Tko vam je pomagao i da li je.....

[misic mali]

Meni je moja mama jakoooo puno pomogla. Dolazila je k meni skoro svaki dan i tak skoro 6 tjedana dok MM-u nije počeo godišnji od 5 tjedana. Tek nakon toga sam se sama snalazila sa Klarom, al do tad sam i više nego sve znala. Jako puno mi je značila mamina pomoć i mislim da bih zapala u tešku depresiju da mi nje i MM nije bilo...Sveki je isto pomagala, al ona mi više pomogne sad kad se Klara razboli i ne može u vrtić...
Moj savjet je da svakako zatražiš pomoć od neke tebi drage i ugodne osobe..

[borninamama2]

Meni je prvi put bila mama, dva tjedna, i bilo mi je super, ona se brinula o kuhanju, čišćenju, peglanju...., a ja sam imala vremena za bebu i za odmor.
MM nije uzeo slobodno dok mi je bila mama, a mama bi se povukla kad bi on došao s posla i pustila nas troje da uživamo. Po noći smo mm i ja radili sami, mama se nije petljala.

Drugi put mi nije mama mogla doći, došla mi je sestra, pomagala, i ja sam bila zadovoljna.

[Hrvachica]

iskustva su drugačija čak i kod onih koji imaju dva bebacha. A ja ne znam kako ću se osjećati, što će mi biti važno - usisavanje ili dijete. Sada karikiram malo, ali, to će biti meni i MM totalno novi svijet.
Iako smo već odavno samostalni, živimo u gradu 400 km daleko od sve rodbine, mislim da će meni to biti iznimno stresno razdoblje.
Odluka je definitivna da mi može doći pomoći jedino moja mama. Skuhati, speglati i te stvari. Vjerujem da se bude ona malo upetljavala i u ovo ostalo ali njoj mogu reći ono što nikome drugome ne mogu. I neće se naljutiti. Mislim da me jedino mama neće shvatiti krivo. Sa sestrom sam jako bliska ali ona nema totalno nikakvih tih majčinskih osjećaja i povezanosti jer nema svoje klince. (Nemojte me sada spljuvati, nisam ko ona luda baba u saboru.) Nikada i nije bila u doticaju sa tako malom djecom i znam da bi nju samu ta nova situacija sigurno frustrirala. I vjerujem da bi se i bojala primiti bebacha. U potpunosti ju razumijem i shvaćam tako da ne očekujem njezinu pomoć. Ona bi sigurno otišla i na kraj svijeta za mene, bebacha i MM da kažem da nam nešto fali, da nam nešto nabavi, ode, kupi, donese ali baš sami doticaj sa bebolinom ne.
Dvije stvari se bojim, za sebe, pa tako i za bebu - da joj ne bude hladno i da ne bude gladna.
Možda razmišljam previše unaprijed ali eto takva sam. Mali problemčić mi je što mama neće moći imati svoju sobu, svoju privatnost jer nemam tako veliki stan, ali to je prvi unuk(a) u familiji pa neće grintati.

[mama i ema]

Hrvachica, mozda se bas prevaris u vezi sestre...
Moja takodjer nema djece ali je divna sa Emom. I ona i sogor. Bila je sa mnom na porodu, vec kad smo otpusteni iz bolnice uzela je prvi put u ruke, pomalo nesigurno, kasnije sve sigurnije. Uostalom i sama sam u pocetku bila nesigurna, mislim kao i svaka druga majka s prvim djetetom. Nije ona meni pomagala, ali zivi blizu i svaki dan dodje i imala je sama zelju da uzme Emu, nekad je presvuce i sl.

Pomagala mi je mama, najvise mi je pomoc trebala oko kuhanja. Dijete tih prvih mjeseci jako puno spava i zaista ne trazi puno. Tako je meni cesto bilo i dosadno pa sam stalno nesto raduckala i vrtila se po stanu (usprkos zatezanju savova - jer manje zateze kad hodas nego kad sjedis).
Kad smo stigli doma isti tren sam raspakirala stvari, sve slozila, stavila na pranje sto je prljavo, te se konacno okupala u svojoj kupaoni. Bila sam sretna sto ne moram vise lezati...
Osim kuhanja, dobro mi je doslo i da imam s kim popiti kavu i procaskati (od 8 do 17 h svi su na poslu i doslovno nemam s kim popiti kavu).
Bila je samo tjedan dana, nakon toga je morala na posao. Ostale smo same nas dvije (muza nemam).
Naravno da smo imale i par nesuglasica (npr. ja inzistiram na dojenju usprkos velikim poteskocama na pocetku a ona se boji da je dijete gladno i hoce otici po adaptirano!!!!), ali to je normalno, bitno je da ih sve od pocetka ucis da je to tvoje dijete i da ti odlucujes. Savjete saslusaj i razmatraj, ali sama (sa TM) odluci.

