mame koje prezivljavaju bez baka servisa

[moj(a) djeca(k)]

sa drugom bebom imam svu potrebnu logistiku, ali sa njom ne bi moglo bez toga. ona je jednostavno takva. prezahtjevna i trazi puno. kad nesto treba samo energicno uperi kazirpstom i jos energicnije povice 'daj' ili zapljesce rukom kao kakva kraljica.
od prvog dana bila je takva.
dok je gledas u oci i dok si uz nju ona je podnosljiva mala curica (takva je bila i kao novorodjence ), ali cim okrenes lice ili ledja nastaje totalni haos.
oduvijek se ponasala kao mala kraljica. znas ono: 'ako zelis zivjeti moras igrati i ne smijes okretati ledja, inace se potpisao smrtnu presudu.'

uglavnom, nemam pojima kako bih 'prezivjela' bez logistike sa princezom, a da su okolnosti druge, ko me pita.
'ili plivaj ili se udavi' rece mi prijateljica koja je 4. djece rodila u 3. godine, ali koja je nakon sto je provela 5. minuta sa mojoj curom prvo sto je pitala: 'sta je ovo zeno draga???'

vratimo se devet godina prije, ili kada sam prvi put postala mama.
u to vrijeme zivjeli smo na drugom kontinentu, u zemlji gdje sam za flasu vode ili kg soli morala cekati muza da se vrati sa posla pa da idemo u nabavku.
osim toga u toj dalekoj i jako cudnoj zemlji gdje nisam nista mogla uraditi samostalno bez muske pratnje sa (tesko) bolesnim djetetom ostala sam potpuno sama dok je mm bio na sluzbenom putu.
bilo je takvih situacija bezbroj.
nisam imala mamu, ni sestru, nikoga....bila sam potpuno sama.
kao sto vidis, prezivjela sam.
danas se tog perioda dok imam svu logistiku svijeta sjecam sa nostalgijom vise nego ikada.

[mt_marina]

evo i mene iz tuđine sa jednom malom mrgudicom koja stalno cmizdri.ovdje imam samo mm-a, a moja mama je došla evo već skoro je dva mjeseca tu i radi sve od a do ž što se tiče kuće, a ja sam totalno posvećena svojoj mrgudici i što da vam kažem, padam s nogu! da nemam sling, ne znam što bi jer njoj nije dosta samo nosanje non-stop već i skakutanje, a solucija da je ostavim da plače ne dolazi u obzir jer to je nepodnošljivo, mislim da bi susjedi zvali policiju ili bi se ona ugušila bez zraka
baka servis (pod time mislim pomaganje) ide kući za jedno tjedan dana. mogu već otprilike zamisliti kako će to izgledati, pripremam se psihički. mm radi cijeli dan, ovdje nemam nikoga drugog, preostaju mi konzerve i tjestenina na milijun načina. i meso..ja ga samo nabacim na maslinovo i maslac i za prste polizati.
joj..immam filing da ću ovdje još par puta pisati

[pčelica_maja_23]

danas se tog perioda dok imam svu logistiku svijeta sjecam sa nostalgijom vise nego ikada.

zašto? Mislim, znam, al ipak bih volje čuti tvoju stranu.
i još nešto sin ti je rođen na isti datum kao i ja libica mala

[bubica11]

Nama mamama koje zivimo vani najbolje otvoriti jedan zaseban topic da pisemo do mile volje,jer ja bi imala sta pisati da se roman napravi
Sve zemlje koje su spomenute ovdje su tako razlicite od zemlje u kojoj smo rodjeni i odgojeni.
A kako su zemlje razlicite tako su i djeca.
Moja starija kcerka je zaista mirno i ne zahtjevno dijete pa cak i dan danas kao tinejdzerka je super,uzivala sam sanjom kad je bila beba.
Mladja eh mladja ona je zasebna tema,place i vristi od prvo dana rodjenja i tako i dan danas,svi koji smo okruzeni oko nje su pukli i tanki sa zivcima Ona se digne ujutro i odma u plac i dernjavu kad je pitamo zasto place kaze da nezna. Imala sam smrtni slucaj u porodici kad sam bila trudna sanjom,jako puno sam plakala pa si kontam da se to mozda odrazilo i na nju
Ona ce uskoro 7 godina i malkice je lakse sanjom a da nije bilo moje mame koja radi ali se trudila da samo nju uzme na neko vrijeme da uradim sto trebam sigurna sam da bi zavrsila u ludnici,muzu sam prijetila da cu se baciti u jezero
O da i sa takvom bebom sam se vratila na posao kad je imala nepuna 3 mjeseca jer ovdje imas pravo samo 12 sedmica slobodnog,mm koji je na putu vise nego kuci,starijim djetetom,kuca,ducan,rucak,roditeljski,doktor ali kad vidis da je takav sistem za sve i da nemas druge opcije,pomiris se,doduse jest da nisi sav svoj nakon nekog vremena ali who cares

