više pažnje, a ne znaju zainteresirati manje talentiranu djecu jer se sa njima naravno treba više pomućiti, biti stručniji, znati kako pravilno metodički naučiti nešto. Uglavnom treba ih znati motivirati da djeca požele opet doći. Ruku na srce, ne mogu svi biti Janica, ni ne trebaju, ali mogu voljeti sport, ako ga na prihvatljiv način prezentiramo.

[Forest]

I naravno da ju boli trbuh prije plivanja, i mene bi vjeruj mi. Tvoja mala nije natjecateljski tip, a tamo se natječu stalno, tko će biti bolji za natjecanje. Brže, više, jače ne pali kod takve djece. Samo ju frustrirate. Upiši ju na nešto gdje se ne natječe, gdje ne mora stalno loviti najbolje, nego se rekreirati, vježbati kroz igru. Neka grupa gdje djeca jednostavno plivaju, ne treniraju. Pusti treninge, daj joj igru i zabavu kroz sport.

[palunkica]

A znaš li takvo mjesto? Meni se čini da se svugdje plivanje svodi na plivanje u klubu i posljedična natjecanja

[tanjabb]

Pal, mi vecinu natjecanja uspijesno ignoriramo. Nitko se ne ljuti i ne tjera nas iz kluba. Medjutim plivanje je prilicno dosadan sport.

[palunkica]

nego se rekreirati, vježbati kroz igru. Neka grupa gdje djeca jednostavno plivaju, ne treniraju. Pusti treninge, daj joj igru i zabavu kroz sport.

Moje pitanje je bilo upućeno prema ovome. Preplivavanje bazena s jedne na drugu stranu je ubitačno dosadno, iako jako zdravo. Ali niti vaš klub nije za rekreativce, to je pravi klub, koji djecu priprema na natjecanja. Makar ih vi eskivirali.

Ja bi neku rekreaciju, kroz igru

[Forest]

Palunkica...to je veliki problem oduvijek, do škole još i ima takvih programa, sve kroz igru, pa kasnije tko želi nastavlja trenirati. Borili smo se uvijek da se uvedu programi za djecu koja nisu baš full talentirana za sport, ali opet vole vježbati i tako se družiti sa drugom djecom.
Čula sam se sa kolegicom koja vodi školu plivanja na Mladosti, sve se svodi na trening, pa tko izdrži. Baš sam ju pitala, a što sa ostalima, koji bi se rado zabavljali u bazenu, ali ne bi stalno preplivavali stazu sim tam. Takvi programi na žalost ne postoje. Baš sam joj rekla pa daj odvojite malo te grupe, nemrete sve trpati u isti koš, znaš da takva djeca brzo odustaju jer nisu natjecateljski raspoložena. Njezin odgovor je kao i oduvijek od svih
Možda da pronađeš sportsku igraonicu koja uključuje vježbanje svih sportova po malo. nekada je to bio Kinki u Sopotu, ali se ugasio. Nisam sad već duže u tome, pa nemam svježe informacije, žao mi je. Ako što saznam javim

[Tinica]

A što misli(š) o tenisu? Ok, istina je da onaj ko "zagrize" za taj sport živi za natjecanja i turnira ali postoje i škole tenisa gdje klinci uče osnove tog sporta, dva puta tjedno se malo iskaću po terenu i to je to.

[dunja]

edit

Zadnja izmjena: dunja; 14 sij 2013, 14:26; ukupno mijenjano 1 put/a.
Razlog: reklama

[Berta]

na bazenu Mladosti na Savi je postojalo rekreativno plivanje za djecu 2 ili 3x tjedno, po izboru. Znam za to jer su išli neki razredni prijatelji mog sina koji nisu htjeli u natjecateljsko plivanje ili su prekasno krenuli. To nije u sklopu plivačkog kluba Mladost, to je natjecateljski klub, nema rekreacije

[franika]

Moj Fran (10god) je oduvijek takav nesportski tip, da se njega pita ne bi mrdnuo guzicu od televizora, kompa ili knjige....a jos i voli jesti i pravi je gurman a i naginje trbuscicu tako da njega moram dosta em kontolirati kolko jede (tu mislim na slatko) em smo mu napokon nasli sport koji mu pase-tenis. U pocetku mu nikako nije islo, ali je nekako ulovio ritam, i sad je sve bolji i bolji, trenira 3. godinu i svidja mu se jos uvijek...ali i dalje je on nesportski tip, njega npr u parku neces vidjet da jurca za loptom, ludira se na biciklu ili trci gore dolje ko sumanut...on ce fino cakulati u svojoj " bazi" u parku, tamo se igraju neke igre..ne daj boze da se on oznoji npr trceci...a sta cu mu ja, ako ti sport nije u krvi, nije. On tenis odradi onako poletno, tada se izmori i pristojno oznoji ali nece on sada samoinicijativno uzet reket u ruke i ic nabijat lopticu o zid kuce, nema teorije. Isto, ak vozi bicikl, onda ce se fino, onak penzionerski dovesti na njemu dop arka, prislonit ga uz prvo drvo i otic cakulat u svoju bazu...

