Genetika/karakter VS odgoj

[moj(a) djeca(k)]

radne navike se sticu (iako imam jedna fantastican primjer gdje je genetika definitvno "pobijedila" uvijete u kojima je rasla ta osoba, meni jakoooooooo bliska)

imas genetsku sklonost ka boljoj realizaciji istih (navika), i genetsku predispoziciju koja sve to otezava.
razlicito usmjeravanje daje razlicite rezultate.
pravilno usmjeravanje, posebno ono u kojem su oni sto usmjeravaju dosljedni, daje rezultat.

[eli]

i u trenu kada nestane bič koji usmjerava od sve nizbrdo... to je samo asocijacija na jedan dio mojeg života i karaktera.

[thinkPINK]

E, baš ovo me zanimalo.
Opet, u tom istraživanju se radi o sasvim različitim sredinama i
uvjetima života. To mi sad izgleda kao neki novi faktor, jer nije
u stvari vezano uz odgoj.
To još dodatno komplicira cijelu sliku.

To je faktor djeljiva/nedjeljiva okolina. I naravno da osim odgoja utjecaja imaju i soc uvjeti zivota i sl...

[moj(a) djeca(k)]

izuzetak ne znaci pravilo, zar ne???

tako je i moja mama identicna po radnima navikama svojoj nani, zeni koju je srela jednom (ili dva puta) u zivotu, a ne svojoj majci koja je totalni opozit bivsoj svekrvi.
nana (mamina mama) se zaista trudila, jako dosljedno...ali
e sadaaaaaaaa moja mama je jedinica koja je rasla sa 5. odraslih ljudi koji su od nje napravili princezu.
a njena nana (s oceve strane) bogata nasljednica koja se bogato i udala, i koja nikada nista nije radila, jer nije morala.

da li zato njih dvije imaju iste sklonosti zbog genetike (moja mama je fizicki klon svoje nane) ili zato sto su odrasle (zivjele) u slicnim uvjetima??, pitanje je sada.

i koliko god studija procitale, koliko god misljenja cule, uvijek cete otkriti nove dokaze koji ce pobiti jedno ili drugo misljenje.

[Kris2]

Ja na primjeru svog para blizanaca (koji nisu jednojajčani) isto jako naginjem genetskom faktoru jer su njih dvoje potpuno različiti bez obzira na to što mi s njima istovremeno radili (naravno da se trudimo prilagoditi njihovim posebnostima). Jako zanimljivo gledari takvo odrastanje dva različita genetska materijala , točno se vidi što je naučeno, a što urođeno (isto tako se vidi i to tko se s njiam bavi i kako).
Moje mišljenje - genetika je tu i ne mijenja se - može se naučiti upakirati, ali u principu izbija u stresnim situacijama

[mirbi]

Ovo postao stručni topic.

70:30 je moja oklada. Vidim iz primjera svojeg starijeg djeteta. 70:30 + nada.

[LiKmama]

70:30 je moja oklada. Vidim iz primjera svojeg starijeg djeteta. 70:30 + nada.

jok. 68:30. 2% luck of the draw.

[mirbi]

Može i to.

[piko]

Stručnjaci vele da je gentika od 90 do 95 %. Ostalo je vrijeme u kojem živimo, mjesto rođenja, okolina u kojoj rastemo sa svojim običajima i navikama.

[ZacKa]

Baš lijep topić, u jednom dahu ga pročitah.

Uvijek se mislilo ja sam na svojeg tatu a brat na mamu. Ja tvrdoglava, svojeglava, pričljiva, stalno u sukobu s ocem jer smo kao slični, a braco izgled onako blijed na majku svoju, šutljiv, trpljiv, uvijek negdje sa strane, i takvi smo bili kao djeca, pljunuti oni...........

A sada sa tri banke ja sve više pljunuta moja mama, ulijenila se, vidim da puno stvari radim kao ona, i sličnija joj jaaako izgledom, ali ipak osta jezik i upornost i urednost na tatu svoga. A brat ajme što sada liči na starog, ma cijeli on, ali ona tišina osta.

Eto znači i moguće je da se i godinama mjenjamo na koga genetski uopće više sličimo, valjda ovisno u kojoj se životnoj situaciji nalazimo.

