život nas jadnih ateista u svijetu nadmoćnih teista (valja?)

ne brinuti sada sto jednom reci djetetu ne znaci ne razmisljati o stvarima iznad nas. ali pretpostavljam iris da to nisi ni mislila. ;-)

mamashnita od noje je napisao/la:emso, pa to rade i drugi. mislim, iznose i preispituju svoje stavove. a ako netko ima stav ne opterecivati se sto ce reci djetetu o bogu - i to je stav za sebe, zar ne? sto automatski ne znaci da o bogu i vjeri nemaju stav. ;-)

ma naravno, tko je tu uopće i pomislio ? :conf al to nema veze s onim što ja rekoh :dunno

nebitno.

iris, mislim da si zaboravila reći "DOKTOR ivo sanader"

sjeca li se itko od vas kako su vama vasi roditelji objasnjavali boga, vjeru i ostalo? i jesu li uopce?

e odgovor je isti ovaj Alexin

jedino cega se sjecam da mi je mama nametala i da me bas futrala jest bilo to da su svi ljudi jednaki, da se ne okrecem za covjekom koji nema nogu, da je boja koze potpuno nebitna, kao i boja kose ili ociju, da to sto netko govori drugim jezikom ne znaci da je razlicit, gluplji ili pametniji, da se dizem u tramvaju, da se zivotnije ne smiju muciti i da su ratovi sranje jer nijedna drzava ne vrijedi jednog jedinog ljudskog zivota.

Samo je mene stari trenirao. Jesam par puta sam u djetinjstvu nesto komentirala da su oni ovakvi ovi ovakvi itd. Uglavnom stari je to tako brzo srezao da mi vise nije palo na pamet nesto po pitanju razlike ljudi komentirati. On je govorio da samo primitivci traze razliku medju ljudima a samo inteligentni ljudi vide slicnosti. I uvijek je uz to dodavao da je znak primitivizma isticanje bilo kakve pripadnosti icemu.

Tako isto je i vjera zapravo bila elaborirana u tom kontekstu. Naucnom i znanstvenom :lol

I naravno u tom kontekstu da su sve vjere iste i da je krajnje primitivno isticati svoju pripadnost nekoj vjeri jer da je to stvar pojedinca i da tako treba ostati. Odnosno prica je bila da postoje razlicita vjerovanja, neki ljudi vjeruju u ovo neki u ono itd itd.
Bitno je da smo svi ljudi i da smo svi isti. Nesto takvo.

stvarno mislim da treba odgajati djecu ovako kako je Alex napisala da je nju mama odgajala.

i mama i tata su me odgajali tocno tako. i baka i dida. :3srca

XXX

vjerujem, zivim u americi, ne slavim bozic a i slavlje ng mi postaje mlako

pisem zbog onih pitanja o djeci koja dodju u skolu pa svi pricaju sta su dobili za bozic

znate kako je ovdje u americi sto se tice tih praznika, vazda je neki praznik na udaru, ne mozes zvaku kupiti bez neceg "praznickog"

moja djeca dodju u skolu poslije bozicnih praznika i ne mogu pricati o poklonima jer ih nisu dobili i nece ih dobiti samo zato jer druga djeca dobiju nesto
tako vec godinama i ne prave big deal oko toga, nadam se da nece zavrsiti kod psihologa jer mama babaroga nije kupovala poklone a bozic :mrgreen:

nego, skrecem s teme ali ne mogu se oteti dojmu (pokupljeno malo s ove teme, nesto s drugih, a dosta i iz svog okruzenja) da ljudi cesto prestanu vjerovati onda kad vide koliko se pogresno vjera tumaci i koristi, kao da su "otjerani"
pitam se da li bi tako razmisljali da vjeru dozive na bolji, drugaciji nacin

zapetlja se ja pravo, nadam se da kontate i da necu nekoga uvrijediti

jer na kraju krajeva svi smo mi geljo :mrgreen:

, zar ne?

corazon, dobro pitanje ;-)

I ovdje se svi zene ili u "crkvama" ili hramovima...stvar je u tome sto to nis nije religijski povezano, to je samo lijepa gradjevina sa statistima (ovdje traze "velecasne" preko oglasa) i sve je dio ceremonije, ono djevojcice zele imati bijelu haljinu, brdo ljudi , vijeca, u lijepoj gradjevini poput crkve, kapelice ili stovec, zvona...ali nis nema veze s religijom.

meni je to odgovaralo, jer i kao mala, nikad nisam isla u crkvu molit, nego gledati je bas drugacije, zanimljivu gradjevinu, sa puno lijepih starina iznutra, visokim ukrasenim zidovima, tisinom....no nikad sjedit na misi ili slusat nesto sto mi nije imalo smisla sa vremenom u kojem zivim.

