djeca i kretanje

[Hajdi]

Mama i ema, vidim pitanje za plivanje. Mi smo išli na tečajeve plivanja i ja sam bila jako zadovoljna. Ovisi o učiteljima, koliko su stara djeca, jer su naši morali biti sami bez roditelja. Nisam za kupanje i namakanje, od toga ne vidim koristi.

[Krumpirić]

hehe, ja i mm smo potomci bikova koji sjede. Izuzimam moju mamu, koja bez problema prepliva 5-6km iako, zapravo, već dugo godina nije za akciju. Tata je igrao biljar, pa se u nekoj dobi prebacio na balote , a mm-ovi se dižu s trosjeda samo ako je u pitanju vrt i masline, znate onu reklamu s Radio Dalmacije: ko je vidio trčat onako bezveze, jedino za uvatit Radio Dalmaciju , tako i oni: plivat, šetat, aaaaaa
(oni će npr.doći kod nas u ZG i nema šanse da ih umoliš da uopće izadju iz stana...nigdje osim na balkon zapalit)

mm i ja smo na početku veze isto najradije pili pivu na krovu na Šari. Ja sam doduše uvijek išla na aerobik, al estetike radi , vozila sam se svuda biciklom, praktičnosti radi, a mm je znao bacit na košarku-zabave radi

Kad se rodio M reko-e neš kolega
mm se u medjuvremenu zaljubio u bicikl
mi smo od tada uglavnom u akciji, preporodili smo se, zapravo smo rođeni za to, iako nismo odgojeni tako
Ja sam se s trbuhom do zuba pentrala po Sljemenu i igrala s Marinom nogomet...
kod nas to stvarno nije pitanje odgoja, ni blizu (kao ni zdrava prehrana, jako umjereno gledanje TVa i puno navika na koje smo sebe NAUČILI, koje nisu tu iz roditeljskog doma, al koje bi htjela prenijeti djeci)

e, sad, ja sam se više išla koncentrirat na pravo KRETANjE, iskreno, meni šetuckanje do grada, po parkiću, igra u parku, boravak vani sam po sebi nije kretanje. Mislim jest u doslovnom smislu
Al u temi je bila riječ o ovome o čemu pričaju tanje, npr. akciji, sportu??
Obiteljski.
Jednako kao što se obiteljski ode na izlet ili sladoled?

[Krumpirić]

Mama i ema, vidim pitanje za plivanje. Mi smo išli na tečajeve plivanja i ja sam bila jako zadovoljna. Ovisi o učiteljima, koliko su stara djeca, jer su naši morali biti sami bez roditelja. Nisam za kupanje i namakanje, od toga ne vidim koristi.

Mi smo išli u educarenu, Marinu sada treba već pravi tečaj, al premalen je, ne primaju nigdje 4godišnjake.

[mahima]

Moj sin vozika bic do parkića, pliva s naramenicama u plićaku, može hodati određeno (kratko) vrijeme, što je uvjetovano i spuštenim stopalima - i nije rođeni sportski tip kao Marin, recimo.
I nekako bilo bi mi žalosno da djeca koja ne trekiraju na Sljeme, ne voze kilometrima bic, ili ne plivaju kao profići s četiri godine - budu označeni kao ljenguze
Možda im samo treba vremena i potpore, a možda nikada neće ni biti sportski tipovi

[Krumpirić]

ja uopće, al uopće!! nisam govorila o spretnosti djece nego o obiteljskim navikama, ono pitanje i odgovori
ko tema: kakvih igara se igraju vaša djeca?
možda će T bit smotana ko sajla (i ja sam smotana ko sajla), al će i dalje (ako bude htjela) ić s nama u sjedalici na biciklu u vožnju

[Plusic]

Krumpi provjeri u Natatoru za plivanje.

Mahima moram te poduprijet u izjavi.

moja mama je izrazito aktivna zena, uvijek spremna za akciju, izlet, sport,.... hrani se izrazito zdravo... da sad ne ulazim u detalje. a nas petero djece? svaki od nas je drugaciji.
ne bi rekla da je sve do roditelja.

[mahima]

Draga krumpi, nakon uvodnog posta, sneveselila sam se. Jer ispada da smo mi ljenčine, a nas sin trut.
A ima samo 4 i pol godine, i ne može se uspeti na Sljeme, i ne može kilometrima voziti bic, i ne roni i ne pliva bez naramenica...

