kako uključiti očeve u odgoj djece molim pomoć

[maja3]

Nisam pročitala sve kaj su ti curke odgovorile ali... Mislim da ti je muž komotan.
I mislim a nije "prisiljen" da ti pomaže i da mu je čist lijepo ovako.
Čak bi rekla, sorry, da misli da se svijet oko jega vrti.
Mm nije ni trena razmišljao (niti je imao prilike) i pomaže mi u svemu.
Jer ja s stroje nebi nikak mogla - i ovak nam je teško.
Neka se primi posla. A ti lijepo zapusti neke druge stvari i uzmi si vremena za sebe.
Ili neka izvoli izkeširati za pomoć u kući

[MALA2006]

a da on zna da ja ovo pišem pa mislim da se ne bi dobro provela.

Na stranu to tko mjenja pelene, tko posprema, kuha... ali meni je od svega najviše zazvonila ova rečenica.
Nadam se da ne znači to kako meni zvuči
Možda griješim, ali ako se nebi dobro provela zbog pokazivanja nekih savjeta, čisto sumnjam da bi eventualno uskraćivanje i neposluživanje ručka, neopran veš, i ostale taktike rezulturale nečim boljim

[swenova mama]

ti imas puno problema, a samo je jedan segment odnos prema djetetu. vasi problemi su u njegovom krutom svjetonazoru u kojemu su vase uloge tocno podijeljene. U njegovom svijetu ti si kucna pomocnica, bejbi siterica, majka, domacica, supruga. On je gazda.
Njegov svjetonazor tesko ces mijenjati, ali mi je cudno da ga nisi vidjela dok ste zivjeli zajedno. Svejedno, sto je tu je.
MM je malko fleksibilniji od tvojega, al svejedno smo vodili bitke oko ovakvih stvari. S tim da je moj prestravljen od mogucnosti (a zna da sam za to sposobna) da uzmem djecu i odem.
Ukratko, u jednom od razdoblja njegove izrazite lijenosti, jednostavno sam ostavila djecu )manji je imao manje od godine) i otisla ujutro oko 9. Dosla sam navecer oko 10. Pa se sam gombao s njima cijeli dan. S obzirom da zna da cu mu to ponoviti svaki put kad pretjera, sad se trudi da ne pretjera. Prije nego sto sam to napravila, razgovarali smo dugo, ustrajno i mjesecima. Nista se nije micalo s mjesta ili bi pokazivao male pomake koji bi se ubrzo sunovratili u prijesnje stanje.
Kod tebe takav recept ne bi dosao u obzir ako sama kazes da se ne bi dobro provela da zna sto pises. A sto bi ti ucinio? Sto bi se dogodilo da mu ne serviras rucak na stol?
Postavi stvar u perspektivu. Sto ti se najgore moze dogoditi? Da se razvedete? Je li to bas tako strasno ako kazes da ti je zivot s njim ovakav kakvog opisujes? Mozes li zivjeti sama s djetetom? jel radis? Imas li gdje biti da ostanes sama s malenom? Hoce li ti ju itko moci pricuvati? U kojoj zemlji zivis i moze li ti on oduzeti dijete?
Prvo sredi sebe. A onda vas odnos.
Sigurna sam da u tvom gradu postoje zenske grupe koje ti mogu pomoci, makar psiholoski da izidjes iz tog kruga zlostavljanja- tebe tvoj muz na svojevrstan nacin zlostavlja. I puno ti srece zelim.

[emina1]

ma nisu meni ti problemi finansiski ja bi htijela da mi sredimo brak i da dijete ima oba roditelja. on dijete ne može dobiti jer zakon je na mojoj strani. malo sam razgovarala s njim i sad se situacija malo popravila al ne baš najbolje al ja sam zadovoljna. ja sam imala oba roditelja i ne mogu da prihvatim da moje ijete ne živi tako .

Zadnja izmjena: emina1; 14 ožu 2008, 00:08; ukupno mijenjano 1 put/a.

[SonjaV]

Ti bi da dijete ima dva roditelja? Koji je taj drugi?
Dali je drugi roditelj onaj koji sjedi nakon posla na kauču i čeka da dijete ode spavati pa da bude malo u miru???