Tako , eto razlog za vjencanje u crkvi, nije religijski, vec vise kao dio ceremonije i cijelog showa oko svadbe ;-)

nemojte se uvrijediti normalno oni koji misle da sam tim cinom napravila nesto uvrijedljivo...velim, samo normalan tok, jer sam vidjela da vani cesto ljudi i biraju to bas samo iz tih ceremonijalnih razloga.

Cini mi s ed aje sve manje ljudi "pravih vjernika" jer ih to sad u ovo doba, opterecuje, drzi noge nepokretno na neki nacin...i koliko je bar meni zivot laksi bez svega toga...no opet, ako mali odluci da ima nesto u svemu tome i zeli to proucavati, pokusacu mu to omoguciti, iako osobno nisam za to.

JTS je napisao/la:corazon, dobro pitanje ;-) Tako , eto razlog za vjencanje u crkvi, nije religijski, vec vise kao dio ceremonije i cijelog showa oko svadbe ;-)

da, ali ako se kasnije razvedeš nakon vjenčanja u Crkvi, i nakon tog razvoda obratiš i želiš živjeti kršćanski upoznaš osobu s kojom bi živio kršćanski i živio s njom u braku, nećeš se moći više udavati, a iz toga slijede i druge stvari, da nećeš moći primati sakramente, da i crkveni sudovi ne daju svima nego samo onima kojima se to može dokazati da im je brak nevaljan...

a show u današnje vrijeme možeš imati i bez crkve, znam par koji se ženio u dvorcu bežanec i napravili su show. nisu išli matičaru nego su sve obavili tamo, a i na vjenčanom listu im piše da su se oženili u općini (ili što je već) valentinovo!

eto, ja se nekako nadam da cu uspjeti biti svojoj djeci onakva mama kakva je bila alexina :3srca

.

ja nekako ne vjerujem u nesto sto ne mogu dodirnuti :mrgreen:

, ili barem dokazati primjenom nekih opcepoznatih znanstvenih teorija.
nekad je mozda lakse reci: “znas, grmi zato jer se Bog ljuti.“, nego objasniti kako u prirodi nastaju munje i gromovi. ali ako treba izvuci cu svoje stare knjige iz fizike i podsjetit se.
ako treba ponovit cu i povijest, od covjecje ribice pa do danasnjeg doba.

i, emso, potpuno razumijem zasto se brines i opterecujes. moji jest da su jos mali pa mi nije takva frka, ali ja sam pocela razmisljat i opterecivat se njihovim odgojem i odgovorima na njihova raznorazna pitanja u trenutku kada sam pocela planirati djecu. sve to ide u rok sluzbe...

Vrabec, to ti je bilo s nama prije 8 godina...sve sam planirala izvana tak d au stvari niti nisam znala koje su opcije...iskreno nisam niti razmisljala o opciji da bi mogla promjeniti misljenje zbog susreta s nekim..

Hm..no sve je moguce...to stoji.

