Roditelji i izgubljeni autoritet

[nadicab]

Svidio mi se ovaj clanak jer je blizak mojim stavovima.
http://koracajmozajednokorakpokorak.wordpress.com/2014/03/05/zasto-roditelji-nemaju-autoritet/
Kako vi gledate na to?

[moj(a) djeca(k)]

kako gledam?? kao da sam napisala clanak.

mjera u svemu i za sve treba postojati.

[TmamaKiN2]

potpis na sve

I nije li vreme da se prisetimo toga da je pitanje autoriteta možda jednostavnije nego što nam se čini? Pa da onda, pre nego što počnemo da se bavimo pitanjem vraćanja autoriteta, time na koji ćemo način to učiniti i zašto, prvo shvatimo kako smo mi, roditelji, osobe kojima autoritet pripada po prirodnom ustrojstvu stvari i da nam za to nisu potrebni ničija saglasnost ni odobrenje, pa ni oni našeg mališana. Takođe je važno da to tako i doživljavamo.

X

puno puta se sjetim da sam jednom procitala kako je u stvari samo nama (roditeljima) tesko izreci NE, djeci to ne pada tako tesko. moraju nauciti granice, naravno, uvijek ih ispitivati, ali za neke stvari te granice moraju biti cvrsto postavljene, oko nekih se moze pregovarati. nedostatak vremena, volje, zviaca..... sve to pridonosi da danasnji roditelj lakse popusti nego onaj ranije. pa silne knjige o odgoju, ovakvom, onakvom, zbunjujuce djeluje ... znamo da ne bismo htjeli biti kao oni od ranije, no kakvi bismo zaista htjeli biti, sto su veci to su i veca nacimavanja oko svega i svacega, treba imati strpljenja i zivaca, ali i treba biti dosljedan naravno, za to i sami trebamo imati neki stav

[Adorabla]

pa to je ono sto Juul naziva popustljivim roditeljima; onima koji precjenjuju mogucnosti odlucivanja, sposobnosti i znanje svog djeteta i onda kad dijete pogrijesi onda polude. Zna se kakva djeca iz takovg odgoja izlaze.

[nadicab]

Ja sam svojoj princezi rekla: Ja sam ti mama, ne prijateljica, i ako pogriješiš, ukazat ću ti na to. Prijateljica će uvijek biti na tvojoj strani i neće osuđivati ono što napraviš (bar ne u tim godinama).
A zapravo, odgojem bez autoriteta činimo medvjeđu uslugu djetetu jer kako će se ono kao odrasla osoba moći nositi na radnom mjestu, u partnerskim odnosima ... Nije ni čudo da (između ostalog) imamo puno veću stopu rastave danas nego prije, a vjerujem da se s tolerancijom neki problemi u braku mogu riješiti.

[† Volvo]

OK, generalno. No ima autoriteta bez podloge, trebaju li (i trebamo li) bezuvjetno npr. slušati sve što stariji (ma kako nedosljedni, nelogični, kakvi god) kažu? Slažete li se i sad sa svim potezima svojih roditelja? Sad u ovo doba, mislim, odrasli mi, odrasli oni. Jesu li vam neprikosnoveni autoritet? Bake/ djedovi, ujne, strine ujaci stričevi (a svi su oni krdo slonova ) - mudre staroste, hm .

Tako je i sa školom, imali smo svi nekih profesora za koje se iz svemira vidi da nisu za to. E sad, ja jer sam bila fino pristojno dijete nisam im ljepila pogrdne natpise po kuti (Gargamel npr.) a neki jesu ali nije bila odgovornost djece (srednjoškolaca) za to nego toga što se jedan takav uopće našao za katedrom. Hoću reći nije svaka pobuna autoritetima (pogotovo onima bez podloge) loša. U nekim slučajevima je pošteniji koji kaže Car je gol

Korak je od bezuvjetne poslušnosti (kakva su djeca nekad bila poželjna) do nekog s psihosomatskim tegobama kao i od onih kojima se popušta nerazumno do nekog narcisoidnog koji druge gazi. Obje su grupe ekstremi, uravnoteženih je malo, čini mi se ponekad

[Barbi]

Volvo, ja bih rekla da je jedno misliti, nešto sasvim drugo postupati.
Ako je profesor bezveznjak, nemam ništa protiv da moje dijete to kuži, misli i sa mnom o tome razgovra. Ali imam problem s tim da ga gađa jajetom za vrijeme sata, npr.

Isto tako, poštivanje odraslih ljudi svodim na uljudno ponašanje prema njima i pozdravljanje na cesti, a ne da posluša i napravi sve što mu netko odrasli kaže.
Zna se koga se treba slušati, mene naravno.

[† Volvo]

To ali ispiranje mozga kakve rodbina zna poduzeti - pratim ponekad situacije s većom djecom u obitelji, svi su prepuni savjeta im, a pola tih su meni naopaki i samo sukobe izazivaju ali bi odrasli trebali moći se od takvih suzdržati, generacijski jaz je ipak prisutan, dobro ga je biti svjestan

[TmamaKiN2]

Ja sam ti mama, ne prijateljica, i ako pogriješiš, ukazat ću ti na to. Prijateljica će uvijek biti na tvojoj strani i neće osuđivati ono što napraviš (bar ne u tim godinama).

kao da si u moju glavu ušla upravo tako ja kazem mojoj kceri

[Dulcineja]

Mislim da nakakav "apsolutni autoritet", koji bi značio da uvijek sve mora biti po mom (kao roditelja) nije dobar i da zapravo i nije autoritet.
Ali mislim da je neophodno neke stvari uzeti u svoje ruke i donijeti odluku za dijete. Treba uvidjeti razliku između onoga što svakako dijete ne može samo odlučiti i onoga gdje može birati i treba uzeti u obzir i dob djeteta. Npr. kad vidim da moja najmlađa kćer od 20 mjeseci hoda s olovkom u ruci, kažem ne i tražim da ostavi olovku. Ako ne ostavi, uzimam joj olovku, jer ona nije svjesna opasnosti koja po mojoj procjeni postoji. Naravno da ona protestira, ali po tom pitanju rasprava nije moguća. Ako radim nešto, a ona traži da ju primim i da se pomazimo, to je već situacija kad može biti i da i ne. Ako imam nešto hitno i neodgodivo, naravno da ću to obaviti prvo. Ako mogu odgoditi posao koji radim, dobro je da joj ispunim tu želju. Time joj pokazujem da mi je važno i što ona želi i treba i da može računati na mene.