razdrazljivo dijete

[olja]

nije se nikada bacala ali jeste neko vreme skakala u mjestu kad je ljuta.
al to je trajalo kratko i sad uglavnom kaze tuzna sam ili sl.
sad vise necu pisati da vam ne vadim mast

[watani]

Je l nečije dijete skakalo kad se ljutilo?

jucer kod nas u parkicu bio takav sou. susjeda 4 godine je tak skakala. i trcala u placu oko parka. pa se na kraju stala, uz klackalicu, i kao durila se. kad su dosla djeca blizu nje, vikala je nek je puste na miru. nikog nije htjela blizu. i to je trajalo 15min, modza dulje. na kraju se zavukla u sator, i pomalo ju pustilo. dosle cure se igrat k njoj, i prihvatila igru. i tek onda je otisla do tate, koji je cijelo vrijeme sjedio na klupi, sutio i gledao.

[LiKmama]

sad je za svaki kiki :“tuuuznaaa saaam.“

x ja sam tuuuuzan. jaaako sam tuuuuzan.
bez zezancije, najsretnija sam kad dodje i zavice: "bas sam ljut!".

evo sad. bio je na wc-u, ja sam ga obrisala i rekla mu da se obuce. on je izjurio van, opale su mu i gace i trenirka. sad ih opet oblaci i cendra: "maaaamaaaaa, naaaooopak sam obukao gaaaace!" pa dobro kaj ne mozes normalno reci?!~ja mu pomognem (mozda ne bih trebala), on se zavuce pod komp stol i zacvili: "neeema vise papija!" (za crtanje). imas u kuhinji. "da, ali ja sam htio odavde uzeti, a tu vise neeemaaaaaa!". cvil cvil kenjk kenjk.

Je l nečije dijete skakalo kad se ljutilo?

liam, ako jako popi*di, trci po kuci i sakrije se negdje. i toga se bojim da mi vani ne pobjegne, pa cim pocne cviljenje, ja ga grabim da ne ode (iako zasad nije pokusao).

edit

nema strpljenja niti malo.

= liam. i isto tako drama pocne cim nesto ne uspije iz prve.

[IINA]

Ne znam, ja se nekako lakše nosim sa "agresivom" tipa bacanja, griženja, skakanja, bacanja stvari, nego sa ovom starijom koja cvili i kenjka i cmizdra i stalno je na rubu plača
Imam feeling da će je u pubertetu parat opasna depresija...

[Duga]

moja je u zadnje vrijeme pocela verbalizirat osjecaje. ali sad je za svaki kiki :“tuuuznaaa saaam.“

Kod nas nije baš za svaki kiki , ali je nešto što prakticira u zadnje vrijeme. Jedino što se ona nasloni rukicama na nešto i sagne glavu kao da spava, a gleda ispod oka reakciju. Ja uglavnom pravim grimase da ju nasmijem ili kao naletim na nju jer ju nisam vidjela pa se brzo vrati u normalu. Kod nas je izražena cendravosT bila baš zbog opće napetosti u kući puno jače izražena. Ali, kad smo u tim njezinim "težim" periodima bile same, funkcionirale smo puno bolje nego kad smo svi troje u kući jer je uvijek birala strane. Meni je osobno užasan osjećaj na kraju dana bio kad budem smljevena od svega i kad pozbrajam u čemu je prošlo to popodne i večer kad smo jedino skupa.

[Rimaithor]

nema strpljenja niti malo. pa ako mu nesto ne podje za rukom od prve (a malo toga mu podje), odmah krene deracina

X

Probam objasnit-nis
Probam usmjerit paznju na nesto drugo-nis

[mamashnita od noje]

Ali, kad smo u tim njezinim "težim" periodima bile same, funkcionirale smo puno bolje nego kad smo svi troje u kući jer je uvijek birala strane. Meni je osobno užasan osjećaj na kraju dana bio kad budem smljevena od svega i kad pozbrajam u čemu je prošlo to popodne i večer kad smo jedino skupa.

potpis ko kuca.