[bambolina]

ja sam imala oba roditelja i ne mogu da prihvatim da moje ijete ne živi tako .

Ja sam djete rastavljanih roditelja! I mislim da je bolje tako nego da dijete gleda svadje ili ljutnje (sutnju, ignoriranje)...bolje je i da se rastanu nego da zive nesretni i isfrustrirani pa da svoju frustraciju prenose na dijete.
Trudim se u braku ne zbog toga (sto su moji rastavljeni ili ne) vec stvarno zelim da mi brak uspije a to zeli i on-sto se vidi i po njegovom ponasanju! Ali vjeruj da je bolje nikakav brak nego nekakav!

[olja]

Ali vjeruj da je bolje nikakav brak nego nekakav!

slazem se - bolje dobar razvod nego los brak.
i ja sam dete rastavljenih roditelja i vecno cu svojim roditeljima biti zahvalna sto su se razveli umesto da nastave agoniju jer meni su potrebna oba roditelja ali zdravog razuma sto sumnjam da bi ostali da su ostali zajedno u braku.

[swenova mama]

kad se krenes zavaravati da je bolje da dijete ima dva roditelja nego jednog i zato ostajes u losem braku, sjeti se da dijete upija ono sto vidi. Dakle, tvoje ce dijete odrasti s predodzbom da je brak to sto vidi. A to nije punopravam odnos dvoje ljudi koji se vole. Ili jest?
Pristasa sam toga da je bolje odrastanje djeteta u jednoroditeljskoj zajednici nego u losem braku. Ne samo zbog toga sto tvoje dijete ima malo od takvog oca, vec i zbog toga sto mu nanosis nepopravljivu stetu, psiholosku, dajuci krivu sliku onoga sto treba gledati i vidjeti. Mi smo svi pomalo osakaceni zbog toga, neki vise, neki manje i mi svi se pokusavamo iscupati iz toga na uspjesniji ili manje uspjesan nacin. Tvoj je muz produkt patrijarhata, ti si produkt onoga sto si imala doma plus ono sto vidis u drustvu.
na zalost, svi danas znamo da ona klasicna podjela ne mora takva i biti. I da se od oca ocekuje puno vise od toga da digne noge i cita novine.

[LiKmama]

Pristasa sam toga da je bolje odrastanje djeteta u jednoroditeljskoj zajednici nego u losem braku. Ne samo zbog toga sto tvoje dijete ima malo od takvog oca, vec i zbog toga sto mu nanosis nepopravljivu stetu, psiholosku, dajuci krivu sliku onoga sto treba gledati i vidjeti.

cak nije i samo to - povrh toga, dijete isto tako strasno pati upravo zbog nejednaknosti, nepravde i loseg odnosa roditelja. cak i da je on izvrstan otac - ovo se ne bi promijenilo.

nemoj spasavati brak zato da bi dijete imalo dva roditelja. to nije razlog.
iz ovoga sto pises, iskreno, cudi me da si ga odabrala za oca svoje djece, da to ili nisi ranije uocila ili te nije smetalo, no bilo kako bilo, u ovom trenu ti ocito to ne odgovara. kao sto je sw mama rekla - njegov svjetonazor tesko da mozes promijeniti, ali ako mu je stalo do braka, mozda mu mozes malo korigirati ponasanje, nazalost samo "na silu". no ako mu se svjetonazor ne izmijeni, a vrlo vjerojatno nece, u najboljem slucaju dobit ces muza koji ce preko one stvari raditi sto vec ti zelis da bi ostao u braku, ali se s tim nece slagati, mozda ce se toga i sramiti, a njegovo na silu izmijenjeno ponasanje ce tebi kad-tad prisjesti upravo zato sto nece biti spontano niti proizvoljno. takva situacija, po mom misljenju, mora prije ili kasnije dovesti do eksplozije.

ja tu ne vidim nego dva rjesenja: probas razgovorom da vidis da li on stvarno vjeruje u to sto radi ili se samo, pardon na izrazu, preserava. ako je doista takav, mozes to ili prihvatiti i zivjeti s takvim muzem, ili spakirati torbu i imati istu brigu oko djeteta, ali bez njega na grbaci.

sretno.