[titirlica]

moram malo u off primjetila sam da jako puno zemalja ne odobrava ženama porodiljni duže od tih 12 tjedana, čak neke zemlje i manje od toga to mi je i više nego strašno . Ispada da smo mi ovdje stvarno sretnice sa svojih 12 mjeseci

[moj(a) djeca(k)]

danas se tog perioda dok imam svu logistiku svijeta sjecam sa nostalgijom vise nego ikada.

zašto? Mislim, znam, al ipak bih volje čuti tvoju stranu.
i još nešto sin ti je rođen na isti datum kao i ja libica mala

bez obzira koliko se cinilo da je tesko bez pomoci, ipak bila sam sretna sa svojim malim djecakom u toj dalekoj zemlji cudnih zakona i pravila.
jednako kao sto sam danas sretna sam malom komplikovanom zafrkanticom.
sa nostalgijom se sjecam tog perioda svog zivota. bilo mi je lijepo u svakom pogledu, a i djecak je bio jednostvniji kao beba (do prve godine) iako se tada nije cinilo tako.
sa djevojcicom se osjecam tako bespomocno i nesposobno u isto vrijeme, iako imam 'svu logistiku svijeta'

[ciklama24]

moram malo u off primjetila sam da jako puno zemalja ne odobrava ženama porodiljni duže od tih 12 tjedana, čak neke zemlje i manje od toga to mi je i više nego strašno . Ispada da smo mi ovdje stvarno sretnice sa svojih 12 mjeseci

I manje, i manje, 6 tjedana plaćeno
A kod nas ljudima nikad dosta...pa mala naknada na komplikacijama, pa ovo pa ono...
Mislim kako god, s te strane trebamo biti sretni s ovim što imamo

[snowwhite]

moram malo u off primjetila sam da jako puno zemalja ne odobrava ženama porodiljni duže od tih 12 tjedana, čak neke zemlje i manje od toga to mi je i više nego strašno . Ispada da smo mi ovdje stvarno sretnice sa svojih 12 mjeseci

I manje, i manje, 6 tjedana plaćeno
A kod nas ljudima nikad dosta...pa mala naknada na komplikacijama, pa ovo pa ono...
Mislim kako god, s te strane trebamo biti sretni s ovim što imamo

istina aloi u tim istim zemljama imaju načine gdje i kako zbrinuti tu malu djecu. kod nas nema dosta ni za ove od godinu dana....

a da i ja napišem svoje iskustvo.
s prvim djetetom nisam imala nikakvu pomoć. moji su oboje radili, sveki živi u drugoj zemlji. mm je dobio nešto godišnjeg. prvih dana čistila nisam, jeli nismo, izlazili nismo. s vremenom sam poludila polako smo se stabilizirali, navikli na novu situaciju i išlo je lakše.
s drugim su se moji oboje u međuvremenu umirovili. ja sam naučila hendlati život s djetetom pa još jedan nije bila velika promjena. moji mi ne spremaju, ne kuhaju ali pričuvaju malenoga a i velikoga kad nam treba. ipak ne iskorištavam to previše tipa da ih odfuram da bi ja išla u grad piti kavu nego kad mi stvarno treba. sve što mogu obavljam s njima.
sad je treće na putu, e to će tek biti veselje

[ciklama24]

[quote="snowwhite"
istina aloi u tim istim zemljama imaju načine gdje i kako zbrinuti tu malu djecu. kod nas nema dosta ni za ove od godinu dana....[/quote]
ne bih se složila, jako malo njih to ima uređeno na način pristupačan većini..nego je to snađi se, uzmi babysittericu i tako to i masno plati jel, ako ne želiš na neplaćeni

[kandy]

Jos jedna se upisuje u klub zena/majka iz inozemstva (i stvarno bismo mogle napraviti svoju grupu da cavrljamo malo ).

