moram i ja prijaviti uspjeh.
jucer je Z. s mm-om krenula u park. J. nije mogao ici jer uzasno kaslje. poceo se derati iz sveg glasa, plakati, urlikati...
ja sam rekla (hvala do neba na primjerima dijaloga

)
"znam da si sada razocaran sto ne mozes ici u park"
J: "daaaaaaa, razocaran saaaaaam!!!"
ja: cini mi se da si i jako ljut i tuzan
J: daaaaaaaaaa, straaaasno sam ljut i tuzan!!!!!"
ja: razumijem da si tuzan zato sto nisi mogao ici, i zao mi je sto si tuzan, ali jako kasljes i moras prvo ozdraviti
J: (potpuno smireno) da, zbilja jako kasljem, prvo cu ozdraviti i onda ici u park. ali ipak sam sad tuzan
ja: imas pravo biti tuzan. ali mozemo sad nesto nas dvoje raditi sto ce te razveseliti
jipiiiiiiiiiiiiiii!!!!! meni je ovo beskrajan uspjeh. rjesenje je bilo nadohvat ruke, ali ja ga nisam znala niti vidjela. nego bi uvijek takvi J. bijesni ispadi trajali i trajali jer ja ocito nisam znala kako to rijesiti. ja sam tjesila i umirivala i grlila..., ali ocito nisam bila pogadjala prave rijeci.
situacija je bila rijesena u 5 minuta, inace su takve stvari trajale preko pola sata.