Kako zaštititi dijete od... SVEGA??!!!

[beammama]

u mojoj glavi su uvijek sncenariji, završit ću u Vrapču
mm kaže da ja mislim 5 minuta u naprijed kako ćemo i kuda

a glavne riječi su mi: pazi, stani, polako, nemoj, pala budeš

i onda mi padne s romobila drito na glavu ili se s biciklom zabije u zid kuće

Nećeš, jer što bude veća takvih upozorenja će biti manje.
Samo, umjesto "Pala budeš" probaj što više koristiti: "Pazi da ne padneš", "Čvrsto se drži", "Pazi kako staješ, da ne padneš" "Gledaj kuda ideš/trčiš da ne padneš" jer dijete se treba igrati, trčati, skakati i biti aktivno, a na nama je da ih naučimo opreznosti.

Ili se desi nešto srašno kao ovo
http://www.24sata.hr/news/clanak/mrtav-pijan-na-pjesackom-autom-ubio-djevojcicu-4-/54377/?context=naslovnica&web_page_id=main_page

Za ovakve situacije, koliko god mi paničarili, bili oprezni, razmišljali 5 minuta ili 5 sati unaprijed nema, nažalost, pomoći.
Isto kao što mi nismo mogli napraviti ništa da spriječimo Amadejevu boleštinu.
Neke stvari možeš spriječiti ili bar smanjiti rizik, a neke se jednostavno dogode i treba ih preživjeti.

[Krumpirić]

pa baš o tome o čemu priča beamamama govorih, ljudi imaju neke strahove "polurealne" da će im dijete past u parku s tobogana, s balkona di nemože nikako proć, da će se razbit ako se malo zatrči...
Isti ti roditelji vrlo često (naravno da ne mislim na tebe , Ciara) ne vežu dijete u sjedalici (jesam, dosadna sam) ili se uopće ne opterećuju kako im je ta sjedalica učvršćena, ne stavljaju djeci kacige, daju djetetu jest opasne alergene u velikim količinama (kikiriki iz smokija npr)....
Neznam...vjerojatnost...koliko djece padne u parku i teško se ozljedi? A koliko ih pogine u prometnim nesrećama?!??!

[Ciara]

evo samo za tebe krumpirić- ispod ima sjedalicu stolčić ali nisam zadovoljna!

http://i249.photobucket.com/albums/gg23 ... 220117.jpg

ali eto vozim danas iz predškole susjedu i ja se svežem i kažem E. da se sveže iako već to znaali susjeda se ne sveže kao ni svoje djete od 6 god.
i sad da se nešto dogodi ja sam kriva!

[Krumpirić]

ne, nego lijepo kažeš, vežite se i vežite dijete, inače ja ne vozim
nisi ti aždaja ko ja il MC , nije ti to dobro



znam ja draga da ti imaš sjedalicu, reko da ne mislim na tebe

[Ciara]

točno to mi i mm kaže, reci ljudima da se vežu ili ti ne voziš!

a meni malo neugodno

[beammama]

točno to mi i mm kaže, reci ljudima da se vežu ili ti ne voziš!

a meni malo neugodno

Samo pomisli koliko bi ti tek bilo neugodno da se nešto dogodi i onda ti neće biti problem ni da:

[anlan]

kad je dobrobit djece u pitanju ne smije postojati rijec neugodno. a i inace

[Krumpirić]

meni su ova mala slova od anlan sve više moto, hebeš neugodu

[mama courage]

nisi ti aždaja ko ja il MC

jesi čitala kako sam maloj od a70v rekla da će se ili vezat u zxujinoj AS ili može ići tramvajom doma ? na svu sreću je dijete popustilo, jer fakat sam bila spremna ih frknut iz auta (a bilo bi mi i krivo da se to dogodilo).

ciara, ovo ti stvarno ne treba biti neugodno, niti tu ima rasprave niti uvjeravanja... tvoja kola - tvoja pravila. nama je na ljeto bio neki malac iz beograda, s obitelji, stari je tamo policajac. i djeca se naravno nisu vezala. i mali sjeda u naš auto (malo jače marke, jelte) sav sretan i ja mu velim da se mora zavezati. i nema - bez pogovora poslušao, čak me kasnije (u povratku) podsjetio da ga moram zavezat. roditelji mu pali u nesvjest kad su čuli... i došli do zaključka da će i od sada kod njih tako. a došli su autom do nas (u inozemstvo). ja nisam tako naporna ko krumpirić i neću nikom tupit i davat savjete koje očigledno ne želi čuti, al ću dati do znanja kakva pravila važe u mom autu. pa kome se vozi, bujrum, kome ne - eno vam javna prometala

sto se tiče teme - imam strahova, uzasnih. ova vijest o curici koja je poginula me tako baci u očaj da sebi ne mogu doći. bojim se te jedne sekunde koja može promijeniti cijeli naš zivot. stvarno je se bojim, al i zivim, što ću. i divim se svojim roditeljima... sad mi neke stvari postaju jasne...