Kad sam rodila, jos smo uvijek zivjeli u Hrv i mopj sin je prve dvije godine svoga zivota proveo okruzen ljubavlju roditelja i bake i djeda koje obozava.
Moja mama i sestra su bile stalno prisutne, od prvog dana dok nismo otisli. Ja nisam bila najbolje nakon poroda i ta pomoc mi je bila dobrodosla. Kuhale su, peglale, brinule se o malome. Bez njih sam bila izgubljena. Barem sam tako mislila.
Kad smo prije dvije godine vratili se u rodni grad moga muza, ovdje u Italiju, 650 km od mojih, stvarnost zvana "kako biti roditelj koji nema pomoci" me udarila u glavu. I to je bilo jako bolna stvarnost jer sam shvatila koliko sam zapravo bila komotna. Morala sam na brzinu nauciti kako ici u trgovinu sa malim, rasporediti si vrijeme da imam vremena za malog, ali i da kuham, peglam, cistim. Bilo mi je tesko jer nisam imala nikoga, osim roditelja MM, ali na njih nisam mogla racunati jer su bili stari i jako bolesni. Prva 4 mjeseca su mi bila iz pakla, moram priznati.
Al onda se nekako sve poslozilo. Mozda zato jer sam ja imala ozbiljan razgovor sa samom sobom ( ), uvjerila se da mi stan ne treba blistati, da je najvaznije da provodim kvalitetno vrijeme sa malim, a cistila sam ona dva tri sata kad je mali spavao popodne ili navecer kad je zaspao. I dan danas tako radim.

I jos cu ti nesto reci. Ja sam naucila biti mama tek kad smo se doselili ovdje. Znam, ruzno je to reci, ali to je istina. Tek kad smo ja i mm sami morali hendlati sina, posao i sve ono sta obiteljski zivot donosi, shvatila sam koliko je to tesko i koliko covjek mora biti dobro organiziran. I sada, sa odmakom od dvije godine, mogu ti reci da je odlazak bio najbolja moguca stvar koja mi se desila jer sam jako puno odrasla, postala samopouzdanija sto se tice odgoja moga sina, konacno sam postala mama.

[adry]

I kod nas nema baka servisa. Moji roditelji žive u drugoj državi a mm nema roditelje tako da smo osuđeni jedni na druge.
Mi smo si uhvatili naš ritam i tako guramo. Nije nam bilo lako ali smo se navikli i naučili.
Mada moram priznati da moji dođu otprilike svaka dva mjeseca na par dana i onda si mi malo uživamo. dozvolimo si neke sitnice kao što su da odemo u šoping u veći grad ili samo na kavu, da sjedimo i čitamo novine.
Ja ne znam stvarno kako bi da mi mm ne pomogne pri sređivanju stana. Mi se od kako smo zajedno vodimo logikom da je bolje da zajedno sređujemo stan sat vremena a ostatak da uživamo skupa nego da jedno od nas rinta po 3 sata.

I da kao što reče moja frendica, kad imam prašine a nemam vremena, samo spustim roletne

[Mica]

Tek kad smo ja i mm sami morali hendlati sina, posao i sve ono sta obiteljski zivot donosi, shvatila sam koliko je to tesko i koliko covjek mora biti dobro organiziran. I sada, sa odmakom od dvije godine, mogu ti reci da je odlazak bio najbolja moguca stvar koja mi se desila jer sam jako puno odrasla, postala samopouzdanija sto se tice odgoja moga sina, konacno sam postala mama.

To je tačno,sasvim tačno.


Ja se žalim drugarici kako je teško,mala ne spava-ja ne spavam,ona samo plače-ja nervozna,muž radi-ja po čitav dan sama i usamljena,ručak,kuća,veš -sve je na meni,a ja preumorna i ne stižem sve...
Ona kaže:Tačno znam kako ti je!Jooooooj,moja mala se jutros probudila u 5,i ja je nosila do 6,onda je izvela u šetnju,ali ona nema pojma da hoće spavati.A ja lijepo prošetam do mame,na vratima joj dam malu i odem u sobu,legnem i čim sam legla zaspim.Uf,uf teško je ,znam...
Ja
Ma šta tu ima teško ...
I onda meni moja mama kaže:A šta se ti imaš kome žaliti.Niko to ne razumije,a nikog nije ni briga.Svako misli da je baš njemu teško i najteže.
I u pravu je žena.
Ali kad mi se neko tako počne "žaliti",ne mogu da prećutim .
Kažem samo:E moje budale niste ni svjesne....

