Re: I Majolina u postupak
07 tra 2013, 11:15
Evo me! Imam drugi nick, ali ocito sam zaboravila lozinku 
Prica izgleda ovako.
U Banja Luci postoji ustanova za smjestaj djece bez roditeljskog staranja. Oni imaju svoju stranicu na kojoj krajem svakog mjeseca objavljuju datume rodjendana djece koja su tamo. Svi koji zele mogu donirati tortice za proslavu rodjendana ovih malisana. U junu 2010. godine i mi smo donirali dvije tortice za rodjendan jednog momcica koji je tada slavio svoj sedamnaesti rodjendan. Kad donesete torte, mozete ostati da se druzite sa djecom. Kako administratori stranice nisu znali da su djeca na ljetovanju, slavljenik nije bio u Domu. Ostala sam da se druzim sa jaslickom grupom djece. Tad je u jaslicama bilo smjesteno 6 beba do sest mjeseci starosti. Bila sam sa njima gotovo pola dana. Pomagala sam teti oko njih i druzila se sa bebama i predskolcima. Bebe su, uglavnom, plakale jer su im nicali zubici. Samo jedan djecak je prespavao popodne u svom kreveticu, okrenut ledjima. Ostale bebuske sam nosila i cinila sve sto je u mojoj moci da im bude lakse. nakon dva-tri dana otisla u CSR Banja Luka da predam molbu za usvojenje. Direktorica mi je objasnila da je kod njih pravilo da postupaju prema pismu namjere, odnosno prema zeljama koje podnosioci zahtjeva napisu u svom pismu namjere. Tada nije bilo ni jednog djeteta sa podrucja nadleznosti CSR Banja Luka ciji je pravni status dozvoljavao pokretanje postupka za usvojenje. Ipak smo predali zahtjev, iako smo bili uvjereni da nas nikad nece pozvati.
Ali, pocetkom marta 2011. godine dobili smo poziv od pravnice CSR BL, clana tima za usvojenje. Pozvali su nas da 18.3.2011. g. u 13h dodjemo na razgovor. Imali su jednog djecaka, starosti 14 mjeseci, koji je bio u postupku usvojenja. Sjeli smo prekoputa troclanog tima, Osjecala sam se kao pred sudijama (iako nikad na Sudu bila nisam). Ispricali su nam njegovu pricu, sa svim raspolozivim podacima koje su o njemu imali. Oduzet je roditeljima kad je imao nepuna dva mjeseca zbog zanemarivanja i zivotne ugrozenosti. U momentu oduzimanja imao je 300g manju kilazu nego kad se rodio, temperatura tijela mu je bila 35, bio je prljav i pun otoka po tijelu. Odvezen je u bolnicu gdje je proveo naredne tri sedmice. Prva tri dana hranjen je kapaljkom kako bi mu se zeludac priviknuo na hranu. Nakon provedenih pretraga, ustanovljeno je da je zdrav, nije neurorizican i otpusten je iz bolnice. Tada je smjesten u Dom, gdje je boravio i kada smo ga mi pruzeli. Bio je to djecak koji je bio u Domu i kada sam ih ja posjetila, ali koji je prespavao popodne. Bio je JEDINA beba koju ja taj dan nisam vidjela. Sjetila sam se njegove price kada su nas pozvali u CSR, price koju mi je ispricala sestra iz Doma.
Na prvom razgovoru u CSR objasnili su nam da se godisnje na podrucju Banja Luke obave tri-cetiri usvojenja, a da se prijavi oko 400 parova svake godine. Nismo vjerovali da cemo biti jedna od tri porodice koje udju u uzi izbor Tima za usvojenje. Ali, tri nedelje kasnije, tacnije 8.4.2011. godine, kada vise nisam mogla izdrzati neizvjesnost (bio je petak i trebala sam cekati jos jedan vikend da nam se oni jave), nazvala sam CSR BL. Pravnica mi je rekla kako su nas upravo htjeli nazvati jer imaju lijepe vijesti za nas. Evo, i sad su mi oci pune suza kad se sjetim toh trenutka. Rekla mi je da su izabrali upravo nas! Trebali smo prikupiti neophodne papire kako bismo mogli preuzeti Sasu na adaptacioni period, a da u toku tog perioda treba da prikupimo ostale papire. Kad sam to javila muzu, mislio je da se salim, bio je u nevjerici kao i ja.
Sve neophodno za boravak djeteta u kuci bilo je kod nas vec u nedelju, a papiri su bili spremni u ponedeljak. Jedini papir koji je nedostajao bio je obrada CSR Brod. Morali smo imati noviju obradu, napisanu prema novom obrascu, a to je moralo da ceka utorak jer tadasnja direktorica nije imala vremena ni u petak, ni u ponedeljak da to uradi. Tako smo nestrpljivo do;ekali taj utorak, obavili jos i tu formalnost i u srijedu se uputili u BL, u Dom. Zeljeli smo da jedno popodne provedemo zajedno sa svom djecom kako Sasi ne bi bili potpuni stranci. Zvanicno, adaptacioni period je poceo u cetvrtak, 14.04.2011.g. Trajao je do 30.06.2011.g. kada smo i pravno postali TATA i MAMA nasem sinu. U medjuvremenu su nas svakih petnaest dana posjecivali socijalni radnici CSR Brod, a nekad sredinom juna dosle su nam u posjetu i tete iz CSR BL, iz tima za usvojenje.
