Teorija i praksa

[sandram]

Neki topici ovdje su me ponukali da malo prevrtim film i shvatila sam da odgoj nije crno bijeli svijet. Ima tu poprilicno nijansi.<
>Dakle, dok jos nisam bila mama imala sam neke stavove o tome kako ce to biti kada dobijem bebu, kako cu se postaviti i sl. Kada je ta ista beba stigla, malo sam promjenila misljenje ali i opet sam imala neka stajalista za koja sam tvrdila da nema sanse da budu drukcija. I opet sam se predomislila Zapravo svakim novim danom pomalo demantiram samu sebe <
>Evo primjera, tj nekih mojih prjasnjih stavova;<
>Moje dijete se nece uspavljivati na rukama. Kako da ne, sa mjesec dana bila je prava iskusna beba sto se nosenja i nunanja tice, cak je znala i koja joj poza na rukama vishe pashe <
>Moje dijete nikada nece spavati s nama, ima svoj krevetic i svoju komociju i tamo mu je najljepse Kako da ne, doduse ne spava s nama nego samnom iz jednostavnog razloga sto nam je u troje tijesno pa je tata dobio nogu na dvosjed. I bas nam je lijepo Bit ce mi vjerojatno zao kada me izbaci iz kreveta <
>Moje dijete ce u setnji biti iskljucivo u kolicima, nema mi gore nego kada vidim kako mama tegli dijete pored kolica Kako sam samo naivna bila. Ne samo da sam ju teglila i istovremeno gurala kolica nego sam joj pri tome morala i pjevati ili pricati <
>Nekada davno, dok sam bila trudna , nadobudno sam tvrdila da necu trpiti ispade, da su oni znak loseg odgoja i da su samo i jedino roditelji krivi kada dijete pozivcani nasred ceste E tu vec slobodno mogu reci da sam po tom pitanju bila prava guska Shizike su nam normalna nuspojava razlicitih faza i priznajem da ih odradjujem bas kulerski <
><
>Ima toga jos puno ali se trenutno ne mogu sjetiti pa prepustam vama rijec. Da cujem, u cemu demantirate same sebe.<
><
>edit tipfeleri.<
><
> <
> 27.07.2003.<i>Edited by: sandram at: 9/3/06 23:08<
></i>

[tanjabb]

A pazi sad Sandra :<
>Znala sam da ce djete spavati sa mnom u krevetu i tako i bi.<
>Znala sam da cu ga uspavljivati na cici, na rukama, nunajuci, noseci po sat vremena, kako god mu pasalo... i tako i bi.<
>Ovo s kolicima sam imala srece jer je Lukas kolica obozavao.<
>U biti za prvu godinu zivota nisam imala a ma bas nikakvih velikih ocekivanja i ideja kako bi nesto moralo biti nego sam bas isla with the flow, nekako stihijski i to mi se pokazalo kao idealno.<
>E sad, znala sam, i jos uvijek znam, da moje djete nece jesti junk food, slatkise, lizalice... i toga se jos uvijek drzim. Doci ce dan kad ce s svojim djeparcem i grupom frendova otici u McDonalds na BigMac, ali i to znam .<
>Znala sam da ce imati shize i da ce mi se baciti na pod usred shopping centra ali nisam znala kako ce to meni tesko pasti. Tako da sam ovdje unatoc znanju teorije u praksi ipak ostala malo zatecena i ucim se svom odgovoru na takvu situaciju. <
><
>Ono gdje bi se ja mogla zeznuti je da mi djete npr. nece htjeti stati na skije jer ja naime ZNAM da ce Lukas biti super skijas (na mamu ), a u praksi bi moglo biti i drugacije, zamisli nacionalne sramote . <
><
><i></i>

[eli]

na sve do drugog rođendana bila sam spremna. čak i na više od toga (buđenja i bolesti kojih nije bilo). no terrible twoes su me bacile dole. i još nam traju iako smo izvan te dobi. <
>nikad nisam mogla zamisliti da će mi se dijete oko kojeg se trudim i s kojom provodim svaki trenutak slobodnog vremena, o
aćati inatom, tvrdoglavo, glasno i agresivno do te mjere da ne mogu biti jača i pametnija od nje. ali desilo se. <
>pokušavam plivati i isplivavam iz dana u dan. tješim se da što je takva samo prema meni. mojima je divna, tete u vrtiću je počela slušati (ne sve, ali ne scenira), u gostima je zlatna, svugdje mogu s njom, ali ne možemo biti same doma. <i></i>