[beammama]

Sa sestrom sam jako bliska ali ona nema totalno nikakvih tih majčinskih osjećaja i povezanosti jer nema svoje klince

Pa, po mom najmanje ti treba pomoć oko bebe. Može preuzeti kuhanje, peglanje, spremanje stana, a behandlanje oko bebe ti i tm.

ali to je normalno, bitno je da ih sve od pocetka ucis da je to tvoje dijete i da ti odlucujes. Savjete saslusaj i razmatraj, ali sama (sa TM) odluci.

Ovo je vrlo bitno.

[SanjaMK]

Ja sam stvarno imala veliku pomoc. Muz je mogao, pa uzeo mjesec dana godisnjeg, mama i svekrva su svaki dan dolazile. Ali da ide na nerve, ide. Moj savjet je da dodje recimo svekrva ili jos bolje da joj tvoj muz odnese sve sto treba peglati, a da tvoja mama svaki dan kuva rucak recimo, a tvoj muz da seta bebu

[Hajdi]

oprostite jako me ovo nasmijalo

A ja ne znam kako ću se osjećati, što će mi biti važno - usisavanje ili dijete

Kad sam prvi put rodila došla mi je mama na nekoliko dana. Drugi put se ne sjećam. Treći put je MM dobio dopust. Kad sad pomislim, najviše mi je pomoći trebalo s prvim djetetom, jer sam mislila da moram čekati da ona zaspi da nešto počnem raditi :bonk.

[DomiMama]

prvi puta:

velika beba, tezak porod, puno rezana i sivana, anemija...
nisam najbolje mogla sjediti, a ni puno hodati dobra 2 mjeseca nakon poroda...
mama mi je kuhala i nosila klopu preko tjedna, svekrva preko vikenda...
muzu je bilo neugodno da moja mama ili njegova peglaju pa je sve kucanske poslove preuzeo na sebe...
ja sam se bavila dojenjem i odmaranjem...

doduse skuhanu hranu (obzirom na moju nekuhacku karijeru) nismo odbijali punih 5 mjeseci

drugi puta:

puno laksi porod... ali neki drugi shokovi...
mama i sveki uljetale sa cuvanjem starijeg (dovozenje iz vrtica) i kuhanjem...
mm i ja ostalo...

[filipovamama]

Mama se pravila da nema pojma o ničemu. Možda i nema, a ja i sestra smo preživjele uz puno sreće. Svekrva je sve još više zakomplicirala i spetljala uz puno drame, rečenica "Svima nam je bilo teško. Život je težak. Kaj ste mislili? A kak buš ovo, a kaj mu je sad?"
Kad sam ih se svih riješila (nakon 1,5 dana) i počela po svom, bilo mi je puno lakše jer su me one dvije izmorile tih dan i pol za poluditi.

[Lora7]

.

[MATEJA]

Prvih tjedan dana je mm imao godišnji,svekrva mi je skuhala,stavljala veš prati,i mama je par puta skuhala,oporavak je išao relativno dobro,i brzo.Da sam se lošije duže vrijeme osjećala svakako bih prihvatila veću pomoć,no ovako nisam,jednostavno smo tako mm i ja dogovorili!

[Gemini]

MM je uzeo godišnji 3 tjedna a moja mama je silom htjela dolaziti svaki dan ali to baš nije išlo jer je forsirala kuhanje i papicu i... a mm voli kuhati pa mu je to bilo petljanje i .. da ne duljim ta 3 tjedna dolazili su i moji i njegovi svakih par dana vidjeti klince a nakon toga kad je mm otišao raditi mama mi je dolazila 3,4 puta tjedno prijepodne do cca 3,4 mj, nakon toga smo ostali sami stalno. No uhodali smo se i iskreno najsretnija i najopuštenija sam bila kad smo bili sami, moja mama je supermama ali pretjeruje u svemu i zato mi je bila naporna. Bilo mi je lakše samoj sa njih dvoje nego s mamom i njih dvoje.

