Prevencija slucajnih povreda kod djece
21 tra 2009, 09:51
Statistika kaze da se u Austriji godisnje oko 6.800 djece ispod 15 godina ozlijedi u slobodno vrijeme, znaci prilikom igre u parkovima, domovima, voznje bicikla i slicnih prometala, i to tako ozbiljno da moraju biti hospitalizirani.
Jutros je u novinama objavljena vijest o 7-godisnjoj djevojcici koja je pala na skare u svom domu i probola si srce, naocigled bespomocne majke.
Najcesce povrede jesu lomovi uslijed pada s bicikla, trotineta, inline skatea, frakture lubanje uslijed nenosenja zastitne kacige, padovi sa raznoraznih penjalica i tobogana.
Kako sprijeciti teze nezgode, a opet ne ogranicavati dijete u igri? Kako postaviti pravila (i provedbu istih
), da ih dijete ne osjeti kao stegu, ali da nauci procjenjivati opasnost za sebe i druge?
Sta mislite o tome?
Jutros je u novinama objavljena vijest o 7-godisnjoj djevojcici koja je pala na skare u svom domu i probola si srce, naocigled bespomocne majke.
Najcesce povrede jesu lomovi uslijed pada s bicikla, trotineta, inline skatea, frakture lubanje uslijed nenosenja zastitne kacige, padovi sa raznoraznih penjalica i tobogana.
Kako sprijeciti teze nezgode, a opet ne ogranicavati dijete u igri? Kako postaviti pravila (i provedbu istih
), da ih dijete ne osjeti kao stegu, ali da nauci procjenjivati opasnost za sebe i druge?Sta mislite o tome?
Re: Prevencija slucajnih povreda kod djece
21 tra 2009, 09:59
moja je po prirodi ziherašica pa puno problema nisam imala.
prohodala je kad je bila sposobna hodati sat vremena u komadu, na penjalicama uvijek mora netko biti uz nju i sl.
oko njene druge godine bile smo u fazi pričanja priča, izmišljenih tipa što bi bilo da, tj. "bila jednom jedna djevojčica koja se naginjala preko zidića..." . te priče o mogućim nezgodama nisu bile prekrvave ali su više-manje završavale sa gipsom zbog kojeg dijete nije moglo ili na more ili slomljenim zubima pa nije moglo jesti čokoladu. često bi sama kad bi vidjela opasnu situaciju tražila da joj ispričam priču po njenim natuknicama (bazirano na mojim prijašnjim pričama).
prohodala je kad je bila sposobna hodati sat vremena u komadu, na penjalicama uvijek mora netko biti uz nju i sl.
oko njene druge godine bile smo u fazi pričanja priča, izmišljenih tipa što bi bilo da, tj. "bila jednom jedna djevojčica koja se naginjala preko zidića..." . te priče o mogućim nezgodama nisu bile prekrvave ali su više-manje završavale sa gipsom zbog kojeg dijete nije moglo ili na more ili slomljenim zubima pa nije moglo jesti čokoladu. često bi sama kad bi vidjela opasnu situaciju tražila da joj ispričam priču po njenim natuknicama (bazirano na mojim prijašnjim pričama).
Re: Prevencija slucajnih povreda kod djece
21 tra 2009, 10:10
ja sam takva da oduvijek upozoravam i pokusavam ih nauciti da u svakoj situaciji, prije nego se zalete u nju, promisle o mogucim opasnosnostima. iskreno se nadam da ih necu time pretvoriti u plasljivce, mislim da necu, no drugacije ne bih ni mogla.
sto se penjalica i sl. tice, ne znam ni sama koliko puta su culi "gledaj kam ides", "gledaj sebe, a ne druge", "tri tocke uvijek cvrste" jer Liam je toliko handrast da, iako je prilicno spretan, svako malo se pentra na nesto, a gleda drugu djecu i sl.
slicno kao i eli smisljamo price sta se kome desilo i to im je vec normalno.
sto se doma tice, bas smo neki dan imali primjer da su obojica sisla od stola (za kojim su crtali) s bojicama u rukama i dotrcali do mene. na moje upozorenje da nema trcanja s bojicama Liam je odmah pitao "a zasto? sta bi se moglo desiti?", pa sam im pokazala kako da ih drze ako vec moraju hodati s njima u rukama.
ne znam sta vise bih mogli napraviti osim probati ih nauciti procjenjivati i predvidjati potencijalne opasnosti.
sto se penjalica i sl. tice, ne znam ni sama koliko puta su culi "gledaj kam ides", "gledaj sebe, a ne druge", "tri tocke uvijek cvrste" jer Liam je toliko handrast da, iako je prilicno spretan, svako malo se pentra na nesto, a gleda drugu djecu i sl.
slicno kao i eli smisljamo price sta se kome desilo i to im je vec normalno.
sto se doma tice, bas smo neki dan imali primjer da su obojica sisla od stola (za kojim su crtali) s bojicama u rukama i dotrcali do mene. na moje upozorenje da nema trcanja s bojicama Liam je odmah pitao "a zasto? sta bi se moglo desiti?", pa sam im pokazala kako da ih drze ako vec moraju hodati s njima u rukama.
ne znam sta vise bih mogli napraviti osim probati ih nauciti procjenjivati i predvidjati potencijalne opasnosti.
Re: Prevencija slucajnih povreda kod djece
21 tra 2009, 10:15
.
Zadnja izmjena: Lora7; 26 lis 2015, 21:26; ukupno mijenjano 1 put/a.
Re: Prevencija slucajnih povreda kod djece
21 tra 2009, 10:36
budući da od malena upotrebljavam riječi kao što su ... pazi, stani, nemoj, polako... 
i obzirom da ljudi misle da sam zanovijetalo 
jesam istina
al ja sam u svom djetetu stvorila neku barikadu što se smije što ne
a da će pasti i ozlijediti se , ma hoće i ja sam u njenim godinama al eto jedan primjer što neće
dođem jedno jutro na terasu i mali susjed mi maše na balkonu na tavanskom stanu , sljedeći tren baca žlicu preko ograde i već sljedeći tren se penje na tu ogradu
sva sreća pa mu je mama bila u blizini a bome i ja imam jak glas
inače moja ni ne voli raditi nešto gdje bi se mogla ozlijediti ili nedaj bože zaprljati ruke pa nemam nekih većih problema
i obzirom da ljudi misle da sam zanovijetalo jesam istinaal ja sam u svom djetetu stvorila neku barikadu što se smije što ne
a da će pasti i ozlijediti se , ma hoće i ja sam u njenim godinama al eto jedan primjer što neće
dođem jedno jutro na terasu i mali susjed mi maše na balkonu na tavanskom stanu , sljedeći tren baca žlicu preko ograde i već sljedeći tren se penje na tu ogradu
sva sreća pa mu je mama bila u blizini a bome i ja imam jak glas
inače moja ni ne voli raditi nešto gdje bi se mogla ozlijediti ili nedaj bože zaprljati ruke pa nemam nekih većih problema
Re: Prevencija slucajnih povreda kod djece
21 tra 2009, 10:54
Kad sam ja bila trudna prvi put, upoznala sam na moru jednu curu (i dan danas se druzimo ) koja je tad imala deckica od 15 mjeseci. Malac je hodao po rubu velikog mola, tata je isao korak-dva za njim. Pitala sam je „nije li te strah da ce past u more”. Rekla je „Nije me strah, ako padne skocit ce B. za njim, a on ce nadam se zapamtiti taj korak. Bolje da padne u more nego sa balkona”.
Meni (nama) se taj pristup svidio. Kako sam ja ultra, mega, giga klempava (jednim dijelom i zbog toga sto je stav moje mame bio „Ne mozes ovo jer je preopasno, ne mozes ono jer je prestrmo, ne mozes, ne mozes , ne mozes ….”), onda je muz preuzimao hrpu tih „opasnih” stvari.
Hoces na drvo? Ajmo na drvo, skupa, pokazat cu ti kako se moras primiti.
