Genetika/karakter VS odgoj

[maslina]

na zalost znam jako mnogo primjera djece koju su odgajali krasni posvojitelji, sa nevjerovatnim kolicinama ulozene ljubavi, paznje i maximalnim kapacitetom svog znanja o odgoju, koji nije bio zanemrljiv jer radilo se u vecini slucajeva o kojima pisem o roditeljima-usvojitlejima intelektualcima.
usvojena djeca, iako u okruzenju svega sto ih je trebalo usmjeriti u pravom smjeru, isla su onim putem kao i njihovi bioloski roditelji koje nikad nisu ni upoznali.
kod usvajanja se mora jako voditi racuna i o genetici bioloskih roditelja, da bi se znalo kako se postaviti u odgojnim metodama onim izravnim ili neizravnim. u slucajevima "problematicne genetike" sama ljubav, i intovertne odgojen metode ne pomazu mnogo.

psihologiju sam studirala, kao i pedagogiju, a diplmirala zurnalistiku. doduse, postdiplomski studiji su u sferi o kojoj govorimo.

moj dječak,hvala na odgovoru

[eli]

što smatraš pod "problematična genetika"?

kod usvajanja se mora jako voditi racuna i o genetici bioloskih roditelja

obično posvajatelji znaju samo osnovne zdravstvene podatke majke i okvirne razloge koji su je doveli do toga da se odrekne djeteta.

[Crazy Daisy]

Ja na primjeru svog para blizanaca (koji nisu jednojajčani) isto jako naginjem genetskom faktoru jer su njih dvoje potpuno različiti bez obzira na to što mi s njima istovremeno radili (naravno da se trudimo prilagoditi njihovim posebnostima). Jako zanimljivo gledari takvo odrastanje dva različita genetska materijala , točno se vidi što je naučeno, a što urođeno (isto tako se vidi i to tko se s njiam bavi i kako).
Moje mišljenje - genetika je tu i ne mijenja se - može se naučiti upakirati, ali u principu izbija u stresnim situacijama

potpis.

uvjeti odrastanja identični, a u svemu su ne različite već dijametralno suprotne

[moj(a) djeca(k)]

eli, jakooooooooooo sirok pojam, ali ovaj slucaj koji spominjem, jednostavno-uprostenim jezikom receno znacilo bi da je jedan od roditelja bio kriminalac, lopov, ubojica...i da je djecak (danas vec starac) krenuo njegovim putem, iako su ga odgajali roditelji (usvojitelji) intelektualci, koji su mu apsolutno bili posveceni, on je krenuo putem bioloskog oca (roditelja).
i da, nije ovo jedini slucaj.
samo jedan u nizu koje sam imala priliku "uciti"

a sto se tice blizanaca, ne znaci ako su bili u istom stomaku (taman da su i jednojajcani, kakve je rodila moja mama) da trebaju biti isti. uostalom, koliko je samo razlika izmedju rodjene brace i sestra. ista genetika, isti roditelji, isti odgoj.....ali totalno razlicito ponasanje, kao i manifestacije dobra i zla.
zato je ovo neiscrpna tema i nikad dovoljno istrazena, jer svi smo mi individue, psoebne i beskrajno jedinstvene u svemu.

[MON]

hmmm, a što s "biološkom" djecom uzornih roditelja, intelektualaca, čija djeca svejedno postaju kriminalci? Ima i takvih slučajeva...

Jednostavno, nema tu prave crte i proporcionalnog odnosa. Čvrstog sam stava da je jako teško predvidjeti što će u određenom trenutku prevagnuti...

i još bi ponovila - zašto je toliko važan omjer? Naime, genetika je tu, ne možemo ju promijeniti. Ali ono što možemo je u svom odnosu prema djeci i svom odgoju dati najbolje od sebe, uvažavajući djetetov karakter i specifičnosti. Ako već postoje "genetska" ograničenja, sklonosti i sl - ajmo onda "maksimalizirati" pozitivan učinak okoline

[moj(a) djeca(k)]

Čvrstog sam stava da je jako teško predvidjeti što će u određenom trenutku prevagnuti...

slazem se, jer nista nije predvidivo kada je u pitanju ljudska dusa.

