Postao/la malamaja » 21 ožu 2004, 02:10
scena 1.<
>ujutro, 7:45 izlazimo iz kuće, na parkiralište, sitnozuba treba sjesti u svoju sjedalicu međutim ona na suprotnu stranu auta i ide sjesti do sjedalice. ne može ! ja stojim kod vrata i čekam....ona se zaljepila za vrata i ne miče se (susjed sve promatra i umire od smijeha) ja pregovaram: male bebe se moraju voziti u svojoj sjedalici jer je jako opasno ako nisi vezan i u svojoj sjedalici...možeš pasti na nos i razbiti glavu ako auto/mama jako zakoči i onda beba mora u bolnicu kod doktora...bla,bla,bla Neeeeeeee, ja hoću tu sjesti. <
>Već je skoro osam, mi još kod auta, ona se vuče s noge na nogu do vrata da uđe u sjedalicu...ja ju zadnjim milimetrima žvaca uhvatim za kapuljaču i "pomognem" joj sjesti u sjedalicu. Ne razgovaram do vrtića.<
>Izlazmo iz auta kod vrtića i tražim ju da mi da ruku. Neeeeeee, ja idem sama. Ali idu auti i male bebe ne smiju ići same po ulici jer mogu...bla,bla, bla....Neeeeee, ja sam vejika cuja i idem saaaaamaaaaaa.<
>Scena 2. <
>Identična gornjoj samo u drugom interijeru i eksterijeru. Glavni akteri isti, identičnog ponašanja <i></i>
Give a man a fish and he will eat for a day; teach a man to fish and he will eat for a lifetime; give a man religion and he will die praying for a fish.