[swenova mama]

njegov svjetonazor tesko da mozes promijeniti, ali ako mu je stalo do braka, mozda mu mozes malo korigirati ponasanje, nazalost samo "na silu". no ako mu se svjetonazor ne izmijeni, a vrlo vjerojatno nece, u najboljem slucaju dobit ces muza koji ce preko one stvari raditi sto vec ti zelis da bi ostao u braku, ali se s tim nece slagati, mozda ce se toga i sramiti, a njegovo na silu izmijenjeno ponasanje ce tebi kad-tad prisjesti upravo zato sto nece biti spontano niti proizvoljno. takva situacija, po mom misljenju, mora prije ili kasnije dovesti do eksplozije.

ma ne mora biti. Svjetonazor ce tesko promijeniti, ali vanjske oznake moze korigirati u prihvatljivoj mjeri. Vidla to kod svojega muza. Jedino sto je tu jako, jako lose je to da je to vjecita borba i da kje stvarno rijec o procesu tri koraka naprijed, dva natrag, uz puno uvjeravanja, razgovora, prijetnji, ultimatuma, odlazaka, svadja i svega ostalog. I da sve uvijek lako, prelako sklizne natrag na staro cim se opustis. been there, done that, seen that. Preko nekoliko puta.
nekako se nadjete u sredini, malo popustis ti, malo on, ako vam je oboma stalo i nekako stvar sljaka. ja sebi objasnila na racionalan nacin- nitko mi ne jamci da bi neki drugi otac moje djece bio bitno drukciji u tim sferama. Mozda bi bio cak i losiji. Mozda bi se danonocno prepirali oko pristupa odgoju i odgojnim mjerama. Sve je u razini koju mozes podnijeti.
a kod njih pali to da vide da si neovisna i spremna otici ukoliko se ne korigiraju i prihvate da su oni dio obitelji, a ne hotelski gosti koji koriste usluge te kuce kako i kad se sjete.

[dupinka]

i kod mene je bilo tako nekako. mm bi bio s leom dok je ovaj bio dobar, čim bi leo zaplakao i mm bi povikao MAAAAAAMAAA. sve dok jednog dana nismo porazgovarali i on mi priznao da se osjeća isključenim jer smo leo i ja stalno skupa i razumijemo se. i da to sve traje od kad smo bili povezani pupčanom vrpcom. od tad sam odlučila da tata hrani lea (nažalost nisam dugo dojila), presvlači ga. kad bi mm došao kući s posla zajedno bi legli kraj lea kad bi bio budan i masirali ga, ljubili po tabanima, trbuhu. pokazala sam mm što ja sve radim s leom kad smo sami doma i da to sve i on može raditi, ne treba mu nikakva škola. od tad je sve puno bolje, znam otići i s frendicama na kavu, a njih dvojicu ostaviti same. a od kad se leo počeo smijati ne moram ni reći da se tata zaljubio u njega.
pusa i sretno..

[LiKmama]

swmama, meni ovaj tvoj primjer vise zvuci kao:

ja tu ne vidim nego dva rjesenja: probas razgovorom da vidis da li on stvarno vjeruje u to sto radi ili se samo, pardon na izrazu, preserava.

boldani dio citata. znaci zvuci mi kao da cijela ta prica kod njega nije stvar svjetonazora nego vise neka furka, tipa pomislio covjek da se tako lakse zivi, a onda kad je shvatio da zena to ne prihvaca - odluci korigirati. drugim rijecima - vise lijen nego strogo patrijarhalan.

[watani]

ja ne bih na temelju 3 posta zakljucila da netko ima los brak . mozda je, mozda nije . pre malo je tu podataka da bi sad raspravljale u tom smjeru.

emina je iznjela svoj problem. da li ce ga uspjeti rijesiti ili ne, to u ovom trenutku ne znamo. a ne zna ni ona.
ali ona je primjetila da nesto ne stima, da bi trebalo biti drugacije.
cak mislim da je vrlo rano (dijete je tek 3 mj staro; nekima za to treba puno vise vremena) pocela raditi da se nesto promijeni.

osim toga, znamo samo njenu stranu price. zato kazem da ne treba pre rano zakljucivati da se radi o losem braku. muskarcima treba vise vremena nego zenama da postanu roditelji, tate. i cesto se u pocetku osjecaju iskljuceni iz te nove male zajednice.

