prilaženje životinjama i postupanje sa životinjama
31 svi 2010, 19:03
ovaj članak me naveo da otvorim temu.
http://www.vecernji.hr/vijesti/komadi-koze-visjeli-su-mome-sinu-glave-ugriza-tog-rotvajlera-clanak-148764
učite li djecu kako pristupiti i kako postupati sa životinjama ili puštate njihovom zdravom razumu da odlučuje?
moja je prvih par godina, dok je ionako bila intenzivno nadzirana, imala poriv gladiti svakog psa ili mačku koje vidi, no negdje oko četvrtog rođendana prihvatila je da za to mora prvo pitati mamu i vlasnika životinje. ako oboje odobrimo, smije ih pogladiti.
bez pitanja može maziti samo pse mojih roditelja, ali ne dok jedu, piju, spavaju, češu ili ližu se. (ne bi ni tada ugrizli, bar nisu nas odrasle koji se ne držimo tih pravila)
ponašanje roditelja iz članka mi je nezamislivo. kaznila bi ih za zapuštanje u odgoju. nema opravdanja zašto sedmogodišnjak gnjavi psa. nije uredu ni ulaženje u tuđe dvorište bez prethodnog poziva vlasnika.
http://www.vecernji.hr/vijesti/komadi-koze-visjeli-su-mome-sinu-glave-ugriza-tog-rotvajlera-clanak-148764
učite li djecu kako pristupiti i kako postupati sa životinjama ili puštate njihovom zdravom razumu da odlučuje?
moja je prvih par godina, dok je ionako bila intenzivno nadzirana, imala poriv gladiti svakog psa ili mačku koje vidi, no negdje oko četvrtog rođendana prihvatila je da za to mora prvo pitati mamu i vlasnika životinje. ako oboje odobrimo, smije ih pogladiti.
bez pitanja može maziti samo pse mojih roditelja, ali ne dok jedu, piju, spavaju, češu ili ližu se. (ne bi ni tada ugrizli, bar nisu nas odrasle koji se ne držimo tih pravila)
ponašanje roditelja iz članka mi je nezamislivo. kaznila bi ih za zapuštanje u odgoju. nema opravdanja zašto sedmogodišnjak gnjavi psa. nije uredu ni ulaženje u tuđe dvorište bez prethodnog poziva vlasnika.
Re: prilaženje životinjama i postupanje sa životinjama
31 svi 2010, 19:57
ovo mi je uvijek bolna tema 
i najmanje su u svemu krivi psi koji na kraju nastradaju što zbog neodgovornih vlasnika, što zbog neodgovornih roditelja 
da, učim dijete od najranijeg doba kako se ponaša sa životinjama. Jest da je on sad malo preko dvije godine, ali itekako dobro zna da pse ne smije lupati u naletima bijesa (iako su mu isti česti, lupa nogom o zid, ali o pse nikako). Pokušao je u jednoj fazi, namjerno im je kretao gaziti po nogama, kretati na njih autićima... ali nekoliko jako oštrih NE! je učinilo svoje. A pse smo sve odmalena naučili da je njihova zdjelica zapravo naša i da im mi i dajemo, ali možemo i uzeti hranu iz usta ako želimo (to ne zato da se pravimo važni već da im možemo izvaditi iz usta ako zagrizu nešto što ne treba). Ali on samo čučne na pristojnoj udaljenosti i gleda ih dok jedu/piju. Ili ih hrani
Inače nije taktilan tip i (osim mace) ne voli dirati živinčad, ne voli ni da ga ljube i još je premali da mu objašnjavam da mora pitati vlasnike da pomazi psa (još ni ne govori).
Ali i sam instinktivno odlično reagira na pse u igri ili dok jurcaju (makne se da ga ne sruše) ili režeće pse - naš mali žućo nekad reži od dragosti (škola Mtate
) pa smo mu od malena ponavljali da pusti Bucu i da se makne. I koliko god bio mali usvojio je to.
I isto reagira i na tuđe pse (većin naših prijatelja su đukeloljupci), ne jurca na njih, ne naganja ih, ali nema ni straha, mislim da su mu čak draži od dvonožnih daveži
Il se s njima bolje kuži.