[† Volvo]

Imam tatine crte lica (nos ), maminu građu i držanje, kako sazrijevam (da ne velim starim ) sve sam više tatina narav, manje mi znači red i sve sam sklonija raditi benu iz sebe (tipa pjevati na ulazu u vrtić makar to zasmeta mog vrtićanca kao što je i mene smetalo kad bi moj tata radio , dakle, moje dijete je "lijepo na tatu" - srećom, a "pametno na mamu" u toj dobi, pa će nadam se doći i na ovu moju pamet sad ).
I manje se obazirem na pravdu i pravednost (čeg sam se nekad grčevito držala, a i mama mi, pa nas je onda jako boljela nepravda), ne u smislu da činim nepravde, nego u smislu da me manje osobno pogađa, tj. ne dira me toliko.
Odgojno, kao što sam drugdje spomenula: nisam tučena i ne tučem (je li to genetika ili odgoj )

[Stefanova_mama]

Pre pet godina bih rekla 50:50, ali danas verujem da je genetika 90:10.

Moja deca su fizicki udaljena od svojih baka i deka i vidjaju ih jako retko, ali dede, babe, tetke i ostali rodjaci "proviruju" iz mojih malih na zastrasujuce explicitne nacine (ne mozes fulati i ne prepoznati na koga im je to, a cela je plejada likova ukljucena i to im niko nije pokazivao da bi mogli nauciti).

Ne odustajem od odgoja, ali nemam iluzija da ce biti 100% ucinkovit, nego vise moj tvrdoglavi napor da ih usmerim na pravo mesto, pa koliko pomogne, pomogne.

[Krumpirić]

kaako nam djeca rastu, vidim, odustajemo od odgoja

[eli]

dobar dio toga je neizravni odgoj. to je neprimjenjivanje metoda iz knjiga već život sa djetetom prema kojem se roditelji odnose sa poštovanjem i imaju svoje granice. u zdravoj okolini i dijete koje se ne odgaja, kojem se ne popuje, na kraju ispadne pristojan odrasli čovjek. oni upijaju puno više toga kada nije nametnuto, kad nema čitaba i dociranja, objašnjavanja na dugo i široko. samo što se rezultati toga vide tek kasnije, u svakodnevnim situacijama ispad duže traju.

[Krumpirić]

dobar dio toga je neizravni odgoj. to je neprimjenjivanje metoda iz knjiga već život sa djetetom prema kojem se roditelji odnose sa poštovanjem i imaju svoje granice. u zdravoj okolini i dijete koje se ne odgaja, kojem se ne popuje, na kraju ispadne pristojan odrasli čovjek. oni upijaju puno više toga kada nije nametnuto, kad nema čitaba i dociranja, objašnjavanja na dugo i široko. samo što se rezultati toga vide tek kasnije, u svakodnevnim situacijama ispad duže traju.

[Plusic]

dobar dio toga je neizravni odgoj

ovom metodom je moje dijete naucilo izvoli,hvala,..... i jos jako puno toga sto ga nikada nismo ucili

[Krumpirić]

http://www.youtube.com/watch?v=dO-IjmZae2I&feature=fvst

[SonjaV]

kaako nam djeca rastu, vidim, odustajemo od odgoja

Da, da...kako rastu postoci idu na stranu genetike. Bar kod nas.

dobar dio toga je neizravni odgoj. to je neprimjenjivanje metoda iz knjiga već život sa djetetom prema kojem se roditelji odnose sa poštovanjem i imaju svoje granice. u zdravoj okolini i dijete koje se ne odgaja, kojem se ne popuje, na kraju ispadne pristojan odrasli čovjek. oni upijaju puno više toga kada nije nametnuto, kad nema čitaba i dociranja, objašnjavanja na dugo i široko. samo što se rezultati toga vide tek kasnije, u svakodnevnim situacijama ispad duže traju.

i ovo što je napisala Eli me drži kad se pokolebam u našem načinu odgajanja.Priznajem, pitala sam se nekoliko puta dali bi učinkovitije bilo da smo malo stroži, da ih udarimo ponekad, izvičemo se...
Nadam se da će jednog dana kad budu odrasli ljudi isplivati sve ono što im neizravno pokazujemo godinama.

[Krumpirić]

uvjerena sam da već isplivava. Eto, dijete sa mnom "tuče" oko laptopa Ali i oko knjiga, danas je 25min birao u knjižnici jer bi on odjednom pročitao sve

[thinkPINK]

http://www.youtube.com/watch?v=dO-IjmZae2I&feature=fvst

Krumpi to sam stavila na prosloj stranici...

[Krumpirić]

http://www.youtube.com/watch?v=dO-IjmZae2I&feature=fvst

Krumpi to sam stavila na prosloj stranici...

ups, sorry, nisam skužila

[thinkPINK]

He he totalno si Onkraj!

[Potica]

70:30 je moja oklada. Vidim iz primjera svojeg starijeg djeteta. 70:30 + nada.

jok. 68:30. 2% luck of the draw.

