Imaginarni prijatelj

[rusulica]

Bila je nekad tema ali je pradavno zaključana.

Dakle maleni George iz pepe prase stalno je u prisustvu moje laure
Meni je to bilo tako slatko i zanimljivo, ona izmišlja čitave situacije s njim i jako je maštovita. nekad se i igramo s njim i ja ju ispitujem šta on radi ili šta kaže i ona to prihvaća. naravno on je krivac za sve nepodopštine u kući i onda ga ona kori. nekidan ga je čak u dućanu grdila jer je ukrao kinder jaje (mislim neugode kad su se ljudi počeli okretati gledajući s kim to ona priča)
Ona je jedino dijete i jedno vrijeme sam se brinula za njenu socijalizaciju jer nema puno djece blizu nas ali odnedavno je krenula u vrtić pa sam mislila da to nije više problem. Iako tete u vrtiću kažu da se ona lijepo igra i sa starijom i sa mlađom djecom george je i dalje njen prijatelj i valjda utjeha sad kad zbog bolesti neko vrijeme ne ide u vrtić (ništa ozbiljno već dugo vuče upalu uha). čini mi se da se postojanje georgea inteziviralo u ovih par tjedana otkad je doma.

E sad MM mi je nekidan stavio bubu u glavu rekavši da misli da to nije baš dobro i da mi moramo ignorirati georga. Mišljenja?

[Potica]

P. je ima imaginarnog prijatelja koji se je zvao Gen, pa zamisli smijeha kad ga po cesti dozivamo , baš nekako u tim godinama u kojima je tvoja Laura, i mi smo ga vodili svuda i stavljali tanjur na stol za Gena i tak zabavno nam je bilo.
Prestalo je negdje iza četvrtog rođendana, ponekad ga se sjetio sve do šest godina a onda je zaboravio. Sad mu je smiješno kad pričamo o Genu i ne sjeća ga se uopće. Nismo mu nikad branili da se igra s njim niti smo ga mi ignorirali, zaključili smo da mu on treba u tom periodu a očito mu poslje više nije trebao.

[badada]

i moj malac ima jednog takvog prijatelja, često ga pitam dali je meni nešto rekao a on će "ma ne mama, ja i vuk se igramo"

[sandram]

Ne bih branila niti ignorirala zamisljenog prijatelja. Vjerojatno je takav prijatelj tvojoj curici trenutno potreban da bi lakse iskomunicirala ono sto ju trenutno opterecuje. To je znak da ima odlicno razvijenu mastu, a svi znamo koliko je masta zdrava i potrebna prilikom odrastanja. Reci tm-u da ne trebate brinuti, puno je djece koja po svijetu vode svoje zamisljene frendove

[ANA CASH]

mislim da nemaš razloga za brigu, ja sam kao mala imala svoju "prijateljicu" , zanimljivo bila je vrabac zvala se suzana
, zanimljivo je zato jer ja ne volim ptice- ali uopče!!

isto sam jedinica, normalno sam oduvijek funkcionirala u društvu, ali kad sam bila sama sam pričala sa suzanom. mislim da je to baš zato jer sam jako društvena i uvijek mi netko treba za razgovor.
čak i sada pričam sama sa sobom npr. dok čistim ili radim bilo šta pričam si sada ću ovo ovako, pa ću onda...

sada ti se možda i čini da nešto ne valja sa mnom ali nije čisto sam ok

[badada]

moj malac i Vuk se upravo kartaju

[rusulica]

moj malac i Vuk se upravo kartaju

ja sam kao mala imala svoju "prijateljicu" , zanimljivo bila je vrabac zvala se suzana

često ga pitam dali je meni nešto rekao a on će "ma ne mama, ja i vuk se igramo"

a laura kad joj kažem da npr idemo vani ona totalno ozbiljna ode u sobu i obavijsti georga da ćemo sad ići vani i neka obuče čizmice. uvukla ga je u baš sve aktivnosti i uvijek je prisutan. ja isto ne vidim ništa loše u tome, nije da ona ne komunicira s nikim drugim, dapače puno je otvorenija nego joj mama a ja nisam imala zamišljenog prijatelja. hvala vam cure na odgovorima neki su me tako nasmijali

[Duga]

Ne sjećam se kad je kod nas to krenulo ( sad ima nešto više od 5 i još s vremena na vrijeme vodi za ruku svoju prijateljicu i igra se s njom). Kad je krenulo, nije me žacnulo, naprotiv, baš mi je bila sva kul i zanimljiva, a i već sam znala da je to odlika maštovite djece .