Iako bi u tom slucaju prije voljela da me osoba s kojom bih zivjela voli kakav jesam, ne ocekuje da odjednom prihvatim religiju i sl...ne vjerujm da bih to mogla, niti traziti od partnera...a niti od djeteta (da se ne udaljimo od teme) ;-)

Po svim komentarima koje sam procitala na ovo ili ona ja sam :

teista
ateista
licemjerna
preobracena ( po nekoliko puta ) :cool

Zavrtilo mi se u glavi... uglavnom, kao i jedan dio mama i ja sam negdje izmedju vjere i nevjere. Ne prihvacam veci dio iz vjerskoga zivota. Iako sam imala momenata u zivotu kada sam osjecala nesto. Jednostavno nikada nisam niti cu ikada prihvacati neke stavove katolicanstva. A najmanje ono : bog je tako htio. Prije cu prihvatiti : takva je sudbina. Ali u momentu izrecenoga, mislim da to nema nikakve veze sa vjerom. Ja vijugam negdje izmedju svih vjera, tocnije, izmedju onoga sto znam o raznoraznim vjerama.
Bozic i Uskrs takodjer slavimo na nacin da se obitelj zblizi, da si uzmemo vremena za sebe i one koje volimo, povezujemo se s ljudima s kojima nismo u kontaktu kroz godinu zbog obaveza, udaljenosti, a marimo za njih... i to je po meni neki smisao svega. Ali isto tako, komercijalizacija je prisutna. E sad, da li je Djed Bozicnjak ili Djed Mraz, svejedno. Djetetu govorimo i jedno i drugo i on misli da je to isti tip samo sto ima dva imena sasvim slucajno :mrgreen:

U principu, kako su mene odgajali tako ja odgajam svoje dijete.

Trudim se biti postena, dobra, uvidjavna, osjetljiva na tudje potrebe, postivati ljude... pomirila sam se djelomicno sa onim sto mi zivot nosi. Tako mi i dijete odrasta i mislim da smo na dobrom putu. Ako ce htjeti zivjeti vjeru kad odraste, neka. Ja mu necu stajati na putu. Ali ja mu to ne mogu pruziti jer nisam osoba za to ( ni mm ni ja ) i mislim da ga ne zakidam s time za nista. Na vjeronauk nece ici jer ne zelim da mu vjera predstavlja nesto sto se uci i ocjenjuje nego nesto sto ili zivis ili ne zivis.

Za sada toliko...

Nisam ateista, dapace, ali sam zbog svog opredeljenja u manjini i zivim u okruzenju ljudi koji uglavnom ne zele i nece da razumiju moja uvjerenja.

Neopterecujem se drugim ljudima, iskreno, nemam vremena, zauzeta sam svojim problemima i sobom. Ustvari, htjela sam reci sljedece:

Onog trenutka kada sam se prestala baviti misljenjem ljudi, postala sam to sto jesam i u cemu sam nasla apsolutni mir. Mir prije svega sa sobom.
Sto se tice djecaka, on se rodio u mojim halovima i ne mislim da ce mu mamina opredjeljena u zivotu praviti probleme.
Nas dvoje jako puno pricamo i nadam se ako ce sto nauciti od mene je to da se ne stidi svog porijekla, svojih roditelja i sebe jer od toga ne moze pobjeci. Kakvi ce njegovi stavovi u zivotu biti, to zavisi od puno drugih stvari.....

Poenta je u tome (iako se moj post cini totalno off od teme) da ne mora covjek biti ateista da bi bio neshvacen u sredini koja propovijeda svjetonazore daleke i strane, cak i ljudima koji vjeruju u Boga. :mrgreen:

Djeca neshvacenih roditelja (i obrnuto) vjerovatno prolaze kroz slicne dileme, pa sam zbog toga i odgovorila na temu koja me zbog svog naslova ne svrstava u grupu "roditelja ateista" vec onu drugu isto tako neshvacenu. :drink

watani je napisao/la:
nekad je mozda lakse reci: “znas, grmi zato jer se Bog ljuti.“, nego objasniti kako u prirodi nastaju munje i gromovi. ali ako treba izvuci cu svoje stare knjige iz fizike i podsjetit se.
ako treba ponovit cu i povijest, od covjecje ribice pa do danasnjeg doba.