[watani]

što se ona nasloni rukicama na nešto i sagne glavu kao da spava, a gleda ispod oka reakciju.

x
ko da su to ucile od iste uciteljice

[Megan]

L. je jako razdrazljiv, ali nije nesiguran.

Kako bih ga opisala, on smatra da je uvijek u pravu i uvijek mu je netko drugi kriv za njegov problem, ako se lupi u stol, kriv je stol tj. ja jer sam ga tamo stavila, neki dan se je poskliznuo na laminatu, i ja sam bila kriva jer sam prala pod (a zapravo nisam vec tjedan dana, ali mu je to bila izjava).

Kratki mu je fitilj, zapali se u roku odmah, najvise raspali kad mu nesto ne ide onako dobro kako bi htio.
Kod njega nema povlacenja u sebe, nema durenja u sobi, nema skrivanja, kad je ljut svi to znamo i svi znamo zasto je ljut jer nam ne da mira.
Zna to biti jako naporno jer je malen i ne moze uciniti sve sto si zamisli ta njegova glavica pa ispada da je dobar dio dana razdrazljiv.

Nisam citala niti jednu knjigu o tome niti planiram, takav je, a ja reagiram na nacin da mu prvo objasnim zasto se je problem dogodio, a ako pocne histerizirati ide u "time out" da se sredi, kad se sredi obicno vikne da je sad OK pa onda razgovaramo.

Prihvatila sam to da je takvo dijete, ovaj nacin koji upotrebljavam funkcionira, iako sam u pocetku, kad je poceo tako se ponasati (vrlo rano) gubila zivce, no s vremenom sam skuzila sto pali. Naravno ne svaki put, ali uglavnom pali.

I da, potpisujem onaj dio o strpljenju, isto mu fali strpljenja.

[swenova mama]

Otkad sam sebe natjerala da reagiram smirenije i smirenija sam prema njima, od onda imamo manje problema. Nije da ih nemamo, ali ih je manje.
medjutoa, noa ne spava normalno vec mjesecima. I ja bih bila kenjkava i cvilkava i razdrazljiva od umora.

[Megan]

Isto tako, velika je razlika u nacinu pristupa prije dvije godine i sad.

[Duga]

Kako bih ga opisala, on smatra da je uvijek u pravu i uvijek mu je netko drugi kriv za njegov problem, ako se lupi u stol, kriv je stol tj. ja jer sam ga tamo stavila, neki dan se je poskliznuo na laminatu, i ja sam bila kriva jer sam prala pod (a zapravo nisam vec tjedan dana, ali mu je to bila izjava).

Ovo me podsjetilo na jednu scenu jučer dok su se klinci kod nas igrali. Dječak se potepao i malo koljeno ogulio (3,5 godine) i ko iz topa mami se požalio kako je moja curka kriva za to. Ja (obje smo stajale uz njega, a moje dijete bilo udaljeno od njega i nema šanse za tako nešto). Mama mu je rekla da nije ona kriva, ja zanijemila od neke nelagode (prvi puta se susrećem s takvim stvarima, zasigurno će biti toga ohoho). Curici, of kors, ništa nije bilo jasno šta joj on to govori.
Ono što ne znam kako joj pomoći /reagirati (a ovdje molim za savjet , ako može) je to da joj taj isti maleni s kojim se sasvim lijepo igra kao i s još jednom curicom na svako odbijanje koje dožive od strane mog djeteta (npr. ona ne da loptu koju trenutno drži u ruci ili ne da kolaž kojim se igra, a sa strane ima još i lopti i kolaža ) odmah ju sasjeku izjavom "Ja onda idem kući" i onda moj senzibilac od djeteta krene u tugu pregolemu (plač i naricanje "s kim ću se ja sad igrati!)...i baš mi bude onako, bezveze, ko da ih moli, a valjda sam i ja malo preosjetljiva na nju ...ali ne želim da plače zbog takvih stvari i ne želim da je klinci "ucjenjuju".

[Megan]

Ja se mijesam u djecju igru samo kad primjetim da postane opasno, ima slucajeva kada L. rijecima povrijedi neko dijete (obicno manje od sebe jer uvijek bira starije drustvo), a ima bome i slucajeva kad neko dijete povrijedi L.
Velim, dokle god nisu fizicki ugrozeni, ne mijesam se, a ako mi se L. pozali, utjesim ga.
Najcesce se djeca sama pomire.