[Hajdi]

imala sam iluzija oko pospremanja i čistoće u kući ... čudila sam se prijateljima s djecom kako im je u stanu blago rečeno neuredno i kako to oni trpe ... hahaha ... ... a sad navečer zaspim na kauču snom pravednika usred bombe .<
><
>što se tiče djece na sreću nisam znala što me čeka pa sam se prilagođavala usput ... Nina je kao beba bila toliko zahtjevna da sam svu drugu do
u i nezahtjevnu djecu promatrala sa sumnjom da li je s njima sve u redu Nina (7.7.1999)<
>Lucija (21.6.2001)<
>Jakob (4.8.2005)<
><i></i>

[Nincka]

ja sam opcenito imala dosta krute stavove dok nisam dobila djecu.<
>a sad stvarima kojima ranije nisam, pripisujem puno vecu vaznost i o
nuto.<
>djelomicno to mozda dolazi i s godinama, samo po sebi, ali definitivno drugacije gledam na mnoge stvari u zivotu otkako imam djecu. drugacije je gledati roditelje s djecom i teoretizirati sto i kako bi trebalo (tu sve izgleda nekako jasno i logicno), a drugacije biti u tim istim situacijama.<
><
>samo znam da se, nakon sto sama imam dvoje djece i zahtjevan posao, jos vise divim svojoj mami (bilo nas je troje) koja je u mojoj dobi vec magistrirala. s druge strane bolje razumijem i njezina losa raspolozenja, ljutnju kad bi dosla s posla a kuhinja bi bila kao da je bomba pala..... itd itd.... <i></i>

[Bubidea]

ono cega se sada na
zinu mogu sjetiti je sljedece:<
>-uvijek sam se zgrazala nad kumino dvoje djece koji su divljali kod mene po stanu, nista je nisu slusali, sto puta im je morala reci jednu te istu stvar...dobila sam slicno dijete-jako, jako zivo , zahtjevno i pomalo gluho ...tako mi i treba<
>-znala sam da ce moje dijete biti najbolji ucenik u razredu pa on je taaako pametan, zlato mamino ...a sad sam vidjela da tome bas i nije tako...je...on je jedan od boljih ucenika, ali morali smo uloziti i malo truda da to postane i ostane <i></i>

[jureiante]

Mene su djeca TOTALNO iznenadila. Prekršila sam do sada sva svoja pravila, pogazila sve svoje ponose, pljunula na sve svoje principe.<
>Ali, isplatilo se J&A 08-06-2001<i></i>

[ratka]

Potpisujem sve gore napisano.<
><
>I nosanje, i spavanje...<
>I problemi s jelom. Mislila sam, ambiciozno, kako će svom klincu usaditi naviku zdrave prehrane. Moš mislit. Klinjo živi od špageta i pomfrija. Sve drugo u vrtiću je bolje... <
>Mislila sam da moje dijete nikad neće biti jedno od onih razmaženih klinaca koji svoje roditelje dočekuje s pitanjem "Što si mi kupila?". I stvarno nije takav. Kad dođem po njega u vrtić, baci mi se oko vrata i šapne "Jel imaš nešto za mene?".... <
><
><
> <
><
> <
><
><i></i>

[Ramona]

Mene je iznenadila navala emocija... <
>Znala sam ja da se dijete voli, ali da pri tome osjecam kao da ce mi srce izletiti kad pogledam onog svog dugonjicu...<
>Pa jos kad se uvuce kod mene u krevet i mazi me po kosi i nasloni se na mene i smijulji se! <
><
>Sto se tice ''realnih'' stvari: nisam ocekivala da ce kao beba dojiti non-stop. Znala sam za takve ''slucajeve'', ali bilo mi cudno da je i mene zapala takva bebica...Nisam ocekivala ni da ce visiti na meni prvih 18 mjeseci... <
><
><
> <i></i>

[TmamaKiN2]

Quote:a sad navečer zaspim na kauču snom pravednika usred bombe <
><
>potpisujem <i></i>

[LiKmama]