ne ljuti se Bog nego sv. Ilija ako ćemo pravo ;-)
ali tako su svi razmišljali u prijašnja vremena, bila je neka višnja sila, koja je to činila bez obzira kako su nazivali, bilo je nešto strašno i ljudi su se toga bojali, jer je činila gromove, poplave, požare... danas nitko osim bakica valjda tako ne misli.
pa znat će djeca teista povijest... ali će isto tako znati da je sve to Bog nama dao iz ljubavi

vrabec te dal je napisao/la:ne ljuti se Bog nego sv. Ilija ako ćemo pravo ;-)
ali tako su svi razmišljali u prijašnja vremena, bila je neka višnja sila, koja je to činila bez obzira kako su nazivali, bilo je nešto strašno i ljudi su se toga bojali, jer je činila gromove, poplave, požare... danas nitko osim bakica valjda tako ne misli.
pa znat će djeca teista povijest... ali će isto tako znati da je sve to Bog nama dao iz ljubavi

je, sveti ilija gromovnik k tome.

a i mislili da je zemlja ravna i umirali od tuberkuloze.

a ova zadnja recenica je ono sto nikako ne bih htjela - raditi podvojenu licnost od djeteta - jel on to sve rijesio u 7 dana sam, ili su se ipak umijesali neki fizikalno/kemijski procesi, al nam je opet sve on to nama tako nekako dao? malo je, pa malo nije.

vjeruj mi da dijete o ljubavi moze uciti i moze ga se odgojiti i bez boga.

vjeruj mi da dijete o ljubavi moze uciti i moze ga se odgojiti i bez boga.

Ne kvotam čitavu rečenicu ali.... ;-)

dijete o ljubavi moze uciti i moze ga se odgojiti i bez boga.

Apsolutno potpisujem !

alexandra je napisao/la:
a i mislili da je zemlja ravna i umirali od tuberkuloze.

svako gledanje stvari za njegovo vrijeme. pa zar misliš da i dalje katolici misle da je zemlja ravna? ja ne mislim.

a ova zadnja recenica je ono sto nikako ne bih htjela - raditi podvojenu licnost od djeteta - jel on to sve rijesio u 7 dana sam, ili su se ipak umijesali neki fizikalno/kemijski procesi, al nam je opet sve on to nama tako nekako dao? malo je, pa malo nije.

iz ovoga se može zaključiti da je onda 1/4 , uzimajući samo kršćane u obzir, a gdje su još židovi, muslimani, budisti hindusi i drugi koji vjeruju u Boga stanovništva našeg planeta podvojene ličnosti koji imaju neko svoje gledanje na ovu temu.

jer za nekoga tko zna protumačiti Pisma, tko vjeruje u to, tko zna način na koji su ljudi onoga vremena pisali i objašnjavali postojanje stvari, na koje stvari su stavljali naglasak u svojim pisanjima - njima je prilično lako reći da je čitav svemir stvoren od Boga. a uostalom zar netko tko stvara čitav svemir, ne može učiniti i umiješati sam on neke fizikalno/kemijske procese?

vjeruj mi da dijete o ljubavi moze uciti i moze ga se odgojiti i bez boga

ja sam napisala da je Bog nama dao sve iz ljubavi prema nama. dao nam je sve stvorene stvari a najviše i iznad svega svoga Sina da nas spasi od grijeha.
ali isto tako ja nisam niti tvrdila da se ne može učiti o ljubavi i odgojiti bez Boga.

cure, zar je tako tesko ostati on topic?
Zar je tako tesko shvatiti bit topica?
Zar je zaista tako tesko shvatiti da svatko od nas ima puno pravo vjerovati ili ne vjerovati u ono sto zeli?
Zar je zaista tesko shvatiti da ovo nije mjesto gdje se treba opravdavati vjerovanje ili nevjerovanje i zar se bas mora ovdje objaviti da ste bas vi u pravu??

Pliz, sjednite na prstice i drzite se teme

vjeruj mi da dijete o ljubavi moze uciti i moze ga se odgojiti i bez boga

:juhu

svako gledanje stvari za njegovo vrijeme.

al onda se postavlja vazno, prevazno pitanje o vjerodostojnosti. Tko jamci da je istina ono sto se danas uci iz KC?
ne bih ni sama zeljela da se dijete buni izmedju znanstveno utemeljenih postavki i dogmi.