[thinkPINK]

Jako nezahvalno stvarati generalizacije temeljem pojedinih slucaja...

kod usvajanja se mora jako voditi racuna i o genetici bioloskih roditelja

Sto to znaci da neka djeca ne bi trebala dobiti sansu i mogucnost odrastanja u obitelji jer su im roditelji ovisnici, osuđenici ili sl.

[moj(a) djeca(k)]

bez ljutnje, ali stvarno ne volim kada se recenice izvlace iz konteksta:

kod usvajanja se mora jako voditi racuna i o genetici bioloskih roditelja, da bi se znalo kako se postaviti u odgojnim metodama onim izravnim ili neizravnim. u slucajevima "problematicne genetike" sama ljubav, i intovertne odgojen metode ne pomazu mnogo.

[thinkPINK]

OK, citirala sam citirano (od eli).

No opet sto ti poznavanje genetike djeteta (uopce poznajes li djetetovu genetiku ako znas tko su mu roditelji!?) moze reci vise kako se postaviti od samog djeteta, njegovog ponasanja? Ako dijete gledas kroz njegove roditelje/porijeklo stvaras li vecu vjerovatnost da sam reagiras u skladu s onim sto "znas o djetetu" umjesto u skladu s onim "sto vidis" u trenutku. Meni je to nekakvo odgojno etiketiranje i ne svida mi se ta ideja.

[moj(a) djeca(k)]

da pojasnim, treba se voditi racuna, da bi se znalo kako pristupiti u odgoju (odgoju na najbolji moguci nacin) i samo zbog dobrobiti djeteta.
a nisam rekla da se treba voditi racuna kako se ne bi pruzila sansa nekome.

[podocnjaci forever]

Jest, ovo je vječna tema, zanimljiva, ali često naporna.
Budući da život često piše puno zanimljivije i živopisnije priče nego znanost, ja bih pridodala svoje dvije koje tvrde nešto posve suprotno.

Prva ide u prilog utjecaju odgoja i okoline.
Radi se o mom stricu, jednom od petoro braće mog oca.
Njih petoro su posve isti i izgledom i temperamentom, nešto nevjerojatno - crni, sitne nemirne crnosmeđe oči, orlovski nosevi (svi odreda ih imaju), nižeg rasta, jaki, žilavi, eksplozivni, pucaju od bijesa i energije, povodljivi, apsolutno nelukavi, naivni, lakovjerni i - skroz mekani iznutra.
E sad. Ova četvorica žive relativno blizu, troje u Os, jedan u Nišu, ali odrastaju u više-manje sličnom okružju.

Peti brat žvii od svoje 18. god. u australiji. Oženio se Australkom, skoro pa zaboravio hrvatski itd.
Pretprošle godiine došao nam u posejtu nakon 45 godina.

Mi smo ga svi gledali kao svjetsko čudo.
Posve istoga je izgleda kao što gore opisah, ali opći i detaljni dojam njegovog nastupa, načina ophođenja, mirnoća glasa, takt - to sve je takvo kao da je upravo došao s partije tenisa u Wimbledonu.
Uglađen, staložen, kulturan, uredan (mislim, ne da su ovi ostali neuredni, ali ljeto provode u potkošuljama, što je je )...

A otišao je u Aus kao izrazito temperamentan, odrasla sam uz priče njegovih eksplozija, burnih reakcija, nemira, tuča - ama svega onoga što krasi njegovu braću.

Mi smo si to svi protumačili kao njegovu izrazito jaku motivaciju prilagođavaja novoj okolini, bez impulsa i inputa njegovih krvno najbližih i to sve u jaaaako dugom periodu.
Budući da živi u izrazito sretnom braku, uz krasnu obitelj svoje žene, uz blagostanje i duševno i materijalno, nekakvi temperametniji oblici ponašanja karakteristični za braću mu vjerojatno nisu imali velilke šanse i plodno tlo da se pojave.

Drugi primjer ide u prilog genetici.
To smo moja sestra i ja.
Dvojajčane smo blizanke, ali i bez obzira na to, ja toliku razliku nisam sretala niti običnom braćom i sestrama.