[maryca]

i moja je takva , kako pisete i to u zadnjih mjesec dana pogotovo.
sad je osim denjave pocela kao nesto mahati rukama iznad glave i trza tijelom , kao to ce me prepasti da odmah reagiram, sta li?!
nikada me nije udarila, niti povukla za kosu, niti stipnula, a evo jucer prvi put tako jako ustinula, da me zaboljelo!
a MM udarila igrackom, iznenadila nas, ne znam otkuda sad to?

i posto nam je ne/jelo, najveci problem, obavezno to radi kada treba kusati prvu zlicu, to trzanje i foliranje!

a kod nas je jos problem, kada odemo vani, vecinom djeca njene dobi, govore maternji jezik, sve ali ne njemacki, ona bi se igrala, zovne ih, ne shvacaju, kao ni ona, ako ja kazem na njemackom, ne razumiju, tada ona pocne plakati, zasto "cujica nece tobogi, baco ticati-trcati" itd?
jer bi ona samo trcala.. kao da ima previse energije, a nimalo strpljenja, ni koncentracije?!
bas sam juce s MM o tome pricala, svaka igra se zavrsi za 5min. igrali se mi s njom ili ne, cim jedno, najedanput se sjeti drugog itd..

[patkica]

Duga - kod ovakvih situacija (a ja onda idem doma) nemas zapravo sta napravit. Kao sto si i sama rekla - toga ce biti i vise i drugacije kako rastu. Rijetka su djeca u toj dobi (znam otprilike koliko je tvoja curica, pa koliki su i ti njeni vrsnjaci) koja nece pozeljeti neku stvar u tudjim rukama nego mirno uzeti onu sa strane (makar bila ista). Njegova frustracija sto mu tvoja curica ne da je stvarna i velika (kao sto je i pravo tvoje curice da mu ne da) i trenutno mu je to jedini nacin da tu frustraciju ispolji, i ta ucjena je kazna kojom joj prijeti jer mu ne udovoljava. Okrutno, al realno i svakodnevno i srecom najcesce prolazno Kao sto ce to dijete sazrijevanjem lakse podnjeti da ne dobije to nesto (tj. naucit ce se uzeti ovo sa strane ili tako nesto), tako ce i tvoja djevojcica nauciti da ako se zeli igrati u drustvu, da mora dijeliti stvari. Kompromisi koji pocnu od malena, a protezu se uostalom kroz cijeli zivot. Uzasno tezak kompliciran i dugotrajan proces koji rastura roditelje .
A s vremeno ce se pojaviti i famozna svimanamapoznata recenica: a onda ti necu biti prijatelj/necu se nikad vise s tobom igrati i sl. - prijetnje koje traju obicno 5 sekundi ili 5 minuta a ponekad i cijeli jedan dan. Pa je drugo dijete (ono koje je ucijenjeno) tuzno isto tako 5 minuta ili cijeli dan. A kasnije bude sve ok obostrano, ili ti se dijete (jer je vec dovoljno veliko) orjentira na neke druge prijatelje, s kojima joj je lakse i od kojih to ne dozivljava. A isto tako taj koji je prijetio u nekom trenutku nadje prijatelja s kojim nema potrebu na taj nacin komunicirati... i obicno se to nekako poslozi.
Moj sin (sad ima 7 godina) je cesto dozivljavao to - necu ti bit prijatelj (bilo iz neke skrtosti kojoj je jos uvijek sklon, bilo zbog toga sto ga je lako nacimati na naguravanje pa ispadne grub, bilo da je gnjavator kad pokusava privuci paznju sto je cesto), i u pocetku je jako plakao zbog toga, bolilo ga je to (a nije mogao shvatit da je i njegovo ponasanje izazvalo takvu svadju), al sad ide na bolje. Ne da toga nema vise, ili da nije vise na to osjetljiv, nego se kroz sve godine vrtica u grupi u kojoj su klinci prilicno kompaktni i nema neke velik podjele uspio profilirati nekoliko djecaka (vise nego djevojcica) s kojima bolje funkcionira, bolje si pasu i manje im je stresno druzenje. A ovi s kojima i dalje ima probleme (to se kroz razdoblja mijenja, nekad je xy, nekad je yy...) mu nisu toliko ni bitni emotivno pa to lakse podnese. Ja bih rekla da je tu polako rijec o pocecima pravih prijateljstava (jer do nedavno je to ipak bilo vise druzenje sa poznatom djecom u grupi)

Ocu reci nakon ovog traktata da mislim da je dobro ne petljat se u njihove male odnose sve dok nisu opasni po zdravlje (fizicko), ako ti dijete trazi utjehu, naravno da ju pruzis, al pustiti ih da se snalaze i uce o odnosima, a pri tome ionako rastom nezaustavljivo sazrijevaju emotivno i intelektualno. Nama roditeljima uostalom nije cilj zastititi ih od svega i svacega i da rastu bez ikakvih frustracija i trauma od odnosa sa vrsnjacima, nego nam je cilj nauciti ih i pomoci im kako da se sami iz toga iskobeljaju i savladaju probleme.