[bubica11]

Cure samo pisite uzivam vas citati,nije mi naravno drago kroz neke teske trenutke sto prolazite ali je sve lakse kad je dijeli.
Da nadodam na svoje,mi ovdje imamo pravo 12 sedmica kad se moja starija kcerka rodila nije bilo ni toga nego ili se vrati nakon godisnjeg ako imas ili daj otkaz.
ovih 12 sedmica nije placeno a vrtici i jaslice su sve privatne kao i vecina firmi i ustanova i placanje je kao da si digao ratu za stan vrtic prima bebe od 12 sedmica pa na dalje.Nema djecijeg doplatka,nema bolovanja i cuvanje trudnoce.
ovdje zene/majke nemaju nikakva prava i ovih 12 sedmica nije porodiljno nego zakonsko da imas pravo uzeti u slucaju bolesti ili brige za nekoga,ma duga prica.
Ispocetka je sve bilo tako cudno a sad vise ne,cudna zemlja,cudni ljudi,cudan sistem, kad se bunis kazu da smo mi zene trazila svoja prava tj da budemo u skladu sa muskarcima pa sad trazile ste gledajte
Sva sreca da ovdje djeca jako rano krecu u skolu tako da baka servis i ostali pomagaci nisu dugo potrebni.

[Mak]

Nikky smijem pitati gdje u Svedskoj se nalazis?

Neka ti muz pomogne naci öppna förskolan u bllizini, tu se ne moras upisati niti naruciti, ides kad ti se ide. Za to vrijeme dok niste kuci mozes naruciti RUT da ti pocisti, jednom mjesecno nije tako skupo. Tri zeca jednim metkom: sreces druge, ucis jezik, vratis se u cist stan. Cetiri zeca zapravo: beba se izigra s drugim bebama pa je bar mrvicu umornija kad se vratite kuci.

[fancy]

Hahaha, znaci, nisam jedina koja ima haos u stanu Princeza i ja zivimo kod mojih, ali je jaaako mali stan, a nas puno, pa je urnebes ako samo jedna stvar nije na svom mjestu, a obicno nista nije na svom mjestu
Mada smo se sad nekako uhodali, ja sam stalno druga smjena, mama ujutru, tako da ja ustajem, kuham rucak, malo pocistim ono sto gospodjica razbaca, vodim je teti, mama dolazi s posla, sredi ona nesto, i tako se kombinujemo. Ne volim im previse ostavljati dijete, jer smatram da je sasvim dovoljno sto smo im se uvalile i poremetile ciotav raspored, sad jos samo treba da mrtvi umorni nakon posla cuvaju gospodjicu. Seka uci po cijeli dan, maltene je i ne vidjamo, tako da je privremeno oslobodjena svih obaveza. Vikendom ide kod tate, pa se ja bacim na ciscenje, izribamo sve od poda do plafona, i jos navece izadjem, ili popijem kafu sa prijateljicama.
Sve vise se uspijem uskladiti i naci malo vremena za sebe bar vikendom, mada ima dana kad mislim da sam na rubu zivaca i da vise ne mogu.

[Gloria's Mum]

Iscitacu vas kasnije po redu,za sada samo takodjer iz Svedske!

S prvim djetetom sam bila bas tako sama kao ti sad, s razlikom da je MM radio na terenu i dolazio doma vikendom.S drugim je bio doma i radio u smjenama.
S trecim djetetom tj sada,radi samo prvu smjenu i puno vise mi pomaze nego ikad do sada, sto je i logicno.

Nemam baka servis,nemam rodbinu ovdje.Imam samo sveki koja je bolesna(cesto i u bolnici) pa se njoj nesudim povjerit cuvanje djeteta,bez ako nema jos neko vuxen u blizini.