Hoces skocit sa zida? Moze, idemo prvo sa onog manjeg.
Meni osobno je stalo da mi djeca nemaju straha, ali da se nauce oprezu i da nauce prepoznati gdje może vrebati opasnost.
I smatram da je vazno probati neke od bazicnih sportskih aktivnosti, gimnastika, plivanje, trcanje, bas zbog razvijanja koordinacije i fizicke spretnosti.
Da se nauce docekati na noge
) koja je tad imala deckica od 15 mjeseci. Malac je hodao po rubu velikog mola, tata je isao korak-dva za njim. Pitala sam je „nije li te strah da ce past u more”. Rekla je „Nije me strah, ako padne skocit ce B. za njim, a on ce nadam se zapamtiti taj korak. Bolje da padne u more nego sa balkona”.Meni (nama) se taj pristup svidio. Kako sam ja ultra, mega, giga klempava (jednim dijelom i zbog toga sto je stav moje mame bio „Ne mozes ovo jer je preopasno, ne mozes ono jer je prestrmo, ne mozes, ne mozes , ne mozes ….”), onda je muz preuzimao hrpu tih „opasnih” stvari.
Hoces na drvo? Ajmo na drvo, skupa, pokazat cu ti kako se moras primiti.
Hoces skocit sa zida? Moze, idemo prvo sa onog manjeg.
Meni osobno je stalo da mi djeca nemaju straha, ali da se nauce oprezu i da nauce prepoznati gdje może vrebati opasnost.
I smatram da je vazno probati neke od bazicnih sportskih aktivnosti, gimnastika, plivanje, trcanje, bas zbog razvijanja koordinacije i fizicke spretnosti.
Da se nauce docekati na noge
Re: Prevencija slucajnih povreda kod djece
21 tra 2009, 11:15
hm, da. ja imam stav kao ta cura iz tanjine price, ali i dva posve razlicita djecaka.
prvi je vrlo svjestan svojih mogucnosti, cak prekritican, i on bi doista padom u more nesto naucio.
drugi bi isplivao, rekao vauuu, i ne bi naucio nista.
on srlja, penje se u nebo, penje se na police. nastoji preskociti svaku rupu bez obzira na velicinu. na rolama - trci. na biciklu - juri kao lud. hoda po rubovima, penje se na stabla.
kad padne, uvijek se udari posteno. kad se posklizne na onom mosticu drvenom, mogu biti sigurna da ce pri padu naici na neki potrgani vijak koji ga nece samo okrznuti, a ne ne, nego ce ga udariti ravno u zube, tocnije zubno meso, i bit ce krvi do koljena.
ali raste. postaje oprezniji pomalo. nadam se
prvi je vrlo svjestan svojih mogucnosti, cak prekritican, i on bi doista padom u more nesto naucio.
drugi bi isplivao, rekao vauuu, i ne bi naucio nista.
on srlja, penje se u nebo, penje se na police. nastoji preskociti svaku rupu bez obzira na velicinu. na rolama - trci. na biciklu - juri kao lud. hoda po rubovima, penje se na stabla.
kad padne, uvijek se udari posteno. kad se posklizne na onom mosticu drvenom, mogu biti sigurna da ce pri padu naici na neki potrgani vijak koji ga nece samo okrznuti, a ne ne, nego ce ga udariti ravno u zube, tocnije zubno meso, i bit ce krvi do koljena.
ali raste. postaje oprezniji pomalo. nadam se
Re: Prevencija slucajnih povreda kod djece
21 tra 2009, 16:19
Tanja mogu samo staviti 50 iksica ispod.
Ista prica, jezivo me strah medjutim stalno mantram istu ovu pricu. Malac doduse iz moje price iako se ne bih cudila cak ni da je isti
Da mislim da je najbolji nacin u smislu ajmo skupa. I pokusavam ga uzasno cesto primjenjivati.
Stalno mantram sto je zivotno bitno a sto nije.
Meni je trenutno najgora i totalno nerjesiva stvar kaciga za bicikl ili role. Nece naravno nositi jer drugi ne nose i onda je ona luzer i svi joj se smiju. Mene je strah padova i to pogotovo na rolama kad letis na guzicu pa drmnes glavom (desilo se i meni a bome i njima dok su samnom bile) a strah me i pada ili sudara na biciklu. Pri takvim nesrecama lubanja puca ko lubenica.
Ali sto meni vrijedi pokazivati joj koliko djece je prosle godine hospitalizirano radi pada s bicikla kad kaciga nije kul i svi joj se rugaju i apsolutno nitko drugi osim nje kacigu na bajsu ne nosi?
Ista prica, jezivo me strah medjutim stalno mantram istu ovu pricu. Malac doduse iz moje price iako se ne bih cudila cak ni da je isti
Da mislim da je najbolji nacin u smislu ajmo skupa. I pokusavam ga uzasno cesto primjenjivati.
Stalno mantram sto je zivotno bitno a sto nije.
Meni je trenutno najgora i totalno nerjesiva stvar kaciga za bicikl ili role. Nece naravno nositi jer drugi ne nose i onda je ona luzer i svi joj se smiju. Mene je strah padova i to pogotovo na rolama kad letis na guzicu pa drmnes glavom (desilo se i meni a bome i njima dok su samnom bile) a strah me i pada ili sudara na biciklu. Pri takvim nesrecama lubanja puca ko lubenica.
Ali sto meni vrijedi pokazivati joj koliko djece je prosle godine hospitalizirano radi pada s bicikla kad kaciga nije kul i svi joj se rugaju i apsolutno nitko drugi osim nje kacigu na bajsu ne nosi?
Re: Prevencija slucajnih povreda kod djece
21 tra 2009, 16:27
adorabla, ista stvar. moj je cak rekao da se onda nece voziti na biciklu, ako ne moze bez kacige.
Re: Prevencija slucajnih povreda kod djece
21 tra 2009, 16:30
i mene ta kaciga muci jer i moja se opire, a vidi dijete da stvarno niko ne nosi
treba ih upozoravati na moguce opasnosti ali ne toliko da im stvorimo strah od svega
moja je poprilicno pazljiva uvijek bila, sin malo manje
treba ih upozoravati na moguce opasnosti ali ne toliko da im stvorimo strah od svega
moja je poprilicno pazljiva uvijek bila, sin malo manje
Re: Prevencija slucajnih povreda kod djece
21 tra 2009, 17:24
vidim da se ovdje više spominju veća djeca, ali prenijet ću tekst o prevenciji ozljeda kod malih, meni je odličan.
sa PLIVAzdravlje
Ozljede u djece
Ozljede i nesretni slučajevi predstavljaju najčešći uzrok smrti u djece iznad prve godine života, a treći po učestalosti razlog bolničkog liječenja. Djeca su, od trenutka kada njihova snaga dozvoli samostalno pokretanje, što znači od 3.ili 4. mjeseca života, podložna ozljedama. Vrsta ozljeda je dijelom ovisna o dobi djeteta, a rizik ozljeđivanja je moguće umanjiti do ukloniti, tako da za većinu nesreća krivnju snose isključivo odrasli koji se brinu za dijete. Aktivnim i svjesnim pristupom tom problemu Švedska je uspjela za nekoliko puta smanjiti stopu ozljeđivanja djece u posljednjim desetljećima.
Kako mi štitimo svoju djecu? Gdje sve vrebaju opasnosti? Što učiniti u slučaju ozljede?
Postupci u slučajevima ozljeđivanja
Mala djeca se najčešće ozljeđuju u kući i oko kuće.
Dojenčad je podložna padovima s neograđenih površina (najčešće stolova za previjanje), jer njihova pokretljivost kretnjama puzanja, omogućava brzu promjenu položaja i orijentacije tijela na površini.
Obzirom na to da je glava najteža, padovi se uglavnom događaju na glavu. Srećom , većina padova završi dobro i bez posljedica, ali one mogu biti značajne, i stoga je vrlo važna mjera, koja mora biti refleksna, uvijek držati dijete jednom rukom kada dohvaćamo stvari za vrijeme kad je dojenče na stolu, i nikada ne ostavljati krevetić potpuno otvoren.