[swenova mama]

nakon sw bila mi je puna kuca. Svekrva, mama, njen nevjencani muz itd. Isli su mi na zivce opasno. A najvise kad bih tijekom dana htjela odspavati bar nesto, a oni svi kokodakali u isti mah. A po noci, a noci su bile najgore, svi bi se pokupili spavat, a ja ostala bdjeti s bebom. I onda sljedeci dan ispocetka. Koma.
Nakon drugog poroda, sve sam ih otkantala. Skuhan rucak, ok, super, ves popeglan super, al samo nuzno i na malo vremena na dan. Tu mi je mama uskakala jer je starijeg vodila sa sobom na selo itd.

[LiKmama]

meni je mama dosla oba puta
prvi puta je samo tjedan dana liamovog zivota bila tu (jer sam ja prenijela), s kianom dva. nakon toga je mm uzeo tjedan dana god.

velika pomoc mi je bila, pogotovo prvih dana da sam ja lijepo lezala, odmarala i hranila bebu. popodne je mm jos uskakao i super. dulje od toga bi mi vjerojatno bilo too much (na mamu mislim, ne na muza ).

[Deaedi]

Moja mama je trebala biti prva dva tjedna. S tim da je MM prvi tjedan jos radio, a onda imao 2tj godisnjeg. No, moja mama je bila samo tjedan dana. Nekako smo imali osjecaj da sve ona radi oko H i da se doslovno borimo za dijete. Tako da nakon prvih tjedan dana nije vise spavala kod nas, nego dolazila 2x tjedno da malo popegla i skuha. Kasnije, dolazila je moja svekrva, tu i tamo.

U tim prvim tjednima najbitnije je pomoc u kucanskim poslovima, kuhanje, usisavanje, peglanje.

[Hajdi]

Daedi, to je problem sa mamama i svekrvama ... neke bi se puno radije bavile bebom nego kuhale i peglale.

[Deaedi]

Moje su valjda super zene, posebno sveki, ona bi i jedno i drugo. I kucanstvo i dijete.

No, H mi je prva beba, i mislim da mi su mi bile od velike pomoci. Svakako je dobro iskoristiti pomoc u prvim danima, pa makar treba nekad i pregristi jezik.

[elizabeta]

Sva tri puta mi je prvih mjesec dana bila mama a poslje još i svekrva mjesec dana . I ne bi mi smetale ni da su obje bile po pola godine
Iako su mi porodi bili sve 5, bez komplikacija, svo troje su užasno loše noću spavali (ustvari su počeli spavati tek kad su prestali dojiti, a sve sam ih dugo dojila). Tako, da kojim slučajem nisam imala pomoći, vjerojatno bi se rušila u nesvijest od neispavanosti.
S druge strane, jedna moja frendica je rodila nekako u isto vrijeme kad i ja...stigla joj mama, bila 5 dana jer su obje zaključile da nemaju šta radit i da umiru od dosade ! Naime, mala je spavala čitavu noć ko top i još ohoho po danu, nikad nije plakala....
Eh što Bog podijeli pravdu !

Dakle, sve ti je eci peci pec...pa ćeš već vidjeti kako će se tebi karte otvoriti. ;-)

[Pina]

Nisam imala pomoc ni od koga

Moji svi su daleko,ovdije mi je sveki,a ona se ponudila jedino da mi cuva bebu dok ja cistim,kuham... a na to naravno nisam pristala.

MM radi nocne,pa onda spava do podne,a popodne je tada pomagao jednom prijatelju u ducanu sa auto dijelovima.

Nakon prvog poroda sam jos nekako i sve stigla jer kad bi beba po danu spaval,i ja sma mogla odmoriti.
Ali zato nakon drugog poroda mi je bilo prestrasno
L. je imala uzasne grceve prva tri mj, i bila budna skoro po cijele noci.
Po danu kada bi i spavala (a malo je spavala) sam brzo cistila,kuhala,peglala,igrala se sa starijom kcerkom koja je tada imala malo vise od dvije godine,
Nakon tjedana dana mi je pukla maternica i inficirala se jer sam se naravno preforsirala.
Dobila sam antibiotike i strogo mirovanje,na sto mi je moja svekrva rekla,sama si si kriva kad neces da ti pricuvam cure dok ti cistis i kuhas.