Ja moju djecu svukud vodim sa sobom. I u solarijum.I u teretanu.U shoping..No ima stvari koje moram obaviti i sama. Kao eto sad u srijedu npr, otic zubaru,najstarija curka ce bit u skoli,srednja u dagisu, a beba bi trebala onda s menom..Iako je extra mirna,mozda se bas uznervozi tih pol sata sto sam ja na stolici ..zato cu pitati frendicu da je pripazi dok ja nezavrsim.

Prve godine u Svedskoj bile su tako kaoticne ko tvoje..i kako nemam rodbine,prijatelji su mi i vise od toga.Trebalo je proci dosta vremena,a mozda sam imala malo i srece steci ovakve prijatelje kakve imam danas.
Uglavnom svi mi doseljinci smo otprilike u istom loncu..ovde se uglavnom druzi unutar familije.A ako nemas familiju,ostajes sam.(zato moram rodit jos koje djete,da nebudu sami )

Kako smo svi socijalna bica,samoca dovodi samo do depresije.Lakse je sve,kad sebi das oduska.Izblebeces se s curama,izadjes van..naladdash baterije

Povezi se s ljudima,al ne pod svaku cijenu!
Investiraj u osobe koje ti "sjedaju".Sacuvaj i njeguj to prijateljstvo.Nemozes i nesmijes biti sama!

Sad ti je extra naporno-dok ti je beba tako intenzivna.(prosla sam sve faze i mogu ti reci, iako ti sad to zvuci nevjerojatno-PROCI CE! )
Javi mi se na pp mozda smo susjede

[dtmb]

ja sam također od prvog dana sama ,muž mi dolazi 2x mjesečno..i kući sam i mama i tata i muško i žensko,sad kad je zapao snijeg ja sa svojih 45 kg imam lopatu u rukama i odmetavam snijeg i suze mi idu od jada,i 100 sličnih situacija..razlika je da je moj T jako dobar i zbilja se ne mogu potužiti..ali ponosna sam na sebe i u jednu ruku se sama sebi divim i svakoj ženi u sličnoj situaciji

[pčelica_maja_23]

baš ste se opet raspisale, suer
nisam uspjela pročitati sve sudbine, al ono što jesam -stvarno ima svega -nikome nije naj.

kod mene je situacija ne baš najteža, dijete moje je odlično, dobro i redovito.
Ali, nemamo baka servis, nemamo sveki, mama moja 300 km (nekima je smiješno jer su vaš dalje - ali to znači ne može doći više nego jednom u par mj.).
No ima još veći problem, ja u ovom gradu nemam prijatelja.
Imam kolege sa posla, ujedno i prijatelje, ljude sa kojima bih mogla puno toga jer su mi odlični, ali isto nisu u blizini ili nemaju auto (ovdje niks javni prijevoz) ili ili.
Tako da i ja svoje dijete vodim sasobom svuda (ma to mi je san oduvijek), al eto onekad treba skočiti na brzinu u dućan, beba bolesna, u servis... ma svašta.
A nemaš frendicu da ju zvrcneš ej jel moze sutra tad i tad.
No i beba će prohodati pa će biti lakše ići s njome svuda. ovako je teško stalno ju nosati, presvlačiti usput itd.

kad sam prije dva tjedna dizala ovu temu bila sam u maloj depri radi svega, ali kako titrlica veli, puno smo privilegirani sa porodiljnim.

[Gloria's Mum]

