"Babyblues" iliti tuga poslije poroda...

Postao/la **ich** » 18 lis 2011, 11:02

drage moje, evo nedavno sam rodila i hvala bogu sve je prošlo u redu!
međutim kako sam došla iz bolnice, mislim da su mi se hormoni totalno uzdrmali i sva sam stalno tužna i plačljiva... :place

gledam našeg malog anđela i presretna sam što je napokon s nama! ali opet...taj osjećaj tuge me ubija, želim biti kao prije!

da li vam se ista stvar desila i kad je to kod vas prošlo??? :place

Postao/la **happy071** » 18 lis 2011, 11:53

Meni se desio baby blues poslije prvog poroda, bilo mi je lose i trajalo skoro dva mjeseca. Vjerovatno je tome doprinjelo i to sto smo mm i ja bili sami tj. nakon 3 dana je mm poceo raditi pa sam ja bila sama sa bebom. Stalno sam imala "knedlu" u grlu, bila na rubu suza, uspanicena, i kada me je beba pustala da spavam ja nisam mogla, imala sam nocne more...ma nimalo idilicna situacija. Kao sto rekoh, nakon nepuna dva mjeseca se situacija smirila i ja sam se uhodala sa bebom i samom sobom. Poslije drugog poroda nisam imala takvih problema. To iskustvo mi je pomoglo da djelimicno shvatim sta je zapravo depresija (iako sam bila daleko od toga) i kako je ljudima koji se bore sa tim. U svakom slucaju, za mene jedno zastrasujuce iskustvo.

Postao/la **tratinčica1711** » 18 lis 2011, 12:52

Draga, nisi jedina.. Kod mene je isto trajalo skoro 2 mjeseca... Meni se pojavila sebicnost u smislu da hocu svoj stari zivot nazad, cvilila sam stalno.. Isto sam bila sama s bebom jer mm nije dobio one slobodne dane .. Ma ne ponovilo se! Sad sam opet trudna, ali def sam sigurna da me isto nece spopasti jer sam navikla biti mama .. Iako, s hormonima nikad ne znas

Postao/la **thalia** » 18 lis 2011, 12:54

ich, baby blues je normalan, proći će, samo moraš zamoliti za pomoć i podršku (ne znam imaš li koga).

ali ako potraje, možeš li se obratiti nekom stručnom?

Postao/la **nevenera** » 18 lis 2011, 12:59

jako često se osjećamo s malom bebom nespremno i nekako jadno. vjerujem da će sve uskoro bit bolje. može li ti neka prijateljica pomoći

Postao/la **Mica** » 18 lis 2011, 23:12

Kod mene je isto trajao oko 2 mjeseca.Puno sam plakala,osjećaj panike,stezanje u grudima,noćne more...Znam da sam tada pomislila:ako je ovakav osjećaj biti mama,ne želim više nikada roditi.Pa me onda izjedao osjećaj krivice zbog tih misli(oduvjek sam maštala o puno djece),pa osjećaj krivice zbog nedojenja,pa osjećaj da moje djete zaslužuje bolju,vedriju mamu...I uz sve to bila sam neopisivo umorna,jer moja mala skoro da nije spavala.Užasno iskustvo,i dan-danas me uhvati grč u želudcu kad se sjetim tog perioda.A opet željela bih još jednu bebu...

Postao/la **ich** » 19 lis 2011, 09:44

drage moje,
hvala vam što ste podijelile i vaša iskustva...lakše je kad čovjek vidi da nije sam...imam pomoć okoline i muža, hvala Bogu.
nadam se samo da će ovaj osjećaj što prije proći, jer mi uopće nije ugodno ovako se osjećati, to nisam ja... želim biti uskoro ona stara- da apsolutno na sve u životu gledam sa pozitivne strane! :luv

Postao/la **alkemicar** » 02 stu 2011, 12:10

ne brini, bit će opet sve ok :hug

samim time što si uočila problem, već si na dobrom putu

i ja sam prolazila isto
srećom sam se ranije informirala o tome i nije mi bilo nepoznanica
al definitivno je potrebno izgovoriti to i tražiti podršku (supruga, prijateljice, roditelja)
kod mene je trajalo mislim skoro mjesec dana