Sestra mu (8god) je susta suprotnost..non stop u pokretu, na biciklu izvodi cudesa, rola ko velka, klize, tri puta tjedno plese jazz dance u supergrupi kod Cebalice ( supergrupu osobno vodi Cebalica i to je zestoki dril al njoj to pase i luda je za tim), ide i na tenis dva puta tjedno..kolicinski pojede mozda mrvicu manje od Frana al je tanka, misicava i zilava, na njoj nema trunke sala, 143 cm i 29kg..i kaj sad...genetika je sve i gotovo..Fran je totalno drugaciji tip gradje, velik, visok, teskih kostiju i s manjkom misicne mase, ona totalna suprotnost..i tako jedno uvjetuje drugo..takva tromija djeca uvijek ce biti nesporski tipovi i po meni, mozes ti njima gurati brdo sprortova, jednostavno to nije njihov teren i to se vidi.

[Tinica]

Franika upravo tako iz tog razloga sam joj baš i predložila tenis jer to je baš onak fini "gospodski" sport gdje možeš izgoriti na terenu a i ne moraš nego baš onak kak ti veliš fino penzionerski odraditi sat treninga i to je to a opet je u pokretu i ne visi pred televizorom.
Moj Franči je pak ko tvoja Nika za 4. rođendan je već imao tortu u obliku teniskog reketa kad je počeo trenirati bio je manji od mreže ... a sad to dijete svaki dan po dva sata trenira tenis, provodi u balonu više vremena nego kod kuće živi za turnire ali on je baš onao full natjecateljski tip...ide još i dva puta tjedno na teakwando, kondicijski trening, trči, vozi bicikl...
Evo sad je trebao ići na skijanje par dana ali smo morali prolongirati za idući vikend jer su ovaj vikend turniri a on ne želi propustiti niti jedan
Meni je jako drago što on nikada nije odustao od tog sporta, nikada nije rekao da mu se neda ići ili da je umoran...to znaći da se pronašao u njemu.
Sjećam se kad je bio mali prije škole se dizao ujutro i odradio trening da bi u 8 sati već bio na nastavi ali to ili jesi ili nisi takav tip.

[Trini]

Tek sad vidim ovu temu, pa se javljam nakon godinu dana

tvoja curka je kao ja u mladjim danima. najvise sam voljela citati, bila sam mirna i nesklona trcanju i bilo kakvoj fizickoj aktivnosti. s tezinom isto na granici, izvlacila me visina. tjelesni mi je bio najgori predmet u skoli, i osnovnoj i srednjoj.

sve je to trajalo do 7. razreda. onda sam zakoracila u pubertet, pocelo mi je biti vazno kako izgledam pa sam smrsavila (cak sam i pretjerala, duga prica), te se samonicijativno upisala na karate jer je to bio jedini sport u kojem sam tako "velika" poceti od nule.

No kako doista nisam imala nikakvih ali nikakvih sportskih afiniteta, odustala sam iako mi je trener bio super, a vidio me cak i na nekim natjecanjima jer sam bila medju malobrojnim curama u to vrijeme. Ali sam se upisala na tecaj plesa .... evo, sad u svojim cetrdesetim idem disciplinirano na vjezbe dva puta tjedno jer sam shvatila da mi pomaze kod boljeg drzanja i s bolovima u kraljeznici

Hocu reci, nikakvo forsiranje ne vodi nicem ako ona sama nije motivirana. A jednog dana ce postati, sigurno. Dovoljno je mala da je mozes animirati da jednom-dva puta tjedno prosecete (oko Mladosti, Jarun) cca sat vremena (ja sam znala sa svojom djecom, dok su jos htjeli ici sa mnom ), posalji je u trgovinu svaki dan, poneka zajednicka voznja biciklom (MM je s nasima radio cijeli krug po Jarunu)... meni se cini to skroz dovoljno i iz pozicije tog tipa djeteta, mislim da bi mi svako forsiranje bila bas muka