[beammama]

bojim se te jedne sekunde koja može promijeniti cijeli naš zivot. stvarno je se bojim, al i zivim, što ću.

bojim se te jedne sekunde koja može promijeniti cijeli naš zivot. stvarno je se bojim, al i zivim, što ću.

Namjerno sam ovo dva puta stavila.
Naravno da nas je strah...
Užasan strah....
Ali, naša je odluka da postanemo roditelji. Mogli smo to i ne biti. Zbog toga se moramo truditi da nas strah ne koči u "normalnom" funkcioniranju.

[SonjaV]

bojim se te jedne sekunde koja može promijeniti cijeli naš zivot. stvarno je se bojim, al i zivim, što ću.

i ja moram ovo...

a i ovo...

Ali, naša je odluka da postanemo roditelji. Mogli smo to i ne biti. Zbog toga se moramo truditi da nas strah ne koči u "normalnom" funkcioniranju.

[melita]

Kad je već Krumpirić spomenula djecu koja u parkovima (ne)padaju s tobogana i ostalih onih stravičnih sprava, zanima me kad ste počeli djecu puštati da se sami penju po tim spravicama. Zita ima 3 godine i na puno toga se već sama može penjati, ali meni ne pada na pamet da je pustim samu. Stalno stojim iza nje i onako lagano joj pridržavam guzu dok se penje . Zadnji put mi je rekla da ona želi sama. Sestra mi pak veli da oladim malo i sjednem s njom popiti kavu (terasa kafića je odmah uz park, sve se lijepo vidi), ali ja to ne bi mogla ni u ludilu. Jendostavno, ne mogu se opustiti. Dakle, koliko su vaši bili stari kad ste ih pustili da se sami igraju, a vi samo iz pozadine nadgledate?

[Snježa]

melita ja isto ko i ti
ma ko mama kvočka sam - uvjek uz malu, klackam se s njom, na ljulji je pazim ni ne trepnem jer je jednom m skočila sa ljulje i najviše se uplašila al plakala ko da je sve polomila
tobogan doma što imamo je mali i to je pustim samu, al da me je strah je

ma ja ne mogu vidjet mame koje puste dijete da se igra a one si sjednu na klupu i puše

[mamaDEA]

Nisam ga pustila sve dok nije krenuo u vrtić jer tamo ne vidim šta radi. Nakon nekog vremena sam skužila da je svašta naučio u vrtiću (tobogan, penjalice, njihaljka i sl.) pa sam se malo opustila i sad se sam njiše (a prije sam ja stajala iza njihaljke istalno vikala: drž se čvrsto), dok se penje na penjalici stojim kraj penjalice, a više se ne penjem s njim i za njim, dok se spušta na tobogan stojim ispod tobogana, a više se ne penjem s njim i trčim dolje da ga dočekam....
Sama procjeniš kad bi mogla neke stvari sama.

[MalaSirena]

melita ja isto ko i ti
ma ko mama kvočka sam - uvjek uz malu, klackam se s njom, na ljulji je pazim ni ne trepnem jer je jednom m skočila sa ljulje i najviše se uplašila al plakala ko da je sve polomila
tobogan doma što imamo je mali i to je pustim samu, al da me je strah je

ma ja ne mogu vidjet mame koje puste dijete da se igra a one si sjednu na klupu i puše

Mislim da se malac s oko 3 godine sam penjao i spuštao s tobogana, a ja sam bila u blizini, makar mislim da je najbitnije njega naučiti što se može, a što ne na toboganu, ne gurati se i ne dozvoliti da te drugi guraju i da pokuša sam jer mu to ulijeva samopouzdanje. Doduše, moj je ziheraš koji ne isprobava nikakve akrobacije ako nije siguran da to može sam napraviti.

Meni je pak gore vidjeti kad mame (ili tate ili bake ili bilo tko) stalno uvjeravaju dijete da ne može napraviti nešto što ono može - mislim da je tu bolje usmjeriti energiju na to da se dijete nauči kako se najsigurnije penjati, ljuljati, silaziti s klackalice i sl.

[olja]

Moja N. ima 3 godine. Na tobogane se sama penje (ne pridrzavam joj guzu ) ali je svako malo podsetim "drzi se", "gledaj gde stavljas nogu" i sl. Pri tom sam udaljena ne bas mnogo od nje - cca par metara jer jel'te moram pridrzavati M. dok se penje na drugi tobogan Kad sam sama s N., pustim je da se penje i spusta niz tobogan dok ja sedim recimo na klupi pored i pratim je
edit: ne pusim
Vezano za temu:
Strah me je, uzasno me je strah. Svega. I uvek. Ali to tako valjda treba Razmisljam onako kao i beam i trudim se da ne razmisljam o strahovima i ne dozvolim da me koce.