Ovom bi se i ja priklonila

Nemam sad primjer ali čitala sam neka istraživanja koja kažu da djeca uglavnom sliče na bake i dede, a ne na roditelje .
U mom slučaju i slučaju moje djece to je potpuno točno, ovdje mislim na fizički izgled ali karakter mi nije tako lako definirati.
Svi su govorili da ja sličim svojoj mami a sestra tati, fizički je to i točno ali po karaterima smo suprotno složene tj. kao naše bake a ne roditelji. Moje cure su fizički dosta slične ali su karakterom totalno različite i danas sam sigurna da je moje starije dijete čista kopija moje mame (na ovo bi obje poludile ), a za mlađu se još dvoumim rekla bi da je fizički slična svekrvi ali po naravi mi vuče na svekra.

E sad o odgoju kako ja imam veći odmak od večine mama tu mislim da mogu tvrditi da je odgoj jako bitan i da kad tad ispliva i istisne one genetske utjecaje koje smo tim odgoje i pokušale eliminirati ili izglancati. Mame čija su djeca ušla u pubertet će shvatiti o čemu prilčam jer u jednom trenu imala sam osjećaj da je kod moje djece ostala čista genetika i da sam sve godine koje sam se trudila usaditi im neke vrijednosti protračila.
Ipak sve dođe na svoje, sa nekim modifikacijama uzrokovanim odrastanjem i raznim utjecajima, no u konačnici zadnjih godina ipak je isplivao taj odgoj i mislim da nisam puno griješila i/ili sam možda samo prihvatila činjenicu da su takve i da tu više ne mogu puno napraviti.

[Krumpirić]

fizički-moje starije dijete je isto stric, mlađe ujac
psikički -starije isto ujac, mlađe stric (zasad)

[corazon]

obitelj je ta koja poučava dijete, svijesno ili nesvjesno
naše ponašanje, životni stil, međuljudski odnosi u obitelji (i izvan nje)... sve to utječe na izgradnju karaktera
ne trebamo mi "odgajati", obitelj je model... hoću reći ako se ti npr. odnosiš s poštovanjem prema starijima, bolesnima ne vjerujem u to da i dijete neće

ja u svojoj djeci vidim nas roditelje (a i širu obitelj)
i da su odrasle u drugoj sredini vjerujem da bi "ispale" drugačije

jako puno djece vidim koja su totalno odraz svojih roditelja

[maslina]

Odlična tema
Osobno mislim da da je omjer odgoja i genetike 70:30.Mnogo toga se može postići odgojem.Dosljednim,kvalitetnim,strpljivim ali i odgojem punim ljubavi i tolerancije(ne mislim samo na "vojničku disciplinu" već na sve aspekte odgoja.
Ovo što je eli rekla o neizravnom odgoju je jedna velika istina;nismo ni svjesni koliko djeca uče od nas i naših postupaka(pa kad mislimo i da ih ne registriraju mislim da se sve reflektira na njihovom ponašanju kroz odrastanje)
Recimo moj sin izrazito nalikuje sestri moga supruga.Fizički je velikim djelom na "suprugovu stranu"(na mene osmijeh,oblik glave i oči )
Ali ja njemu već vidim osobine svoga supruga(koliko god to glupo zvučalo) on je izrazito uklopljiv,voli ljude,voli okupljanja,izvrsno podnosi naša česta putovanja,točno već sada na njemu vidim da zna što hoće(u "bebećem smislu") a takav je i moj suprug.Tako da je prilično,u našem slučaju,genetika determinirala neke stvari u startu.
Trudim se odgajati ga na način kao što je krumpi na drugoj temi napisala-kao da smo mi team,obitelj a ne kao planer njegovog vremena.Nastojim se normalno ponašati i dopustiti da on bude "dio" naše obitelji a ne mi "dio" ugađanja njemu.Hoću reći;trudim se biti prirodna i smirena,otkačiti pomalo od frikovitih stereliziranja svega što on dotakne,biti mama koja ima dobre i loše trenutke ali voli svoje dijete bezuvjetno i želi da ono izraste u stabilnu i izgrađenu ličnost(a mislim da je to malo teže ukoliko je sve podređeno djetetu na način da život staje otkada je tu) ..uff offtopic sam

Jedanput je jedna gospođa psihologinja objašnjavala mojim rođacima koji su usvojili dvije djevojčice koliko je odgoj(izravan i neizravan)ključan,koliko je važan primjer,način,svjest i trud.Jer i sama je rekla zar bih onda ako su roditelji nasilnici,narkomani,osobe u sukobu sa zakonom,bešćutni,sociopati bilo logično da će djeca nasljediti njihov obrazac ponašanja ili poremećaje?Ako uzmemo o obzir teoriju djela stručnjaka da je odgoj ključni moment i da su osobe o kojima sam govorila(dakle skupine društveno neprihvatljivih ponašanja,sociopati itd) izrasli u nestabilne i emocionalno osakaćene osobe zbog manjka ljubavi,topline i sigurnosti;tu teorija o nasljeđivanju pada u vodu upravo činjenicom da su nihovi potomci djeca koja su posvojena i odrastala u "zdravim sredinama" danas sasvim normalni ljudi.
(znam dosta primjera)
Ne govorim o shizofreniji i skupinama nasljednih bolesti;koje se mogu i nemoraju javiti nasljeđem.

