Koliko vam je vazan bon ton kod djece?

ne znam kako je u becu al u svicarskoj je pozdravljanje u stubistu najbitnija stavka dobrosusjedskih odnosa (druga je kako ostavis ves masinu u zajednickim prostorijama. )

joj mc ziva istina :lol

i naravno da ne koristis masinu ako nije tvoj red

jako, jako, jako mi je vazno da se lijepo ponasaju da pozdravljaju, da ozdravljaju, odgovaraju jasno i razgovjetno gledajuci osobu u oci, da pridrze vrata, da se ne guraju...
Nikada ne naglasavam unaprijed ali ako nesto izostave onda ih poslije opomenem. Ne znam koliko sam uspjela jer sam se danas totalno demoralizirala kada sam vidjela da je moja cer bacila papir na pod. To me ono totalno osupnulo jer nikada nikada nikada nisam to dozvoljavala i dapace uvijek kada im i slucajno nesto padne na pod ih opominjem da dignu i bace u smece ako im ne treba.
Jel ih ucite da moraju pozdraviti i blagajnicu kada dodju na blagajni na red? To mi je isto ostalo iz Svice :mrgreen:

e mirci, u becu sve manje becana, eto ti nas ko primjer
salim se

najvise je svega i svacega i to bez sale :drink

adorabla, carice... da i red za masinu. il za susilicu. il ne do bog da ves ostavis malo duze u susilici. ajme, cime se ljudi znaju opterecivati. :roll:

il ne do bog da nakon 22h spustas roletne. :mrgreen:

eeeee.. svima bi vama trebalo malo svicarske.. pa bi se naucili redu ;-)

joj MC sad sam se sjetila sta sam jos napravila. U podrumu gdje je ostava za bicikle je bio neki crveni pod pomijesan s pijeskom. Jako sitno, jako fino i naravno dobro utabano, ali ja sam mislila da je to pijesak. Uglavnom izvlacim bajs i pljugam. I padne mi pepeo i ja to nogom kao samo utrljam u taj pod, a ono iza mene ostala crna ogromna fleka :shock:

a jednom mi se nije dalo odvajati detaljno smece (kompost, papir, lim) nego ja u lim bacala kompost i onda sve zafrkarila u smece. Kad je drugi dan osvanula obavijest da se to kaznjava s xxx franaka :lol

Malo kenjam al stvarno ne kuzim ovo:

al fran je - po meni - jos premali da si moze uzeti tu slobodu da mu netko ide na zivce

Mislim da svatko ima pravo da mu, po osobnom izboru :mrgreen:

ide na zivce bilo sto. Pa i "tako malom" kao sto je Fran, mom Davideku recimo koji je jos puuuuno manji... al bla bla.
Htjela si reci da ih nekako moramo nauciti da nije ok to bas tak reci iako misli?

Nikad nisam razmišljala da kad tupim klince s dobar dan, hvala, izvoli, oprosti, tupim o dobrom odgoju. Jednostavno samo po sebi je tako išlo. Ja se tako ponašam, pa i oni. Mislim jedino da malo pretjerujemo kad želimo i bon ton za stolom, ali što ja mogu kad ne volim kad netko jede s laktom naslonjenim na stolu ili polusjedeći na stolici. Moji su brzo naučili.
Istovremeno nije me briga kako druga djeca se ponašaju jer sam svjesna da su možda moji u ovom aspektu ok, ali u nekim drugim segmentima drugo dijete koje možda ne pozdravlja, će starijoj susjedi otići do dućana ili praviti društvo (primjer).

A dajte mi recite kad ste ih naučile da govore Vi?
Ja svom troipogodišnjaku još nisam ni zucnula o tome, al bogme primjetila sam prekonekoliko djece tog uzrasta da mi (meni??? tako mladoj :mrgreen:

) persiraju.

moj persira jer je naučio kroz igru (ja mu se znam obratiti sa "što trebate gospodine" kad se igramo dućana recimo)

isto tako, ne uvijek :mrgreen:

bila ona zivcana il ne, nesmi bit nepristojna. jednom je tak izasla iz lifta i nije pozdravila susjeda koji je nju. sam je odjurila. ja sam zadrzala vrata i pozvala ju natrag da pozdravi. otada pozdravlja, ak nis drugo, da ju ne vracam :lol

. ak se ne sjeti sama, cuje mene pa pozdravi. ima preko 7 godina i nemre si dozvolit ono kaj si moze dozvolit neki svrco kaj jos jedva prica. obje su pocele sustavno pozdravljat negdje posli 3 godine. do 4 sam tolerirala kojesta, al posli toga nisam. sad pogotovo.

ima likova koji nece pozdravljat. take mi isto ne pozdravljamo i boli nas djon.

