jasper juul

[malamaja]

flo, <
>krasan intervju i puno toga za razgovarati.... <i></i>

[Jasena]

Super <
> <i></i>

[Dabilly]

Quote:postoji i jedno specifično nasilje koje je jače izraženo, a mogli bismo ga generalno nazvati "kritizerstvo". Kritizerstvo kao oblik nasilja pogađa djecu u ovoj zemlji tek nakon navršenog petnaestog mjeseca starosti, jer su kod vas djeca do te dobi praktički obožavana na svim razinama društva: njih se tretira kraljevski i neprestano ih se komplimentira, fotografira, čak i oslovljava kao prinčeve i princeze. No nakon adoracije, od druge godine nadalje, počinje proces kada se djecu oštro, surovo, nemilice kritizira za stvari koje ne rade "onako kako bi trebala" i ne biraju se sredstava da ih se navede na "ispravno" ponašanje. Kritiziranje nije odgojna strategija jer degradira djecu, a ne nudi im nikakav protumodel ponašanja. <
>evo, ja krenula od početka i ovo me prvo oduševilo (čitam u odlomcima). kako je ovo do
o prepoznao...i ovaj prvi dio o obožavanju (viš vraga, nisam ni znala da se negdje drugdje radi drugačije ) a i ovaj dio o kritiziranju kao odgojnoj metodi.. moja se mama nije tako ponašala prema nama, ali je bilo članova obitelji koji jesu, i to je išlo pod nešto normalno....a prestrašno je. Gregor, 2. 4. 2001.<i></i>

[Hajdi]

Quote:U Hrvatskoj me istinski šokira, smatram to nasilnim, što roditelji traže od svoje djece da poljube potpuno nepoznatu osobu - to se smatra normalnim načinom ponašanja za djecu.<
><
>O NASILJU:<
><
>Quote:Djeca su uvijek kooperativna s onime što im nudimo, ali mi smo ti koji ustanovljujemo modele ponašanja. Ako ih prvo tretiramo kao princeze, a onda se počnemo čuditi kad je dijete kasnije vječito nezadovoljan kućni tiranin, dakle jasno je da to dijete surađuje s modelom ponašanja koji smo oda
ali i koji provodimo, tada nešto nije u redu s nama, a ne s djecom. Najčešći rezultat takva odgoja je slamanje djece fizičkim i psihičkim nasiljem u trenutku kada roditelji zaključe da ih više nisu u stanju "opsluživati", što je najgora moguća varijanta. Za slamanje djeteta potrebno je jako malo vremena, možda svega tri mjeseca, da bi posljedice ostale s tom osobom čitavog njezinog života. No čak i ta metoda slamanja djece funkcionira kratkoročno, kada je riječ o predškolskom ili školskom uzrastu. Čim dijete postane punoljetno, bilo emocionalno, bilo psihičko, bilo fizičko slamanje djeteta roditeljima se osvećuje na način da djeca s njima prekidaju ili bitno zahlađuju odnos. Nasiljem ništa ne postižemo.<
><
><
>O HRANI:<
><
>Quote:napisao sam i jednu malu knjižicu koja se zove Smile, Dinner is Ready. Ona je povezana i s mojim stavom, koji zastupam već trideset godina, da djeca moraju biti odgovorna za svoj apetit. Ne smije ih se tjerati da jedu, kažnjavati uskratom hrane, ni na koji način pokušavati kontrolirati u smislu prehrane. <
><
>Quote:Djeca su savršeno sposobna procijeniti jesu li gladna i što bi jela, što im se gadi i što im je ukusno. Ljudi su mi se zbog tog stava godinama smijali. A stoljećima su izmišljali vrlo manipulativne načine da ih prisile jesti ono što odrasli žele. No nedavno je okončano jedno golemo švicarsko istraživanje pod vodstvom dr. Lagoa, koje je trajalo dvadeset godina i okupilo 500 obitelji, došavši do rezultata da ona djeca koja nisu prisiljavana ni na što u vezi s prehranom, nego su im roditelji vjerovali da mogu sama snositi odgovornost za svoju prehranu, u kasnijoj dobi nisu razvila probleme pretilosti, anoreksije i bulimije, ni ikakve psihosomatske probleme, a samo je jedna osoba imala psihosocijalnih problema.<
><
>O SPAVANJU:<
><
>Quote:Ako se beba noću probudi i plače, onda to ne znači da je histerična ili razmažena, jer bebe to ne mogu biti, nego da bebu nešto boli ili frustrira. Naravno da joj treba pomoći. Djeca su iskrena. I zato im je bitnije da ih čujemo, nego da na njima iskušavamo "novu metodu". <
><
> Nina (7.7.1999)<
>Lucija (21.6.2001)<i></i>