Sestra sva vuče na tatinu stranu - ovu ranije opisanu, ja na maminu. Mamini, pa tako i ja - su totalnsa suprtonost svemu tome - svi odreda plavi, svijetli, mirni, slušaju, promatraju, njeguju, čekaju, usklađuju, odvaguju...

Eto, takve smo nas dvije.
Mislim da bih mogla početi od vrha glave pa otići sve do nožnog prsta i nabrajati razlike u fizičkom izgledu, a onda pisati esej o našim temperametnrima i karakterima.
Ona je ko indijanka, tanka, vižljasta, crna, bez ijedne sijede, sitnih očiju, žute puti, tanjih usana, orlovskog nosa, ajme meni... ljevakinja, uvijek bar 15 kg lakša od mene (sada i 25 ), odrješita, nagla, nema tremu pred javni nastup, čak štaviše, uživa u tome, paradira, priča masne viceve, pokriva društvene konvencije bez problema.... ne voli jesti, točnije, ne mora jesti, jelo joj je zadnja rupa na svirali...

Ja sam roze puti, plava, dešnjakinja, zdepastija, povučenija, stidlijiva čak , samotnjačkija, opreznija na kub, gurman bez premca... ali u biti puno poduzetnija, angažiranija i aktivnija od nje... ma nema kraja razlikama...

[eli]

nisam mislila ništa loše vadeći dio rečenice MD, već sam htjela naglasiti da se o biološkim roditeljima djeteta jako malo toga zna, a najčešće ni ime oca.

[eli]

Eto, takve smo nas dvije.
Mislim da bih mogla početi od vrha glave pa otići sve do nožnog prsta i nabrajati razlike u fizičkom izgledu, a onda pisati esej o našim temperametnrima i karakterima.
Ona je ko indijanka, tanka, vižljasta, crna, bez ijedne sijede, sitnih očiju, žute puti, tanjih usana, orlovskog nosa, ajme meni... ljevakinja, uvijek bar 15 kg lakša od mene (sada i 25 ), odrješita, nagla, nema tremu pred javni nastup, čak štaviše, uživa u tome, paradira, priča masne viceve, pokriva društvene konvencije bez problema.... ne voli jesti, točnije, ne mora jesti, jelo joj je zadnja rupa na svirali...

Ja sam roze puti, plava, dešnjakinja, zdepastija, povučenija, stidlijiva čak , samotnjačkija, opreznija na kub, gurman bez premca... ali u biti puno poduzetnija, angažiranija i aktivnija od nje... ma nema kraja razlikama...

ovaj dio pokazuje kako razlike ne moraju biti negativne. dvije skroz suprotne osobe po karakteru i temperamentu mogu biti jednako kvalitetne i jednako dobro plivati u životu, iako jedna bolje prolazi u nekim, druga u drugim situacijama.

[podocnjaci forever]

Pa da, upravo tako .

[thinkPINK]

"What you see is what you get" odnosno, ako smatras da je bitno tko su djetetovi roditelji za njegov razvoj u smislu da ocekujes javljanje nekih problematicnih ponasanja, onda ces u situaciji koja je neutralna biti vise sklona procjeniti u skladu s vjerovanjem koje imas, odnosno procjeniti, zakljuciti nesto sto ide u prilog tom vjerovanju.
Mislis li da treba biti cvrsci, dosljedniji, manje popustljiv, vise popustljiv... s djecom ciji roditelji imaju kako kazes "problematicnu genetiku"? Ne razumijem na koji nacin mozes odgoj prilagoditi tom saznanju koje imas o djetetovim roditeljima...

I opet, to sto znas kakav je bio zivotni put djetetovih roditelja nije djetetova genetika. Ona je puno sira od toga. Mozda su djetetovi djedovi i bake intelektualci, "uzorni clanovi drustva" a roditelji ovisnici, sto je tu onda bitno...

Previse je faktora koje se ispreplecu... Zato mislim da svakom djetetu, covjeku treba pristupiti sto je moguce otvorenije i ne zamarati se informacijama koje samo mogu dovesti do stvaranja predrasuda i etiketa...

