odgojne mjere

[Adorabla]

nije samo time out mora biti jednak godinama koje dijete ima; godinu dana = 1 minuta, 2 godine = 2 minute
Time out isto treba pazljivo dozirati odnosno nemres bas za sve slati dijete u time out. treba prvo naravno usmjeriti dijete na pravilno ponasanje, onda opomena pa tek onda time out.

vama kojima nije uspjevala time out metoda me zanima zasto? Da li zato sto je dijete bilo premalo?
Koliko sam shvatila oni bi se derali i vristali i lupali? Mislim davno su moje imale godinu i dvije ali koliko se ja sjecam ja sam totalno ignorirala takvo ponasanje dapace ako mi je cupalo zivce onda sam uzela stopericu i mjerila minutu samo da ne mislim na to.
To je recimo meni dizalo najvise zivac i tu sam bila odlucna to iskorijeniti. Mozda sam zato bila toliko odlucna

Ali moram priznati da razmisljam sto sam ja radila u situacijama koje ima Danijela i koliko se sjecam u principu sam popustala njihovoj volji dokle god nije bilo opasno po zivot ili se radilo o sekundama u borbi za zivot
Strogocu sam trenirala za uzasno vazne stvari, ostalo su one trenirale mene.

Uzmite u obzir da ja to pricam 8 godina nakon

[eli]

sa time outom možeš početi onda kada vidiš da dijete prihvaća i razumije metodu.

Koliko sam shvatila oni bi se derali i vristali i lupali? Mislim davno su moje imale godinu i dvije ali koliko se ja sjecam ja sam totalno ignorirala takvo ponasanje dapace ako mi je cupalo zivce onda sam uzela stopericu i mjerila minutu samo da ne mislim na to.

da, ignorirati... pa ti uzme ruku, drži svojim ručicama u nadi da će je uspjeti zadržati da je ne izvučeš dok te grize.
pa mamin time out - izlazak na balkon sa cigarom za živce, a dijete šakama i nogama lupa po vratima i bolno vrišti "maaaamaaa".
i prolaze mjeseci, a scene postaju sve češće i češće...

fala bogu, daleko je to iza nas.

[ronin]

ja time out nikako ne bih prakticirala do treće godine

[veky32]

ja sam malu neki dan odvela u sobu i zatvorila vrata- ona se vec znala sama zatvarati u sobu, igra se
ali taj put sam je ja odvela i ostavila- jer nije reagirala na nista drugo
ona je plakala i zvala mama mama i otvorila vrata a ja se okrenem i kazem zatvori vrata
i ona ih stvarno zatvori a ja
nemogu vjerovati
i onda nakon 20 sek ona opet otvara vrata i vec smirena izlazi i sama ode sjesti na kauc
a ja - nikad je nisam usmjeravala na kauc
pa sad ja neznam jel to bio uspjesan time out ili sta

[lastavica]

meni dok je bila mala time out nije uspijevao jer bi se najprije morao pretvoriti u fizički obračun i naguravanje, a onda kad bi ju i uspjela smjestiti, to je bilo takvo vrištanje i plakanje da bi se nakon toga dugo oporavljala, nije mogal disati, jecala bi.

[Adorabla]

Bas mi tesko se ufurati i vjerovati jer stvarno nikada nisam ni ja se tako postavila niti sam imala takve scene s djecom. Mislim jesu me grizle i cupale i jesu izvodile ali nekako nije doslo do ovoga. No sto kazes, ne ponovilo se

[Hajdi]

Ja nisam išla nikad na timeout. Kod nas se najprije svi dobro izderemo jedni na druge a onda se tješimo - znate ono ko u talijanskim obiteljima u filmovima. Suza i derače ko u priči.

[Krumpirić]

Ja nisam išla nikad na timeout. Kod nas se najprije svi dobro izderemo jedni na druge a onda se tješimo - znate ono ko u talijanskim obiteljima u filmovima. Suza i derače ko u priči.

[Hope77]

Nisam nikad bila niti ću ikad biti za ikakve udarce. To mi je nezamislivo, odmah zamislim što bi bilo kad bi ja nešto napravila što nije po guštu MM i onda me on lipo klepne jer nema vrimena i strpljenja ili što već za nešto drugo pa onda još 10 x gore jer omjer snaga je ipak sličniji između MM i mene nego između male bebe/diteta i roditelja.

Kod nas se pokušava sve srediti sa razgovorom, objašnjavanjem i mislim da je do sad bilo dobro, iako se zadnjih tjedan-dva od kad je stalnom kontaktu sa vršnjacima pobarabio pa to malo teže ide (počeo nas je udarati i vrišti kad nije nešto kako je on zamislio, ali nadam se da je to prolazna faza, a ako nije onda ću ga upilati sa pričanjem, pričanjem i pričanjem pa tko prije popusti ).

[Trini]

Evo i ovdje ima puno primjera kako su djeca razlicita i ono sto pali kod jednog ne pali kod istog iako su su vrsnjaci (da ne velim da se stvar dodatno mijenja kako rastu).

Sve u svemu, nasa curka je lako odgojiva i uglavnom poslusna, netko je spominjao djecu koja mirno sjede na stolcu i masu nogicama, eto ona je stvarno uglavnom takva. No ima svoje trenutke kad na primjer pocne bacati predmete u novi LCD. Nakon sto se svi zaprepastimo i velimo strogo: - Ne ne! a ona i dalje baca i jos gleda kako cemo reagirati, potrebno je samo da je podignemo i krenemo u spavacu sobu, onak normalno, usput objasnjavajuci da se to ne radi itd. itd, u sobi je spustimo i izlazimo iz sobe, i ona vec tako tuli kao da je dobila ne znam kak po guzici, iako nitko nije rekao da mora u toj sobi biti, nitko je nije udario, vikao, ma nista Ali kuzi da je napravila nesto sto nije trebala i da joj je ovo posljedicnakazna. i naravno, vraca se u dnevnu sobu i vise ne baca predmete u TV, i jos govori kak je ona dobra

No kao sto rekoh, kod mojih decki ovo bas i nije palilo i sad bi bilo krivo da ja govorim kako je ovo jedina ispravna metoda.

Ali ono sto svakako treba napraviti je nauciti ih da postoje granice koje ne smiju prijeci. To po meni spada udaranje drugih i dovodjenje sebe u opasne situacije. Djeca su ODGAJAJU, a u odgoju po meni nema puno demokracije.

Zadnja izmjena: Trini; 07 svi 2010, 13:23; ukupno mijenjano 1 put/a.

[Trini]

Pa da se nadovezem sama na sebe, mislim da ni pricanje uvijek nije metoda koja pali. Jer je za pricanje i uvjeravanje osnovni preduvjet da s druge strane imate nekoga tko hoce slusati. Ako roditelj pri tome od tog istog djeteta treba dobiti po glavi, onda mi se metoda cini promasenom.