Pitanje za roditelje jedinaca

[jedan mali mis]

evo da i jedna ''friska'' mama nesto napise iz iskustva. Imam 6 godina starijeg brata i nikad nismo bili bliski. Uvijek bi se svadjali, isla sam mu na zivce jer sam bila mamina mala maza, on je uvijek bio kriv za sve. Tako da nema neke velike povezanosti medju nama, cak ni u situaciji kad umre jedan od roditelja pa se obitelj nekak drzi skupa.
A s druge strane imam divnog muza s kojim sam vise od desetljeca, bili smo nerazdvojni dan i noc dok nije stigla mala misica . I sad, s vec puuno godina (40), imam jednu bebu i razmisljam sto dalje. Imati jos jednu? U tim godinama, u ovakvoj ekonomskoj situaciji? Svi kazu - nemoj da ti bude sama, mora imati bracu ili seku, ma vec cete se nekako snaci, uvijek se nadje koja kuna za klince...
Ako se odlucim, ne bih htjela da je velika razlika u godinama, ipak bi mi bilo drago da su povezani i da se vole.
Mislim da cu razmisljati do prvog rodjendana a onda cemo vidjeti

[jedan mali mis]

još jedno pitanjce za roditelje jedinaca,imate li grižnju savjesti kada vičete na dijete?ja mislim da radim grešku jer uopće nisam dosljedna,objasnim,pa viknem,pa kaznim al nikad nemam dovoljno snage provest to što sam rekla i na kraju se uvijek ispričavam i ja

mislim da se na taj nacin zbunjuje dijete. Treba biti dosljedan koliko god bilo tesko, jer ako danas moze npr. razbiti casu i to je ok, a sutra kad razbije casu to vise nije ok onda ne zna kako se ponasati i koja je od tih situacija u redu.

[ivanaibruno]

kako je vrijeme prolazilo, ja nisam ponovo zanijela (u roku 2-3 godine koje su "idealne" za razliku među djecom), počela sam tražiti priimjere oko sebe, iz svoje okoline, kakav je odnos braće i sestara obzirom na razliku u godinama među njima.

dobar odnos nema veze s njihovim godinama. ima sa ovim i sa onim, al ne i s njihovim godinama.