[MALA2006]

Bas sam danas sa MMom raspravljala o ovoj temi.
I zakljucili smo da je neizravan odgoj najvise utjecao na nase dijete. Doduse nismo znali da se to tako zove
D. Upija ko spuzva, povecanjem vokabulara masa stvari dolazi do izrazaja. Nismo bili ni svjesni koliko dijete svjesno registrira nase ponasanje i ponasanje bliskih ljudi.

Kaj se genetike tice, fizicki lici na MMa, ali karakterno je ona kao moj brat.
Mozda je glupo za reci, ali oboje su fizicki izrazito privlacni drugim ljudima i imaju ono nesto cime privlace ljude bez nekog posebnog truda - rekla bi cak karizmu.

D. Sada ima 2.5 g i ta osobina se vidi doslovno od prvog dana iz rodilista.
Cijeli zivot sam gledala takve reakcije ljudi na mog brata i prica se sada ponavlja

Vidjet cemo kako ce se prica razvijati kako bude rasla

[MON]

dosadna sam, ali mi nitko ne odgovara pa pitam ponovo - zašto je bitan taj omjer?

Da vam sad neko kaže točan postotak, npr 80% gentetika, 20% odgoj - što bi to realno promijenilo u vašem odgoju?

I opet, kako bi znali kojih je to 80% u genetici, a u čemu presuđuje odgoj?

da, važno je znati djetetove sklonosti, pa i mogućnosti da se u skladu s time usmjerimo i postavimo svoja očekivanja. I time minimaliziramo izvore djetetovih, a i svojih, frustracija..

dakle, po meni je puno bitnije naučiti razlikovati svoje ambicije i interese od djetetovih. bez obzira čime su oni uvjetovani.

Čak da i postoji krvna pretraga koja bi nam izbacila postotke nasljeđenih osobina i sklonosti, sumnjam da bi na osnovu toga mogli dobiti gotov "recept" za odgoj.

[Beppa Joseph]

na zalost znam jako mnogo primjera djece koju su odgajali krasni posvojitelji, sa nevjerovatnim kolicinama ulozene ljubavi, paznje i maximalnim kapacitetom svog znanja o odgoju, koji nije bio zanemrljiv jer radilo se u vecini slucajeva o kojima pisem o roditeljima-usvojitlejima intelektualcima.
usvojena djeca, iako u okruzenju svega sto ih je trebalo usmjeriti u pravom smjeru, isla su onim putem kao i njihovi bioloski roditelji koje nikad nisu ni upoznali.
kod usvajanja se mora jako voditi racuna i o genetici bioloskih roditelja, da bi se znalo kako se postaviti u odgojnim metodama onim izravnim ili neizravnim. u slucajevima "problematicne genetike" sama ljubav, i intovertne odgojen metode ne pomazu mnogo.

Ja bih jako voljela vidjeti rezultate znanstvenih istraživanja koji podupiru takav stav. Mislim, uistinu ne radi rasprave, već zato što me to jako zanima.
Čini mi se da mnogo elemenata tu nije uključeno kod podupiranja negativnog stava prema genetici posvojenog djeteta, npr. činjenica da promijene i po nekoliko udomiteljskih obitelji, traume u domu itd.

Nesumnjivo je da genetika utječe, ali baš me zanima što znanost doista kaže. Ja ne znam puno primjera posvajanja u okolini, svega nekoliko, ali to su sve obitelji kakvu bih i ja željela imati.

[Imge]

ako zamislim genetski materijal kao grudu gline iz koje se jednog dana nastati odredjeni oblik, rekla bih da ce moja umjesnost baratanja tom glinom uvelike ovisiti o tome je li gruda vec sama po sebi dovoljno podatna za to sto ja svojim rukama hocu s njom napraviti.
jedna je sama po sebi crvsca, mogu ja dodavati vode i gnjeciti koliko hocu, malo cu je uspjeti promijeniti.
druga je savitljiva, lako se oblikuje, ne moram biti ni posebno vjesta ni uporna, ona vec radi pod mojim rukama.
time objasnjavam razlike koje vidim i medju svojom djecom ili osobama koje poznajem.