vjerujem da ce do automatizma kod eme bit do 10 godina (ona je posebno rastresen slucaj). dok se dini (4 g.) ne dogajdja da bar ne odzdravi, ak vec nije prva pozdravila. al ona mi je sva neka fina. :lol

Mi smo imali razne faze :mrgreen:

, dok je bila manja čak je i frktala na pozdrav.
Uglavnom pozdravljanje nam baš i ne ide, napravi facu kao da ju je sram, čak i sa susjedima iz zgrade koje mi uredno pozdravljamo.
Osim toga u zgradi imamo dvoje susjede (a 9 stanova :roll:

) s kojima se uopće ne pozdravljamo, tako da ni to ne doprinosi njenom bontonu.

kaze meni jucer borna: "znas mama, kada meni neko nesto da, ili mi nesto napravi, ja uvijek kazem hvala. i kazem i dobar dan i dovidjenja. tako sam danas soferu autobusa rekla "dovidjenja i hvala na voznji!""

zlato mamino :mrgreen:

An je napisao/la:Htjela si reci da ih nekako moramo nauciti da nije ok to bas tak reci iako misli?

pa da je to moja mala rekla, svakako bih joj skrenula paznju ne samo da se to ne veli, nego da u konkretnom slucaju si uzima malo previse slobode tako suditi o ljudima. naravno da ona ima pravo stvarati simpatije/antipatije prema ljudima s kojima dolazi u doticaj, al i moje je pravo ju opomenuti kad mislim da je pretjerala. da ne bude zabune, mi ovdje ne pricamo o druzenju il sklapanju nekih prijateljstava, nego o obicnom pozdravljanju u stubistu. moja mala vec sad sa svoje tri godine zna da se ne smije reci za striceka da je celav, ako je taj stricek u blizini, nego tek kad je daleko :mrgreen:

a kad bude jos veca, nastojat cu ju naucit da nije na njoj da nekog proziva zbog celavosti.

elem, vratimo se na ovaj slucaj, ako je vec tako velika i pametna da zakljucuje takve stvari, onda bih joj dala da promisli i o mogucnosti da ona svojih bahatim ponasanjem ide isto tako mozda nekome na zivce. recimo tom susjedu. :mrgreen:

moji u principu pozdravljaju. ne sve, i ne uvijek, ali ne-pozdravljanje su iznimke.
hvala, izvoli, molim... je nekako preslo u naviku. mi se oduvijek tako s njima razgovaramo, pa su i oni tim putem naucili, preko naseg primjera.
nikada nismo nis forsirali, a posebno mi ide na zivce kad cujem ljude kada djeca npr. ne kazu hvala, a oni onda "kako se kaze?". to mi je nekako kao omalovazavanje djeteta, omalovazavanje njegove inteligencije, ne znam. :dunno

Par puta sam joj onako usput rekla da pozdravi tetu, zahvali se i upita lijepo kad nesto hoce tako da sada sama to sprovodi. ;-)

jako, jako, jako mi je vazno da se lijepo ponasaju da pozdravljaju, da ozdravljaju, odgovaraju jasno i razgovjetno gledajuci osobu u oci, da pridrze vrata, da se ne guraju...
Nikada ne naglasavam unaprijed ali ako nesto izostave onda ih poslije opomenem....

..više puta. al ne tupim :mrgreen:

danas je moja ustala od stola nakon ručka i rekla: "hvala ti, mama, baš je bio ukusan ručak!"

ina, a ti tup - pala u nesvjest ?! :mrgreen:

s obzirom da inače pojede dva-tri zalogaja i gotovo, ovo danas je zbilja bio šok - em pojela skoro sve koliko je stavila em ishvalila ručak i zahvalila kuharici :mrgreen:

Ina66 je napisao/la:danas je moja ustala od stola nakon ručka i rekla: "hvala ti, mama, baš je bio ukusan ručak!"

Ne samo dobar odgoj nego i zna dirnuti u žicu

kod vecine nasih prijatelja austrijanaca je ovakva recenica uobicajena (mozda ne bas sa ovim ukusna :mrgreen:

) ali, mami/zeni reci hvala za jelo i sam skloniti svoj tanjur je poprilicno normalna stvar. mozda se to nekom cini pretjerano, ali djeci se jednostavno od malena usadjuje da nije sve selbstverständlich, vec da se netko potrudio da mu na stolu bude servirano toplo jelo :dunno

Moj kaže prije obroka - hvala na ručku i dobar tek.

To je iz vrtića, nisam ga ja naučila toj finoći :mrgreen:

!

Moji su naučili zahvaliti kad im se nešto da,mada ona kaže "hvala mi" i nikako to ispraviti :mrgreen:

Što se tiče pozdravljanja na ulici nisu od volje,pogotovo Marko,njemu čim se netko obrati odmah mu se "naljute obrve",pravi mali mrgud.
Ne pilim previše,ali nastojim ih naučiti neka osnovna pravila lijepog ponašanja.

