velika je razlika između teško odgojivog djeteta s jedne strane i agresivnog i asocijalnog ponašanja sa druge
Tocno. Tesko odgojivo dijete nije sinonim za agresivno i asocijalno. Tesko odgojivo dijete moze u drustvu funkcionirati vrlo dobro, kao sto bi agresivno i asocijalno dijete vjerojatno moglo biti vrlo jednostavno i drustveno kad bi se moglo doci do razloga njegovog ponasanja i krenulo se u saniranje.
Prvi put kad smo dosli u kontakt sa psihologicom koja sad vec neko vrijeme radi sa M, isli smo jer smo bili izludjeni ponasanjem koje smo smatrali agresivnim i u dobroj mjeri asocijalnim. I zena nam je preokrenula cijelu sliku i postavila hrpu stvari na svoje mjesto samo uz drugaciji pogled na ocekivanja, promijenila nam je u mnogim stvarima (velikim i sitnim) STAV prema djetetu (da se vratim malo na pocetak topika di savjetujemo promjenu stava

)
Pa sam na hrpu situacija pocela (ne odjednom, treba vremena za to) gledati drugacije.
Prihvatila sam da emotivno sporije sazrijeva, sto izmedju ostaloga znaci da ce neke stvari sporije i kasnije usvojit, ali usvojit ce ih. A da je OK od mene kao roditelja da pokazem za to strpljenje i prilagodim se tome, puno vise OK nego da zivcanim i pitam se stalno ZASTOOOOO se tako ponasa, i pri tome gubim vrijeme u svadji i vikanju na njega.
Njegove reakcije su i dan danas burne, cesto na razini malog djeteta, neprimjerene sedmogodisnjaku, pa samim time znaju izgledati cudno i neprihvatljivo. Ali su pomaci i napredak jako vidljivi.
Prihvatila sam da je dio njegovog ponasanja rezultat jake socijalne inteligencije (a covjek bi rekao kako je asocijalan) - prejake za njegovu dob, i on to ne zna u sebi savladat i nosit se sa time jer je premali. Pa sam pocela vise obracati paznju na to KAD tj. u kojoj situaciji je on iziritiran i time loseg ponasanja, a ne razbijat glavu zasto je takav. Pa sam (u granicama mogucnosti naravno) pocela izbjegavat takve situacije ili se prilagodjavat tome, jer sam skuzila da ce se to s vremenom smiriti, a da ja u medjuvremenu ne moram njega siliti da bi se priviknuo na nesto nego cekati da se sam privikne i prihvati.
M je tesko odgojivo dijete, ja bih opet se vratila na izraz komplicirano. A dozivljavala sam ga agresivnim i asocijalnim. Sad mogu reci da sigurno nije asocijalan (:smajlickojibriseznojsacela), povremeno ima ispade koji bi se mogli okarakterizirati agresivnim, al ipak ne u nekoj vecoj mjeri od prosjecnog sedmogodisnjeg zaigranog i zivog djecaka.
Prve rijeci nase psihologice nakon "izrade profila" (ili kako se to vec zove) bile su: Uf, imate jako zahtjevno dijete. Sto me se jedne strane mrvu ubediralo (znas ono kad dobijes potvrdu od strucnjaka pa vise ne mozes zmirit pred time

), al mi je s druge strane laknulo jer sam dobila potvrdu da nije stvar u tome da je on LOS ili da sam ja losa majka ili da je sve skupa krivo... jednostavno je drugacije, i treba se tome prilagodit. Sto nije lako, al je bolje nego u neznanju svakoga dana radit sve vise i vise gresaka.
(misljenje nase psihologice je vrlo precizno - da M uopce nije agresivan tip, dapace, vrlo emotivan i empatican itd., samo trazi izrazito puno zivaca i taktike i paznje itd itd da sad ne idem u eseje o tom

)