veliki potpis

nego, citam ja to sve citam... ali nekako mi vec danima ne uspijeva nis pametno napisati na stojbama
imam osjecaj da sam se zasitila od silne nauke koja me samo opterecuje. opterecuje me razmisljanje jel sam u datom trenutku napravila onako kako je trebalo napraviti, jel sam prosla sve faze, jel sve po peesu, jel sam mogla to i bolje, sto kaze ona knjiga, sto kaze ova, jel ovo jel ono...
ajde bizi...

mislim da sam puuuuuuno bolja mama kad ne razmisljam toliko (cesto mi i mm kaze - samo nemoj puno razmisljati, to nikad dobro ne zavrsi ) puno sam bolja mama i puno veselija kad sam prirodna i neopterecena. kad ne razmisljam - recimo vezano za ovu temu - jel bas sve sto radim prilagodjeno karakteru starijeg ili mladjeg sina i jel sam bas uvijek odabrala najbolju odgojnu metodu.
aaaaaaaaaaa
jer moja djeca su takva kakva su. i ja sam takva kakva sam... na dane bolja, na dane boz sacuvaj... ali, mi smo tu - spojeni zajedno, osudjeni (nemam sad bolji izraz od toga) jedni na druge i nemam ja tu kaj puno razmisljati kaj bi bilo kad bi bilo... prepustam se treunutku pa sta bude... sve je to zivot. jednom je jedno dijete na dobitku, drugi put drugo, treci put oba, cetvrti put nitko, ali bas da mislim da su jako zakinuti - ne mislim...
i, ne, ne opterecujem se omjerima. da odgovorim MON na njezino pitanje...
pokusavam djelovati po nekom svom majcinskom instinktu - i to mi nekako najbolje ide

mozda cu za godinu dana razmisljati drugacije... tko zna...

a teza o usvojenoj djeci - kako u bliskoj obitelji imamo posvojeno dijete koje dio ljeta provodi s nama, cesto je kod nas i preko godine (jako smo bliski s njezinim roditeljima, a moji decki sestricnu obozavaju kao i ona njih), mogu samo reci da nemam pojma tko su i kakvi su bili djetetovi bioloski roditelji i ne zamaram se time. svi mi skupa nastojimo biti prema njoj najbolji sto mozemo. i vidim da to kod malene pada na plodno tlo i da nam se to sve skupa visestruko vraca
i jes da nije neki statisticki uzorak taj moj jedini slucaj, no, sretna sam da smo i moji klinci i mi svi skupa obogaceni za to zivotno iskustvo . i bitnije mi je sto ce ona ponijeti iz nasih domova, nego ono sto je ona donijela u nekom svojem genu (ako sam ja dobro shvatila md da je ona tako nekako rekla)

[IINA]

MON, evo, mene zanima okvirni postotak, jer kroz njega
bi mogli pročitati koliko u stvari utječemo na formiranje
osobe. Konkretno to ne bi pomoglo, al je zanimljiva informacija

I sad sam krenula razmišljati o blizancima. Onim identičnim. Ne znam koliko
se njihovi geni podudaraju, nisu 100% isti? ČIni mi se da sam pročitala da se radi
o podudarnosti od nekih 95%, nemojte me držati za riječ.
No, znam ih nekoliko i njihove mame tvrde da su sasvim različiti. Karakterno mislim.
A poznavala sam i nekoliko parova u djetinjstvu. Konkretno dvije cure iz Splita, nevjerojatno
koliko su fizički bile slične, no kao osobe, dijametralne suprotnosti.
Od početka je jasno vidljivo, kažu mi mame blizanaca, da je jedan dominantan, drugi povučen, jedan pričljiv drugi šutljiv, itd, da ne duljim, pitam se onda o čemu pričamo?
Ako je to istina, onda je ono što je Adorabla napisala negdje na početku teme, a
ja potvrdila, da su genetika i karakter ista stvar sasvim netočno.
U tom slučaju geni u stvari imaju jako malo veze sa karakterom