A o konkretnom slučaju:
grozno mi je. Rot (meni jako draga pasmina) nije igračka, a pogotovo ne igračka koju se drži na lancu i zlostavlja istovremeno. Doduše da nije bio na lancu vjerojatno bi bilo još gore, vlasnici bi bili proglašeni još neodgovornijim ljudima, a posljedice ove "igre".. uffff.... Nikakav box ne bi popravio situaciju. Jest ovaj pas ne bi mogao do djeteta, ali već bi naletio na sljedećeg koji ne bi bio u boksu.
I ne znam što bi napravila da mi tako izazvan pas ugrize neko dijete. Doduše kad kod nas dođu klinci ne ostavljam ih solo s psima. Osim nećakinje i dvije njene vršnjakinje (10 godina) kćeri mojih frendica - naime sve tri odrastaju sa po nekoliko pasa i znaju sa njima itekako dobro, a moji su psi s njima odrasli.
i najmanje su u svemu krivi psi koji na kraju nastradaju što zbog neodgovornih vlasnika, što zbog neodgovornih roditelja da, učim dijete od najranijeg doba kako se ponaša sa životinjama. Jest da je on sad malo preko dvije godine, ali itekako dobro zna da pse ne smije lupati u naletima bijesa (iako su mu isti česti, lupa nogom o zid, ali o pse nikako). Pokušao je u jednoj fazi, namjerno im je kretao gaziti po nogama, kretati na njih autićima... ali nekoliko jako oštrih NE! je učinilo svoje. A pse smo sve odmalena naučili da je njihova zdjelica zapravo naša i da im mi i dajemo, ali možemo i uzeti hranu iz usta ako želimo (to ne zato da se pravimo važni već da im možemo izvaditi iz usta ako zagrizu nešto što ne treba). Ali on samo čučne na pristojnoj udaljenosti i gleda ih dok jedu/piju. Ili ih hrani
Inače nije taktilan tip i (osim mace) ne voli dirati živinčad, ne voli ni da ga ljube i još je premali da mu objašnjavam da mora pitati vlasnike da pomazi psa (još ni ne govori).
Ali i sam instinktivno odlično reagira na pse u igri ili dok jurcaju (makne se da ga ne sruše) ili režeće pse - naš mali žućo nekad reži od dragosti (škola Mtate
) pa smo mu od malena ponavljali da pusti Bucu i da se makne. I koliko god bio mali usvojio je to.I isto reagira i na tuđe pse (većin naših prijatelja su đukeloljupci), ne jurca na njih, ne naganja ih, ali nema ni straha, mislim da su mu čak draži od dvonožnih daveži
Il se s njima bolje kuži.A o konkretnom slučaju:
grozno mi je. Rot (meni jako draga pasmina) nije igračka, a pogotovo ne igračka koju se drži na lancu i zlostavlja istovremeno. Doduše da nije bio na lancu vjerojatno bi bilo još gore, vlasnici bi bili proglašeni još neodgovornijim ljudima, a posljedice ove "igre".. uffff.... Nikakav box ne bi popravio situaciju. Jest ovaj pas ne bi mogao do djeteta, ali već bi naletio na sljedećeg koji ne bi bio u boksu. I ne znam što bi napravila da mi tako izazvan pas ugrize neko dijete. Doduše kad kod nas dođu klinci ne ostavljam ih solo s psima. Osim nećakinje i dvije njene vršnjakinje (10 godina) kćeri mojih frendica - naime sve tri odrastaju sa po nekoliko pasa i znaju sa njima itekako dobro, a moji su psi s njima odrasli.
Re: prilaženje životinjama i postupanje sa životinjama
31 svi 2010, 20:42
ovo mi je uvijek bolna tema
X
i da, učim ga kako se prilazi raznim životinjama. međutim, to opet ne znači da je on toga svjestan i da to koristi u trenutku kad vidi sebi zanimljivu životinju. njega, primjerice, ne zanimaju veliki psi, jer takvog ima doma. on će se prije zaletit na neke male pse. zna da životinji ne smije nanositi bol. dok je on odrastao, mi mu nismo dozvoljavali ikakvo štipanje, čupanje za rep ili bilo što slično tome. isto ga tako nismo nikad, ali NIKAD, dok to nije savladao, ostavljali u istoj sobi samog s našim psom.
za pristupiti psu, uvijek treba pitati vlasnika psa. uvijek. i nikad ne ostavljati životinju i dijete samo.