Druga je opasnost kod novorođenčadi i male dojenčadi gušenje jastukom ili pokrivačem, mekanom igračkom... Stoga stavljajte novorođenče i malo dojenče u krevetić na ravnu podlogu, bez jastuka, bez igračaka oko uzglavlja, omotano ili lagano pokriveno tankim pokrivačem, u položaju na boku. Pazite da mačke nemaju pristup dječjem krevetiću ili kolicima (one se mogu smjestiti na lice djeteta i ugušiti ga!).
Dijete koje puže i tek prohodalo dijete može samo dohvatiti različite predmete i povući na sebe nešto što bi ga moglo ozlijediti. Treba voditi računa o sitnim predmetima koje može progutati, udahnuti ili ugurati u nos ili uho. Takvi predmeti (kuglice, igračke iz sitnih dijelova) moraju biti strogo izvan dohvata djece.
Poštujte naputak proizvođača o dobi za koju je igračka prikladna i ni u kojem slučaju ne nudite dijete ispod 3 godine kikirikijem, lješnjacima, orasima ili jelima u kojima se nalaze krupniji komadići sjemenki ili orašastih plodova, a i kod starije djece kad konzumiraju nešto takvo pazite da su mirna. Uslijed udahnuća nečega od spomenutog dijete se može ugušiti, a u najboljem slučaju vađenje stranog tijela iz dušnika ili bronhija zahtijeva opću anesteziju. Najčešće dijete udahne neki sitni predmet, vrlo često kikiriki ili sitan bonbon, koji mu sami roditelji daju, u dobi između 1,5 i 3 godine. Ulazi za jednjak i dušnik su vrlo blizu, koordinacija gutanja je nedovoljno razvijena, a uz sve to je dijete često još i fizički aktivno. Opasnost od gušenja predstavljaju i plastične vrećice koje dijete može sebi ili mlađem djetetu navući na glavu, tako da njima nema mjesta u blizini malog djeteta.
Gutanje stranog tijela najčešće nema posljedica, jer i šiljasta strana tijela, a pogotovo kuglasta, budu izbačena stolicom za dan-dva.
S poda valja ukloniti biljke čije otrovne listove ono može žvakati ili progutati (morate dobro poznavati biljke koje možete slobodno ostaviti).
Slijedeća opasnost su električne utičnice. Zaštitite sve dostupne utičnice u stanu posebnim poklopcima, koje možda treba i zalijepiti.
Kupanje djeteta u kadici nosi rizik utapljanja. Nikada se ne smije dojenče, mada čvrsto sjedilo, kao niti malo dijete, ostaviti samo niti trenutak u kadici u kojoj se nalazi voda. I visina od 10 cm je dovoljna za utapljanje, ako dijete klizne licem prema dolje i nos i usta mu dospiju pod vodu. Prohodala djeca se znaju poskliznuti u velikim kadama, kada mogu udariti glavicom, ostati bez svijesti i utopiti se.
Dob malog djeteta nosi, osim spomenutih opasnosti, još i neke nove. Samostalna pokretnost, penjanje, dohvaćanje stvari koje mu i nisu direktno pri ruci, uz prirođenu znatiželju, nose najrazličitije rizike. Tu spadaju ozljeđivanja oštrim predmetima, slučajna trovanja, opekline.
Moramo biti svjesni činjenice da dijete promatra odrasle u njihovim radnjama, te čeka priliku oponašati ih, odnosno, ako nije dovoljno upoznalo neke predmete koje je vidjelo, vjerojatno će ih potražiti kad je samo, da ih u miru prouči. Stoga, nikada nemojte pred djetetom uzimati lijekove, koji su najčešći uzrok trovanja, držite ih izvan dohvata, po mogućnosti zaključane. Isto vrijedi i za kemikalije u kućanstvu.
Kod baratanja noževima, škarama ili iglama, pokažite mu ih izbliza, neka ih i opipa i upozorite ga da su to opasni predmeti i da bi ih jako boljelo da se njima ozlijede, te da ih ni u kom slučaju ne diraju, već da uvijek zovu vas ako im zatrebaju. Djeca poštuju pravila i redovito će vas poslušati, a i zadovoljili ste njihovu znatiželju.
Jedna vrsta vrlo teških, a na žalost čestih ozljeda su opekline, i to opekline vrelom tekućinom ili parom. Takve ozljede su isključiva odgovornost odraslih. Prilikom kuhanja i korištenja pećnice držite dijete podalje, a posude u kojima kuhate stavite na žarnjak blizu zida. Kod prenošenja vrele vode budite sigurni da dijete nije u blizini ili negdje oko vaših nogu.
Nikada ne ostavljajte vrelo glačalo odloženo bez nadzora, a da je malo dijete u blizini, a pogotovo ne vrelu vodu u nekim posudama na podu ili sl. Uvijek je lakše povesti dijete sa sobom, ako napuštate prostoriju gdje je nešto vruće bez nadzora. Opasnost predstavljaju i slavine s vrućom vodom. Najsigurnije je imati mješalicu i uvijek je ostaviti na srednjem položaju, no u slučaju da imate odvojene slavine za vruću i hladnu vodu, a dijete ih može dohvatiti, pažljivo ga upozorite da ne dira onu za vruću vodu i demonstrirajte što će se dogoditi u suprotnom.
Ne treba smesti s uma niti kuhinjske električne uređaje (noževi, mikseri, sušila za kosu), koji djecu jako privlače, a kojima današnja kućanstva obiluju. Oni mogu biti izvor mehaničkih ozljeda, opeklina ili strujnih udara. Najbolje ih je držati izvan dohvata, a u slučaju da to nije moguće, paziti da su isključeni, te svakako upozoriti djecu da ih ne diraju i objasniti opasnosti. Sve te okolnosti treba provjeriti i prilikom posjete, jer će dijete istraživati njemu nepoznat prostor ako svrnete pozornost od njega.
Što se tiče penjanja i padova s visine i niz stepenice, tu ne možete spriječiti nezgode, i ne pokušavajte odgovoriti dijete od takvih aktivnosti, već ga "trenirajte" kako da ih najspretnije obavi. Gledajte ga dok se penje, ohrabrujte ga da se drži i da pazi, te postavite neke prihvatljive granice.
Jedino nikada ne ohrabrujte dijete da gleda kroz prozor ako ste na višem katu, niti s odraslim koji ga pridržava, jer nikad ne znate trenutak kada će se samo popeti, i kada će nešto privući njegovu pažnju da se suviše nagne.
U domaćinstvima s okućnicom, vrtom, alatima i strojevima vrebaju još brojnije opasnosti i važno je uočiti ih, te ukloniti sve potencijalno opasno iz okoline gdje dijete boravi, a malo dijete držati neprekidno na oku.
Dob školskog djeteta nosi nove opasnosti ozljeđivanja u igri, gdje je dijete nerijetko bez nadzora odraslih, u grupi koja može imati opasne inspiracije, ozljeda u prometu, te onih vatrenim oružjem. O ovom potonjem ne mora se ništa više reći nakon niza nesretnih slučajeva u kojima su stradala djeca, a za što krivnju snose isključivo odrasli.
Što se tiče ozljeda tijekom igre, nepromišljenih pothvata u grupi i sl., treba s djetetom prodiskutirati moguće opasnosti i posljedice, te apelirati na njegov razum i zrelost.
Za djecu kao sudionike u prometu, bilo kao pješake, bicikliste ili suvozače važno je poduzeti sve što je u našoj moći da ih zaštitimo. To s prvenstveno odnosi na uporabu zaštitnih rekvizita kao što su biciklističke kacige, autosjedalice prilagođene veličini djeteta, u kojima se dijete fiksira pojasom (to se, naravno, kao i posebne dječje sjedalice za bicikle kojima upravljaju odrasli, odnosi na mlađe uzraste djece), zaštitni pojasevi u automobilu.
