Postao/la danijela81 » 10 lip 2012, 17:19
nismo u vrtiću, ali ponekad odlazimo u jednu igraonicu čisto radi socijalizacije.
što se druge djece tiče, to je najlakši dio. oni su male pametnice koje sve odmah skuže, i prihvaćaju sve kao sasvim prirodno, osim ako im mi ne nametnemo drugačiji stav.
najbolje je ne previše dizati paniku i dramiti oko svega, pogotovo ne već sada. kada to dijete dođe u grupu, treba djecu posjesti i ukratko objasniti da njihov novi prijatelj ne vidi dobro. ako se radi o starijoj grupi, i ako dijete ima vrlo teško oštećenje vida, zgodna je ona igrica sa povezom preko očiju, da djeca shvate zašto to dijete gleda "rukama", a ne očima. da skuže na koji način mu pristupiti.
ako je oštećenje vida onakvo poput mog Vjerana, da dijete ipak ima neki ostatak vida i oslanja se na njega u kretanju i izvođenju radnji, to je malo teže objasniti i približiti drugoj djeci. uglavnom, treba objasniti djeci da njihov prijatelj slabije vidi, i da mu ponekad treba npr. reći ako nailaze na stepenicu, da mu ponekad treba pružiti ruku pri kretanju, da ponekad to dijete neće vidjeti neku igračku na podu, da ih ne vidi ako se udalje, da ih ne prepoznaje po izgledu ako mu se ne obrate riječima (prepoznaje po glasu)...
ako nosi naočale, treba objasniti da se naočale ne smiju dirati (vjeranu vrlo često potežu, on šizi na to), da su to njegove oči, da mu ih pronađu i vrate ako ih izgubi...
kada se dijete kroz nekoliko dana upozna s ostalom djecom i sa prostorom, vjerujem da neće biti problema.
pošto dijete ima asistenta, vjerujem da tete brinu bez razloga, sve "dodatno" što bih ih moglo opterećivati u radu rješavati će asistent.
djeca će se već "skužiti", pogotovo ako ih odrasli budu usmjeravali. bilo bi dobro da se aktivnosti ne prilagođavaju previše djetetu koje ne vidi (u smislu odabira vrste aktivnosti), nego da se to dijete maksimalno uključi u sve što rade i ostala djeca, pa čak i crtanje, i sve ono što je u prvi tren nezamislivo. na taj način nitko neće ostati zakinut, a dijete koje ne vidi neće ostati po strani. slijepo dijete može raditi sve što rade ostala djeca, samo ponekad malo sporije, i malo nespretnije, pa će ponekad trebati samo malo više strpljenja.
djetetu treba posvetiti malo više pažnje, ali ne u smislu da mu stalno treba pomagati u nečemu, nego da mu se omogući da i ono na neki način doživi sve što vizualno doživljavaju drugi klinci. znači, svaku igračku mu treba dati u ruke. kada se radi s nekim priborom, prvo mu svaki, pa i najmanji dio dati da "pregleda" rukama. vjerujem da će to odrađivati asistent.
na internetu ima dosta literature o tome, proguglaj malo. imam negdje spremljen jedan tekst u wordu, dignem ga pa linkam kasnije
Vi ste sol zemlje, vi ste svjetlo svijeta!V. 03.11.2008.

R. 11.06.2014.