Sogorica mi je rodila prije mj, dana i sada je najnormalnije da je ona kao mama sa bebom,a moja sveki (njena mama) joj svaki dan ide pocistiti,skuhati rucak,oprati i opeglati ves.

Zato ako imas nekoga "normalnoga" da ti pomogne prihvati svakako tu pomoc.

[elizabeta]

Svekrva je sve još više zakomplicirala i spetljala uz puno drame, rečenica "Svima nam je bilo teško. Život je težak. Kaj ste mislili?

Nakon tjedana dana mi je pukla maternica i inficirala se jer sam se naravno preforsirala.
Dobila sam antibiotike i strogo mirovanje,na sto mi je moja svekrva rekla,sama si si kriva kad neces da ti pricuvam cure dok ti cistis i kuhas.

Uh uh što se na ovo razbjesnim !
Jel vi uopće kontaktirate s tim svekrvama nakon toga ?
Ja bome ne bi više ni riječi progovorila s njima niti bi im dala da vide unučad ! Pa štogod muž mislio o tome....
A čula sam prestrašnih priča o svekrvama...a ono još i žive s njima skupa...uh uh

Meni je moja sveki pomagala u kućnim poslovima itekako (naprotiv - čuvanje djece mrzi) ali mi se jednom jako zamjerila : imam neugodan doživljaj - beba mi je umrla u maternici sa 6 mjeseci trudnoće. Kad sam došla doma (nikad u životu nisam više trebala svoju mamu, al nažalost mi baš tad nije mogla doći - bila u bolnici) stigla je svekrva...ja tako malo bauljam, malo pričam o tome, malo suze poteku ...ono sve umjereno nikakva histerija...A ona će meni "Daj dosta više o tome ! Bilo i prošlo...Kako mozeš pred mužem o tom pričat, pa vidiš da ga pogađa, baš ne razmišljaš ni o čemu !"
Naravno da joj sin nikad nije rekao da mu to smeta (to je njen zaključak zato što on nije tip koji glasno iskazuje tugu)

[Pina]

Elizabeta vidim da je tvoja skekvra "inteligentna" kao i moja

Jako mi je zao zbog tvog iskustva

Ja sa svojom hvala bogu ne zivim,vidjamo se jednom tjedno.
Djecu joj naravno ne dam,vidi ih kad vidi i mene

[Nincka]

ja bih rekla da je najvaznije kako se mama i kcer (ili svekrva i snaha) slazu otprije. sve dalje proizlazi iz toga.

meni je dosla mama i bila mi je naj najbolja. kuhala je, prala sudje, peglala, pospremala, pomagala oko djeteta koliko sam to zeljela, ali se nije bas ni malo petljala ili da sam se (a mogu si skroz zamisliti i tu situaciju) morala boriti da dodjem do djeteta. i kad me pralo neko plakanje, bila je bas onako kako treba. malo tjesila, i cijelo vrijeme bila na raspolaganju.

znam da je sogorica imala jako dobro iskustvo sa svekrvom, ali one su i od prije imale super odnos.

[Ina66]

i prvi i drugi put mi je mama dolazila - prvi tjedan po porodu svaki dan (ne živimo u istom gradu pa bi ujutro došla i vraćala se doma kad bi MM stigao). ona bi skuhala, popeglala, popile bi kavu/ čaj i pričale. ja sam radila sve oko cura
nakon toga bi došla jednom-dvaput tjedno
sveki je bila jednom popeglati kad se rodila starija i to je sve

[Krumpirić]

elizabeta,letila bi kroz prozor.ZATVORENI,

[maryca]

bila mi je mama i opet ce biti, o tome nema govora!
svekrvu ne bih, u tom periodu pogotvo, al'nikad ne reci nikad!

ljuta sam na sebe zbog toga, mama mi je sve pomagala, ali ne - ja sve mogu, ali nek si tu! jedino sto nisam kuhala, a to ionako ne volim.
nisam lezala, odmarala se, nisam niti 1h odspavala preko dana, sve sam radila skoro kao i prije i to mi se obilo o glavu!
uhvatila me grozna groznica, nisam mogla apsolutno nista, ledja me bolila, kao i dan danas itd!
zato sam rekla, slijedeci put, necu ustati! nek me sluze, a zato cu zovnuti sveki !
lezanje mi je najgora moguca kazna, pa vidjet cemo!