Dječji imaginarni prijatelji nisu problem

Imaginarni prijatelj je ključna komponenta normalnog razvoja, a djeca koja imaju takvog "prijatelja" vjerojatno će biti kreativnija, emocionalno pristupačnija i usmjerenija prema postignućima u životu.
Djeca koja imaju imaginarne prijatelje vjerojatno će biti kreativnija, emocionalno pristupačnija i usmjerenija prema postignućima u životu od djece koja ih nemaju, smatra psiholog Evan Kidd sa sveučilišta La Trobe u Melbourneu.

"Imaginarni prijatelj je posebna vrsta igre... ključna komponenta normalnog razvoja", kaže Kidd koji je koautor studije o imaginarnim prijateljima kod djece koju je izradio zajedno s Annom Roby sa sveučilišta u Manchesteru.

Kidd kaže da se taj fenomen javlja kod šezdesetak posto djece.

Neka djeca imaju jednog imaginarnog prijatelja, druga puno njih. Neka ga zamišljaju na temelju određene lutke ili plišane igračke, kod drugih je on u potpunosti plod mašte.

"Za roditelje to nekad zna biti problematično, kada djeca primjerice krive imaginarne prijatelje za nešto što su sama učinila", kaže on. "Ali, u smislu razvoja, ne bih to smatrao lošim".

Kidd kaže da su djeca s imaginarnim prijateljima bolja u komunikaciji, te bolje razumiju socijalnu interakciju.

Imaginarni prijatelji nestaju oko polaska u školu. "To još uvijek ne znači da ih djeca više neće imati, ali mogla bi se s njima manje igrati, a potom će s vremenom imaginarni prijatelji nestati". (H)

Da dodam, jednom sam opasno fasovala jer sam sjela na prijateljicu

[rusulica]

Da dodam, jednom sam opasno fasovala jer sam sjela na prijateljicu

uhh duga šta učini

[MMI]

mene zanima kako je L stekla takvog prijatelja

[rusulica]

MMi gledajući dannonoćno pepu prase valjda je george iskočio iz ekrana

[MMI]

moj gleda bumbu-da nebi i on iskočio iz tv-a

[I-STA]

moj gleda bumbu-da nebi i on iskočio iz tv-a

Moja je još mala, al' ako nastavi gledat Vještice, eto nam Leinera na useljenju.

Zadnja izmjena: I-STA; 06 stu 2010, 17:27; ukupno mijenjano 1 put/a.

[MMI]

[kruznica]

Prije dvije godine sam čitala ljetno štivo na tu temu, mislim da se knjiga zvala Kad bi me bar mogla vidjeti. Kupljena na kiosku za 19,99 ili 39,99kn Koliko god je ljetno štivo nosi u sebi pouku odraslima da pogledaju malo izvan svojih problema, obveza, poslova i pokušaju opet biti djeca, odnosno spontani i opušteni...jer jedino tako možete vidjeti imaginarnog prijatelja .

[nadicab]

moj Denis je imao "imaginarnog" šefa s kojim je svakodnevno razgovarao i raspravljao. Pa je šef, jadan, nastradao i u saobraćajki i slomio kuk (u trenu kada mu je fizio pričala o jednoj baki slomljena kuka), pa je sa šefom išao na sprovod (kada mu je dadilja pričala o pogrebu svoje bake) ... Šef je svima u kući bio izvor zabave - znala sam doći doma i pitati Denisa "Kako je danas šef?" i dobivala iscrpne izvještaje
Sada s njim priča jedino ako je nešto jaaaaaaako važno u njegovom životu, šef je otišao izgleda šefovati nekome drugome.

[Duga]

Jao, nadice

[Nada]

Super mi je topic, koliko malih kreativaca...Divni su

[rusulica]

Je li definirano kada se najranije može pojaviti imaginarni frend? Pitam za prijateljicu koja se boji da je stigao možda malo prerano. Njeno dijete ima 2 god.

[Anamija]

Moja je imala negdje 4 godine kada se pojavio Ivan. Ivan je bio clan nase obitelji dosta dugo, sigurno vise od godine dana. Tek nedavno smo saznali da je taj njezin imaginarni prijatelj Ivan u stvari prava osoba, nas susjed kod mojih u RI- kojemu je ime Ivica.
BIla mi je slatka ta njena faza