[moj(a) djeca(k)]

svaki slucaj za sebe je posebna studija.
i to je sirina psihologije, one prave. svakom covjeku (i slucaju) poseban pristup.
ne bavim se direktno posvajanjem i genetikom, vec se pripremam za naucno-istrazivacku studiju psihologije zrtve (sto ce svakako ukljucivati i genetiku), tako da konkretne "zakljucke" iz iz sfere posvajanja ili usvajanja ne mogu ponuditi, ali kao sto rekoh psihologija je nesicrpno more razlicitosti, u kojem ce svaki drugi slucaj pobiti "istinu" pretodno usvojenu.
najjdenostavniji primjeri su oni svakodnevni.
po znanstvenom istrazivanju djeca do 8. godine trebaju znati citati, ali sta je ako je dijete disleksicno??, na zalost disleksija je postala nesto o cemu se govori bez negativnih konotacija zadnjih par godina. iz vana gledano i jedni i drugi (djeca) izgledaju isto, zar ne??? naime, nema fizickih razlika po kojima bi mogao odvojiti tu djecu, nema ni nekih vidljivih mentalnih ili razlika u ponasanju, ali....
roditelji koji ne znaju da su im djeca disleksicna, vjerovatno ce vrlo rano poceti da gube zivce, smatraju djecu "nedoraslim" svemu, i sto je najgore imace totalno pogresan pristup, koji bas zbog toga dijete moze da odvede u posve drugom pravcu, ustvari da bude sve ono cega se oni boje i kako ga u svom neznanju vide.

roditelji posvojitelji su definitivno u kategoriji jako plemenitih i humanih ljudi velikog srca (opet, necemo o iznimkama, govorimo opcenito). kod njih je u velikoj vecini, osim ljubavi, prisutno i sazaljenje prema toj djeci, zbog koje cesto prave greske "u koracima". naoruzani su beskrajnom ljubavlju i strpljenjem, a bas zbog tog sazaljenja budu jako popustljivi, a ako jos imaju dijete cija gentska predispozicija nije bas tako idealna, onda nailaze na probleme (slicne greske kao sto ih prave i bioloski roditelji sa svojom djecom, da ne bude zabune kako se to samo desava posvojiteljima)
znaci, kod posvojitelja iz grupe o kojoj pricamo potrebna je ogromna disciplina i dosljednost da bi se odgojnim metodama "preduhitrilo" nesto sto je zapisano u genetici. upravo, kao sto sam vec ranije rekla, ova (ne)dosljednost prisutna je kod vecine roditelja, bioloskih i usvojitelja jednako.

[Mama Mia28]

Ja mislim da genetiku nikakav odgoj ne može promjenit.Može ju samo potisnut.
Krv nije voda

[moj(a) djeca(k)]

i jos nesto dosljednost ne znaci biti storg, ili maltretirati djecu. dosljednost znaci, (posluzicu se banalnim primjerom) da ako dijete ide na spavanje u 20,00 onda tako treba uvijek da radi (sa rijetkim iznimkama). sve dok se ne dogovori drugi termin.

prva sam primjer ili totalni opozit "dosljednim" roditeljima, sto opet najvise meni otezava situaciju sa djecakom.
pa tako moje dijete svaku noc spava u drugom terminu.
znaci ne govorim zato sto tako radim pa se pokazalo kao ok, vec zato sto sam se uvjerila iz iskustva vidjenog, i onog nauceno. nedosljednost po pitanju odgoja vlastitog djeteta nije zbog poznavanja njegove genetike, vec je nastala kao produkt okolnosti kojima smo se prilagodili (totalni off topic, i tema za sebe)
moja teorija odgoja je razvijanje individue, vlastitog ja, fleksibilnost kao preduslov prilagodjavanja svim mogucim i nemogucim situacijama u zivotu, sloboda volje i PRICA.
jako mnogo ili bukvalno stalno razgovaram sa djecakom. ali lako je meni biti posvecen i non stop razgovarati sa njim kad imam samo jedno dijete i osim njega nikakvih drugih obaveza.
no, htjela sam reci da nikakve "dosljedne metode" ne primjenjujem u odgoju vlastitog djeteta, osim sto mu je moj primjer dosljedan. znaci ako kazem "dobar dan" komsiji, tako ce biti svaki put, a ne nekad "dobar dan", a nekad nista (opet, banalan primjer tek toliko da objasnim na sto sam mislila)
zbog vlastite nedosljednosti cesto mi je znalo biti (i jos uvijek zna) jako tesko sa djecakom.
kad vec govorimo o dosljednosti spavanja, mi do danasnjeg dana svaku noc imamo pregovore koji cesto traju satima, dok napokon ne ode u krevet.
iscrpljujuce, ali eto vec sam i navikla.

i ne kaze se tek tako da se sa odgojem djece pocinje 20-30 godina prije njihovog rodjenja. sto vise imam prilike druziti se sa djecom i njihovim odgajateljima, sve vise vidim koliko je istine u tome.