[LiKmama]

mislim da je liam imao oko 2 g. kad sam ga pocela pustati da na vece stvari ide sam (na male tobogane od pocetka ide sam), s tim da sam tu - ne drzim ga, ali stojim blizu, upozoravam, objasnjavam kako se popesti i bla bla.

[melita]

mislim da je najbitnije njega naučiti što se može, a što ne na toboganu, ne gurati se i ne dozvoliti da te drugi guraju

Stara dobra vremena kad je tobogan bio takav da se na njega penjalo jedno po jedno dijete. Ovi današnji multifunkcionalni tobogani me dovode do ludila jer se na vrhu odjednom skupi čitava hrpa djece i onda kreće naguravanje. Samo čekam kad će neko dijete poletiti kroz jedan od onih jaaako zgodnih prozorčića u drvenoj konstrukciji.

[LiKmama]

e da, taj aspekt sam zaboravila.
naime, ovo sto sam ja pisala se odnosi na parkove ovdje, u UK, gdje je rijetko na toboganu netko osim nas.
u zg, kad se na penjalicu odjednom popne tridesetero djece i svatko svakoga gura... tu me lovi siza.

[beammama]

melita, snježa ja na kavu (bez obzira koliko blizu bila) s trogodišnjakom ne bih sjela, ali ih niti nebih pridržavala za guzu. Pustite ih da se sami penju, upozoravajte da paze kako staju i kako da se primaju, ako treba pokažite kako. Što su cure već rekle s 3 godine nauče čudo jedno u vrtiću mada sam ja neke njihove "Tete me puste da ja......." provjeravala kod teta jel' to baš tako.

[sunce]

Ja sam isla malo obrnutom logikom, cim je dijete pokazalo zainteresiranost za bilo sta, ja nisam sprijecavala, bez obzira sto to sigurno tada nije bilo za njegov uzrast, vec sam mu pokazala kako to napraviti i poticala ga da ponavlja i uci (npr. silazak s kreveta, penjalica u parku), jer sam si mislila cim je to jednom probao, probat ce opet, a ja tu sek.necu biti tu, i moze nastat problem, a ako zna, manja je vjerojatnost nesrece.

evo ja cu tu potpisati sebe.

Mladi ide sam i na ljulju i na penjalicu i na tobogan sam od oko 2 god.starosti. U pocetku sam bila naravno blizu i podsjecala te drze se, te pazi kamo stavljas nogu...., sad vec dugu sjedim na klupici i nadzirem samo

Starijeg sam duze pratila, a i on je bio nesigurniji i trazio moju prisutnost.

Tako da po meni odgovor ( s koliko ste pustili kikice same na raznorazne sprave?) nemoze biti jednoznacan, tj. ovisi o svakom djetetu pojedinacno i njegovim fizickim sposobnostima.

[tajci]

evo upravo mi je moje malađe dijete skratilo život za jedno godinu dana. Stavljam mu vodu u bočicu za spavanje i ne gledam ga ravno 15 sekundi, a on je kraj mene u dnevnoj. I kad sam se okrenula on se popeo na fotelju i to na naslon i krenuo padati naglavačke na pod (cca metar visine).
Sve sam bacila i ulovila ga, hvala Bogu. Ali me je koštalo.

[Krumpirić]

melita, snježa ja na kavu (bez obzira koliko blizu bila) s trogodišnjakom ne bih sjela, ali ih niti nebih pridržavala za guzu. Pustite ih da se sami penju, upozoravajte da paze kako staju i kako da se primaju, ako treba pokažite kako. Što su cure već rekle s 3 godine nauče čudo jedno u vrtiću mada sam ja neke njihove "Tete me puste da ja......." provjeravala kod teta jel' to baš tako.

Točno tako i ja,ne držim ga nit mu pomažem nit se derem ajde pazi, pazi,pazi, pazi..., al da bi sjela na kavu i pustila ga da se igra, nema šanse.

[Snježa]

Ma ne pridržavam je za guzu
Al sam u blizini, i ak nema nikog za klackanje onda se ja klackam s njom
a na tobogan mali ide sama,
a veliki na igralištu u parku je strgan i neupotrebljiv i visok 2 metra pa je i tak premala za njega

I naobjašnjavam se, o daa

[Ciara]

cure ja sam propali slučaj!
tobogan ima toma i na toga smije, a u parku na onu kocku od željeza nesmije ni pomisliti, ali mi je napomenula da se u predškoli popela na to i da je živa i zdrava!

jedan dan se njihala u parku i jedan klinac joj je podletio pod njihaljku(poznajem ga ima 5 god) i mali se srušio, a kad ono on je došao sam u park , a stanuje kojih pola km od parka

[Buhtlica]

ja u parkovima/igralistima upozoravam, objasnjavam, napricam se bome, ne pomazem, ali vrebam na svaki pokret.
ma nema sanse da bih negdje sjela ako se netko od njih penje na tobogan ili neku drugu penjalicu.
a Z. ima pet i pol.
no ja sam valjda luda baba.