Mamanoa - ovdje tebi ima vec puno dobrih utjeha, a svoju sam ti vec izlozila, pa sam se vise na Dugin post zakacila. sorry ak je oftopik

[ivana7997]

Nama roditeljima uostalom nije cilj zastititi ih od svega i svacega i da rastu bez ikakvih frustracija i trauma od odnosa sa vrsnjacima, nego nam je cilj nauciti ih i pomoci im kako da se sami iz toga iskobeljaju i savladaju probleme.

daaaaaaaa

[sandram]

Anja je prekopirana Klara
Nije nikada skakala od ljutine, ali je vec kao dvogodisnjakinja lupala nogicom od pod. Danas onako jako stisne sakice, drzeci ih prema dolje, da ne pomislite da ih upire u nekoga. Znala je od ljutnje doslovce poluditi, svadjati se s nama na sav glas. Nisam ju zbog toga previse kritizirala jer mi je bilo draze da frustraciju izbaci, verbalizira, nego da ju guta. Kupila sam slikovnicu Kada se ljutim, citali ju danima i danima, dosta nam je pomogla u kanaliziranju ljutnje.
Noin problem je nespavanje, to je ocito. Njegovo ponasanje je posljedica nedostatka sna u kombinaciji s karakterom. Bud strpljiva. I njezna, i prem njemu i prema sebi.
A ovo menenitkonevoli, svesamjakriva, uvijekjasvemoramsama..... u tome smo prvaci

[Potica]

Noin problem je nespavanje, to je ocito. Njegovo ponasanje je posljedica nedostatka sna u kombinaciji s karakterom. Bud strpljiva. I njezna, i prem njemu i prema sebi.

I meni se cini da je ovo glavni problem, pogotovo na moru gdje ga voda dotano izmori a on se ne uspjeva odmoriti.

[SanjaMK]

uhh a ja mislila da samo Teo place. mada da priznam, place sve manje i krace. Ali place kada zavrsi crtic, a on bi hteo jos, kada trebamo ici kod bake i kada odemo od nje, kada mu netko uzme igracku.. ali najvise place kada je nepravedno optuzen za nesto. Place i kada ga udaru, gurnu ili bilo sto sto on smatra da ga mozda malo ponizava. Doma obicno brzo resimo takve situacije, ali vani - kada publika pocne odmahivati glavom i cvoktati zubima zbog njegovog ponasanja - e to ne mogu podnjeti. I nateraju i mene da reagujem, kako inace ne bi - dernjavom i ljutnjom ( a znam da to kod njega najmanje pali)I jos vise sto je njegova reakcija mozda neprimjerna, ali totalno razbirljiva. Prijatelj ga posuo zemljom po glavi i Teo urla. I sada ta baka od tog djeteta cvokce i govori nesto - eeee pa i ti, sto toliko places. Nista strasno. Vidi ga velik decko, a place (Teo se tu pojacava). Ona produzava da ga umiruje - hajde prestani, ti si decko, a ne curica ( Teo jos vise place) i na kraju usporedba (ono sto i mene najvise zivcira) - Vidi ga ovaj.... koliko je manji od tebe, a on ne place. pa prvo on nije dobio zemju u kosu, a drugo nismo svi isti. Odma tada pomislim kako bi mi bilo da meni netko kaze - Vidi ta i ta ima isto godina ko i ti, a ona tak bolje izgleda. Vidis kako ona ne jede non stop i kako ona zna odrzati figuru. Recimo

[Lena]

rijec je o trgodisnjaku.

ista stvar. s tim da moja spava po noci ko top. cmizdri zbog svega sto nije onako kako si je ona zacrtala, s tim da bi mi telepatski trebali znati sto si je ona zacrtala. pocela sam raditi totalne rezove i ignorirati jer jednostavno vise ne mogu. na kraju se sama smiri i normalnim glasom kaze sto hoce.
najgore epizode su kad na sje puno. kombinaija roditelji, djedovi, bake. uzas.
o tome kako je s tri godine savrseno savladala glumljenje placa, uopce da ne pricam.

