Evo vratili se............................................................ŽIVI
Bilo nam je fantastično.
Prvi dan laganini došli do Nikšića, trebalo nam svega sat i pol, od tamo je bio polazak ,uzeli sobu u hotelu ,obukli se i oko 10 krenuli. Vozili se kratko njihovim kombijima do Korane i oko 10 i 30 se u 10 kajaka otisnuli u nepoznato.
Upute su bile kratke ,veslaš veslaš ,u brzacima se nagneš natrag, vesla s rukama u zrak i spustiš se.
Bilo me malo frka ,kajaci su uski ,dugi, meni prilično nestabilni ,meni koja u životu nisam sjela u niš slično kamoli veslala.
Malo me tješilo kaj nisu ni drugi
Po mirnom toku ide ok ,lagano veslaš i ideš ,u brzacima isto tak, čak je ok jer ne treba tolko veslati no slapiće i slapove prošli kako kad ,nekad ok ,nekad se izvrnuli ,nekad samo popadali, sve u svemu kupali smo se non stop.
Imali neoprenska odijela ,prsluke ,kacige i bilo nam je ugodno, ni vruće ni hladno ,vrijeme predivno ,priroda još ljepša ,stvarno doživljaj.
Bili smo na rijeci punih 5 sati uz dva stajanja po 15 tak min . i cijelo vrijeme veslali i pod kraj smo već bili prilično jelte umorni, no i ponosni jer smo odveslali punih 15 km.
Oko 16 smo došli na cilj ,jednu predivnu predivnu malu plažicu tam se još kupali oko pola sata ,tad i bez odijela i to mi je isto bio doživljaj.
U 17 smo se vratli do hotela ,tam imali ručak-večeru, koju smo s užitkom i pojeli.
Stvarno dan za pamćenje i po ljepoti i po bolovima u mišićima drugi dan za koje ne bi ni rekla da ih imam.
Priroda me oduševila ,cijelo vrijeme smo plovili po smaragdno zelenoj rijeci kroz pusti nenaseljeni dio , po kanjonu obasanom liticama i šumom dok su oko nas veselo letjeli bezbrojni vilin konjici i predivni veliki plavo zeleni leptiri.
Nekak u tom vremenu zaboraviš i na vrijeme i dan ma na sve i potpuno se stopiš s s prirodom. I to je u svemu tome najljepše.
Navečer kad je sunce malo oslabilo obišli Rastoke , bili smo tamo i lani s curama ,no sad smo obišli doslovno svaki pedalj.
Drugi dan nakon obilnog doručka se uputili prema Gorskom kotaru ,usput stali u Robinzon kampu na Mrežnici kod Tounja, priroda me i tam oduševila, tam se malo zbrčkali pa krenuli prema Zelenom Viru.
Išli smo preko Ogulina, Vrbovskog ,Ravne gore ,Begovog r. na prema Brodu na Kupi i Skradu.
Gore je isto predivno.
Puno šume ,kanjon tj Vražji prolaz- divan, pa vodopad i predivno smaragdno jezerce ,ja bi se i tam okupala, al je bilo prehladno (samo jezerce mislim) pa sam samo toćala nogice ko i u Rastokama.
Nakon toga krenuli laganini prema doma, starom lokalnom cestom tak da možemo stati di nam se svidi ,stali na jednom dijelu uz Kupu skoro se i tam okupali, al nismo ,ja opet toćala nožice
Usput stali na odojčeku i nakon toga opet skroz starom cestom do Karlovca pa do Zg
Tam usput stali u WG-u obaviti Miller ,bio je to šok povratak i civilizaciju, al što se mora mora se

pa laganini do doma.
Došli umorni, al smireni i ispunjeni.