[thinkPINK]

Moj djecak, meni tako ruzno zazvone tvoje rijeci...

i to je sirina psihologije, one prave. svakom covjeku (i slucaju) poseban pristup

To nije psihologija - to je eventualno klinicka psihologija.

roditelji koji ne znaju da su im djeca disleksicna, vjerovatno ce vrlo rano poceti da gube zivce, smatraju djecu "nedoraslim" svemu, i sto je najgore imace totalno pogresan pristup, koji bas zbog toga dijete moze da odvede u posve drugom pravcu, ustvari da bude sve ono cega se oni boje i kako ga u svom neznanju vide.

Ili ce vidjeti da im dijete ima neku teskocu i potraziti strucnu pomoc. Neki ce mozda vec u predskolskim godinama vidjeti teskoce s grafomotorikom...
Ovo je totalno banaliziranje genetike. I sto znamo uopce o etiologiji teskoca? Uvijek je tu splet mogucih uzroka. Da, genetika ali i perinatalni i prenatalni faktori su bitni, a to je samo pocetak mogucih daljnih okolinskih uvjeta (ne mislim samo na disleksiju ovdje).
I ajmo sad za svrhu ove rasprave uzeti jedna izmisljen primjer (koji opet naglasavam nista ne govori o pravilu) kao primjer na tvoj primjer.

Imamo dijete - i bioloski tata mu je imao teskoca s citanjem (nisu to tad recimo dijagnosticirali nego se zna da je bilo teskoca). Roditelji usvoje djecaka s 3 godine. I imaju, (misle!) dosta informacija o roditeljima (naglasavam, ne mozes imati sve bitne informacije, tako da vec tu ova teorija pada u vodu, al ajmo dalje) pa tako i ovo saznanje o disleksiji kod oca... I driblaju jadno dijete grafomotorickim vjezbama, slovkanjem, sintezom recenice i sto ja znam cime sve ne vec od koje, ajde 4. godine. Jel to primjer tvog odgojnog prilagodavanja "problematicnom genetickom" materijalu? I sto bi takvo dijete koje da se razumijemo uopce niti ne mora imati teskoce s citanjem i pisanjem trebalo reci? Super vidis kako mi moji roditelji pomazu s problemom kojega cu imati? Pa imala bi ga i ja da me neko drila! Ne bi li otpor kojega bi mogli stvoriti kod djeteta pa cak i da dijete ima teskoca s citanjem, pisanjem, ma i racunanjem mogao biti i veci problem od same teskoce?

Dakle ponovo napominjem, ne mozes imati sve relevantne genetske informacije (nitko na ovom svijetu ih ne moze imati) koje ti mogu reci sto ce se kod djeteta razviti kao potencijal ili teskoca. Ocekivanjem kojega imas ako ides s pristupom kojega navodis radis veeeeliku, preveeeeliku stetu djetetu.

Vise puta spominjes jedinsko svakog covjeka, djetata a ta ideja je u direktnom sukobu s ovom idejom koja se provlaci kroz tvoje postove o "problematicnoj genetici".

slicne greske kao sto ih prave i bioloski roditelji sa svojom djecom, da ne bude zabune kako se to samo desava posvojiteljima

I gdje te onda vodi ideja o sazaljenju prema djeci i ljubavi roditelja i potrebi da se odgojnim disciplinama preduhitri nesto zapisano u genetici kao sto kazes... Sto bi dakle svi trebali gledati svoje dijete kroz prizmu nasih rodtelja, striceva, djedova baka, clanova obitelji koje poznajemo (jer genetske podatke imati neces i to ne ja i ti nego nitko ih imati nece u takvom odnosu uzrocno-posljedicnom o kakvom pricas). I sto bi trebalo ocekivati da ce mi dijete mozda biti na strica ovisnika, da ce biti tvrdoglav na oca i sto bi trebala "znati" da ce to tako biti i onda preduhitriti strozim odgojem?! Eto ti recenice koja ne mora biti izrecena na glas "Isti si ko tvoj otac, baka..." Time stvaras realizaciju svojega ocekivanja. Tvoje ponasanje vodi do stvarnog ponasanja kakvo ocekujes (slicno kao Rosenthal efekt).