Išao je na gimnastiku, da malo razbijemo ritam vrtić-doma; išli smo na pokazni sat, on se tamo dobro zeka i zabavlja, ali ništa više od toga.

[Krumpirić]

nakon uvodnog posta si se našla uvrijeđenom, a nakon 30 istih postova iza NE?
Neke su cure lijepo rekle da vole takav stil života, neke da ne vole, neke da im ne pada na pamet verat se po Sljemenu, ne vidim u čemu je problem

nismo ni mi neki vele sportaši, nismo ko Tanja i njm i L sigurno. Ni blizu.
Pričamo o tome što ko voli i kako živi, ne o tome što je ispravno. Nisam mjerdavna-niti govorim da je ispravno ovako, niti ikako drugačije.

[mahima]

Rekoh da sam sneveseljena, a ne uvrijeđena...

[Krumpirić]

Ne kužim ni što bi bila tužna, ako uživate u svemu što radite?
Ja nemam pojma kolika je i kakva mjera kretanja jednog 4godišnjaka
Možda mi pilamo dijete (makar se čini da mu je sve to gušt)

ubij me, zbunjena sam.

[mahima]

Kratko i jasno

U prvom postu postavljeni su, iako to nije bila tvoja namjera, jako visoki standardi za jednog 4 i pol godišnjaka, pa me je to štrecnulo; jer, naglašavam iako to nije bila tvoja namjera, ispalo je da smo mi roditelji koji samo vode dijete u park i čuvaju ga na plaži.

[Krumpirić]

te sam dvije stvari odvojila

Marinove sposobnosti i naše navike

kasnije je navedeno da dijete kupi naše navike (to nije moja teorija, ja rekoh da naši roditelji nisu bili od akcije)

vidim da je lako moguće da ispada da impliciram da je moje dijete spretno jer smo ja i mm Ante Kostelić i Joško Vlašić



zarezi su out

[Rimaithor]

Krumpi, s crvicem je na plivanje isla cetverogodisnjakinja. Mozes ga dovesti na "audiciju" ako ne pliva s okomitim tijelom (mora mu guza bit na povrsini) primit ce ga. Radi se o Mladosti.

[mama i ema]

Moze mi netko pojasniti koliko se i u cemu razlikuju tecajevi za plivanje i bebe vidre? Sto se tu radi? Koliko se djeca treniraju u plivanju a koliko im se dopusta i nekakvo igranje?
Naime, Ema je tek proplivala i pliva jos sa nogama prema dolje, pa ne znam je l' bi je primili na tecaj plivanja.

[tanjabb]

Primili su i Lukasa lani na Utrinama s 4 godine i 9 mjeseci iako nisu bili najsretniji. U biti se kasnije pokazao kao veci problem to sto je on ipak bio bitno mladji od ostalih. I nije uopce rijec o ozbiljnom zaostajanju u fizickom smislu koliko je on jos zaigran, pa ne prati stalno trenericu nego se zeka sa drugima i bas ga vidis da dusom nije bio pri stvari. Recimo skolarcima je dovoljno reci jednom, njemu treba reci 6 puta . Skolarci su u trenericu gledali kao u boga, ovaj se zekao, mahao meni, gledao naokolo...

nismo ni mi neki vele sportaši, nismo ko Tanja i njm i L sigurno. Ni blizu.

Nismo ni mi veliki sportasi, ne mozemo ni biti s svakodnevnim zivotnim ritmom.

Ja si ovaj topic nisam uopce zamislila kao nabrajanje sta sve nasa djeca mogu, koliko rano su sta naucila, sta treniraju i koliko vremena borave vani. Zato u svom postu nisam to ni spominjala. Nego kao diskusiju u kojoj mjeri roditelji mogu utjecati na kretanje djeteta, koliko nam je to bitno/nebitno.
Meni/nama je to jako bitno jer smo i mi odrasli u takvim aktivnim obiteljima (oooo koliko puta mi se uopce nije dalo penjat se na neko brdo , a starci su mene i buraza svaki vikend vucarali po planinama...). I volimo takav nacin zivota i naravno da cemo ga pokusati prenjeti i na vlastitu djecu. Ovdje uopce ne govorim o sposobnostima (zato sam navela primjer svog necaka od 12 godina), nego o tome koliko smatramo da je bitno da nam se djeca krecu.

