Mirci je napisao/la: Zasto je jedno ovakvo, a drugo onakvo? Ili s onima sto imaju troje, pa je svako svoje fele... Postoji li jednoznacni odgovor na ovo pitanje? Ili ipak nije sve crno bijelo?
Naravno da nije.
Moj najstariji momčić bio je zbilja teško odgojiv.I još prvi! Ispalila sam na živce s njim.Kako ide stariji, sve je bolji.
Drugi je bio miran i meden kao dijete, sad je vragu iz torbe ispao.
Curica je dijete s pp, posebna priča.
Najmlađi je najstaloženija osoba u obitelji.
Dakle, četvero djece, svatko svoja priča.Odgajani jednako.
E sad, naravno da postoje pravila, i postoje granice.No primjetila sam da se ja ipak prilagođavam njihovim različitim karakterima.Metodom pokušaja i pogrešaka istom cilju pokušavam prići ponešto različitim metodama.No nema recepta koji kao roditelji možemo ponuditi npr otvaračici topica.Ono što bi upalilo kod jednog djeteta , neće upaliti kod drugog.
Malo dijete ne može se usporediti s predpubertetlijom.Donositi nekakve paušalne procjene i odgojenoj i neodgojenoj djeci , greškama(što to uopće znači?ne postoji roditelj koji bar jednom u nečem nije pogriješio i da može ispočetka učinio bi drugačije)-i to usmjereno prema mamama koje se i preispituju,i brinu da li rade ispravno,i pitaju za savjet, i što sve već ne..e pa to iritira, ne trebaš se tome black lady čuditi.
Ne znam jel sam komentirala situaciju iz uvodnog topica, otpočetka mi je bio dojam da je mama malo preblaga i da treba malo čvršćom rukom hendlati klinca, no čini mi se da je i krenulo nekako tim putem i da je situacija bolja.