Djeca pješaci moraju znati put kojim se kreću svakodnevno, poznavati osnovne propise i poštovati pravila, čemu ih valja učiti od rane dobi. Zaštita od te vrste ozljeda, nažalost, najčešće nije u našoj moći.
Postupci u slučajevima ozljeđivanja
Roditelji ili odrasli koji se brinu za dijete moraju biti upoznati s osnovnim mjerama koje će poduzeti u slučajevima ozljeđivanja.
Najbolje da imaju i osnovno znanje o mjerama održavanja životnih funkcija (reanimaciji), koje uključuju davanje umjetnog disanja i masažu srca. Te mjere su naročito važne prilikom utapljanja ili nakon strujnog udara.
Prva pomoć pri opeklinama bilo kojim izvorom topline jest hlađenje zahvaćenog dijela tijela tekućom vodom. Ni u kojem slučaju ne stavljajte na opečenu površinu ulja, bjelanjak jajeta ili neke masti, niti ne pokrivajte kožu nekim pokrovom, jer to može dovesti do infekcije, a potrebno je i neko vrijeme da se utvrdi stupanj opekline. U slučaju nastanka mjehura, javite se liječniku.
Kod gušenja treba osloboditi dišne puteve polijeganjem djeteta na ravnu podlogu i omogućiti dotok čistog zraka. U slučaju gušenja nekim predmetom dojenče i malo dijete okrenuti glavom nadolje preko lijeve ruke, a desnom nekoliko puta energično udariti po leđima u visini između lopatica, dok kod starije djece valja pokušati izvesti Heimlichov hvat, pri kojem obuhvatimo dijete s leđa, i skupljenim šakama izvršimo nekoliko naglih brzih pritisaka u području ispod prsne kosti što, uslijed trenutnog povišenja tlaka u prsištu, dovede do izbacivanja stranog tijela iz dišnih puteva.
Različite mehaničke ozljede, koje su i najčešće u roditeljskoj praksi, u većini slučajeva mogu se riješiti konzervativnim mjerama, bez pomoći liječnika. Međutim, u slučajevima ozljede glave, a naročito ako dođe do gubitka svijesti, dugog sna, povraćanja, potrebno je odmah se javiti liječniku. Isto je tako bolje da ozljede oštrim predmetom vidi i obradi liječnik, jer postoji opasnost od ozljeda dubljih struktura ili infekcije.
Za kraj podsjećam još jednom roditelje i sve one koji se brinu za djecu da učine sve u osiguranju djetetove okoline, te da u trenucima kada čuvaju dijete, naročito ono između 1-3 godine, ništa drugo ne smije biti važnije. Kratka je nepažnja dovoljna da se dogodi nezgoda, koja može imati i trajne posljedice.
mr.sci.Tamara Voskresensky-Baričić
specijalist pedijatar
sa PLIVAzdravlje
Ozljede u djece
Ozljede i nesretni slučajevi predstavljaju najčešći uzrok smrti u djece iznad prve godine života, a treći po učestalosti razlog bolničkog liječenja. Djeca su, od trenutka kada njihova snaga dozvoli samostalno pokretanje, što znači od 3.ili 4. mjeseca života, podložna ozljedama. Vrsta ozljeda je dijelom ovisna o dobi djeteta, a rizik ozljeđivanja je moguće umanjiti do ukloniti, tako da za većinu nesreća krivnju snose isključivo odrasli koji se brinu za dijete. Aktivnim i svjesnim pristupom tom problemu Švedska je uspjela za nekoliko puta smanjiti stopu ozljeđivanja djece u posljednjim desetljećima.
Kako mi štitimo svoju djecu? Gdje sve vrebaju opasnosti? Što učiniti u slučaju ozljede?
Postupci u slučajevima ozljeđivanja
Mala djeca se najčešće ozljeđuju u kući i oko kuće.
Dojenčad je podložna padovima s neograđenih površina (najčešće stolova za previjanje), jer njihova pokretljivost kretnjama puzanja, omogućava brzu promjenu položaja i orijentacije tijela na površini.
Obzirom na to da je glava najteža, padovi se uglavnom događaju na glavu. Srećom , većina padova završi dobro i bez posljedica, ali one mogu biti značajne, i stoga je vrlo važna mjera, koja mora biti refleksna, uvijek držati dijete jednom rukom kada dohvaćamo stvari za vrijeme kad je dojenče na stolu, i nikada ne ostavljati krevetić potpuno otvoren.
Druga je opasnost kod novorođenčadi i male dojenčadi gušenje jastukom ili pokrivačem, mekanom igračkom... Stoga stavljajte novorođenče i malo dojenče u krevetić na ravnu podlogu, bez jastuka, bez igračaka oko uzglavlja, omotano ili lagano pokriveno tankim pokrivačem, u položaju na boku. Pazite da mačke nemaju pristup dječjem krevetiću ili kolicima (one se mogu smjestiti na lice djeteta i ugušiti ga!).
Dijete koje puže i tek prohodalo dijete može samo dohvatiti različite predmete i povući na sebe nešto što bi ga moglo ozlijediti. Treba voditi računa o sitnim predmetima koje može progutati, udahnuti ili ugurati u nos ili uho. Takvi predmeti (kuglice, igračke iz sitnih dijelova) moraju biti strogo izvan dohvata djece.
Poštujte naputak proizvođača o dobi za koju je igračka prikladna i ni u kojem slučaju ne nudite dijete ispod 3 godine kikirikijem, lješnjacima, orasima ili jelima u kojima se nalaze krupniji komadići sjemenki ili orašastih plodova, a i kod starije djece kad konzumiraju nešto takvo pazite da su mirna. Uslijed udahnuća nečega od spomenutog dijete se može ugušiti, a u najboljem slučaju vađenje stranog tijela iz dušnika ili bronhija zahtijeva opću anesteziju. Najčešće dijete udahne neki sitni predmet, vrlo često kikiriki ili sitan bonbon, koji mu sami roditelji daju, u dobi između 1,5 i 3 godine. Ulazi za jednjak i dušnik su vrlo blizu, koordinacija gutanja je nedovoljno razvijena, a uz sve to je dijete često još i fizički aktivno. Opasnost od gušenja predstavljaju i plastične vrećice koje dijete može sebi ili mlađem djetetu navući na glavu, tako da njima nema mjesta u blizini malog djeteta.
Gutanje stranog tijela najčešće nema posljedica, jer i šiljasta strana tijela, a pogotovo kuglasta, budu izbačena stolicom za dan-dva.
S poda valja ukloniti biljke čije otrovne listove ono može žvakati ili progutati (morate dobro poznavati biljke koje možete slobodno ostaviti).
Slijedeća opasnost su električne utičnice. Zaštitite sve dostupne utičnice u stanu posebnim poklopcima, koje možda treba i zalijepiti.
Kupanje djeteta u kadici nosi rizik utapljanja. Nikada se ne smije dojenče, mada čvrsto sjedilo, kao niti malo dijete, ostaviti samo niti trenutak u kadici u kojoj se nalazi voda. I visina od 10 cm je dovoljna za utapljanje, ako dijete klizne licem prema dolje i nos i usta mu dospiju pod vodu. Prohodala djeca se znaju poskliznuti u velikim kadama, kada mogu udariti glavicom, ostati bez svijesti i utopiti se.
Dob malog djeteta nosi, osim spomenutih opasnosti, još i neke nove. Samostalna pokretnost, penjanje, dohvaćanje stvari koje mu i nisu direktno pri ruci, uz prirođenu znatiželju, nose najrazličitije rizike. Tu spadaju ozljeđivanja oštrim predmetima, slučajna trovanja, opekline.