Eto, sutra je tacno dvije godine od kad smo primili lijepe vijesti. Sasa je sada vec djecak od 3 godine. Veseo je, drustven, voli da pjeva, da se sali, ali ne voli da ide u vrtic.
To je nasa prica, ispricana sa gotovo svim detaljima. Nije bilo veza, nije trebalo nikoga moliti da nam ga daju. Jednostavno su nas odabrali.
Prica izgleda ovako.
U Banja Luci postoji ustanova za smjestaj djece bez roditeljskog staranja. Oni imaju svoju stranicu na kojoj krajem svakog mjeseca objavljuju datume rodjendana djece koja su tamo. Svi koji zele mogu donirati tortice za proslavu rodjendana ovih malisana. U junu 2010. godine i mi smo donirali dvije tortice za rodjendan jednog momcica koji je tada slavio svoj sedamnaesti rodjendan. Kad donesete torte, mozete ostati da se druzite sa djecom. Kako administratori stranice nisu znali da su djeca na ljetovanju, slavljenik nije bio u Domu. Ostala sam da se druzim sa jaslickom grupom djece. Tad je u jaslicama bilo smjesteno 6 beba do sest mjeseci starosti. Bila sam sa njima gotovo pola dana. Pomagala sam teti oko njih i druzila se sa bebama i predskolcima. Bebe su, uglavnom, plakale jer su im nicali zubici. Samo jedan djecak je prespavao popodne u svom kreveticu, okrenut ledjima. Ostale bebuske sam nosila i cinila sve sto je u mojoj moci da im bude lakse. nakon dva-tri dana otisla u CSR Banja Luka da predam molbu za usvojenje. Direktorica mi je objasnila da je kod njih pravilo da postupaju prema pismu namjere, odnosno prema zeljama koje podnosioci zahtjeva napisu u svom pismu namjere. Tada nije bilo ni jednog djeteta sa podrucja nadleznosti CSR Banja Luka ciji je pravni status dozvoljavao pokretanje postupka za usvojenje. Ipak smo predali zahtjev, iako smo bili uvjereni da nas nikad nece pozvati.
Ali, pocetkom marta 2011. godine dobili smo poziv od pravnice CSR BL, clana tima za usvojenje. Pozvali su nas da 18.3.2011. g. u 13h dodjemo na razgovor. Imali su jednog djecaka, starosti 14 mjeseci, koji je bio u postupku usvojenja. Sjeli smo prekoputa troclanog tima, Osjecala sam se kao pred sudijama (iako nikad na Sudu bila nisam). Ispricali su nam njegovu pricu, sa svim raspolozivim podacima koje su o njemu imali. Oduzet je roditeljima kad je imao nepuna dva mjeseca zbog zanemarivanja i zivotne ugrozenosti. U momentu oduzimanja imao je 300g manju kilazu nego kad se rodio, temperatura tijela mu je bila 35, bio je prljav i pun otoka po tijelu. Odvezen je u bolnicu gdje je proveo naredne tri sedmice. Prva tri dana hranjen je kapaljkom kako bi mu se zeludac priviknuo na hranu. Nakon provedenih pretraga, ustanovljeno je da je zdrav, nije neurorizican i otpusten je iz bolnice. Tada je smjesten u Dom, gdje je boravio i kada smo ga mi pruzeli. Bio je to djecak koji je bio u Domu i kada sam ih ja posjetila, ali koji je prespavao popodne. Bio je JEDINA beba koju ja taj dan nisam vidjela. Sjetila sam se njegove price kada su nas pozvali u CSR, price koju mi je ispricala sestra iz Doma.
Na prvom razgovoru u CSR objasnili su nam da se godisnje na podrucju Banja Luke obave tri-cetiri usvojenja, a da se prijavi oko 400 parova svake godine. Nismo vjerovali da cemo biti jedna od tri porodice koje udju u uzi izbor Tima za usvojenje. Ali, tri nedelje kasnije, tacnije 8.4.2011. godine, kada vise nisam mogla izdrzati neizvjesnost (bio je petak i trebala sam cekati jos jedan vikend da nam se oni jave), nazvala sam CSR BL. Pravnica mi je rekla kako su nas upravo htjeli nazvati jer imaju lijepe vijesti za nas. Evo, i sad su mi oci pune suza kad se sjetim toh trenutka. Rekla mi je da su izabrali upravo nas! Trebali smo prikupiti neophodne papire kako bismo mogli preuzeti Sasu na adaptacioni period, a da u toku tog perioda treba da prikupimo ostale papire. Kad sam to javila muzu, mislio je da se salim, bio je u nevjerici kao i ja.