Evo jedne konkretne situacije prikladne za one koji se nalaze u naslovu ovog topica. Možda je to situacija u kojoj ce se sutra naci.
Vrtićki roditelji su dobili za domacu zadacu da nauce božićnu pjesmu koju ce pjevati na priredbi. Djeca i tete su prirpemile priredbu za roditelje, a roditelji njima trebaju otpjevati bozicnu pjesmu.

ne bih ni sama zeljela da se dijete buni izmedju znanstveno utemeljenih postavki i dogmi.

ja si ovako mislim: dokle smo god doslijedni, i u odgoju nase djece i u odgovorima na njihova pitanja, za njih nece biti zabune. ne mora se uopce raditi o znanstvenim faktima i dogmama. moze biti rijeci i o puno banalnijim stvarima. ali dok god oni nama vjeruju, sve 5.
i ja trenutno zelim postici da meni dijete vjeruje.
doci ce i onako faza kada ce oceti otkrivati svijet oko sebe, stavove i razmisljanja drugih ljudi. ono sto ja mogu slijedece napraviti je da se “moja istina“ razlikuje sto manje od “istine“ koju ce cuti od okoline.

nama je profa iz fizike znala cesto reci: “ovo o cemu cu vam sada pricati vam ne mogu pokazati i dokazati pokusom, i zato mi morate vjerovati na rijec.“ i mi smo joj vjerovali, jer smo je voljeli, bila je stroga i pravedna, jako dobar nastavnik i pametna zenska.

lara, koju pjesmu moraju nauciti? mislim, ima jako puno prigodnih pjesama, a nisu sve sa krscanskom tematikom.

nekak sumnjam da su za zadacu dobili "zvoncice" :mrgreen:

DZ je Radujte se narodi
a pjevanje cu prepustiti MMu , to je njegovo odgojno područje :cool

ja nemam sluha, a ne znam ni riječi

Offtopic

jer za nekoga tko zna protumačiti Pisma, tko vjeruje u to,

Vrabec iz ove tvoje recenice i naslova topica mozes odmah zakljuciti da si fulala topic.

Ontopic:
cuj sta ja znam mene recimo te pjevanje pjesmica, ma cak i da oce u crkveni zbor, mene to toliko ne nervira, ne znam kako bih to objasnila. Ja to sve shvacam da je dio folklora pa ko voli nek izvoli.
Ali dobro, ja nemam nista protiv vjere u smislu dok ona uci ono sto meni i mom odgoju pase. Imam najveci problem kada se radi o necemu sto se kosi s mojim uvjerenjima. Zato je meni u principu nebitan i vjeronauk. Dok mi dijete ne dodje doma i ne krene pricati gluparije. E onda bih to rezala i objasnjavala. Znaci moram se samo potruditi da djetetu dosadi vjeronauk do petog osnovne :mrgreen:

ej, sad se sjetih da sam k'o dijete posjetila betlehem... koliko se vjernica može ovim pohvalit, a ?! bila sam na kršćanskom hadžu :mrgreen:

a znam sve njemačke božićne pjesme... što ja uopće tražim na ovom topiku ?! :shock:

swenova mama je napisao/la:ne bih ni sama zeljela da se dijete buni izmedju znanstveno utemeljenih postavki i dogmi.

ravna ploča nije bila dogma ;-)
a isto tako mislim da se mnoge znanstvene stvari mijenjaju s vremena na vrijeme. pogledaj medicinu, ne u 15 st. nego u 19/20 i sada i što će tek biti.
prije se npr nije niti moglo sanjati da bi se neka bolest mogla ozdraviti, zato u svemu postoji napredak. ja mislim, kako u svijetu (znanosti) tako i u Crkvi. ali isto tako mislim da Crkva svoje bedem, preko kojega ne bi smjela ići, (u nauku) ne prelazi

Vrabec iz ove tvoje recenice i naslova topica mozes odmah zakljuciti da si fulala topic.

ja sam odgovarala na riječ o podvojenoj ličnosti. :dunno

moja djeca neće biti podvojene ličnosti zbog toga, nisam govorila dal netko vjeruje ili ne, jer se tu pretpostavlja da ne, nego sam samo "branila" da ipak ona 1/4 ljudi nisu podovjene ličnosti.

ej, sad se sjetih da sam k'o dijete posjetila betlehem... koliko se vjernica može ovim pohvalit, a ?!

ja bila

(2000. god na hodočašću u Svetu Zemlju u 3. mj. i u 8 mj u Rimu.