Moramo biti svjesni činjenice da dijete promatra odrasle u njihovim radnjama, te čeka priliku oponašati ih, odnosno, ako nije dovoljno upoznalo neke predmete koje je vidjelo, vjerojatno će ih potražiti kad je samo, da ih u miru prouči. Stoga, nikada nemojte pred djetetom uzimati lijekove, koji su najčešći uzrok trovanja, držite ih izvan dohvata, po mogućnosti zaključane. Isto vrijedi i za kemikalije u kućanstvu.
Kod baratanja noževima, škarama ili iglama, pokažite mu ih izbliza, neka ih i opipa i upozorite ga da su to opasni predmeti i da bi ih jako boljelo da se njima ozlijede, te da ih ni u kom slučaju ne diraju, već da uvijek zovu vas ako im zatrebaju. Djeca poštuju pravila i redovito će vas poslušati, a i zadovoljili ste njihovu znatiželju.
Jedna vrsta vrlo teških, a na žalost čestih ozljeda su opekline, i to opekline vrelom tekućinom ili parom. Takve ozljede su isključiva odgovornost odraslih. Prilikom kuhanja i korištenja pećnice držite dijete podalje, a posude u kojima kuhate stavite na žarnjak blizu zida. Kod prenošenja vrele vode budite sigurni da dijete nije u blizini ili negdje oko vaših nogu.
Nikada ne ostavljajte vrelo glačalo odloženo bez nadzora, a da je malo dijete u blizini, a pogotovo ne vrelu vodu u nekim posudama na podu ili sl. Uvijek je lakše povesti dijete sa sobom, ako napuštate prostoriju gdje je nešto vruće bez nadzora. Opasnost predstavljaju i slavine s vrućom vodom. Najsigurnije je imati mješalicu i uvijek je ostaviti na srednjem položaju, no u slučaju da imate odvojene slavine za vruću i hladnu vodu, a dijete ih može dohvatiti, pažljivo ga upozorite da ne dira onu za vruću vodu i demonstrirajte što će se dogoditi u suprotnom.
Ne treba smesti s uma niti kuhinjske električne uređaje (noževi, mikseri, sušila za kosu), koji djecu jako privlače, a kojima današnja kućanstva obiluju. Oni mogu biti izvor mehaničkih ozljeda, opeklina ili strujnih udara. Najbolje ih je držati izvan dohvata, a u slučaju da to nije moguće, paziti da su isključeni, te svakako upozoriti djecu da ih ne diraju i objasniti opasnosti. Sve te okolnosti treba provjeriti i prilikom posjete, jer će dijete istraživati njemu nepoznat prostor ako svrnete pozornost od njega.
Što se tiče penjanja i padova s visine i niz stepenice, tu ne možete spriječiti nezgode, i ne pokušavajte odgovoriti dijete od takvih aktivnosti, već ga "trenirajte" kako da ih najspretnije obavi. Gledajte ga dok se penje, ohrabrujte ga da se drži i da pazi, te postavite neke prihvatljive granice.
Jedino nikada ne ohrabrujte dijete da gleda kroz prozor ako ste na višem katu, niti s odraslim koji ga pridržava, jer nikad ne znate trenutak kada će se samo popeti, i kada će nešto privući njegovu pažnju da se suviše nagne.
U domaćinstvima s okućnicom, vrtom, alatima i strojevima vrebaju još brojnije opasnosti i važno je uočiti ih, te ukloniti sve potencijalno opasno iz okoline gdje dijete boravi, a malo dijete držati neprekidno na oku.
Dob školskog djeteta nosi nove opasnosti ozljeđivanja u igri, gdje je dijete nerijetko bez nadzora odraslih, u grupi koja može imati opasne inspiracije, ozljeda u prometu, te onih vatrenim oružjem. O ovom potonjem ne mora se ništa više reći nakon niza nesretnih slučajeva u kojima su stradala djeca, a za što krivnju snose isključivo odrasli.
Što se tiče ozljeda tijekom igre, nepromišljenih pothvata u grupi i sl., treba s djetetom prodiskutirati moguće opasnosti i posljedice, te apelirati na njegov razum i zrelost.
Za djecu kao sudionike u prometu, bilo kao pješake, bicikliste ili suvozače važno je poduzeti sve što je u našoj moći da ih zaštitimo. To s prvenstveno odnosi na uporabu zaštitnih rekvizita kao što su biciklističke kacige, autosjedalice prilagođene veličini djeteta, u kojima se dijete fiksira pojasom (to se, naravno, kao i posebne dječje sjedalice za bicikle kojima upravljaju odrasli, odnosi na mlađe uzraste djece), zaštitni pojasevi u automobilu.
Djeca pješaci moraju znati put kojim se kreću svakodnevno, poznavati osnovne propise i poštovati pravila, čemu ih valja učiti od rane dobi. Zaštita od te vrste ozljeda, nažalost, najčešće nije u našoj moći.
Postupci u slučajevima ozljeđivanja
Roditelji ili odrasli koji se brinu za dijete moraju biti upoznati s osnovnim mjerama koje će poduzeti u slučajevima ozljeđivanja.
Najbolje da imaju i osnovno znanje o mjerama održavanja životnih funkcija (reanimaciji), koje uključuju davanje umjetnog disanja i masažu srca. Te mjere su naročito važne prilikom utapljanja ili nakon strujnog udara.
Prva pomoć pri opeklinama bilo kojim izvorom topline jest hlađenje zahvaćenog dijela tijela tekućom vodom. Ni u kojem slučaju ne stavljajte na opečenu površinu ulja, bjelanjak jajeta ili neke masti, niti ne pokrivajte kožu nekim pokrovom, jer to može dovesti do infekcije, a potrebno je i neko vrijeme da se utvrdi stupanj opekline. U slučaju nastanka mjehura, javite se liječniku.
Kod gušenja treba osloboditi dišne puteve polijeganjem djeteta na ravnu podlogu i omogućiti dotok čistog zraka. U slučaju gušenja nekim predmetom dojenče i malo dijete okrenuti glavom nadolje preko lijeve ruke, a desnom nekoliko puta energično udariti po leđima u visini između lopatica, dok kod starije djece valja pokušati izvesti Heimlichov hvat, pri kojem obuhvatimo dijete s leđa, i skupljenim šakama izvršimo nekoliko naglih brzih pritisaka u području ispod prsne kosti što, uslijed trenutnog povišenja tlaka u prsištu, dovede do izbacivanja stranog tijela iz dišnih puteva.
Različite mehaničke ozljede, koje su i najčešće u roditeljskoj praksi, u većini slučajeva mogu se riješiti konzervativnim mjerama, bez pomoći liječnika. Međutim, u slučajevima ozljede glave, a naročito ako dođe do gubitka svijesti, dugog sna, povraćanja, potrebno je odmah se javiti liječniku. Isto je tako bolje da ozljede oštrim predmetom vidi i obradi liječnik, jer postoji opasnost od ozljeda dubljih struktura ili infekcije.
Za kraj podsjećam još jednom roditelje i sve one koji se brinu za djecu da učine sve u osiguranju djetetove okoline, te da u trenucima kada čuvaju dijete, naročito ono između 1-3 godine, ništa drugo ne smije biti važnije. Kratka je nepažnja dovoljna da se dogodi nezgoda, koja može imati i trajne posljedice.
mr.sci.Tamara Voskresensky-Baričić
specijalist pedijatar
Re: Prevencija slucajnih povreda kod djece
21 tra 2009, 20:02
Kod mene preslikana 2 slucaja kao kod ivane...
Stariji je jako pazljiv i do sada(kuc-kuc),nismo imali ozbiljnih povreda,sitne padove u parku ne racunam....Mladji je opet slucaj koji srlja,trci,nadmece se cak i sa starijom djecom ,koliko god pazim-pricam ne pije vode...
Jedina sreca je sto im je trenutno velika fora nositi kacige(tj, mladji nosi zato sto vidi od starijeg).
Stariji je jako pazljiv i do sada(kuc-kuc),nismo imali ozbiljnih povreda,sitne padove u parku ne racunam....Mladji je opet slucaj koji srlja,trci,nadmece se cak i sa starijom djecom ,koliko god pazim-pricam ne pije vode...