[Viva42]

muskarcima treba vise vremena nego zenama da postanu roditelji, tate. i cesto se u pocetku osjecaju iskljuceni iz te nove male zajednice.

Slažem se sa ovim !! MM je dosta dugo trebalo da se počne ponašati kao tata, a jako je želio dijete i stalno je pričao šta će sve oni dva raditi. Ali kad je beba došla, on je kao zablokirao. Prvih mjesec dana ga nije mogao od straha ni primiti,ni do trećeg mjeseca nije bilo nekog većeg pomaka. Tamo negdje sa 6 mj. se počeo pomalo igrati sa njim, da bi to tek sa nekih 9 mj. izgledalo kao odnos tate i sina. I ja sam pokušavala i na lijepi i na manje lijepi način ,pokrenuti ga da sudjeluje, ali nikako dok on sam nije to shvatio.Kod njega nije do odgoja, nego do neznamčega .
S tim da, ako je sam sa njim, i nahrani ga i premota, a ako sam i ja doma, on će rađe usisati nego ga premotati ili sl.

[HoneyB]

Potpisujem Watani u potpunosti.

[corazon]

Watani je u pravu, cure prebrzo donose zaključke... iako nemogu reći da ne zbore mudro
Ispada da ovdje sve cure imaju savršene muževe koji su odmah postali dobri očevi...
Rođenje djeteta, kod nekih više a kod nekih manje, donosi i nekakav stres... treba vremena da se to sve uhoda.
Ja bih dala konkretan savjet na tvoje konkretno pitanje u naslovu topica...
Postepeno se pokušaj maknuti iz kuće i ostaviti dijete s ocem, u početku dovoljno i pola sata... možeš krenuti vježbati ili otići na masažu...

[maja3]

Nisu odmah postali recimo moj muž još uvijek tu i tamo treba laktom pod rebra ili nogom u (da prostite) guzicu da se digne po noći.
Moram malo svjetlosti unjeti tu među redove.
Ali fakat izgleda da se čovjek nije snašao, samo ostaje činjenica da možda ni ne želi

[viki]

- potpisujem maju3

[Marto]

Mome je isto tribalo vrimena da se "uključi". Al ja nisan nikad dizala ruke, poticala san ga kako san god znala i glasno govorila šta me smeta.
Npr. moj drob u trudnoći (kako prvoj, tako i sad) puno kasnije počne doživljavati od mene, u početku ne stavlja ruku da osjeti udarce, dapače, makne je brzinom svjetlosti. Al u ovoj trudnoći znam šta je: on se boji! Da ne ozlijedi bebu, da je ne pritisne, da joj ne zgnječi glavicu... Ista stva kad se beba rodi, Franu je prvi put diga nakon ... ne znam koliko dana. On se jednostavno boja. Poslin je doša "problem" da ostane sam sa malim doma. Nije da neće, al kako sam ja najčešće doma, ne radim, logično je da sam skoro uvik na raspolaganju i mm je navika da sam tu negdi. Pa ga je bilo (i još je!) strah bit sam sa malim, al to neće priznat. To je valjda onaj strah šta ako mu počne plakati, šta ako ga ne bude moga (zna) zabaviti...
Pelene mu ne mijenja (osim ako nije situacija da su sami!). Polegne ga na podlogu, skine pelenu, opere ga, namaže, uredi, al zove mene da stavim novu pelenu- opet strah da ga ne stisne previše...
To su samo primjeri. I nemoj mislit da smo do zaključka došli lako, da je on reka da se boji. Tribala sam ja za svaku situaciju čitat između redaka, o daaa!
Al stoji i ono da je on meni pomoga oko svaga drugoga, kuvanja, pranja robe, poda, pjata.... šta triba, samo da mu sin bude u sigurnim rukama- mojima!