Quote:Mislila sam da moje dijete nikad neće biti jedno od onih razmaženih klinaca koji svoje roditelje dočekuje s pitanjem "Što si mi kupila?". I stvarno nije takav. Kad dođem po njega u vrtić, baci mi se oko vrata i šapne "Jel imaš nešto za mene?".... <
> <
>meni je najveca promjena to sto sam prije djeteta
ijala: reda mora biti (po pitanju jela i spavanja): liam nasrecu super jede, ali znam pouzdano da kad slucajno ne bi bilo tako, postavila bih se na trepavice samo da pojede, i to BEZ ikakvog reda. isto i za spavanje, ako nece zaspat u svom krevetu, i muz i ja smo u stanju nanasati ga, ljuljati, pjevati, zabavljati, spavat nasjedecki s njim na ramenu....ma ne znam sta ne samo da zaspi<
>druga promjena mi je to sto sam prije vjerovala da su po nekim osnovnim pitanjima sva djeca ista, a kad sam rodila shvatila sam da mi u nekim stvarima niciji savjeti ne mogu pomoci jer djeca nisu bila ista, i to me sokiralo i zbunilo <
><i></i>

[Manci]

Quote:Zapravo svakim novim danom pomalo demantiram samu sebe <
><
>Mislila sam da ce sve bit puno drukcije, a potpisujem sve od uspavljivanja, pirsinga na sisi (po citav dan i noc), cmoljenja i bacanja po podu u ducanima, dvosatnih pokusaja hranjenja na svim mogucim mjestima (pri tom paleci svjetla, potezuci vodu u wc-u i slicnim), spavanja sa nama u krevetu....etc etc<
><
> <
><
><
><i></i>

[su]

ja sam voljela spavati sa svojom žabicom u
ačnom krevetu tako da sam često poželjela izbaciti mm i staviti ga u kindi a žabicu prebaciti k sebi <
><
><
><i></i>

[wild apple]

pih,kakve ste vi to osobe bile prije nego ste postale mame?! <
>pa zar niste nekome bile tete,ujne,strine ili kaj?<
>ja sam oduvijek obožavala djecu,i onu do
u,tihu,mirnu,samo za poželjeti i onu divlju,koja se bacaju po podu,ruše čaše,urlaju-sva su mi <
>dakl,ništa mi se nije promijenilo<
>netko je već napisao-nisam znala da se toliko i tako može voljeti,ikoga!<
> <i></i>

[Hajdi]

Prije nego što sam postala mama nisam imala nikakvih kontakata s malom djecom, a i kad sam slučajno naletila na neko malo dijete, nisam uopće znala što bih s njim, nisam se znala igrati s djetetom, razgovarati, ama baš ništa. Što se tiče dojenja, skoro pa do
aka sam vidjela valjda dvaput u živo da žena doji, i to jednom na vlaku jedna mama Albanka dojila a meni se to gadilooo . Na sreću MM-ovi prijatelji bili svi oženjeni s malom djecom pa sam vidjela kako to ide. Uz ove predispozicije, super mama sam ispala. Nina (7.7.1999)<
>Lucija (21.6.2001)<
>Jakob (4.8.2005)<
><i></i>

[Ramona]

Hajdi <
><
> <i></i>

[Gilmorica]

Ni ja niasm imala kontakt s djecom. Meni je to bilo jako strano, i tesko sam se mogla vidjeti u ulozi majke. Valjda smo zato tako kasno krenuli .<
>Bilo mi je nepojmljivo vidjeti musavo malo djete. Misila sam si, pa zar te zene nemaju maramice? Ili blatnjavo, izlizanih koljena, zguzvanih, rascupanih... Sad znam bolje <
><i></i>

[Dabilly]

teorija i praksa...samoupravnog socijalizma <
>da, da...svašta sam mislila, do
o pa nisam naglas izgovarala...sad sam sklona vjerovati samo jedno - oni nas odmalena odgajaju kako njima paše. samo ih treba što prije prokužiti, i oj livado... <i></i>

[ketty]

kao i većina, i ja sam imala neka "čvrsta" uvjerenja kakvo će moje dijete biti.<
> haha. very funny. <
>ispalo je potpuno suprotno od toga. <
>i ispalo je super. ja i mia u tandemu - sami protiv svih!!<
><
>a kakva sam bila prije? nikad nisam vidjela ženu kako doji, nikad nisam imala u rukama dijete mlađe od 3 godine..<
><
> <i></i>

[georgij]

Sva mi je teorija u vodu pala, osim onoga da cu mu na sva pitanja odgovarati (usta mi se raspjenila) i da ga necu nikada udariti. Sve ostalo otislo u ....nepovrat <
>Gogo 13. 02. 2001<i></i>