Jedina sreca je sto im je trenutno velika fora nositi kacige(tj, mladji nosi zato sto vidi od starijeg).
Re: Prevencija slucajnih povreda kod djece
21 tra 2009, 20:10
mi sa kacigom nemamo problema, i tako je ovdje svi nose, i djeca i odrasli.
ali, kad bismo imali, ne bih se libila pokazati slike unesrecenih - dovoljno su veliki da shvate.
ovo sto se tice malenih i tekstova koje je stavila mmar:
ja sam se recimo panicno bojala, jos uvijek se bojim, nesreca u kuhinji. vruca voda, ulje, sve mi je to nocna mora. kao dijete sam se opekla i sto bi se reklo - pusem na hladno. moji nisu ni blizu dok se kuha. kuha se na daljim ringlama, duboko ulje mi je nepoznanica. i uvijek, ali uvijek, upozoravam kad ih na kilometar vidim da se priblizavaju sporetu na kojem nesto kuha.
peglu sam koristila samo dok spavaju, tj. dok nisu fizicki prisutni. sad kad su veci, peglam bez obzira na vrijeme (ako peglam ), ali obavezno upozoravam da se maknu i peglu spustam na pod ako se micem od nje.
ali, kad bismo imali, ne bih se libila pokazati slike unesrecenih - dovoljno su veliki da shvate.
ovo sto se tice malenih i tekstova koje je stavila mmar:
ja sam se recimo panicno bojala, jos uvijek se bojim, nesreca u kuhinji. vruca voda, ulje, sve mi je to nocna mora. kao dijete sam se opekla i sto bi se reklo - pusem na hladno. moji nisu ni blizu dok se kuha. kuha se na daljim ringlama, duboko ulje mi je nepoznanica. i uvijek, ali uvijek, upozoravam kad ih na kilometar vidim da se priblizavaju sporetu na kojem nesto kuha.
peglu sam koristila samo dok spavaju, tj. dok nisu fizicki prisutni. sad kad su veci, peglam bez obzira na vrijeme (ako peglam
), ali obavezno upozoravam da se maknu i peglu spustam na pod ako se micem od nje.
Re: Prevencija slucajnih povreda kod djece
21 tra 2009, 20:34
nama kaciga nije problem jer ju je imao i nosio prije nego je imao bic i jos se cudi zasto druga djeca ne nose, uvijek me pita zasto im roditelji nisu rekli da je opasno voziti se bez kacige. kad bi slucajno poceo odbijati - ne bi se vozio na bicu.
ja ne peglam, kuham na dalekim ringovima, ali je Liam vec dovoljno visok da ih dosegne, i to upozoravam svaki put kad se priblize. jos uvijek ih obojicu moram upozoravati i na pecnicu kad radi. druge stvari u kuci su savladali sta se smije, a sta ne, tj. Liam je, a s Kianom bijemo razne bitke jer je neustrasiv pa se penje po stolicama/policama, naginje, ljulja, zavlaci...
ja ne peglam, kuham na dalekim ringovima, ali je Liam vec dovoljno visok da ih dosegne, i to upozoravam svaki put kad se priblize. jos uvijek ih obojicu moram upozoravati i na pecnicu kad radi. druge stvari u kuci su savladali sta se smije, a sta ne, tj. Liam je, a s Kianom bijemo razne bitke jer je neustrasiv pa se penje po stolicama/policama, naginje, ljulja, zavlaci...
Re: Prevencija slucajnih povreda kod djece
22 tra 2009, 09:24
Joooj, nisam smjela otvoriti ovaj topic, sad mi slijedi minimalno tjedan dana tjeskobe... 
Re: Prevencija slucajnih povreda kod djece
22 tra 2009, 10:25
u principu sam prilicno cool osoba i ne razmisljam previse o ovom topicu na nacin - ajme, ajme... 
dapace, promatram ga kao naravoucenje i pokusavam sto vise nauciti iz tudjih primjera.
odnosno razmisljam gdje me jos nesto moze iznenaditi jer djecja masta je neiscrpna . bar masta moje djece 
hocu reci. lako cu ja za preveniranje situacija u kojima su ozljede uobicajene. tu sam ful pripremljena, naspanana, oprezna, razmisljam sto na sat, pazim, bla blablabla, djeca imaju zastitna sredstva i tu se bed rijetko desi. meni su veca iznenadjenja tamo gdje se i ne nadam .
tipa - na balkonu vjesas ves, a puzajuci mali ti zatvori vrata. pa si ti misli kak ces uci nazad u stan a mali ima 3 metra do nekakve zivotno opasne situacije koja meni nikad inace ne bi pala napamet da ce se desiti...
ili - drzis dijete na onom hebenom konjicu na kune (bio je davno u kaptol centru), zovne te drugo dijete, malo popustis stisak - i mali lupi glavom u konja i razbije 2 donja zubica. sorry, nemajka sam, ali fakat tko bi pomislio da treba stavit kacigu djetetu kad ide na konjica
. i eto, sranje se desi u sekundi (inace, dobro je da su bili mlijecni zubi )
i da ne nabrajam sad...
inace, sto se tice ozljeda i preveniranja istih - zanimljiv podatak iz lijecnicke ordinacije je da su najcesci lomovi i ozljede uslijed poskliznuca u kadi ili kupaonici (!)
a i o posljedicama pada s kreveta na kat bi se dalo pricati...
i ne razmisljam previse o ovom topicu na nacin - ajme, ajme... dapace, promatram ga kao naravoucenje i pokusavam sto vise nauciti iz tudjih primjera.
odnosno razmisljam gdje me jos nesto moze iznenaditi jer djecja masta je neiscrpna
. bar masta moje djece hocu reci. lako cu ja za preveniranje situacija u kojima su ozljede uobicajene. tu sam ful pripremljena, naspanana, oprezna, razmisljam sto na sat, pazim, bla blablabla, djeca imaju zastitna sredstva i tu se bed rijetko desi. meni su veca iznenadjenja tamo gdje se i ne nadam
.tipa - na balkonu vjesas ves, a puzajuci mali ti zatvori vrata. pa si ti misli kak ces uci nazad u stan a mali ima 3 metra do nekakve zivotno opasne situacije koja meni nikad inace ne bi pala napamet da ce se desiti...
ili - drzis dijete na onom hebenom konjicu na kune (bio je davno u kaptol centru), zovne te drugo dijete, malo popustis stisak - i mali lupi glavom u konja i razbije 2 donja zubica. sorry, nemajka sam, ali fakat tko bi pomislio da treba stavit kacigu djetetu kad ide na konjica
. i eto, sranje se desi u sekundi (inace, dobro je da su bili mlijecni zubi )i da ne nabrajam sad...
inace, sto se tice ozljeda i preveniranja istih - zanimljiv podatak iz lijecnicke ordinacije je da su najcesci lomovi i ozljede uslijed poskliznuca u kadi ili kupaonici (!)
a i o posljedicama pada s kreveta na kat bi se dalo pricati...
Re: Prevencija slucajnih povreda kod djece
22 tra 2009, 11:03
nama kaciga nije problem jer ju je imao i nosio prije nego je imao bic i jos se cudi zasto druga djeca ne nose, uvijek me pita zasto im roditelji nisu rekli da je opasno voziti se bez kacige. kad bi slucajno poceo odbijati - ne bi se vozio na bicu
ovako i mi, vrijedi i za pojas u autu, to je sve pod normalno. nisam nikad dozvoljavala da hodaju uokolo sa skarama, olovkama, cetkicama za zube u ustima... (btw. vezano uz cetkice za zube, gledala jednom onaj 911 i mali je trcao sa cetkicom za zube u ustima i pao na nju
koje sr....... kakva teska operacija, jedva ga spasili, prestraaaaaaasno )ja sam panicar i volim sve imati pod kontrolom, pa ipak, eto, N je pred godinu dana u igri pao (ne cak ni nekako jako), ali nezgodno i polomio mali prst na ruci
imge
Re: Prevencija slucajnih povreda kod djece
22 tra 2009, 11:13
Otkad je otvoren topic razmišljam zapravo o tome da prevencija SLUČAJNIH povreda ne postoji i tu se slažem s Imge.