Desi se da se i moja zahvali na rucku, kaze da joj je bilo ukusno, pohvali, ma hoce me i recept pitat ;-) .

Pozdravit ce jasno, glasno i bez podsjecanja ali ce pozdravit i u po' glasa il smrmljano sebi u brdu a bogme ima i kad nece, nula, muk. Nastojim joj ne spocitatavat nepozdravljanje u isti cas, ionako bi se samo namrgodila, ostavim za kasnije ili joj pricam/o kuci i dogovorimo se da ce drugi put pozdraviti. Imamo jako pricljive susjede, koje su svako poslije podne u vrtu, koji nam je zajednicki, zauzmu ulaz i koridor, razbacaju karata ili pletu, pa ko god da prode, njihov je :mrgreen:

. Stat cemo pet minuta, pozdraviti ih ali S se po obicaju odmah pocne izmotavati i ko da su joj crvi usli u guzicu (kaaaaaaaaad cemo vise na igralicee), najradije bi da ih moze preletiti.

Hoce se i predstaviti i pitati druge za imena, hoce se zahvaliti na poklonu a nekad i nece (vidim da joj se neke osobe podrzumijevaju, pa ko sto bi im se zahvaljivala, ali tu joj tupimo), nece sjediti za stolom i dovrsiti jelo (neka stavlja laktove kako hoce samo nek jede), u autobusu odmah vice da bi sjela (obraz na tlo :oops:

pogotovu kad nam se neko stariji ustane).

L je po prirodi sramežljiva i nije komunikativna što se tiče ljudi koje baš ne poznaje zato sam ja tupila pa ponekad i sada tupim da nemora s njima razgovarati ali da mora pristojno pozdraviti.
Mislim da je to važno osnove kulture.
Mlađi F je rano počeo pričati i oponašati nas tako on obavezno a da mu to nitko nije rekao pozdravi i uvijek kaže hvala. :3srca

Moji se zahvale ako ih dovedemo u kino ili u zoloski, zahvale se na rucku, pogotovo kad svi sjedimo za stolom, to su naucili od mm, pohvale rucak, pogotovo sin, on nekoliko puta ponovi ako mu se nesto svidjelo, nasoj prijateljici je rekao da joj je lazanja odlicna i da je bolja od mamine (i nije mi to smetalo :mrgreen:

)

a kcerka uziva u svemu tome, da se zahvaljuje, da pozdravlja, da zamoli da joj se nesto donese, a kad je imala 2 godine u prolazu je udarila nogom usisivac i rekla "sorry sivac"

persiranje im ne ide, jer u engleskom toga nema i onda mi je tesko objasniti, mada to nije neki izgovor, jer su dovoljno veliki

mozda pokusam kroz igru, kao sto je neko vec spomenuo

Kod mene Kan ce pozdraviti i odmah pitati a kako se ti zoves? dok se Anur krije iza mene..ali me pitaju mama zasto si rekla dobar dan ili zasto si rekla drago mi je..ili prijatno...valjda ce skontati..

Ja sam od uvijek inzistirala s bon tonom. Od kad je bio mali sam mu govorila kad bi ulazili negdje, npr. u dućan i kad bi izlazili, zlato lijepo pozdravi tetu/stričeka, reci hvala, reci molim i sl.a ako bi zaboravio onda bi ga kroz šalu pitala gdje mu je ostalo dobar dan, doviđenja ili što već. Naravno da se zna dogoditi da ne pozdravi svaki put ili da nije najpristojniji ali na to mu uvijek skrenem pažnju jer ja se sama osjećam ugodnije kad sretnem nekoga ko je ljubazan nego kada se mimoiđem s čovjekom na stubištu koji gleda u pod da ne bi pozdravio.Što se tiče persiranja to je tek sad naučio u prvom razredu.

Ja pokusavam neponavljati one nezgode kojima me je moja mama (nenamjerno pretpostavljam) ponekad izlagala. Jako mi je smetalo kad me je opominjala reci dobar dan reci hvala reci ovo reci ono. Bilo me je sram. Pa ako sam neki put i zaboravila, neka me ONDA opomene, a ne unaprijed. Ja sam htjela pokazati kako znam sama, ali sam rijetko stigla. Opomena je uvijek prva dolazila.

A mozda se meni to tako samo cinilo. U svakom slucaju izbjegavam koliko je moguce opominjati previse.

Moja je sa godinu i pol govorila hvala, molim i nazdravlje. Oprosti sad u zadnje vrijeme ali je jako pristojno djete. Nekada malo naporno ali primjetila sam da su tu u USA djeca pristojnija nego kod nas. Radim s djecom i bas ih stalno usporedjujem.