[Rimaithor]

E, moj sinak ne glumi plac. On tuli sa suzama.
I ja mrzim ta uspoređivanja sa curicama i mladima od njega

[adea]

Moram priznati da je i meni bilo najgori period sa srednjim djetetom kad je na sve frustracije reagirao tako da je sam sebe grizao. Imao je modrice po podlakticama. Bila sam ocajna i mislila sam da nikad nece proci. Ne znam sto nisam sve pokusavala.

Proslo je kad je poceo govoriti dovoljno da moze objasniti u cemu je problem i nekako mi se cini da odkad smo poceli "razgovarati" je prestalo.

[kruska]

moji nisu stalno cendravi
Uglavnom je to dendranje vezano uz umor i nespavanje tak da onda nekak lakse predjem prek toga, tjesim se...
Ali kad krene cendranje bezveze, u zadnje vrijeme upali to da viknem "stop, stani brzo, sad sam ja na redu za cendranje". I onda udriiii misko. Prvo ostanu zabezeknuti par sekundi i onda se pocnu smijat. Kad opet oni pocnu sa cendranjem, ja jos jace. Na kraju ih pitam jel im to lijepo slusati. Naravno da im nije
Znala sam ih postati u "sobu za cendranje" - npr. mi za stolom, rucak, a malac udri. Lijepo ga molik da prestane, on nista. Odnesem ga u njegovu sobu i velim d aje tu soba za cendranje, a tamo je sad rucak i neka dodje kad se smiri. Zna upaliti.

A izvoljevanja cendranjem - nema sanse da nesto dobije. Ne razumijem, ponovi.
Uglavnom, na cendranje reagiram jer oboje znaju pricati i normalnim tonom reci sto zele i sto ih smeta, a cendranje mi dize tlčak vise od bilo cega.

[Henrietta]

Znala sam ih postati u "sobu za cendranje" - npr. mi za stolom, rucak, a malac udri. Lijepo ga molik da prestane, on nista. Odnesem ga u njegovu sobu i velim d aje tu soba za cendranje, a tamo je sad rucak i neka dodje kad se smiri. Zna upaliti.

A izvoljevanja cendranjem - nema sanse da nesto dobije. Ne razumijem, ponovi.
Uglavnom, na cendranje reagiram jer oboje znaju pricati i normalnim tonom reci sto zele i sto ih smeta, a cendranje mi dize tlčak vise od bilo cega.

Tako i ja to radim - iako ne upali svaki put.
Jučer smo išli kod moje prijateljice koja ima bazen u dvorištu i ja mu prije nego smo krenuli kažem da se neće moći kupati jer kašlje i da ćemo ići na kupanje kad prestane kašljati. Tamo je sve super bilo igrao se sa njenim sinom, nije ni spomenuo kupanje i bazen. Kad smo bili na putu doma urlanje: "Hoću se kupati", "zašto ja nemam vejiki bazen doma", "ti mene nemas vada" (ne voliš me!) i to sada servira svaki put kad nije po njegovom.
Što da mu radim? Najpametnije mi se čini ignorirati te scene a ponekad je to stvarno teško.
Najgore je kad prođe dan ja krepana od posla i puta, K. neće jesti neće spavati, tuli i cvili za svaku sitnicu -ne možeš mu ništa objasniti ni dokazati dođe mi da se upucam.