[moj(a) djeca(k)]

kod velikog broja djece, posebno u danasnje vrijeme najbolje (i jedino) prolazi ovo o cemu eli, pise "neizravni odgoj" i to je ono sto ja zovem odogojem (iako priznajem i "skolski" primjer)
djeca su danas svjesna sebe, i to prerano postaju tako da nametanje autoriteta i autoritativnih metoda metoda vise nema prolaza kao kod starijih generacija.
uostalom te autorativne metode cesto (ili u vecini slucajeva) prelaze u indoktrinacijske i nametnute, a "od nameta nema selameta" ili u prijevodu, rijeci ove sevdalinke bi znacile "nema rezultata od nametnutih metoda" (kvalitetnih rezultata)
djeca trebaju spontano i prirodno prihvatati ono sto zelimo da nauce od nas.
nas primjer s druge strane je najbolja odgojna lekcija koju mozemo dati nasoj djeci.

[maslina]

kod velikog broja djece, posebno u danasnje vrijeme najbolje (i jedino) prolazi ovo o cemu eli, pise "neizravni odgoj" i to je ono sto ja zovem odogojem (iako priznajem i "skolski" primjer)
djeca su danas svjesna sebe, i to prerano postaju tako da nametanje autoriteta i autoritativnih metoda metoda vise nema prolaza kao kod starijih generacija.
uostalom te autorativne metode cesto (ili u vecini slucajeva) prelaze u indoktrinacijske i nametnute, a "od nameta nema selameta" ili u prijevodu, rijeci ove sevdalinke bi znacile "nema rezultata od nametnutih metoda" (kvalitetnih rezultata)
djeca trebaju spontano i prirodno prihvatati ono sto zelimo da nauce od nas.
nas primjer s druge strane je najbolja odgojna lekcija koju mozemo dati nasoj djeci.

Moj dječak,napisala si da si psiholog,pitala bih nešto
Jel točno ,recimo, to o čemu sam pisala kod usvojene djece i nasljeđivanja?

[eli]

usvojena djeca nose neke druge gene i neće biti kopije svojih roditelja. od roditelja će naučiti kako se ponašati u određenim situacijama u okolini u kojoj žive, ali hoće li i koliko biti introvertni/ekstrovertni, hrabri/bojažljivi, veseli/melankonični, skloni redu/neredu, skloni polemiziranju/popustljivi.... ovisi o genima koje nose i ne moraju imati izražene one osobine bioloških roditelja, već je češće da djeca imaju karakter na nekog drugog pretka.

što se izbjegavanja izravnog odgoja tiče, nije da sam baš za to. postoje situacije kada dijete neće odmah imitirati roditelje, a mi želimo da neka pravila što prije savlada i tu ih moramo učiti. najčešći primjer je ne se gurati na toboganu već pustiti one koji su prije stali u red za se popeti ili kod moje da se na rođendanima ne uzima zdjela smokija i sjedne sa njom među noge i ne dijeli.

[moj(a) djeca(k)]

na zalost znam jako mnogo primjera djece koju su odgajali krasni posvojitelji, sa nevjerovatnim kolicinama ulozene ljubavi, paznje i maximalnim kapacitetom svog znanja o odgoju, koji nije bio zanemrljiv jer radilo se u vecini slucajeva o kojima pisem o roditeljima-usvojitlejima intelektualcima.
usvojena djeca, iako u okruzenju svega sto ih je trebalo usmjeriti u pravom smjeru, isla su onim putem kao i njihovi bioloski roditelji koje nikad nisu ni upoznali.
kod usvajanja se mora jako voditi racuna i o genetici bioloskih roditelja, da bi se znalo kako se postaviti u odgojnim metodama onim izravnim ili neizravnim. u slucajevima "problematicne genetike" sama ljubav, i intovertne odgojen metode ne pomazu mnogo.

psihologiju sam studirala, kao i pedagogiju, a diplmirala zurnalistiku. doduse, postdiplomski studiji su u sferi o kojoj govorimo.