Pcelice-nemam ti ja ni frendicu sto dolazi na zvrc!Moje frendice u poslovne zene i mame prije svega.Moja najbolja prijateljica,kojoj mirne duse mogu ostaviti sve troje ak treba,ima dijete sa posebnim potrebama(autizam,Down Sy) koje je agresivno i ima neki ubilacki nagon(najblaze receno),te nemoze skocit na svaki moj zvrc,pa ni na kavu.Druzenja nam se i svode u periodima kad je njeno dijete u "skoli".Ona mi je sestra koju nemam i inspiracija za sve na svijetu!Kad vidim nju da pored tog svog djeteta i tinejdzerke stize uciti studije,brinuti se o tom djecaku kojem je potrebna pomoc 24 sata dnevno,koji rusi sve pred sobom(nekad kreci zidove i 3xtjedno,kupuje nove lampe,tv,kuhinjske aparate i sl. svaki mjesec jer ih on razbije od zid),cistiti 130m2 po 20x dnevno(kuca joj je blistava,moderna,uvijek sve mirise i lijepo je slozeno,kupatila i kuhinja sterilna-puno toga i zbog njegovog autizma,ciste,ravne plohe,koje nezbunjuju svojim sadrzajem ...)..Dakle pored toga ona redovno trenira,kuha 2 menya svaki dan i uvijek ali bas uvijek je nasmijana i vesela!I sad pored svega toga,sa tim svojim djecakom ona stize(12god)i vjezbati svakodnevno,(nesmije preskociti dan!)i svoje zadace raditi,i kcerki pomoci...i..i...I onda joj uletim ja s pitanjem da mi pripazi N dok ja odem u zubara.
Hocu ti reci,NEMAM JA NIKOGA.Nisam ja tip koji se navaljuje na kosti,svak ima svoj zivot i svoje obaveze.U ovih 7 god kako imam djecu na prste jedne ruke mogu prebrojat kad sam trazila od nekog takvu uslugu.Uglavnom gledamo da radimo razlicite smjene ja i MM.Ili on izadje s posla i bude s djecom dok se ja nevratim.
Meni frendice sluze kao razbibriga,ispusni ventil,melem na ranu,dusevna hrana,inspiracija..

Babysitterice ovdje nepostoje.

[girl forever]

ovako je i meni bilo kad sam doselila,mlada jadna, daleko od svojih..nemaš nikoga svoga..
zbog baba mi nije žao,ionako najradije sve sama radim i ne trebam pomoć..
ali prijateljice ,društvo,poznata lica i rodbina..nekad se osjećaš tako sam..ali s vremenom bude bolje,,nađeš nove prijatelje,djeca malo odrastu,prilagodiš se i tako krene...
sad mi je super,gotovo da se osjećam ko doma

[Gloria's Mum]

i ja.Fale mi neke stvari..ono malo dushe inace sam ok.Uzivam!Ovo je moj dom

[maryca]

od samog pocetka sama, sad sa dvije cure sve sami, (muz i ja).
nikakvih srevisa nemamo, osim kad nam dodu moji roditelji..ali to je tjedan, dva i samo nam pobrkaju red

jeste bilo tesko, uzasnih perioda, ali prezivjela sam.
toliko sam se navikla, da sada ne znam funkcionirati kada mi neko zeli pomoci

stvoriti prioritete - to je najvaznije, a ostalo sve dode na svoje..

ispocetka, ostala, socijalna druzenja nisu ni postojala, tek sada, kako curice rastu, imam vremena za svasta nesto, a da je vezano za mene..
a kad su mi obje cure pocele spavati po cijelu noc, prije 2g. - to mi je bilo ravno cudu.
tada sam shvatila izvor svih drugih mojih problema

[pčelica_maja_23]

nisam ni ja osoba od traženja usluga -volim sve sama iz poštovanja prema tuđim životima.
ma ne treba frendica na zvrc - nego onako na neki dogovor - ali i to će se moći kad beba poraste.

ova tvoja frendica ulijeva strah u kosti - koja super žena - ajme.


mene sram. ja samo spuštam kriterije odkad sam majka: kritetije čistoće doma, kuhinje, izgleda...
ma ajde nije ni to loše bar se snalazim

a svaki put kad počnem vježbat neki vrak se desi - evo moji sad bolesni i ubijaju me (muž i Li)...urotili se pred rođendan moj

idem radit kolače i kuvat jedan meni i bit sretna kaj je tak kak je

[laya]

Mogu vam se pridružit ja
Mi smo 60-ak km udaljeni od od mojih i mm-ovih ali zbog posla živimo u takvoj zabiti 2 km udaljeni od prvih susjeda, prva trgovina 7 km znači ja ne mogu mrdnut dok mm nedođe s posla a on radi 2 posla nekad ne dođe doma do 23..
Pomaže kad može ali očito rjetko može kad ga nikad nema a ako i dođe ranije onda je strgan, uvjek će mi pomoć oko N rado i to bez obzira na umor okupat presvuć uspavat bar to..
Sama sam prijatelje viđam rjetko često se čujemo kad odemo nekad vikendom do mojih i njegovih onda mi pomognu ali vise manje sam sama..pomogli bi oni nama ali ljudi rade sestre neke rade neke škola ne može neko skoknut do nas samo da ju meni pričuva pol sata a do nas se očito ne može javnim prjevozom..