[dodoli]

Mamashnita, cendra se i Luna, a razjasnjavanje samnom je usavrsila od starije sestre tako da me ubije pricom. Ne baca se po podu, ali zna uredno leci (doma) na pod kad se zbog necega duri. Ja to ignoriram. U posljednje vrijeme je najgore kad idemo svi skupa jest, ona nece juhu, ona ce samo patate, ona nece taj pjat, ona ce sjest tamo..... Zato sam ih danas stavila same za stol, pojele slozno, a nakon toga ja. U suprotnom cu dobiti probavne smetnje

[franika]

A pazi ovo: vec tjednima imamo svaki bogovetni dan i to svaki puta kada idemo doma, istu raspravu: Fran hoce da mu dam kljuceve od stana jer on prvi odjuri do naseg stana i onda on otkljuca stan, svaki puta Nika zbog toga urla a sama dobro zna da ona jos nema snage za okljucati vrata od stana , onda pak nastane deracina oko toga tko ce prvi uci u haustor, pa tko ce nositi postu od sanducica do doma, pa tko ce prvi uci u stan...tu uglavnom Nika izvisi jer je fizicki sporija od Frana no u zadnje vrijeme uspijem Frana nagovoriti da joj popusti koji put sto je nevjerojatno olakasanje i na tome sam mu do neba zahvalna!! 4 i 6 godina!

Snita, ak te kaj tjesi, sjecam se Frana u dobi od kojih 4 god...kao da je bio u nekom malom pubertetu...o tome sam i na forumu pisala...sve mu je islo na zivce, nis mu se nije dalo, na sve je frktao nosom...a bilo mi je da svisnem tada od muke!

[adea]

I moji su jedno vrijeme za sve tko ce prvi. Od tko ce se prvi ustati pa do tko ce prvi zaspati. Uz obavezan plac gubitnika.

Moram priznati da sam bila i sama odusevljena neocekivanim rezultatom.Naime, apsolutno svaki put sam im ponavljala da nije vazno pobijediti, da je vazno da se igraju i zabavljaju i da im je lijepo. I nes vjerovat, prihvatili su. Doduse, i vrlo brzo se prestali natjecati (jer je ipak izgubilo car) i nastavili se samo igrati.

Trenutacno sam u fazi cendrajuceg izludjivanja od strane svog najstarijeg da moramo kupiti neku igracku jer se jadan nema s cime igrati. Istovremeno, ja razmisljam da sagradimo dodatak na kucu da imam gdje strpati te sve igracke, mislim da se ni tl ne bi posramio. I sad mi je puklo, svaki put kad kaze da mora nesto kupiti jer eto jadan nema, ja mu kazem da moze, ali da mi napuni vrecicu s igrackama koje cemo nekom pokloniti. Pa se izludjujemo medusobno, on mene sa nemam igracaka, a on na mene vice da pretanem s tim poklanjanjem vec jednom.

[LiKmama]

sve mu je islo na zivce, nis mu se nije dalo, na sve je frktao nosom...a bilo mi je da svisnem tada od muke!

mi tri dana iz kuce nismo izasli (osim kratkog sopinga) jer se gospodinu ne da. sad mu se ne da ici jer se igra, sad bi bas htio duuuugo jesti, pa on ne voli po ruznom vremenu van (ici ce ako prestane padati kisa. ajde, mama, zaustavi kisu. ), pa zasto nije ljeto (u njegovom prijevodu = lijepo), pa sad on nema vremena..... i onda se u 6, 6.30 navecer sjeti da bi on bas sad isao biciklom do jednog ducana (do kojeg nam treba, brat bratu, barem 20 min brzog hoda tj. hoda uz bicikl). how yes no. pa onda naravno tuga, jad i cemer plus vriska i cika jer ne mozemo, jer je prekasno. pa obecanje da sutra nece odugovlaciti i da nece cendrati i da cemo ici tijekom dana how yes no (zivot u UK mi je stvarno pomogo s eng).
a jucer smo uspjeli u soping otici samo zato sto sam mu na kraju balade rekla da cu mu kupiti kinder jaje.
a ne znam ni kak bi bilo kamo otisli kad jede 4 puta dnevno i svaki obrok traje preko sat vremena (to ako ga ganjam, da ga pustim... nebo je granica). ludilo, sega, za*ebancija.

[Hajdi]

Moje cure su imale fazu svađe koja će izaći prva iz auta .... pa smo sjedili u autu po 15 minuta dok su urlale i plakale jer se nisu mogle dogovoriti. Pa svađa oko toga koju ću prvu privezati u autu. Danas evo plač prije ručka koja će prva na wc (imamo dva wca u kući). One su stare 7 i 9 godina. I tako stalno za apsolutno svaku stvar. Pomaže ako se unaprijed dogovorimo "danas jedna, sutra druga".

[Hajdi]

mamanoja jel sad bolje kad malo bolje spavate?