[swenova mama]

prije me djeca apsolutno nisu zanimala. Ali sam, naravno, imala predodzbu o tome kakvo bi moje dijete trebalo biti. Dakle, cisto, uredno, pristojno, bez ikakvih ispada ljutnje, kamoli bacanja po podu, sve igracke itd. trebale bi biti pospremljene prije spavanja, nece me maltretirati da mu nesto kupujem, navecer ce se sam uspavljivati, necu ja valjda trcat za njim da mu dam jest itd.<
>kad mi se prvi put bacio na pod, premrla sam. Pa prihvatila da je takav. Gotovo svakodnevno smo imali scene izmedju njegove druge i trece godine <
>Kad se uvalio u blato, prvo sam dobila zivcani slom, a onda ga pustila da izgleda ko malo svinjce i potom ga okupala kad je zavrsio s igrom. <
>Preko igracaka svakodnevno preskacem, ima uvjet, ne moze graditi drugu prugu ako je jedna izgradjena, ali... <
>ne maltretira me u kupovini, ali to je postignuto dugotrajnim i mukotrpnim bilateralnim pregovaranjima <
>Navecer zna divljati, od pocetka smo muku mucili, nema sto nismo probali, a cesto sam znala zaspati pored njega koji bi i dalje bio budan Ok, sad je to vec jednostavnije- legne, isprica mu se prica, dam mu pusu, skuplja zvjezdice i onda zaspi. ali da smo se namucili i oko toga- jesmo, faza je bilo raznih. <
>sto se jela tice, on, u biti, jede sasvim ok. Ali, se to jelo odvija svakako. Kad vidim da nije gladan bez imalo griznje savjesti pustim crtic ili ga posjednem za komp i guram hranu u usta. Mozda ne bih da nije ovako mrsav, ali izgleda kao iz afrike, pa onda mi zao da mu ne dam jesti. Sukus je da nisam normalan rucak pojela ima pet godina- ispraksirala sam se da jedem lijevom rukom, a njemu u usta trpam desnom <
>E, sad, vjerojatno ima stvari u kojima sam bila u masti u pravu, ali ih se ne mogu sad sjetiti <
><i></i>

[zeljka35]

U mom drustvu svi smo kasno postali roditelji, samo je jedna od nas bila "mlada mama". Nikada nisam imala kontakte s djecom tako da mi je njeno majcinstvo bilo nenadoknadivo iskustvo.<
>Njeni klinci bi nas udarali praznim plasticnim bocama po glavi dok bi ispijale jutanju kavu, uzasavalo me njihovo trganje slikovnica u konfete, spricanje maminog parfema po stanu dok ga ne bi ispraznili, uzasavalo me kuhanje 3-4 rucka dnevno dok ne bi nesto pojeli, ispljuvavanje komadica ljesnjaka po namjestaju jer ne vole cokoladu s ljesnjacima...i mogla bih na
ajati u nedogled.<
>To me toliko uzasavalo da sam sama sebi govorila da moji nikada nece biti takvi, a prijateljica mi je tupila "vidjet cu ja kad budem imala svoju djecu"...<
>I uvijek se toga sjetim i onda ne odstupam od svojih principa. Umrla bih od stida da mi djete pljucka cokoladu i udara goste plasticnom bocom po glavi..<
>Sve u svemu vecinu zacrtanog sam uspjela provesti u djelo i ne mogu reci da sam puno dostupila od prijasnjih principa.<
>Ne uzrujavam se zbog dude i pelena nakon 3. rodjendana i spavanja sa mnom u krevetu, ali kod mnogih drugih stvari, meni vaznijih, ostala sam dosljedna. <
><
> <
><
>slike sa kupanja<
>Adrian videoDarjan,28.07.2000<
><
>Adrian,07.07.2003<
><i></i>

[corazon]

Odlična tema!<
>Kad sam još bila djevojka (znači davno ), moj dragi i ja družili smo se sa prijateljima koji su imali dva mala gerilca...<
>I stalno smo komentirali (moj sadašnji m. i ja) kako su živi (čitaj zločesti), razmaženi , neposlušni...<
>Baš smo nekako često pričali o tuđoj djeci... i kako onaj od 5 godina još spava s mamom i tatom, i kako ga mama još hrani...<
>Ali sad kad imam djecu... više mi to ne pada na pamet.<
>Iako su moje ispale o.k.(pa moram se pohvaliti) bilo je tu svakavih faza... i sve smo prošli i još ćemo.<
>Mene su u praksi posebno stresle bolesti... Da mi je neko govorio da ću plakati jer mi dijete ima upalu uha... nikad.<
> Zato nikad ne reci NIKAD! S.09.2001.<
>R.05.2003.<i></i>