mene sram. ja samo spuštam kriterije odkad sam majka: kritetije čistoće doma, kuhinje, izgleda...
ma ajde nije ni to loše bar se snalazim

isto ovako je i kod mene
U početku mi je bilo najteže jer sam gledala prije previše serija pa sam mislila da ću biti ona super dotjerana mama sa urednom kućom skuhanim ručkom.. ali sad je tako kako je..
Ubiti ovih zadnjih par dana su osobito teški jer je N dobila virozu po cjele dane je na rukama a sada je ne moguća jer izgleda da idu gornji zubići...
Eto nadam se da me primate u ekipicu da se međusobno podržavamo

[pčelica_maja_23]

podržavamo se ali i trebmo se truditi.
ipak, treba biti svjestan što su "serije" a što stvarnost tj. naša stvarnost.
baš sam gledala intervju sa mirjanom krznarić psihologicom i autoricom knjiga za samopomoć na CRO način.
odlična je. ima ono nešto Zagrebačko, ono nešto od stare dobre familije.
Podsjetila me da se treba smijati i uživati svaki dan iako nismo tip top, ima prašine a celulit raste.
Uz dobru dozu samohumora i dobre volje lakše prebrodimo teške dane.

Idem ja sad malo radit da baš ne bude ovo sve kao isprika za nerad

[laya]

ma naravno ima dana kad smo bolje kad sam si tako super sretna i ispunjena ali sad kad je N bolesna nije bas lagano..
No opet kad spavamo kod mojih pa si skroz poremetimo red jer nas bude puna kuća onda itekako cijenim to što smo tamo sami i imamo svoju privatnost.
mislim da je najbolje biti na sigurnoj udaljenosti od baka neki 1 km da možeš s kolicima a da niste opet prvi susjedi ( mi smo bili prvi susjedi s mojima kad smo se oženili i nije ni to baš super)

a svaki put kad počnem vježbat neki vrak se desi

ovako je isto meni... zadnji put sam dobila mengu pa kao dok mi prođe menga jer me je bolio trbuh pa sutra ću, pa preksutra i na kraju odustala moram opet počet a i izgubila sam 2 kg otkad je N imala virozu bar nešto pozitivni

[pčelica_maja_23]

ja još nemam mengu.
jedan razlog i isprika manje

[bubica11]

Ja uvijek glumim super zenu/mamu koja mora imati sve na svome mjestu i cisto i sve mogu sama. Ne volim traziti pomoc,sve cekam da se neko sam ponudi U zadnje vrijeme sam skontala da sam tako spremna za vrapca pa sam popalila sve lampice.
Ja radim,dvoje djece,zadaca,mm na putu,roditelji koji ne pricaju strani jezik pa svako malo hajde povezi me,prevezi,prevedi a oni sjede po cijeli dan i nemaju nikakvo razumijevanje Moja mama radi i sanjom imam iskren odnos i svjesna je kroz sta prolazim,ona mi zaista pomaze koliko god je u mogucnosti ali i djeca su sada veca pa je puno lakse.
Mi zivimo u velikom gradu i veliki je rizik da pustis dijete 2 metra od sebe ili da nedaj Boze hoda samo u skolu,zemlja je puna bolesnih ljudi Nedavno mi je starija kcerka dosla kuci sva preplasena(ona je ove god krenula u srednju) da je neki ludjak upao u voz sa pistoljem,plackao banku pa uletio u voz koji je stajao na stanici Stalno su prisutne neke brige,svako malo dijete donijelo oruzje u skolu i pucalo
Zaista su nase mame uzivale dok smo mi bili djeca a nisu ni znale.Sami smo isli u skolu,sami se igrali u ulici,nije bilo pistolja i ludih ljudi kao sada.Dodjem na posao i mislim se jel starija dosla iz skole jel mladja jela,sta cu kuhati kad dodjem a da ne cekaju dugo.
Koliko nas tu ima i svaka od nas ima razlicitu situaciju ali budemo mi to izdrzale,moramo