[mamaizsplita]

i ovo:<
><
>Razmislite, recimo, o tome da danas na svijetu postoji golema radna snaga mladih ljudi, koji su mahom pouzdani i radini, ali nisu previše kreativni, jer nisu previše samostalni: to su još djeca poslušnosti, a ne odgovornosti. To su ljudi koji mogu imati i mnogo talenata, ali ne znaju ih ostvariti. Zato je važno boriti se protiv mentaliteta poslušnosti i nesamostalnosti. Čitavo hrvatsko društvo doima mi se potpuno paralizirano forsiranjem poslušnosti. <
> <i></i>

[lare FORZA FIUME]

Quote:u tradicionalnim načinima podizanja djece postoje
ojna roditeljska ponašanja koja ne pokazuju ni ljubav ni poštovanje, premda se navodno čine "iz ljubavi". <
>Istina živa. Većina naših roditelja stasala je uz "rad, red i disciplina" odgojne metode. <
>Ljubav se trebala podrazumijevati.<
>Nisam pročitala ništa od Juula, još gore, od faksa nisam čitala ništa vezano za odgoj (sporadično, Klinika Mayo se ne računa ) a i tada su to bili Makarenko i ostali veseljaci vrlo srodni uvodnoj kvoti.<
>Sviđa mi se što spominje ideologije. Vjerujem da nikakvo nametanje o
azaca, koliko se god nama odraslima činili vrijednima, neće dovesti do željenog rezultata u onoj mjeri u kojoj to čini topla interakcija. Na kraju krajeva, vrijednosti učimo na životnim primjerima iz dana u dan,i oponašajući modele onoga tko nam imponira. Roditelja, bliskih osoba.<
>Neki dan je strina od MM u šali ali onako izjavila da je Raul već razmažen jer je sav ushićen hodao po dnevnom boravku (a hazbnd i ja u smjenama za njim ) koji prvi put vidi i sve htio dotaći.<
>Raul prekosutra puni 15 mjeseci!!! i odoljela sam rekavši samo Tek ga moramo razmazit, zasad je samo turbo- radoznao . <
>Moram priznati da me ipak malo štrecnula. Ne zato što sam se pobojala da u tome ima istine, toliki balvan nisam, već zato što vrlo često preispitujem svoju kompetenciju. Gotovo mazohistički. <
>I zato želim kvotati dio zbog kojeg bih,recimo, mogla sutra malo do Gradske... <
>Quote:Roditeljstvo samo po sebi nije nešto u čemu je potrebno ili moguće postići "savršenstvo". Nemoguće je i nepotrebno imati odgovore na sva pitanja koja donosi podizanje djeteta. Nemoguće je stalno se osjećati kompetentno. Ali potrebno je zapamtiti kako je roditeljstvo, upravo kao i filozofija, stalni proces otvaranja i učenja<
><
>Vrlo lijep intervju.<
> <i></i>

[patkica]

Upravo sam htjela otvoriti topik o njemu.<
>CItam njegovu knjigu "Vase kompetentno dijete" i apsolutno uzivam. Toplo ju preporucam svima.<
> iz vatre i pepela, iz krvi i suza...text <i></i>

[Fidji]

Gdje u ZG ima za kupiti koja njegova knjiga? <
>ema helena 06/10/2002<i></i>

[babalu]

Izdanje Educa, nakladno drustvo Zagreb Kosta mislim 135 kuna. <
><
> <i></i>

[flower power]

Dostojanstvo na ljuljački <
>Poštovan ne znači biti uslužan <
> Zavirimo u uobičajenu scenu iz parkića. <
> Mama ljulja Anu i kaže: "Ajde Ano, dosta si se naljuljala." <
> Ana odvraća: "Nisam, nisam, još bih se ljuljala". <
> Mama na to kaže: "Kako se nisi naljuljala, već se pola sata ljuljaš i još ti nije dosta!" <
> Ana plačljivo: "Nije, nije, molim te, ljuljaj me još." <
> Mama će: "Kako ti nije dosta! Tebi nikad nije dosta! Stvarno pretjeruješ, baš si tvrdoglava!" <
> Ana i dalje cvileći moli za još malo ljuljanja, a mama je ljutito skida s ljuljačke i odvodi govoreći: "Sram te bilo, ti nikad nisi zadovoljna, sad ćeš još i plakati!" <
> Zamislimo istu scenu s ponešto promijenjenim tekstom. <
> Mama ljulja Anu i kaže: "Ajde Ano, dosta si se naljuljala." <
> Ana odvraća: "Nisam, nisam, još bih se ljuljala". <
> Mama na to kaže: "Aha, ti bi se još ljuljala, ali mene boli ruka, ne mogu te više ljuljati, a i moramo kući jer moram skuhati ručak za sutra i nazvati baku". <
> Ana molećivo: "Molim te, još me ljuljaj, ja bih se još ljuljala." <
> Mama odgovara: "Vjerujem da bi i žao mi je što više ne možemo, ali sad stvarno moramo ići jer te ne mogu više ljuljati." <
> Ana i dalje moli, a mama je skida s ljuljačke i odvodi govoreći: "Žao mi je, ali sutra možemo doći malo ranije, pa ćeš se više ljuljati". <
> Bitna je razlika u tome da je u oba slučaja Ana nezadovoljna, jedino je mama malo mirnija. Točno je, međutim, da Ana u drugom slučaju ne samo što nije proglašena tvrdoglavom djevojčicom koja pretjeruje i nikad nije zadovoljna nego je i viđena i prihvaćena, poštovana je njezina želja da se ljulja. Ono što često radimo djeci (i ne samo djeci) jest da ih, kad ne možemo udovoljiti njihovim željama, uvjeravamo ili da ne žele to što žele, da se ne osjećaju tako kako se osjećaju ili da nisu do
a zato što to žele. To su situacije u kojima se osjećaji, želje i potrebe djece razlikuju od naših. Tada možemo napraviti dvije stvari; možemo prihvatiti njihove i pokazati im da ih vidimo i poštujemo, zatim reći svoje i odlučiti da bude po našem jer smo mi odrasli, odgovorni za sebe i njih i imamo cjelovitiji pogled na situaciju. Tada gradimo (kako kaže Jesper Juul u knjizi "Vaše kompetentno dijete" koju toplo preporučujem) odnos ravnopravnog dostojanstva u kome su djeca i to kako se osjećaju i što žele poštovana, što dakako ne znači i uslužena. <
>Jasenka Pregrad, psihoterapeutkinja DORA (13.05.2002.) <i></i>