I gdje je tu jedinstvo svakog covjeka i individualni pristup?!

Usvojenom djetetu roditelji trebaju pruziti svu svoju ljubav, njeznost i paznju, pustiti ga da raste u skladu sa svojim mogucnostima, biti mu podrska i potpora te djelovati u skladu sa svojim otvorenim srcem. Kao i svaki roditelj.

[thinkPINK]

moja teorija odgoja je razvijanje individue, vlastitog ja, fleksibilnost kao preduslov prilagodjavanja svim mogucim i nemogucim situacijama u zivotu, sloboda volje i PRICA.

Pa da, i niti jedno poznavanje "problematicne genetike" moze nadmasiti ovakav pristup. Dapace moze te samo ograniciti...

[moj(a) djeca(k)]

ovo gore napisano moze biti protumaceno svakako, za sto ostavljam pravo i tebi i drugima, moze biti i da nije tacno, ali da je ruzno ne bih se slozila.
uostalom sta znaci ruzno??? nekog sam povrijedala?? nisam. stilski lose sastavila?? nisam. ruzne kao razmisljanje nekog xy?? nisu.
pa zasto onda ruzno zvuce???????

mislim da ta recenica "o odjeku mojih rijeci" govori o necemu sasvim drugom, a ne o neslaganju sa stavovima.

[thinkPINK]

Meni je ruzna ideja o tome da nekoga gledas kroz njegov "geneticki problematican" materijal. Mislim da je to jasno iz mojih postova.

[moj(a) djeca(k)]

pa draga, vidis da je stavljen pod navodnike (evo sad cu provjeriti, mislim da nisam nijednom pisala bez navodnika)
izraz je pojednostavljen kako bi nas svi koje ova tema zanima mogli pratiti.

[† Volvo]

I mene su moram priznati nekako pogodile te ideje o "lošem" genetskom materijalu, bez obzira na istraživanja (koja će svakih 15 godina biti opovrgnuta i zamijenjena novim, revolucionarnim )...
Pa mi je povuklo to na onaj Čaćićev nesretni istup u Nedjeljom u 2 kao razloga za neusvajanje (na stranu što je to što netko tko nema djecu i ne odluči se za usvajanje sasvim osobna odluka koju nikome ne treba obrazlagati, nego samo odbiti fino pitanjem tipa "Zašto Vas to zanima") - na neka je pitanja bolje ne odgovoriti nego odgovoriti "krivo".
Jer se time nekako stavlja sumnja i potencijalnim i reliziranim usvojiteljima (kao da nemaju i bez te sumnje dovoljnih briga, roditeljskih), a u stvari nitko od nas nema garanciju kako će naš "genetski materijal" ispasti na kraju (i hoće li ih odgoj, ili genetika, ili nesretni splet okolnosti navesti krivo, što naravno svi izbjagavamo kako znamo) - tko zna je li nešto u savršenom odgoju roditelja intelektualaca bilo baš okidač za loš put usvojenog djeteta (koje je sad starac kako kažeš, MD, pa se nema priliku ni naslutiti je li što bilo problematično u odgoju jer sudionika odgoja nema). Meni je to nekako kao u Jane Eyre, "Every child deserves to be loved" a kako će "ispasti", nadamo se najbolje.

[thinkPINK]

Onda ne mogu niti ja pratiti jer ja nemam pojma sto bi to znacilo bez navodnika . Ili sam te krivo shvatila...

I mislim da i druge cure koje citaju stvarno mogu razumjeti o cemu se tu pise, jer nitko tko se javio na temu nije dovoljno strucno potkovan da bi mogao znanstveno objasniti genetske utjecaje na ljudsko ponasanje, licnost. Ukljucujuci i mene. Vjerujem i tebe.

edit:

bez obzira na istraživanja

Volvo nema takvog istrazivanja.