Možeš prevenirati ozljede nekakvim odgovornim ponašanjem, razmišljanjem unaprijed.
Ali prevenirati slučajan događaj to jedino ako si vidovit
Možeš prevenirati ozljede nekakvim odgovornim ponašanjem, razmišljanjem unaprijed.
Ali prevenirati slučajan događaj to jedino ako si vidovit
Re: Prevencija slucajnih povreda kod djece
22 tra 2009, 11:17
folne, naziv i jest prevencija povrede, a ne dogadjaja.
slucajan dogadjaj je kad zvekne s rolera. ako nema stitnike - zguli si lakat. ako ima - sprijecio si povredu (nadajmo se).
slucajan dogadjaj je kad zvekne s rolera. ako nema stitnike - zguli si lakat. ako ima - sprijecio si povredu (nadajmo se).
Re: Prevencija slucajnih povreda kod djece
22 tra 2009, 12:56
Kad sam ja bila trudna prvi put, upoznala sam na moru jednu curu (i dan danas se druzimo ) koja je tad imala deckica od 15 mjeseci. Malac je hodao po rubu velikog mola, tata je isao korak-dva za njim. Pitala sam je „nije li te strah da ce past u more”. Rekla je „Nije me strah, ako padne skocit ce B. za njim, a on ce nadam se zapamtiti taj korak. Bolje da padne u more nego sa balkona”.
Takvi smo mi
. U to smo bili djelom i primorani jer je nase dijete od malih nogu izuzetno aktivno (i spretno). Pa se tako s nepunih godinu i pol obucen odsetao u more i potonuo (nestalo mu je tlo pod nogama ), a ja sam ga zagrabila za kragnu i ko cucka izvukla. Dva mjeseca kasnije na moru je nosao po plazi skaletine (nije htio male kamencice nikako, nego bas skaletine), znala sam da u najgorem slucaju mu moze jedna pasti na nogu, sto se i dogodilo, noktic je poplavio ali on je i dalje nosio skaletine.
Kad se poceo penjati po drvecu i svemu sto stigne sve sto sam mu rekla bilo je "drzi se cvrsto". Nikad mu nisam govorila, pazi, nemoj, silazi...
Kaciga na biciklu je obavezna i njemu normalna, ali opet, kad je ucio vozit bicikl bez pomocnih znala sam da ce i pasti i ogrebsti se.. i sta, ocistim, nasprejam Octanispetom i idemo dalje.
Htio je pomoci doma u kuhinji, rezati povrce, nema problema. Evo ti noz, pod mojim nadzorom, i rezi misko. Po meni je bolje nauciti ga kako baratati s tim stvarima nego stalno govoriti nemoj. tako nece nauciti nikada.
Re: Prevencija slucajnih povreda kod djece
22 tra 2009, 13:55
Nakon što sam jednom vidjela pretužnu sobu malih pacijenata s opeklinama od raznih čajeva koje su povukli sa stolova/čega već, kako tamo borave po više mjeseci, dodatno sam sama pazila i upozoravala na ova približavanja štednjaku, pegli, vrućem nečem i slično, ali padanja i "obične" sportske ozljede ne mislim da možemo izbjeći. Tanja me fino podsjetila da provjerim datum trajanja Octensepta koji se vraća u intenzivniju upotrebu - zimi odjeća ublaži ili spriječi ogrebotine.
Ono što tupim i ponavljam je stop sad i gledaj lijevo-desno-lijevo kod izlaska na cestu, biciklom - opet stop pred kolnim izlazima, i nikad nikad nikad ne trči za loptom na cestu, svaka je lopta manje važna, pusti ju da ode, nek je auto i zgazi ako treba. I to tupim i tupim u parku opet i iznova. Ostalo ne.
I imam oprezno dijete po naravi, prije promatrača, nego srljača (nije to nužno uvijek kvaliteta, zna i smetat) pa mi je valda zato lakše. A do suza me nasmijao komentar njegove prijateljice na vrtuljku: "Uspori malo, vrtiš brže nego što 4-godišnja djevojčica može podnijeti" (doslovce sam prenijela formulaciju). Eto djevojčice su korektivni faktor .
Nožem se treba naučiti služiti, kao i škarama, u tome su me ohrabrile i vrtićke tete koje su kontrolirano odradile svoj dio. Da ne dođemo u situaciju priče iz knjige Elizabeth Pantly (mislim da se tako piše) o skrivenim porukama, da 16 godišnjak pojma nema kako izgledaju sirovi sastojci ručka jer je uvijek bio tjeran van iz kuhinje jer je to opasno mjesto.
Kaciga na biciklu, kao ni na skijama, nije predmet pregovora kao ni autosjedalica, i to je uobičajeno ne propitkuje nitko u bližoj okolini, pa ni on. Još nismo u fazi "Ako tvoji prijatelji skoče s litice, zar ćeš i ti"
Ono što tupim i ponavljam je stop sad i gledaj lijevo-desno-lijevo kod izlaska na cestu, biciklom - opet stop pred kolnim izlazima, i nikad nikad nikad ne trči za loptom na cestu, svaka je lopta manje važna, pusti ju da ode, nek je auto i zgazi ako treba. I to tupim i tupim u parku opet i iznova. Ostalo ne.
I imam oprezno dijete po naravi, prije promatrača, nego srljača (nije to nužno uvijek kvaliteta, zna i smetat
) pa mi je valda zato lakše. A do suza me nasmijao komentar njegove prijateljice na vrtuljku: "Uspori malo, vrtiš brže nego što 4-godišnja djevojčica može podnijeti" (doslovce sam prenijela formulaciju). Eto djevojčice su korektivni faktor .Nožem se treba naučiti služiti, kao i škarama, u tome su me ohrabrile i vrtićke tete koje su kontrolirano odradile svoj dio. Da ne dođemo u situaciju priče iz knjige Elizabeth Pantly (mislim da se tako piše) o skrivenim porukama, da 16 godišnjak pojma nema kako izgledaju sirovi sastojci ručka jer je uvijek bio tjeran van iz kuhinje jer je to opasno mjesto.
Kaciga na biciklu, kao ni na skijama, nije predmet pregovora kao ni autosjedalica, i to je uobičajeno ne propitkuje nitko u bližoj okolini, pa ni on. Još nismo u fazi "Ako tvoji prijatelji skoče s litice, zar ćeš i ti"
Re: Prevencija slucajnih povreda kod djece
22 tra 2009, 14:05
vidiš, ovo je i meni interesantno. puštam klince (3 i 6g) da rezuckaju papire sa škarama, i tjeram samu sebe da ih pustim da se sami ohrabre u nekim donekle opasnim radnjama. baš sam nedavno bila na jednom sastanku vezano za projektiranje vrtića, i preporuka (zapravo obaveza) je da su sve vrtićke sobe smještene u prizemlju, osim ako je parcela premala pa se mora graditi u više etaža. tako da se izbjegne da djeca idu gore-dolje po stepenicama. a konkretno u našem vrtiću grupe su spojene stepenicama, i nekoliko puta na dan idu po njima (osim najmanjih). pitala sam tetu padaju li, kaže da ne padaju. dakle, nauče se hodati oprezno i sigurno.
htjedoh reći, preoprezan stav može čak pospješiti nespretnost djece, barem prosječnog djeteta. naravno, vrela voda, balkoni bez ograde, žileti i slično nisu za taj uzrast.
htjedoh reći, preoprezan stav može čak pospješiti nespretnost djece, barem prosječnog djeteta. naravno, vrela voda, balkoni bez ograde, žileti
i slično nisu za taj uzrast.