[swenova mama]

zeljka35, pa uvijek postoji granica u tom dopustanju djeci. Ni moj nece pljuckati cokoladu po namjestaju, mlatiti bilo koga itd. Ali sam u mnogocemu ranije bila rigidnija i sklonija razmisljanju o tome kako ce moje dijete biti mali andjeo kojeg cu, maltene, skinut s police kad ocu, a vratit na policu kad ocu. Ono cega sam najmanje bila svjesna jest da je roditeljstvo danonocni posao bez petka, svetka, blagdana, bozica i nedjelje. Da nema odmora. I da cu ja iste sekunde kad prinova dodje pasti u drugi plan. I u tom planu ostati dugo, dugo, mozda zauvijek. <
><i></i>

[eli]

mene je šokiralo kad sam shvatila da sa nekom djecom trebaju godine dosljednosti da bez pogovora rade osnovne stvari (npr. higijena, mi se još sa time borimo, a nikad joj nisam dozvolila da jede sa prljavim rukama) i da mogu biti uporni do iznemoglosti, svoje i majčine te da se na lijepi način ne može uvijek suzbiti agresivnost. <i></i>

[Luantaro]

sjetila sam se ovog topika danas u kinu<
>nismo dobili karte za film u 19 sati pa smo išli na onaj u 20.20 - "Tko je smjestio crvenkapici"<
><
>i ulazimo u dvoranu a neka otprilike dvadesetpetgodišnjakinja na glas komentira: "ja sam se nadala da neće voditi djecu na tak kasne predstave koje nisu sinhronizirane.....užas...valjda im neće još i čitati na glas"<
><
>a ja si mislim " mila moja, zanima me na koje ćeš ti predstave voditi djecu L.97<
>A.00<i></i>

[corazon]

Quote:a ja si mislim " mila moja, zanima me na koje ćeš ti predstave voditi djecu <
>Luantaro ma trebala si joj i odgovoriti a ne samo misliti!<
><
>Diže mi se kosa na glavi od takvih komentara... S.09.2001.<
>R.05.2003.<i></i>

[Krkica]

JOj, ima toga ima toga...<
><
>I kad sam bila klinka, obožavala sam klince. Uvijek u centru događanja, uvijek na njihovoj razini.<
><
>Voljela sam i nered, i
bljavost i glasnoću i maženje sve...<
><
>Kad sam rodila, nisam imala nikakvih želja, osim da mi dijete bude pristojno i da tu i tam posluša.<
>Pa je i bio takav.<
>Onda ga je udarila druga godina.<
>Pa treća.<
>Ima dana za koje
ojim minute da prođu, ali srećom, puno je puno više onih za koje bih najradije da nikad ne prestanu, da traju zauvijek. Jer će mi pre
zo proći i više ih se neću tako detaljno sjećati.<
>Bez njega, više ne mogu zamisliti život. Dosadan, premiran, pretih, jednoličan, ma katastrofa.<
><
>Obožavam ga upravo takvog kakav jest, tu i tamo bih nešto izmijenila, ali ne predrastično. Uglavnom je preslika mene i MM. Kako po do
im tako i po lošim stranama. <i></i>

[Novamama]

i kod mene je bilo slično...<
>mislim kad sam ostala trudna, onda sam već znala da ću dojiti kad treba i da će dijete spavati sa mnom i sl.<
>ali sam i mislila da će jesti fino ono što mu dam, nisam bila spremna na pljuvanje hrane i odbijanje, nisam bila spremna na šize - mislila sam da se to ne događa svakome.<
><
>ali davno dok još nisam ni mislila postati mama, možda bih isto kmentirala u kinu.. <i></i>

[Gilmorica]

Mislila samda NEMA SANSE da moje djete ispadne iz kreveta/kinderbeta. Pa kakve su to nemajke kojima se to dogadja...<
><
>E. je 2 ili 3 puta ispala. N. nije ali jos je mala. <
><i></i>