[Mama Mia28]

i ja se pridružujem klubu, osim što nemam nikog ovdje nemam ni muža jer je stalno na terenu pa je sve na meni od prvog dana.
MM je bio s nama tjedan dana po izlasku iz rodilišta i onda je otišao na teren. Bilo je suza, jada, straha, osjećaja "nisam dobra" no preživjela sam.
A. je išao sa mnom svukud,vukla sam kolica, 10 kila praška,i ostale stvari iz dućana i po kiši i po vrućini, išao je s mnom ginekologu, zubaru,frizeru, ma svugdje jer ga nisam imala gdje ostaviti ni na sat-dva.Sve kile sam izgubila u 2 mjeseca.
Stan sam održavala tip-top dok nisam počela raditi, tek tad sam spustila kriterije jer jednostavno više nisam mogla, ni stigla niti sam imala volje ni snage i tek tada sam shvatila koliko sam glupa što sam cijelo vrijeme rintala dok sam bila na porodiljnim umjesto da što više uživam sa sinom.
Sad mi je također naporno, ujutro odvedem malog u vrtić, jurim na posao, vratim se, pokupim ga iz vrtića, obavimo shoping, dođemo doma jedemo, družimo se, pa kuham za drugi dan, tuširanje i spavanac.
Kroz tjedan ne radim ništa osim usisavanja, pranja suđa i pranja veša. Subotom radim malo ozbiljnije čišćenje stana,tu i A. "pomogne" ,a pravu generalku radim kad sam na go.
Nedeljom ja i sinko uživamo,a kad tata dođe na vikend tad zajedno nabrzinu subotom sredimo stan pa imamo cijelo popodne za nas troje

[Gloria's Mum]

i ja se pridružujem klubu, osim što nemam nikog ovdje nemam ni muža jer je stalno na terenu pa je sve na meni od prvog dana.
MM je bio s nama tjedan dana po izlasku iz rodilišta i onda je otišao na teren. Bilo je suza, jada, straha, osjećaja "nisam dobra" no preživjela sam.
A. je išao sa mnom svukud,vukla sam kolica, 10 kila praška,i ostale stvari iz dućana i po kiši i po vrućini, išao je s mnom ginekologu, zubaru,frizeru, ma svugdje jer ga nisam imala gdje ostaviti ni na sat-dva.Sve kile sam izgubila u 2 mjeseca.
Stan sam održavala tip-top dok nisam počela raditi, tek tad sam spustila kriterije jer jednostavno više nisam mogla, ni stigla niti sam imala volje ni snage i tek tada sam shvatila koliko sam glupa što sam cijelo vrijeme rintala dok sam bila na porodiljnim umjesto da što više uživam sa sinom.
Sad mi je također naporno, ujutro odvedem malog u vrtić, jurim na posao, vratim se, pokupim ga iz vrtića, obavimo shoping, dođemo doma jedemo, družimo se, pa kuham za drugi dan, tuširanje i spavanac.
Kroz tjedan ne radim ništa osim usisavanja, pranja suđa i pranja veša. Subotom radim malo ozbiljnije čišćenje stana,tu i A. "pomogne" ,a pravu generalku radim kad sam na go.
Nedeljom ja i sinko uživamo,a kad tata dođe na vikend tad zajedno nabrzinu subotom sredimo stan pa imamo cijelo popodne za nas troje

Ovo kao da sam ja napisala.
Samo sto ja radim pet-sub-ned a ostale dane sam na porodiljskom,te rintam doma Jedno odvezi u skolu,jedno u dagis,a jedno s menom.Pozuri rucak,sudje,krevete,nagrubo poslozi robu,igracke(curice rade,ja samo pripomognem).U 13h idem po njih,opet,jedno iz skole,jedno iz dagisa i ono malo s menom.U ducan,al ne svaki dan.Doma.Jesti.Opet sudje.drrrndrrn..povecerje..tusiraj,mazi,cetkaj,citaj pricu,pusa,laku noc.Jedno,drugo,trece.Pa opet.Jedno ustaje u wc,drugo hoce spavat sa mnom,trece nece spavat nikako.Sve ispocetka.Lijezi.Huh!Tusiranje,pidzama,kuhinja(MM rucak spakirat za posla),poskloni,spremi djeci robu za sutra..drrrdrrrrr po kuci..a prva jutarnja kava?E sad si se sjetila u 11 navecer!Mozda ak se sutra dignem jos ranije puuuno,prije djece,mozda i to stignem..a ako mi se posreci mozda napokon obavim i veliku nuzdu ovaj tjedan.
***