Re: Prevencija slucajnih povreda kod djece
22 tra 2009, 14:24
joe je napisao/la:
htjedoh reći, preoprezan stav može čak pospješiti nespretnost djece, barem prosječnog djeteta. naravno, vrela voda, balkoni bez ograde,žileti
moji bi se dečki brzo poslužili,imam osjećaj...neki dan su prali zube i ja sam otišla iz kupaonice jer je beba nešto zaplakala,i kad sam se vratila oni su se "brijali"-pastu za zube razmazali su kao pjenu za brijanje,a četkice za zube su glumile žilete...pitam se što bi bilo da su im ovi potonji bili nadohvat ruke.
ja sam popriličan paničar i toliko sam programirana da kavu ili neki drugi vrući napitak automatski,više i ne razmišljajući stavljam ili visoko ili na kuhinjski element do zida,čak gostima znam pomaknuti šalicu ne razmišljajući
,utičnice su zablokirane,namještaj oblih rubova,stol ovalni,fen nije blizu kade,ormarić s plinskom bocom zaključan...sve što sam se ustvari mogla sjetiti je u službi njihove sigurnosti...no ne brinu me ozljede u kući jer tu ih ja pazim već kad mi nisu na vidiku 
Re: Prevencija slucajnih povreda kod djece
24 tra 2009, 12:44
na balkonu vjesas ves, a puzajuci mali ti zatvori vrata. pa si ti misli kak ces uci nazad u stan
Meni se upravo ovo dogodilo, a balkonska vrata se, naravno, otvaraju samo iznutra. Uzela sam teski zeljezni nosac satelitske antene i probala njime obiti vrata, ali nije bilo sanse. Tada sam presla na razbijanje prozora. Malac je imao 1,5 godinu i nije govorio niti razumio ni jednu jedinu rijec. Cekala sam da se odmakne sto dalje od prozora i tada pocela zeljeznom polugom (nosac antene) razbijati prozor. Morala sam udarati junacki dok nisam uspjela razbiti dvostruko staklo. Mali je za to vrijeme unutra vristao od straha dok su krhotine stakla padale po njemu. Na srecu, sve je dobro zavrsilo.
Uh, ne ponovilo se.
Re: Prevencija slucajnih povreda kod djece
28 tra 2009, 09:12
ela di ami je napisao/la:i mene ta kaciga muci jer i moja se opire, a vidi dijete da stvarno niko ne nosi
A da se pokusate dogovoriti vise roditelja da podete s kacigama istovremeno? Ako dijete nece samo poceti, a ocito nece, dogovorite susret sa 4-5 djece, ponesete kacige, i kad se skupite u ofenzivu! Ili da do skole/vrtica ako su na biciklu imaju kacige. Tako bi mala grupa mogla zaraziti vecu grupu, veca grupa naselje, naselje citav grad i na kraju svi i spavamo sa kacigama na glavama.
Re: Prevencija slucajnih povreda kod djece
29 tra 2009, 09:01
Meni osobno je stalo da mi djeca nemaju straha, ali da se nauce oprezu i da nauce prepoznati gdje może vrebati opasnost.
I smatram da je vazno probati neke od bazicnih sportskih aktivnosti, gimnastika, plivanje, trcanje, bas zbog razvijanja koordinacije i fizicke spretnosti.
Filip je u subotu slomio desnu ruku
i sta je iz toga naucio 
mozda, ali samo mozda se vise nece penjati na tobogan s krive strane.To popodne sam barem 10 puta ponovila koliko je to opasno
taj tren side s tobogana i za pet minuta opet. Najgore je kaj on nije zlocest, on se jednostavno zaboravi kad je u zaru igre.Sad ga gledam doma....ustaje od stola na desnu stranu, stane na desnu nogu, lijeva ostane visit na stolcu i ako izgubi ravnotezu pada ravno na tu slomljenu ruku (koja je u longeti s maramom oko vrata). Sto puta sam objasnila da krene na lijevu stranu, spusti obje noge na pod i zasto tako
kao da govorim zidu.Ode na wc, jednom rukom navlaci gace, posprema potkošulju i vec je na pola hodnika. Pritom naravno gazi po nogavicama od trenirke dok slomljena ruka visi u marami.Onda se sjeti da nije oprao ruke i trci nazad u kupaonu, ne moram ni napomenut da jos uvijek gazi po trenirci.
Mogu ja jos sto puta ponovit da se obuce u kupaoni...........nikakve koristi, kao da ce mu pobjeci neka igra.....
Ne ogranicavam ga, ali stalno upozoravam gdje vreba opasnost i fino si mi popricamo, objasni i on meni neke stvari, ugleda frenda i jezi ga
Prosli tjedan zavrsio je tecaj rolanja. Planirali smo sljedeci mjesec kupit role i novi bicikl. Znam da to nije dobro, ali ulovim samu sebe u razmisljanju kak najrade ne bi nis kupila!!
Re: Prevencija slucajnih povreda kod djece
04 svi 2009, 12:12
tjeram samu sebe da ih pustim da se sami ohrabre u nekim donekle opasnim radnjama.
to i ja radim i očito mi ide na bolje jer mi je mlađi junak puno slobodniji od starijeg. Moram priznati da mi je vrtić, tj. vrtićke tete puno pomogao u spoznaji da je moje dijete sposobnije i spremnije za mnoge stvari nego što bih ja očekivala. npr. V. je imao tri godine i sitno kad su tete tražile da u vrtić donesu ribež i jabuke, majke mi, mislila sam da nisu normalne. i teškom mukom sam se odhrvala želji da skupa sa ribežom upakiram i paket flastera, ozbiljno. naravno, jabuke su bile uredno naribane, prstići neozlijeđeni a sinko pun ponosa jer je savladao nešto novo. danas si obojica ribaju sami sir na špagete, nekad mi i mrkve ribaju
Re: Prevencija slucajnih povreda kod djece
04 svi 2009, 12:22
na balkonu vjesas ves, a puzajuci mali ti zatvori vrata. pa si ti misli kak ces uci nazad u stan
i meni se to dogodilo. A u stanu dvogodisnjak i beba od mjesec dana
. Srecom, kratko je trajalo jer se MM brzo vratio kuci 
Meni osobno je stalo da mi djeca nemaju straha, ali da se nauce oprezu i da nauce prepoznati gdje może vrebati opasnost.
I smatram da je vazno probati neke od bazicnih sportskih aktivnosti, gimnastika, plivanje, trcanje, bas zbog razvijanja koordinacije i fizicke spretnosti.
potpis
Re: Prevencija slucajnih povreda kod djece
05 svi 2009, 21:48
Mak je napisao/la:ela di ami je napisao/la:i mene ta kaciga muci jer i moja se opire, a vidi dijete da stvarno niko ne nosi
A da se pokusate dogovoriti vise roditelja da podete s kacigama istovremeno? Ako dijete nece samo poceti, a ocito nece, dogovorite susret sa 4-5 djece, ponesete kacige, i kad se skupite u ofenzivu! Ili da do skole/vrtica ako su na biciklu imaju kacige. Tako bi mala grupa mogla zaraziti vecu grupu, veca grupa naselje, naselje citav grad i na kraju svi i spavamo sa kacigama na glavama.
nama kaciga nije problem jer ju je imao i nosio prije nego je imao bic i jos se cudi zasto druga djeca ne nose, uvijek me pita zasto im roditelji nisu rekli da je opasno voziti se bez kacige. kad bi slucajno poceo odbijati - ne bi se vozio na bicu.
Ela i ja govorimo o kacigama kod tvinejdjera i tinejdjera kada sami sjedaju na bajs. Nije problem malo dijete do 8 godina starosti kontrolirati nego kad dijete samo uzme bicikl s 12 godina i vozika se po kvartu do frendova itd... E tu je mene frka da ide bez kacige po puteljcima, po cesti itd itd itd
Re: Prevencija slucajnih povreda kod djece
06 svi 2009, 15:54
Aha.. ok.. ne znam onda.
Zabrani mu i bajk ako je tako
Zabrani mu i bajk ako je tako