2000? pih, ja sam bila 1978 :mrgreen:

(u ono mračno doba kad je tito još vladao :mrgreen:

)

ups, moj zeleni smajlic je bio za mc za onaj krscanski hadz

da ne bi bilo zabune

edit: uletjelo mi slovo viska

ja volim otici u kazaliste i uziviti se u lijepu pricu. Ili balet. Ili romanticni film kroz koji cu izmastati neku svoju bajku. Otprilike tako dozivljavam i obicaje vezane uz datum Bozica ili Uskrsa, kao nase male bajke ispricane kod kuce u krugu obitelji, pa kitimo bor i mjenjamo nacine na koji gore lampice u mraku, i cekamo sto ce nam donijeti Djed Mraz, onaj Coca colin, u crvenom, debeli i s bijelom bradom. Ili farbamo jaja i mazemo sunku i malo se ljepse obucemo tako da si taj dan ucinimo ljepsim. Bozic je i dan kada odemo u crkvu jer osobno jako volim onaj ugodjaj kada se na misi manje prica, a vise pjeva divnih pjesama.

Za sebe ne bih rekla da sam ateist nego prije agnostik odrastao u ateistickoj obitelji. MM je odrastao u izrazito religioznoj obitelji iako sam sada nije prakticni vjernik.

I da, tu zna u praksi biti problema. MM, kao sto sam rekla nije prakticni vjernik, a i djeca (sin vise, naravno, on je 6,5 godina) ionako vecinu pitanja postavljaju meni. Tako da mi vec dosta dugo razgovaramo o Bogu i o tome ima li ga ili nema. I trudim se tu biti politicki korektna i objasniti da neki ljudi vjeruju, ali njegov tata i ja smatramo da je bilo ovako ili onako...
Zasto to radim? Zato sto u neposrednoj blizini imaju osobu koja je vjernik cije vjerovanje, a jos vise propovjedanje vjere po mom misljenju granici s fanatizmom. Ipak radi se o nekome tko je vazan dio njihovog zivota i zato se trudim naci neku mjeru u tome iako ima dana kada bi im najradije rekla: Ma slusajte, sve su to takve gluposti da je najbolje da to ne slusate!
Dozvoljavam vjerovanje po izboru (ili tradiciji), ali mene osobno sve sto nosi neku iskljucivost kao jedino ispravno tjera na bijeg. A ovdje, kao sto rekoh, ne mogu pobjeci :lol

Sljedece godine nas ceka skola. E tu nemam pojma sto cu. Mi smo se vjencali u crkvi, bilo je to vazno MMu i njegovoj obitelji, a iz istog razloga smo i djecu krstili. Nemam nista protiv toga. Ipak, cak i kada vjeru MMa ne bi uzela u obzir (iako na kraju sve sto je vezano za vjeru ionako organiziram ja) nisam sigurna da li djecu upisati na vjeronauk ili ne.
Razlozi protiv su ti sto to ipak nisu moja vjerovanja i sto je moja zelja da se s vjerama (raznim) upoznaju na potpuno drugaciji nacin. Plus to sto izricito smatram da vjeronauku nije mjesto u skoli nego u crkvi. A onda pomislim, vjeronauk je, koliko cujem, uglavnom negdje u sred satnice sto znaci da bi moj osnovnoskolac tih sat vremena tumarao okolo bez aktivnosti ili nadzora, a ujedno bi vjerojatno bio manjina i na neki nacin iskljucen iz grupe. Utjesni faktor bio bi sto, teoretski, na tom istom vjeronauku moze nauciti samo neke dobre postavke i vrijednosti (iako su neka iskustva s vjerouciteljima i drugacija).
i tako se lomim, ponekad pustim sve i kazem briga me. Drugi put pomislim da to dugujem tradiciji u obitelji u koju sam se udala (iako se povremeno pitam zasto to radim ja, a ne MM). A na kraju vjerojatno se mucim oko toga zato sto vjerujem u postojanje "necega", ali ne i crkvu kao instituciju, bilo koju crkvu, pa hodam negdje po rubu