Cure preživjeli smo
Bili smo dosta dobro pripremljeni na sve što nas čeka al moglo se i bolje. Trajekt je stvarno relikt. Kako kreće u 19 sati iz Rijeke a ukrcaj počinje već u 17, treba biti ono skoro prvi i progurati se da se uhvate ta tzv "avionska" sjedala u salonu na najvišem nivou (kako mi je dobro savjetovala žena na prodaji karata). Ja sam u akciju poslala tinejdžere koji su bez problema uhvatili 12 sjedala za cijelu našu grupu pa smo se širili. Taj salon je dosta na suncu pa je bome bilo vruće kad smo sjeli iako klima radi. Nivo ispod toga - u kafiću ledenica. Ljudi se raširili po palubi, bome neki donijeli madrace na napuhavanje i svašta i ulovili pozicije pa onda proveli noć u vrećama za spavanje. Ne bih s djecom tako al ne znam tko se bolje naspavao, mi ili oni. Daklem .. sjedili smo u salonu, imali smo sjedala i stolove pa smo mogli jesti, čitati, kartati se itd a imali smo i barbu za šankom pa smo svako toliko mogli nešto naručiti. Po noći se ohladilo, imali smo deke i duge rukave ali se nismo baš naspavali jer su ta sjedala više onako za lomljenje leđa nego spavanje. Sreća da su ovi najmanji se još i najviše naspavali. Svjetla se ne gase u potpunosti, a i bolje je tako, jer smo po noći imali posjetu bar dvoje čudnih i sumnjivih (tip i ženska) koji su lagano skenirali okolo - moja pretpostavka da kradu po trajektu. Na sreću nismo baš svi spavali pa su nestali iz salona. Ujutro smo išli u restoran na doručak da smo malo razbili monotoniju djeci, ali doručak nije uključen u cijenu karte. Inače restoran poslužuje i večeru i ručak al sve je to dosta skupo a posluga onako "hotelska", konobara puno, svi su stariji, spori su i tako. WC-i su čak dosta ok s obzirom da je to trajekt pun ljudi tako da se moglo s djecom ići na WC.
Što se tiče ukrcaja auta to je proces od dva sata

jako ih naguraju, ono stvarno na centimetar, i nema silaženja u garažu, pa treba imati sa sobom sve nužno potrebne stvari, hranu, robu, lijekove itd. Ako je auto veći, ima kutiju na krovu i slično onda je još kompliciranije, šogorov auto doslovno zadnji ušao na trajekt

. Putnici se ukrcaju posebno a šoferi s autima uđu. Na rivi aute grupiraju prema odredištima pa se treba postaviti u pravu kolonu.
Nazad smo se vraćali trajektom Korčula-Drvenik (direktna linija otok-kopno) koji vozi skoro 2 sata i pol, mali je i nemaš kamo sjesti jer su sve skupa dvije i pol klupe, pa smo stajali na suncu i vjetru, sjedili po podu i tako. Uglavnom koga kod pitaš svatko ima neku svoju teoriju o najboljem putu s otoka. Po autocesti je već nakon izlaza za Zadar počela kolona, pa lagano preko Maslenice i sve do Svetog Roka. To je definitivno najgori dio puta, sve pumpe i odmorišta su krcati.
Rekla bih 7,5 sati čiste vožnje od Prižbe do Ljubljane, plus 2,5 sati trajekta. Krenuli ujutro u osam i došli doma navečer u devet.