Re: prilaženje životinjama i postupanje sa životinjama
31 svi 2010, 22:41
P obozava zivotinje. Kao jako mala, odmah bi im prilazila, te ih pokusavala dotaknuti. Uz puno truda, naucila sam ju da se psi na ulici lijepo pozdrave, da im se nasmijemo, ali da ih tek ako zastanu sa vlasnikom smijemo dirati. Obavezno moramo pitati vlasnika, a onda cucnemo, ispruzimo rukicu sa otvrenim dlanom prema gore i pomazimo cuku. Njezno i bez naglih pokreta.
Ogormnog cuku koji je nas susjed od milja zove "mrvica"
, niceg se ne boji. Al se zato cuko boji nje, jer se boji svih nepoznatih ljudi.
Macke bi silno mazila, al joj se niti jedna ne da.
Imamo i zeca. E, tu je problem, jer je nemilosrdna sa njim. Ne maltretira ga, vec bi ga nanasala okolo, a nama sve zao jadnog zeca. No, naucila se i ne gnjavi ga vise toliko, a i zeko se navikao na nju.
Ogormnog cuku koji je nas susjed od milja zove "mrvica"
, niceg se ne boji. Al se zato cuko boji nje, jer se boji svih nepoznatih ljudi.Macke bi silno mazila, al joj se niti jedna ne da.
Imamo i zeca. E, tu je problem, jer je nemilosrdna sa njim. Ne maltretira ga, vec bi ga nanasala okolo, a nama sve zao jadnog zeca. No, naucila se i ne gnjavi ga vise toliko, a i zeko se navikao na nju.
Re: prilaženje životinjama i postupanje sa životinjama
31 svi 2010, 22:49
mi imamo dva psa koji su u kavezu a ne na lancu.onda ljudi znaju pitati zasto je u kavezu.naime ti su psi spavali s nama u krevetu dok nisu dosla djeca i onda smo im sagradili lijepi kavez di nece morat biti vezani a imaju dovoljno prostora za setnju.kad ih vodimo u setnju onda su na uzici bas iz razloga da ne bi nedaj boze nekog napali kad odlutaju od nas.kad nam dodju druga djeca na igru smiju ih podragati jer su to inace miroljubivi psici ali samo ako im roditelji dozvole i uvjek je netko tu.Ali sranja se dogadjaju , i to meni koja sam stajala kraj svog djeta kad je na njega skocilo stene lovackog psa i sa sapama ga po cijelom licu izgrebao.jadno dijete se oporavljalo od soka dva tjedna.Nije cak ni nasim pasima prilazio.i to sve samo zato sto je vlasnik pustio stene koje je imalo bar 15 kg. da se slobodno sece po ulici.bila sam bjesna na sve a najvise na sebe.naravno da nismo dobili niti ispricavam se niti ista slicno.
Re: prilaženje životinjama i postupanje sa životinjama
01 lip 2010, 23:34
M je ok sa živinima, malo manje nego kad je bio bebač...prepao ga je jednom štenac ši cua 
malo je poskočio, a M se nije snašao i pes ga je malo zgrebao po usnici. od tada je oprezan, ali se ne boji. slažem se da treba pitati vlasnika psa da se životinju pomazi, vjerujem i da pesima, kolikogod bili dobroćudni, mora nekad krenut na živce da ih svako derle gnjavi.
ali, meni nisu jasni ni vlasnici pasa koji svog psa puštaju mom djetetu, u stilu, 'odi, onjuši ga. znate,neće on njemu ništa, malo će ga ponjušiti pa će se sprijateljiti'. dakle pas od 35 kila ili više, viši od mog djeteta, dođe njemu do glave da se oni sprijatelje, a da mene psodršci zaborave pitat jel mi to ok.
uvijek sam u dvorištu imala psa ( odnedavno više ne), nikad na lancu, i nikad nisam bila spremna staviti ruku u vatru da moj pas 100% ne bi nikome ništa.