[ivana7997]

citam ja to sve i studiram.....<
>ajte mi recite sto bi napravila Anina mama koja radi od kuce, u 22.30, Ana ju po stoti put zove iz kreveta i nikak da zaspe... mama se tek primila posla, a Ana ima i mladu sestru koja ce za koji tren zaplakati i poceti s nocnim veseljem.....<
><
>Ana ima blizu 5 godina <
><
><
><
><
>Filip (17.4.1999.)<
><
><
>Jakov (27.4.2003.)<i></i>

[Andrea3]

Ivana, Anina mama će vjerojatno odustati od bilo kakva posla, kasniti s rokovima i lagano šiziti. Ali će joj glava klonut od umora... ...do sljedećeg buđenja. A sve vrijedi i u slučaju da Ana već i u školu ide <
><
>Ovo je iz iskustva i prakse a Flo će teoriju. <i></i>

[flower power]

jasenka je i dalje cool zenska i kako sama kaze - odrasla je i otisla u privatnjake sada se bavi edukacijom ovakivih poput mene <
>inace tekst je mislim iz Vecernjaka - imala je tamo kolumnu DORA (13.05.2002.) <i></i>

[Jasena]

Ja sam tetu Jasenku cesto gledala na TV-u, odlicna je zenska. <i></i>

[patkica]

Ja sam pricu o Ani i ljuljackama citala u novinama... znam da me jako dojmila... i da od tada zaista Miki u parkicu velim nesto tipa: joooooooooj moramo jos u ducan, a mami je malo zima ili je umorna ili.... pa cemo se vratit sutra i slicno... iz vatre i pepela, iz krvi i suza...text <i></i>

[nata003]

Quote:s mojim stavom, koji zastupam već trideset godina, da djeca moraju biti odgovorna za svoj apetit. Ne smije ih se tjerati da jedu<
><
>ja imam 35 godina, i vjerojatno isto nekih tridesetak godina - ranije se ne sjecam - mislim isto <
><
>zato vjerojatno moja djeca (ma koliko razlicita po nekim drugim stvarima) oboje nemaju problema s jelom, a ja sam tek s 15 godina prvi put osjetila sto znaci prava zdrava glad nakon koje jedes. dotad nisam imala vremena ogladniti jer su me stalno nutkali i nikad nisam bila gladna niti znala kakav je to (divan ) osjecaj - najesti se kad ogladnis -----------------------------<
>Hanna 18.09.2001. Dublin<
>Andrej 24.11.1989. Sarajevo<i></i>

[flower power]

najnovije vijesti kazu da ce do jeseni biti objavljene jos tri njegove knjige (izdavac je krenuo u akciju prevodjenja ) DORA (13.05.2002.) <i></i>

[flower power]

vidim da nesto i nema knjiga koje preporucujete , ja vam opet citam JJ i to "Razgovori s obiteljima: Perspektive i procesi (Zagreb: Alinea, 1995.)" <
>naisla sam na jedan njegov intervju - vrlo je zgodan kao osnova za razumjevanje njegove filozofije odgoja :<
>JJ za pocetnike<
><
>navodi na razmisljanje i diskusiju? DORA (13.05.2002.) <i></i>

[Andrea3]

Flo, otkud ti taj tekst? <
>Naime, reagirala sam na ime psihologinje, ona je radila u mojoj srednjoj, u moje vrijeme, i ostala mi je u sjećanju kao skroz kul žemska. Pa me zanima da li je ti znaš i da li je još u školi ili...? <i>Edited by: Andrea3  at: 1/25/04 7:07<
></i>