Moze mi netko pojasniti koliko se i u cemu razlikuju tecajevi za plivanje i bebe vidre? Sto se tu radi? Koliko se djeca treniraju u plivanju a koliko im se dopusta i nekakvo igranje?

Ja uopce ne kuzim sta bi to bili tecajevi plivanja? Bebe vidre su program za djecu od 3-6 godina (Mladost i Utrine) u kojima roditelj boravi s djetetom u bazenu i radi s njim tamo sta god hoce. Dakle moze ga uciti plivanju, a moze se s njim i samo igrati. No u nasem stazu od 3 godine na Mladosti mogu reci da i kroz tu igru vecina djece tamo propliva. Bas tehniku uce kasnije, u plivackoj skoli. To su onda zapravo vec treninzi. Vecina bazena organizira i kratke tecajeve plivanja od po tri tjedna.

[mama i ema]

Ma krivo sam se izrazila, zapravo skola plivanja. Znaci osim sto je vjerojatno nece ni primiti, nije ni dovoljno zrela da to sve prati. Ostaju nam samo bebe vidre. Iako mi nije jasno zasto se to naziva ˝program˝ ako roditelj zapravo radi sta hoce s djetetom u bazenu?

[tanjabb]

Treneri svakako na pocetku mjeseca pokazu novim roditeljima sta mogu raditi s svojom djecom, kako ih cemu uciti, ali onda roditelj to ili radi s svojim djetetom ili ne. Termin plivanja traje 45min i ako od toga pola vremena radis nesto s djetetom a drugu polovicu mu das slobodu igranja, to je po meni sasvim super omjer.

Ne znam koliko ti je stara Ema. Skola plivanja, ne ova od tri tjedna nego ona preko cijele godine, su zapravo vec treninzi. Tu djeca plivaju u olimpijskom bazenu, tri puta tjedno. Uvjet uopce za pristup je da preplivaju bez problema 25 metara. Tempo je po meni dosta zestok i nije za nekog tko je tek proplivao. (znaju ponekad i po kilometar preplivati na jednom treningu).

[TanjaMT]

slazem se da trebamo ici ovim smjerom:

u kojoj mjeri roditelji mogu utjecati na kretanje djeteta, koliko nam je to bitno/nebitno

mi odrasli svjesno ispravljamo svoje lose navike (ako zelimo), krumpi je navele sebe kao primjer. djeca kopiraju i rade ono sto je u obitelji uobicajeno.
i oni klinci koji bas nisu zagrizeni setaci, plivaci, biciklisti, mogu se uz malo lukavstav animirati za puno toga. govorim naravno o manjoj djeci, ne vjerujem da ces nekog pubertetliju nagovorit na nesto takvo
kad bolje razmislim, meni sada zaista jeste zao sto moji roditelji nisu bili uporniji u "pokretanju" mene. njima je bio dovoljan moj ne, ne zelim. mozda bih ja s vremenom i ustanovila da je otic na brdo u setnju zbilja kul i dobro, pa bi mi to preslo u naviku.
ali to je opet neka druga tema...

[piko]

moj sin je išao proljetos na tečaj plivanja na mladost...to je onaj jednokratni tečaj od tri tjedna...nema roditelja, nego trener(ica) baš uče djecu plivati...tad je imao 4,5 god, a oni primaju tek od 5...al smo se greškom prošvercali...s tim da je poslije prvog sata trenerica drito došla k meni i pitala koliko ima godina jer je skužila po koncentraciji da je mlađi od ostalih...odmah je rekla da će još sutra vidjeti, pa ako ne bude ''dobar'' da ga prebacimo u bebe vidre...sutra niš nije rekla pa smo ostali

što znači da tad nije znao plivati, al je rođeni sportaš

moj MM je pravi linguz...od sporta jedino gleda nogać na teveu...al zato djeca imaju mene, pa znaju nekad reći: evo mame, sad sigurno idemo hodati...ali isto tako nemaju naviku boravka pred teveom ili kompom...jednostavno na taj oblik ''zabave'' nisu naučeni.

kod nas nema nikakvog forsiranja (ako je iko pomislio da bilo koji roditelj forsa svoju djecu) nego jednostavno mislim da se djeca moraju kretati...mi odemo do obližnjeg parkića sa svim rekvizitima, pa malo igramo nogomet, malo košarku, malo badminton ili bicikliramo, ali i sjedimo na klupici (to mislim na sebe) dok se djeca ljuljaju npr. ili igraju nekih svojih igara s frendovima.