Sve neophodno za boravak djeteta u kuci bilo je kod nas vec u nedelju, a papiri su bili spremni u ponedeljak. Jedini papir koji je nedostajao bio je obrada CSR Brod. Morali smo imati noviju obradu, napisanu prema novom obrascu, a to je moralo da ceka utorak jer tadasnja direktorica nije imala vremena ni u petak, ni u ponedeljak da to uradi. Tako smo nestrpljivo do;ekali taj utorak, obavili jos i tu formalnost i u srijedu se uputili u BL, u Dom. Zeljeli smo da jedno popodne provedemo zajedno sa svom djecom kako Sasi ne bi bili potpuni stranci. Zvanicno, adaptacioni period je poceo u cetvrtak, 14.04.2011.g. Trajao je do 30.06.2011.g. kada smo i pravno postali TATA i MAMA nasem sinu. U medjuvremenu su nas svakih petnaest dana posjecivali socijalni radnici CSR Brod, a nekad sredinom juna dosle su nam u posjetu i tete iz CSR BL, iz tima za usvojenje. Eto, sutra je tacno dvije godine od kad smo primili lijepe vijesti. Sasa je sada vec djecak od 3 godine. Veseo je, drustven, voli da pjeva, da se sali, ali ne voli da ide u vrtic.
To je nasa prica, ispricana sa gotovo svim detaljima. Nije bilo veza, nije trebalo nikoga moliti da nam ga daju. Jednostavno su nas odabrali.
Re: I Majolina u postupak
07 tra 2013, 11:41
predivna prica...i ja zasuzila
bas mi je drago da ste MAMA I TATA
uzivaj u svakom danu
i ajde se malo vise javljaj, da cujemo kaj ima kod vas
bas mi je drago da ste MAMA I TATA
uzivaj u svakom danu
i ajde se malo vise javljaj, da cujemo kaj ima kod vas
Re: I Majolina u postupak
07 tra 2013, 15:27
Majolina, tako sam sretna zbog vas.
Mislim da je vrijeme da se S. i D. upoznaju
a mi popijemo kavu 
Mislim da je vrijeme da se S. i D. upoznaju
a mi popijemo kavu
Re: I Majolina u postupak
07 tra 2013, 17:24
Snjeska, bas smo mogle popiti kaficu jedno popodne. Da je samo da se vrijeme malo popravi da mozemo sjesti vani. A, mogle bi i vi doci do nas 
Re: I Majolina u postupak
08 tra 2013, 00:01
I ja bi na kavicu kad god gdje god sa vama 
Majolina sad kad si sve ovo i napisala iako pola toga znam svejedno oči zasuze i koža se naježi, baš ste bili suđeni jedni drugima
Majolina sad kad si sve ovo i napisala iako pola toga znam svejedno oči zasuze i koža se naježi, baš ste bili suđeni jedni drugima
Re: I Majolina u postupak
10 tra 2013, 12:18
Radujem se kafici, zaista vas dugo nisam vidjela.
Re: I Majolina u postupak
11 tra 2013, 08:47
Prekrasna priča
Re: I Majolina u postupak
14 tra 2013, 21:58
suze su mi krenule. radujem se da je sve tako lepo i jednostavno.
Re: I Majolina u postupak
14 tra 2013, 23:27
majolinat je napisao/la:Radujem se kafici, zaista vas dugo nisam vidjela.
i ja se radujem, ti i ruzica se dogovorite jer meni paše skoro uvijek pa mi javite kad i gdje
Re: I Majolina u postupak
16 tra 2013, 13:27
Predivna priča!
Uživajte biti mama i tata, želim vam svu sreću!
Uživajte biti mama i tata, želim vam svu sreću!
Re: I Majolina u postupak
16 tra 2013, 15:20
Predivna je vaša priča, baš mi je drago da si se javila
Re: I Majolina u postupak
17 tra 2013, 14:21
predivno...čestitamo MAMA I TATA...kako divno zvuče ove riječi
Re: I Majolina u postupak
17 tra 2013, 22:59
Hvala vam, od srca, drage moje
Prelijepo je biti MAMA!
Prelijepo je biti MAMA!
Re: I Majolina u postupak
04 svi 2013, 17:57
Hvala ti puno što si se javila i podijelila sa nama svoju priču.
Posljednjih godina kako si nestala sa svih foruma jako često sam te se sjetila,
i jako mi je drago jer ste napokon MAMA I TATA, uživajte u svakom danu jer jako bzo rastu !!
Posljednjih godina kako si nestala sa svih foruma jako često sam te se sjetila,
i jako mi je drago jer ste napokon MAMA I TATA, uživajte u svakom danu jer jako bzo rastu !!
Re: I Majolina u postupak
23 svi 2013, 09:00
prekrasnoooooo ,cestitam vam od srca, uzivajte sa svojim andjelkom
Re: I Majolina u postupak
09 lip 2013, 08:29
Zaboravila sam čestitat, pa čestitamo 
, uživajte
, uživajte