[eli]

zato je najbolje odmah početi sa delegiranjem obaveza. dok je mama još iscrpljena od poroda i tata u ekstazi treba mu uvaliti bebu neka je nosa dok ne podrigne i sl.

[maja3]

Dobro kod mene sam se ja bojala stvarno jesam. I ako je to u pitanju onda ga ful razumijem, ali mi ne zvuči tako. Postoje druge stvari koje može za djete napraviti a da se mama odtereti a da ne zahtjeva neko posebno "hendlanje" djeteta.
Recimo ok mi j e da se boji kupati bebu, prematati možda čak i hraniti, ali ne treba se bojati sjediti ko kofer na kauču i maziti babačicu svoju i pričati joj o take wan dou ak treba

[Buhtlica]

take wan dou ak treba

totalno off topic, ali ne mogu odoljeti
sorry

[bambolina]

Ispada da ovdje sve cure imaju savršene muževe koji su odmah postali dobri očevi...

Ja mislim da nitko nije savrsen pa tako ni ja pa tako ni moj muz (pa tako ni moj brak)!
O.k. on je dobar otac i puno mi pomaze oko djeteta i oko poslova u kuci ali meni nedostaju neke druge stvari...ja volim putovati on ne, ja sam volim ronjenje a on mrzi samu pomisao na ronjenje, ja sam kako mama moja kaze hiperaktivna a on lenjivac, ja volim strastvene muskarce a on to nije...i ima jos hrpu stvari (bitno mi je da se u meni nekim jako bitnim stvarmima slazemo i podupiremo se i da mi pomaze.)...ali ja na to gledam da vjerojatno te razlicitosti koje mene kod njega nekad izlude i njega izlude jer ja nisam kao on (niti zelim biti a niti ne zelim da se on mjenja jer sam ga takvog prihvatila a ne zelim ni da on mjenja mene ali smo se prilagodili jedan drugome). Znas Coelho je rekao nesto kao; mozes biti sretan stan sto neki trnoviti grmovi cvjetaju ruzama ili se mozes zaliti sto ruza ima trn - po meni je sve tako pa...eto moja ruza ima trn ali ja sam sretna sto moj trnoviti grm ima prekrasne, mirisljave cvjetove.
Ja mislim da je on otac kao sto sam i ja majka tom djetetu i da je meni sasvim normalno da pomaze - nisam ulazilau u dubinu svog braka jer bi tada moj post bio toliko dug da bi bio poput romana... nisam rekla da mi je brak savrsen jer savrsenstvo ne postoji vec sam kao i vecina iznjela kako mi u pogledu djeteta funkcioniramo.

[corazon]

ma naravno Bambolina, slažem se ja sa svime što si napisala... nema savršenstva... to znamo, ali ja sam se osvrnula na "dobre očeve"... htjela sam samo reći da nekim očevima treba malo više vremena da se uključe (kako je i Marto napisala) u odgoj djece

[Ciara]

evo samo da znate da ima i obrnutih situacija.

mm se više bavi djetetom od mene ja jednostavno dođem sa posla živčana i najradije bi se nekud zatvorila i da se ne moram s nikim razgovarati a on dođe i prvo se baci na pod i slaže kockice.

mislim da je najbolje da krenete zajedno raditi neke stvari, npr. šetati se sat vremena, kupati djete, neka samo stoji kraj tebe, za koji dan će ti dodati ručnik itd. ja sam bila u šoku kad sam ostala trudna jer uopće nisam htjela djete ali mm je od početka sve radio samnom jer ja drugačije nisam dopuštala. ako ja kupam djete i ti ćeš, ako ja preslačim možeš i ti.