[bambolina]

Ja tu nemam nikog mama je dosla sa sekom na jedan dan kad sam izasla iz bolnice i to je bilo sve! Niko mi nije pomogao osim muza!
Sretna sam jer smo izgurali i jer je to iza nas i sto nam nitko nije pomogao! Da nam nije bilo lako nije ali prezivjeli smo! Bar se ne moram osjecati duznom.

[Hrvachica]

Ja sigurno neću imati problem da nešto ja moram napraviti dok ona gleda jer jednostavno nisam takav tip. Mogu se odmarati i izležavati u vrijeme kada se od mene to očekuje. Jer mama neće uvijek biti kraj mene tako da ako je došla sa tim razlogom neka tako i bude.
A i MM će biti tu.
Za njega mi se pak čini kako još nije svjestan situacije da će mu se život totalno okrenuti i da neće više nitko od nas dvoje biti centar svemira. Vidim po tome kako sada reagira na neke situacije tipa -pa imaš još vremena, što to već sada kupuješ. Kao da trudnoća traje dvije godine a ne 9 mjeseci.

[bambolina]

Za njega mi se pak čini kako još nije svjestan situacije da će mu se život totalno okrenuti i da neće više nitko od nas dvoje biti centar svemira.

Ja draga moja mislim da vecina nije svejsna toga!

[JTS]

I ja vjerujem da je to case by case, ovisi kakav si tip i tko je od "realne" pomoci - znaci ne da se pokaze kao andjeo ili da zaradi dodatne bodove jer kao "pomaze", vec tko stvarno nesebicno hoce pomoc i ne traziti stihove zahvale o tome.

Moja mama zivi od mene 10.000 km...i sestra i svi frendovi, rodbina...mama i nije tja tip, vjerovatno bi pocelo "ma sta ti znas kad nisi mogla niti mene ko malu itdd".

Nakon prvog poroda sam bila mjesec kod MMevih...velika greska, jer iako sma imala svoje vrijeme, sve skuhano i oprano (nis se ne pegla)...cijelo vrijeme nisam bila opustena, sve me smetalo, i kad bi MM isao na posao tj. doma 100 km dalje....plac

Skrivanje baby bluesa i gluma d aje sve OK u slucaju da pomazu ljudi s kojima bas nismo ugodni...vise odmazu i stete...mene je to sve protreslo i predugo nakon te depresive.

Kad nemas nikog...bar mozes gol do WC-a, neces se ukomirat ako ti padne negdje nes krvi i sl...pa se to cini lakse psihicki.

Drugi put jos ne znam, ali ne idem iz naseg stana vise nikam u nikakvu depru, MM je najveca pomoc koja moze bit, mozda cemo mu smetat jer radi od doma, ali sam sigurna da ce bas on sve dobro izorganizirati i dati mi vremena s bebom i pobrinuti se o starijem sinu.

Hm...ako je prva beba, pomoc nekog s kim si ok moze dobro doc....ali i ne mora, ovisi.

[Sandra028]

nitko mi nije pomagao. ni tada, ni sada.
kad su djeca rođena, muž je spojio godišnji sa slobodnim danima koje je dobio vezano uz rođenje djece, pa je ispalo da je nekih mjesec dana bio sa mnom i djecom doma.
nakon što se on vratio na posao, ostala sam doslovno sama sa tri vampirića.
bila je to moja odluka na zgražanje i osudu bližih, daljih
ne žalim. da je bilo teško, je.
da je i danas teško, je.
al imam svoj mir- psihički. koji bi mi sigurno bio narušen od strane onih koji su nudili pomoć. na stranu to što sam polusluđena
no, još se uvijek dobro nosim sa vampirićima
najvažnije, djeca su mi nasmijana. tri smiješka imaju svoj mir. i znaju što je red. meni su to pokazatelji da nisam pogriješila izabravši ostati sama sa njima, bez pomoći.