[frrr]

evo, meni ja totalno nebitno verat se s djetetom na sljeme, nebitno mi je vozi li bicikl 5 kilometara ili ga vozika do parkića, nebitno mi je jel se igra u plićaku ili pliva 4 kilometra. nebitno mi je jer su meni te stvari nebitne i ne vesele me. ja snatrim o tome (i ne mogu dočekat da postane dovoljno velika za to) kako ću ju vodit u kazalište pa ćemo poslije šetuckat po gradu, kako ćemo čitati knjige ili još kasnije, ići na koncerte.
da MM nije sportski tip, dora se i ne bi pretrgla od neke fizičke aktivnosti.

totalno kužim razliku u stilu života roditelja na koju se ciljalo ovim topikom. kužim jer imamo takve te frendove tj. kumove. oni su odlučili vikend prije no što je ona počinjala raditi na kraju porodiljnog ostaviti dijete baki i provest vikend njih dvoje sami. kamo su otišli? s nekom ekipom dva dana na velebit!
meni to nikad ne bi palo na pamet kao idealan vikend udvoje.

ipak, moram primijetiti - to što mene ne veseli pentrat se po sljemenu i što ne maštam o tome kako ću vozit 5 krugova oko jaruna na rolama s dorom, uopće ne znači da će moje dijete živjet sjedilačkim načinom života, popodneva provodit ispred televizora s crtićima ili kompa. po meni, bitno je da se dijete kreće...i ajd, da je u nekim normalnim uvjetima za to kretanje (šetnja po šoping centru se ne računa u kretanje )

a jel šetucka do parka pa se sat-dva igra u parku, jel nabija loptu s klincima iz ulice, jel vozika bicikl po gradu ili piči neznamkoliko kilometara po jarunu, jel se šetucka s noge na nogu po maksimiru, jel pleše balet ili skače sa stijena i roni - nebitno je. bitno je da se ne potencira sjedilački način života i provođenja vremena.

da se ne ide jedna il dvije stanice tramvajem, nego hoda. nije bitno da se pretrči

[eli]

u kojoj mjeri roditelji mogu utjecati na kretanje djeteta, koliko nam je to bitno/nebitno

meni je bitno, njoj je tlaka i dosada.
sjećam se starih postova tanjebb. gotovo sve što je u prvih godinu i po pisala o lukasovom motoričkom razvoju poklapalo se u 0,5 mj sa razvojem moje ljeniguze u toj dobi, a sad je on, preko godinu dana mlađi, šiša za par godina. a trudila sam se svoju curu pokrenuti, no ipak sam je 2,5g po gradu stalno nosila. kad neće, neće. mogu je natjerati i imati dijete koje je prvo tužno, kasnije ljuto. motivirati nikako. sad sam se sjetila kad sam plakala, ali baš plakala, prošle jeseni sestri na mob jer je moja jedina cijeli trening pooolaaakooo hodala i puhala nadureno. kad neće, neće. i trebalo je vremena da prihvati da i ona sudjeluje kao druga djeca, a tu mogu zahvaliti trenerici koja je nije moljakala. koji put bi je pozvala, koji ignorirala, koji joj naredila. nadam se da ove jeseni nećemo imati isti otpor, da nam nakon dva mjeseca opet neće trebati period prilagodbe.