[Krumpirić]

Meni te daprostite pizdarije tipa muževima treba više da se prilagode i sl.idu na nerv.Ma šta im treba više?!??!Treba im koliko žele da im treba. Isto ko i nama.
Svatko je dovoljno dobar otac/majka ovisno o nekom malom postotku talenta i trudu. Treće nema. I nitko se nije naučan rodio, ni ja ko ni mm.
Gle, otkud jednom članu roditeljske zajednice pravo da uzme zadršku i da hvata zalet? Dijete se MORA shendlat, zašto bi ja to morala imat u krvi, a on ne?!
Daleko od toga da svaki otac MORA bit savršeno upućen u sve od prvog dana, al ne mora ni majka, otkud očevima ekskluzivno pravo na smotanost i neznanje??
Čime to majka postaje mag za odgoj? Jel neka znanost bacit govno u zahod i umotat pelenu? Šta treba xmenovske sposobnosti za dignut se po noći i pronosat dijete po kući?
Najlakše je napravit dijete( ovdje se debelo izvinjavam curama s neplodnosti, al mi je fakat prikladna rečenica). Čak je i zabavno, uglavnom. Nitko nikog ne tjera da radi nešto što nema sposobnosti shendlat. Pa ni dijete. NIje baš da nemaš devet mjeseci za prilagodbu, da te strefi.
Nitko nije savršen, u nijednom aspektu života, i svi smo sigurno zbog nečeg što ne radimo kako treba il naši partneri ne rade kako treba ljuti, tužni il razočarani. Al da se kenjka i prašta im se sve i drži ih se ko drugo/treće/peto dijete, meni je za NORMALNOG muškarca(il ženu) ponižavajuće.
Imat normalnu obitelj i nešto postić u životu je projekt, i to ne baš tako bezvezan projekt i ako oboje nisu spremni suradjivat i shvatit da će nekad morat potegnut jedno, nekad drugo, nema tome baš nekog uspjeha.
AKo mm više radi,normalno da ću ja više potegnut doma, normalno i da ću se dizat po noći ako ne moram ujutro na posao, i da ću skuhat ručak jer dolazim ranije s posla, normalno da ću napravit SVE ŠTO MOGU da njemu/nama bude lakše, sve dok osjećam da i on radi isto

[Ciara]

jednostavno ne mogu a da ne komentiram

slažem se od prve do zadnje riječi.
nekad ja nemam živaca nekad nema on, ali se dopunjujemo i nakraju krajeva to je naše djete. odlučili smo da ćemo imati jedno i da ćemo mu se posvetiti koliko je to najviše i kada je to najviše potrebno djetetu. skoro sve radimo zajedno i nikada nije rekao da nešto neće i ne želi. a nisam ni ja( možda mi se nije dalo ali eto)
a istina je da sam i prije djeteta znala da će biti tako , pa čovjeka upoznaš , ne promjeni se preko noći i znaš kakav će ti biti u životu i što možeš očekivati od njega. a ako znaš napraviti djete onda znaš da te čekaju obaveze.


krumpirić

[watani]

..pa čovjeka upoznaš , ne promjeni se preko noći i znaš kakav će ti biti u životu i što možeš očekivati od njega. a ako znaš napraviti djete onda znaš da te čekaju obaveze.

ovak bi bilo u idealnom svemiru

i blago vama ak mozete potpisati ove recenice; puno ih ima koji ne mogu.
i ne mozes znati sto te sve ceka u zivotu. razni ljudi se na razlicite nacine prilagodjavaju na stres...
al bolje da stanem prije nego odem u

[lara72]

Vecim dijelom mogla bih potpisati Krumpiric
Kod nas je situacija bila drukcija no kod vecine. Mm je od prvoga dana preuzeo kompletnu brigu o djetetu. Ja se prvi mjesec i pol nisam usudila uzeti ga. Sto zbog straha, zdravstvenih problema, sto zbog depresije. Nakon tog teskog perioda posvecena sam potpuno djetetu iako znam biti i umorna i nervozna i neraspolozena uvijek za igru. Kod mm nikada nisam primjetila da mu je bilo sto tesko ili da je umoran kad je dijete u pitanju. Pun je strpljenja i uvijek zeljan druzenja sa nasim juniorom.
Takodjer moram primjetiti da je vecina oceva (nasi prijatelji) maksimalno uključena u odgoj djece.

[TanjaMT]

ovdje nastavljamo samo sa aspektom odgoja, za sve ostalo nastavljamo na (podijeljenoj) temi
SUDJELOVANJE PARTNERA U ZAJEDNICKIM OBAVEZAMA

da li ce novi topic ostati na stojbama, vidjet cemo po razvoju diskusije