moju sestru, osobu s posebnim potrebama, invalida, je susjedov pas, vučjak, iz čistog mira napao i ugrizao za glavu! dakle, nije ga dražila, nije ga uopće niti gledala, bila je udaljena nekoliko metara, i poznavali su se dugo otprije. naprosto je ustao s mjesta na kojem je ležao pored vlasnikovih nogu, zaletio se, naskočio na nju, i pukom srećom joj očnjakom nije izbio ili teško ozlijedio oko. prošla je sa šavovima na sljepoočnici i iznad oka, s izgrebanim licem i usnama, u podljevima i u krevetu nekoliko dana.
a i oni su bili uvjereni da njihov pas nikad takvo nešto ne bi bio u stanju učiniti. budući su imali u to vrijeme troje unuka u istoj kući, svi ispod pet godina, odlučili su psa uspavati. nitko od nas to nije tražio, ljudi su stvarno dobri i predobri susjedi, i meni je čak bilo žao i nesretnog psa. ali, oni nisu mogli živjeti s tim strahom...msestra nije to doživjela kao traumu, ona i dalje voli pse, ali ja ih od tada malo drugačije gledam
malo je poskočio, a M se nije snašao i pes ga je malo zgrebao po usnici. od tada je oprezan, ali se ne boji. slažem se da treba pitati vlasnika psa da se životinju pomazi, vjerujem i da pesima, kolikogod bili dobroćudni, mora nekad krenut na živce da ih svako derle gnjavi.ali, meni nisu jasni ni vlasnici pasa koji svog psa puštaju mom djetetu, u stilu, 'odi, onjuši ga. znate,neće on njemu ništa, malo će ga ponjušiti pa će se sprijateljiti'. dakle pas od 35 kila ili više, viši od mog djeteta, dođe njemu do glave da se oni sprijatelje, a da mene psodršci zaborave pitat jel mi to ok.
uvijek sam u dvorištu imala psa ( odnedavno više ne), nikad na lancu, i nikad nisam bila spremna staviti ruku u vatru da moj pas 100% ne bi nikome ništa.
moju sestru, osobu s posebnim potrebama, invalida, je susjedov pas, vučjak, iz čistog mira napao i ugrizao za glavu! dakle, nije ga dražila, nije ga uopće niti gledala, bila je udaljena nekoliko metara, i poznavali su se dugo otprije. naprosto je ustao s mjesta na kojem je ležao pored vlasnikovih nogu, zaletio se, naskočio na nju, i pukom srećom joj očnjakom nije izbio ili teško ozlijedio oko. prošla je sa šavovima na sljepoočnici i iznad oka, s izgrebanim licem i usnama, u podljevima i u krevetu nekoliko dana.
a i oni su bili uvjereni da njihov pas nikad takvo nešto ne bi bio u stanju učiniti. budući su imali u to vrijeme troje unuka u istoj kući, svi ispod pet godina, odlučili su psa uspavati. nitko od nas to nije tražio, ljudi su stvarno dobri i predobri susjedi, i meni je čak bilo žao i nesretnog psa. ali, oni nisu mogli živjeti s tim strahom...msestra nije to doživjela kao traumu, ona i dalje voli pse, ali ja ih od tada malo drugačije gledam
Re: prilaženje životinjama i postupanje sa životinjama
02 lip 2010, 10:14
ali, meni nisu jasni ni vlasnici pasa koji svog psa puštaju mom djetetu, u stilu, 'odi, onjuši ga. znate,neće on njemu ništa, malo će ga ponjušiti pa će se sprijateljiti'. dakle pas od 35 kila ili više, viši od mog djeteta, dođe njemu do glave da se oni sprijatelje, a da mene psodršci zaborave pitat jel mi to ok.
da, ovo je stvarno bezobrazno.
ljudi prečesto zaboraljaju da su psi životinje. rado ćemo humanizirati naše pse ili mačke pridavajući im neke ljudske osobine, a prečesto zaboravit da oni nisu u stanju rezonirat kao ljudi zato jer to jednostavno - nisu.
moj pas je jednom u životu zarežao na čovjeka ničim izazvan (po ljudskim kriterijima) - taj čovjek je bio pijan ko deva i služio se štapom za hodanje.