[zeezee]

ja sam ove godine preko mjesec dana bila na moru i, moram priznat, nisam vidjela te neke neaktivne i lijene roditelje koji djecu na plaži samo čuvaju. dapače, od onih najmanjih klinaca do već predpubertetlija, svi su bili poticani, bilo im je pokazano primjerom i vidjela sam masu male djece koja osdlično plivaju, rone...družila sam se s mamama koje si, kao niti ja, nisu mogle priuštiti ležanje na plaži i sunčanje,jer su, kao i ja, bile same s djetetom ili su im djeca bila tog tipa da treba vojska ljudi da ih obuzda. stalno smo bile u pokretu, moj je najradije pičio po cesti iznad plaže, bos i gol, uz ciku i veselje što hoda bezglavo naokolo
moj M je premali da bi se, ne znam,penjao na Sljeme i sl; za njega mi je šetnja do parka, igra u parku, na igralištu, makar to bilo samo trčkaranje po livadi za loptom, leptirom, nečim što samo on vidi...dakle, za njega mi je to od kretanja dovoljno. kako će biti kasnije, vidjet ćemo. imamo volje pomoći mu da ne bude bik koji sjedi, ali koliko je toga u njegovom karakteru, to još ne mogu znati.
naravno da se na djecu može utjecati, ali ja npr ne skijam. prema tome, morat ću ga dati u školu skijanja, jer mu svojim primjerom mogu jedino pokazati kako se pošteno polomiti.

u našoj zgradi na moru u susjedovom apartamnu ove su godine ljetovali njegov sin i dva kompića. kaže mm, vidi im se na kilometar da su klinci iz mioc-a (da se netko ne uvrijedi, i on je miočanin) -govori on malome da si posude njegovu košarkašku loptui ako žele koji put, a mali će na to'mi? čisto sumnjam. ali hvala.' proveli su deset dana u laganini plivuckanju, ispijanju pive i komentiranju najnovijih računalnih čudesa kojima se uspješno bave. ne interesira ih neko pretjerano kretanje, ali su vunderkindi koji svake godine idu u SAD na natjecanja i sl.a susjed, dakle otac jednog od njih, čovjek u zrelim godinama - planinari, roni na boce, jedri, skija i još koješta kao i supruga mu

[tanjabb]

offt.
zeezee - MM je isto zavrsio MIOC ali je svejedno oduvijek vrlo aktivan . Ne bih to dvoje povezivala.

[zeezee]

ma, nisam ni ja to povezala, to je mm-ova i moja interna zahebancija na miočane i eteefovce, tj na sliku i stereotip koji o njima prevladava. on je oboje, dakle, nisam ništa loše mislila. isto tako kad vidi ekipu s dredovima, malo ofucane i sl, kaže 'eno ih, filozofski'. a ja sam s filozofskog.
iako je mm malo zabrazdio s kilama i neaktivnošću zbog prirode posla na kojem je, njemu je na moru ipak draže otić u ribičiju ili haklat nego sjedit pred tv-om. bez obzira na mioc. samo kažem da je nešto i u prirodi samog djeteta, a ne kompletno u nastojanjima roditelja da stvore od njega sportaša, aktivca a ne kauč potejtou. ako M ne bude htio verat se na Sljeme, a bude htio napucavat loptu po dvorištu, bit ću zadovoljna. poticat ću ga na više, ali ga tjerati neću

[mama i ema]

Krumpi sto se tice obiteljskih aktivnosti, jeste biciklirali mozda po Zumberku? Mi smo se odvezli autom do Divljih voda, tamo smo ostavili auto i vozili bike do Eko sela i natrag (10-15 km ukupno), malo Ema jahala, uzivala u zivotinjama.. No ja jos vozim Emu u sjedalici jer tamo nema staze za bicikliste, ne bih ju pustila samu na bicikl, iako ona ne bi ni mogla jos odvoziti takvu rutu...
Takodjer ako te zanima bicikliranje po Korculi i Lastovu, samo pitaj
Zimi smo gotovo svaki vikend na Sljemenu. I Ema i ja smo tek prosle godine naucile skijati i totalno se zaljubile u skijanje...
Ako nam se neda potegnuti do Sljemena, sanjkamo na Cmroku ili gdje stignemo..

ali ja npr ne skijam

to mozes promijeniti

[zeezee]

ali, ja to ne želim mijenjati, jer me skijanje ni najmanje ne zanima.što ne znači da neću pružiti malome priliku da njega zainteresira. i sigurno ćemo i mm i ja pokrenuti stražnjice malo više, i nadam se da hoćemo jer je to svakako dobro i za nas, kad M dođe u fazu da se može baviti nečim drugim osim trčkaranjem po parku. ali, to opet ne znači da imam namjeru skakat bungee sa šibenskog mosta da mu pokažem da je to super. karikiram, naravno, ali to je point - ja ne skijam, mali će proskijat u školi skijanja.i skijati ako mu to bude fora i zanimljivo. jesam li ja zbog toga neaktivan, lijeni roditelj, koji ne daje dovoljno od sebe da načini od djeteta dobrog rekreativca ili možda profi sportaša?

