Ulovila sam par trenutaka dok curka spava i kao prvo ...............hvala vam svima na lijepim rijecima ,bas ste divne
...kao drugo..............oprostite sto nepisem cesto, al razumljivo je
kao sto neki i znaju vec ,nasa borba je krenula lani pocetkom proljeca, a put do naseg andjela trajao je punih 7 mjeseci ,moj Boze ko da sam ju rodila ,cim smo culi da postoji uprli smo svima silama zemaljskim i onim gore da bude nasa !
Ovako; lani u prosincu se krenula raspletavati prica s njom, poziv u centar i da postoji jedna curica ako zelite no papiri se jos cekaju ,kao za 2-3 mj max sve rjeseno, a mi cijeli sretni, vec poceli mastati....ajme aBd Uskrs mi s njom !!
Tu je krenulo sve jace i jace i jace, ljubav se dogodila na nevidjeno, jedino sto smo znali je ime i godine , to mi je bilo dovoljno da neodustanem i naravno razgovor sa psih. koja je neizmjerno strpljiva, srdacna , njezna ,sto bi mi rekli naše celjade ljudsko.
I tako dani prolazili, zvala sam vecinom 1 tjedno ,cisto informativno i uvijek isto ,evo cekamo dogovor suda bla bla, prolazili su mjeseci i nista ,al mi neodustajemo ,stalno pricamo o nama ,njoj ,o opremanju doma ,bez obzira sto uopce nemamo pojma tko je ,kakav je ,jel ce nas prihvatit ,a mi nju itd. Ja sam vjerovala !! mislim da je to bio najveci razlog sto zbilja su i oni u centru na prvi pogled nas i nje rekli : "Da to je to ,sudjeni su jedno za drugo !! "
I onda spletom okolnosti ta psih. podje na odmor ,ja se uvalim na telefon s.r koja je u timu tog predmeta i opet ispocetka ,tko smo sto smo ,zasto bas mi trebamo dobiti nju, da ona zna za nas ,al eto nitko to nemoze obecati , medjutim ...ja znam da je vec obecanja , od Njega ,za nas..... samo trebamo biti strpljivi .
I dodje taj svibanj,mjesec i dan nase zastitnice i zagovornice ,svetice po kojoj je dobila ime i kojoj smo se zavjetovali i eto ga papiri na stolu ,sve rijeseno ...akcija !!!
mi van sebe , neznamo jel disemo , hodamo ,jedemo ,idemo na posao ,al tko sad misli o tom , samo cekao dan kad ce nam reci ,dodjite upoznati ju (da negovorim da su nasi papiri bili povadjeni vec lani pa smo ih samo obnovili, roba joj kupljena kao rezultat ludog stresa ,al nezalim ) samo cekamo povratak psih. i idemo gore ,molitva svaki dan kad ce doci ,jel dosla pa opet zvanje zvanje i zvanje, zgadio mi se moj mob ,ona crvena tipka na kraju ,odgovor doce 1.6. pa ne 1.7 ....moram priznat vec tih zadnjih par dana sam bila off line ,bez obzira na svu pozitivnu energiju ,osjecala sam se iscrpljeno i nemocno ,vjerovala jesam ,al nisam vise mogla cekati ....i da utorak cini mi se sam zvala i javi se onaj poznati glas ,e bok od kad se nismo cule i tako mi zene ko zene u pricu i ja ono nonsalantno ,evo mi smo cekali i docekali vas ,ajmo zavrsit ovaj nas put iscekivanja.
I tako je bilo , u roku od 7 dana smo sve rjesili ,dogovorili susret 14.7 i sve je simbolicno moram rec, vodjeno vecim silama nego sto smo mi sami .
Nikad necu zaboravit onAJ zadnji vikend pred susret, s nasim dragim prijateljima koji su isto prosli, koji osjecaj uzajamnog razumjevanja ,suosjecanja,molitve i nestrpljenja.
Nedjelja na ponedjeljak ,e to je bila noc, brojis minute do zore pa sto radit kad svane ,treba docekati 9-10 sati ,ajme nezna se koje je nervoznije ,nestrpljivije ,a strah ,oce li htjet nam pric, kako li ce sve to izgledati ,btw bila smjestena u dom .
ocekivali smo njihov poziv jer nije bila smjestena u istom gradu gdje i n jezin nadlezni centar, sjeli pit kavu ,zurimo u jednu tocku ,pricamo o autu koje nam se pokvarilo vec i sto s njim sad, gledamo na sat pa na mob pa tako naizmjenicno i eto ga ...njiov poziv ,ajte vi tamo eto nas.
Parkirali se ispred kuce , nigdje nikog , nutarnja pomisao da im neiozgleda ni lose ovdje ,i pricamo jel nosimo poklone sad il ne ,kako uci ,mislim covjece ko da nikad u zivotu nisam nekom prvi put dosla, sve sam zaboravila.
i koracamo mi prema vratima ,docekuje nas teta i skrbnica i cijeli tim oko nje okruzen, samo se svi razidjose i mi ugledamo nju !!!!!!!!!!!!!!
Malu lopticu srece, s velikim srnecim ocima ,siskama koje upadaju u oci ,bebastim nogicama i oprezom koji se odbija od zidove sobe .
Gleda nas! otvara pez i ide svojoj teti ,a oni svi divni tjese nas kao nemojte mislit da nezeli vama treba joj vremena, a ja kleknem na pod gledam u nju i pruzam joj medu , gleda me ispod oka , i sad se jezim od samog sjecanja na to, sad kad promislim nije ni nalik one curice koja je sad, onda je bila deset puta odraslija nego sad, ozbiljnija, suzdrzanija, a sad ..
mi kazemo nasa mala banda , sve naše .
Nije trebalo dugo pitala sam ju zelili s nama vani malo proseteti ....jedva cujno Da ! pruzila mi ruku i izasli smo , nista je nije mnogo zanimalo, samo nas je gledala ,malo mene ,malo mm, a svi oni nas .
Onda su druga djeca izletila van ,jao kako su slatki ,ko haribo bomboni ,svi sareni ,veseli ,razigrani, razgovorljivi i nejvjeroj. senzibilizirani za nju, guraju je nama kao ovo su tvoji mama i tata ,a ona samo suti ,gleda ,pipaju nas ,pitaju kako se zovemo, mogu li se igrat s nama ,ma da ti se srce stisne u cvor.
moram ic sad ...nastavljam dr put
Andjele, sklopi okice i u tami noći pronadji svjetlo mjesečine da ti obasja snove i u njih dovede one zbog kojih se vrijedi sutra buditi!