evo sam vas malo čitala jer ni ja nemam pojma o tim borilačkim sportovima
najstariji boys mi je krenuo na karate u kvartu početkom školske godine i jako dobro mu ide, trener kaže da odavno nije vidio tu čvrstinu pokreta i da mali jako obećava... njemu je u početku bilo jako napeto, dva dana bi pričao samo o karate-u nakon treninga, vježbao bi pokrete i zagrijavanje doma prije treninga, zaluđen je trenerom, sve nas je doma naučio brojiti do 10 na japanskom (uključujući i malog od 2 i po godine

), naučio je već i neke osnovne pokrete (majgeri, čokozuki, jame... kako li se to već piše), ali ono što je najbitnije je da doma dođe obliven znojem i gladan ko vuk
međutim, nedavno je počeo negodovati prije odlaska na trening, s nekim glupim objašnjenjima da bi se on radije ostao igrati s braćom i sl.

to je krenulo nakon prvog mjerenja trčanja (trener im je mjerio vrijeme), a pošto je on tek krenuo i najmlađi je u grupi, bio je među sporijima... mislim da ga je to jako pogodilo, a posebno jer je bio sporiji od nekog dečka (kojeg je sam sebi uzeo za referencu), a taj dečko je 2. razred i trenira već 2 godine (a on nije ni predškolac još)

e, sad, pričali smo s trenerom jer smo usput dobili i dojam da trener njemu ne posvećuje pažnju, budući da je tu kratko i da još nije u kategoriji ozbiljno shvaćene djece (posebno jer je skupa s njim krenuo trenirati susjed koji je u međuvremenu odustao) pa je ovaj valjda mislio da ništa ne bude od toga... tad smo i dobili te informacije o njegovoj nadarenosti i ujedno trenerovo obećanje da će se pobrinuti da ga više angažira, posebno jer smo mi rekli da nam ne pada napamet ispisati ga tek tako jer je došla faza gunđanja (što je trenera ugodno iznenadilo)... a i svi smo se složili da mora naučiti u životu biti uporan
pa ćemo vidjeti kako će to ići... popričali smo i malim, rekli mu je da je dobar na treningu i da samo tako mora nastaviti, da se mora potruditi i da ćemo mu onda kupiti i kimono... i sad se on "kao" jako trudi, ali svaki put naglasi i taj kimono kao nagradu za svoj trud... ima djece u grupi koja treniraju u trenirkama (iako imaju kimona), ali ih je većina u kimonima pa smo mu mislili ipak nabaviti kimono uskoro (npr. za pod bor)
što vi mislite, jel' to prerano ili bi već bilo vrijeme za kimono kad smo već prešli tu prvu krizu? pitala sam i neke roditelje za ta kimona i oni su svojoj djeci kupovali uglavnom preko kluba i uglavnom nakon par mjeseci, a to bi taman bilo to... cijenu nisam baš zapamtila, ali mislim da je oko 200-tinjak kuna
naravno, htjeli bi uz to proći i što jeftinije pa ako tko ima rabljeni, nek' mi proda, pliiiiz
on je visok oko 128 cm (da, visok je i mršav)... znači, po vašim preporukama bi mu visina od 130 ili 140 cm odgovarala