[mama i ema]

Stvar je u tome da se cijela obitelj bavi sportom, da im je to stil zivota, a drugo je razvozenje djece po aktivnostima..
Mene su starci slali na sve i svasta, ali mi je nedostajalo da radimo neke stvari zajedno.

[tanjabb]

Mama i Ema, sad sam skuzila, tvoja je curica sad nedavno navrsila 4 godine, jel tako?
Prosle je godine jedna tako mlada curica prosla taj test od 25 metara na Utrinama medjutim nije izdrzala ni mjesec dana, jer je isto tek to ljeto prije proplivala. Skola plivanja dakle otpada. Ali nisu ti bebe vidre lose. Ja sam s Lukasom isla na Mladost, on se i zabavljao, i izmorio i nesto naucio, a jos smo zajedno provodili vrijeme.

[Imge]

razumijem sto mahima hoce reci
i ful sam na tragu njezinih razmisljanja.

osobno nikad ne bih mijenjala odnos prema kretanju koji imaju moji klinci.
da se razumijemo, izuzetno su aktivni, nekad i preaktivni , no, oni ne idu ni na kakve ciljane sportske aktivnosti (osim sto je manji isao 2x tjedno u vrticu na gimnastiku i stariji 2x tjedno na sportsku grupu u skolu - ali to je sve - nasa je ideja da se ide samo na aktivnost koja se organizira u odgojno-obrazovnom objektu uokviru boravka u vrticu ili skoli), ne razvazamo ih po gradu jer sve sto nam nije u krugu par metara i mm-u i meni cini se strahovito gubljenje vremena . i ovako nam je dnevni i tjedni raspored prenapregnut (uvijek se sjetim svoje frendice koja je malog upisala na nogomet s 5 godina, pa je to s 8 izgledalo tako da je maleni imao svaki dan trening, a subotom utakmice. a one se potpuno podredila tome i sluzila kao taxist. na kraju ga je ispisala jer je to svima postalo prenaporno).

nama je samo bitno da djeca vole ici u park, da svaki tjedan - subotom odu u maksimir/jarun/sljeme, da par puta tjedno bicikliraju ili rolaju, da vole setati i trcati, da im nije mrsko trcati vanka ili ganjati loptu, da nikad nece izabrati kompjuter i tv ako postoji mogucnost da idu na zrak

a za prave treninge ima vremena. na njih ce ici kad ce stasati i kad ce tamo moci sami otici i vratiti se.

mm i ja zelimo da nasa djeca sami odaberu sportsku aktivnost i da sami na nju idu (da se razumijemo - mm je sportas, cijeli je zivot posvecen sportu i svojim je zanimanjem usko uz njega vezan - a sportom, konkretno kosarkom - nije se poceo baviti od 3. godine, nego, tamo negdje u osnovnoj skoli i nis nije izgubio zato kaj je na sport poceo ici u toj dobi. sve dotad bila je igra s vrsnjacima, bicikli, nogomet na igralistu, etc, etc.. lagani uvod u svijet sporta i redovne fizicke aktvnosti koja mu je kasnije postala zivotni poziv...

a ja nekako imam osjecaj da se u zelji da djecu naucimo na to da je kretanje zdravo i korisno - po putu pogubilo to da su oni prvenstveno djeca. mala bica kojima je imanentna - igra.

[Krumpirić]

niste uopće rekle isto , a cure su objasnile čemu ovakva tema...mama i ema je pogodila ono što sam pitala

naravno da je nama svima ovo - zabavno, nisam luda da dijete tjeram da npr-pliva

zeezee, zašto bi se mučila i išla na skijanje ako ne voliš skijat, to se meni već čini ko jako velika žrtva, puno veća od svega što je itko nabrojio ovde (ja skijam jadno-mrzim hladnoću, mm nikad nije skijao-samo što on ŽELI-pa će ić prvom prilikom)