Rezultati istraživanja poslijeporođajne tuge (baby bluesa)
17 svi 2010, 12:21
Evo i dobivenih rezultata. Temu sam postavila na ovom pdf-u s obzirom da je na njemu bila postavljena i tema s linkom na upitnik. Ako admini smatraju da ju je bolje premjestiti drugdje, neka premjeste 
Dakle...
U istraživanju je sudjelovalo 107 žena korisnica 3 najveća roditeljska internetska foruma (forum „Roda“, forum Trudnoća.net i „Mame i bebe“ forum) koje žive na području Hrvatske. Najveći broj sudionica je iz Zageba (n=59 ili 55.1%), 9 je iz Rijeke, po 3 iz Splita i Osijeka, po 2 iz Karlovca, Slavonskog Broda, Solina i Velike Gorice, a po 1 iz sljedećih mjesta: Čakovec, Daruvar, Dugo Selo, Glina, Gospić, Kastav, Kaštela, Krapina, Kutina, Ozalj, Pula, Šibenik, Varaždin, Vela Luka, Vinkovci, Zabok i Zadar. 8 sudionica nije specificiralo mjesto prebivališta, već su naznačile samo regiju ili čak Hrvatsku kao državu. Raspon godina sudionica je od 19 do 40, s prosječnom dobi 29.39 godina.
Prosječan rezultat svih sudionica istraživanja na Skali poslijeporođajne tuge iznosi 16.42. Najmanji mogući rezultat je 0 (najmanji dobiven u ovom istraživanju je 2) a najveći 36. Pri tome manji rezultat znači manju izraženost simptoma baby bluesa a veći rezultat veću izraženost ili više prisutnih simptoma.
Pokazalo se da su najčešći simptomi poslijeporođajne tuge kod sudionica našeg istraživanja umor, plačljivost, zabrinutost za bebu, lagan san, nenaspavanost, razdražljivost, napetost (čestice s prosječnim rezultatom većim od 1). Nešto manje zastupljeni simptomi kod naših sudionica su osjećaj da žena nije ona ista od prije, tjeskoba, fizička bol, zaboravljivost, nesretnost, nedostatak apetita, osjećaj bolesnosti, osjećaj da im je sve teško učiniti, zabrinutost za svoj izgled, nedostatak povjerenja u sebe, glavobolja (čestice s prosječnim rezultatima manjim od 1). Vidimo da se zapravo najviše pojavljuju blaži simptomi, upravo tipični za poslijeporođajno razdoblje.
U našem uzorku nismo imali niti jednu majku sa završenom samo osnovnom školom, što niti ne čudi s obzirom da su sudionice regrutirane preko internetskih roditeljskih foruma. Za žene koje „surfaju“ internetom i koje su aktivne na forumima u potrazi za informacijama te mišljenjima i iskustvima drugih za očekivati je da su uglavnom obrazovanije nego što je to slučaj u općoj populaciji. Tako u našem uzorku imamo 38.3% žena sa srednjom stručnom spremom, većina ih je s višom ili visokom stručnom spremom (56.1%) a mali broj njih ima magisterij ili doktorat (5.6%). Velika većina žena je zaposlena (82.2%) a 17.8% je nezaposlenih, uključujući i učenice ili studentice. Također, većina ih je u braku (88.7%) što je i za očekivati u našoj tradicionalnoj sredini, a manji broj u izvanbračnoj zajednici (11.3%).
Više od polovice sudionica sada je rodilo svoje prvo dijete (55.1%) dok njih 44.9% ima dvoje ili više djece. Također je 57% novorođenčadi naših sudionica muškog spola, a 43% ženskog. Velika većina sudionica (93.5%) rodila je djecu porođajne težine 2500 g ili više, a samo 6.5% djecu niske porođajne težine (<2500 g, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i UNICEF-u, 2004). 25.2% sudionica imale su potpuno prirodan porođaj, bez liječničkih intervencija. Više od polovice sudionica (56.1%) rodilo je vaginalno uz jednu ili više intervencija, uključujući i sredstva protiv bolova. 18.7% dijete je donijelo na svijet carskim rezom. 42.1% sudionica doživjelo je svoj porođaj lakšim od očekivanog, za 28% porođaj je bio u skladu s očekivanjem, a 29.9% ga je doživjelo težim od očekivanog.
Za 24.3% sudionica bio je onemogućen kontakt koža-na-kožu s djetetom neposredno nakon porođaja. 29% dobilo je svoje dijete u naručje na kratko vrijeme (do 10 min), a 46.7% je imalo priliku uživati u maženju, dojenju i upoznavanju svoje bebe dulje od 10 minuta. Ovi podaci ukazuju na lagano podizanje svijesti bolničkog osoblja i samih majki o važnosti ranog povezivanja majke i djeteta neposredno nakon porođaja. Također, sličan trend pokazuju i podaci o zajedničkom smještaju majke i djeteta u rodilištu, gdje je više od polovice sudionica (52.3%) imalo priliku boraviti u sobi zajedno sa svojom bebom 24 sata dnevno, 21.5% samo preko dana a 26.2% sudionica nije imalo tu priliku već su im bebe donosili po rasporedu za dojenje.
Većina sudionica (57%) je hranila svoje bebe isključivo majčinim mlijekom u prvih 10 dana nakon porođaja, bilo da su dojile ili se izdajale. Ostalih 43% je djelomično ili isključivo hranilo djecu umjetnim (adaptiranim) mlijekom. 25.2% sudionica nije imalo nikakvih poteškoća s dojenjem u prvih 10 dana nakon porođaja, više od polovice (54.2%) imalo je manjih ili većih problema s dojenjem ali nisu razmišljale o prekidu dojenja, a 20.6% je imalo velike poteškoće zbog kojih su ozbiljno razmišljale o prekidu dojenja.
Sudionice našeg istraživanja uglavnom su zadovoljne kvalitetom pomoći u kući i podrške unutar prvih 10 dana nakon porođaja. Na skali od 1 do 5, gdje je 1=uopće nisam zadovoljna a 5=u potpunosti sam zadovoljna, njihov prosječan odgovor je 3.84. Pri tome 6.5% sudionica nije uopće zadovoljno kvalitetom pomoći i podrške, 10.3% uglavnom nije zadovoljno, 9.3% nije ni zadovoljno ni nezadovoljno, 40.2% je uglavnom zadovoljno a 33.6% je u potpunosti zadovoljno. Još više su zadovoljne kvalitetom svog odnosa s ocem djeteta, gdje je njihov prosječan odgovor 4.35, pri čemu je 1=uopće nije zadovoljavajuća a 5=u potpunosti je zadovoljavajuća. Samo 0.9% (1 sudionica) smatra da kvaliteta njezinog odnosa s ocem djeteta nije uopće zadovoljavajuća. 4.7% sudionica smatra da kvaliteta njihovog odnosa s ocem djeteta uglavnom nije zadovoljavajuća, 8.4% smatra da nije ni zadovoljavajuća ni nezadovoljavajuća, 30.8% smatra da je uglavnom zadovoljavajuća, a više od polovice sudionica (55.1%) smatra da je kvaliteta njihovog odnosa s ocem djeteta u potpunosti zadovoljavajuća.
Većina (66.4%) naših sudionica nije nikada u svom života patila od psihičkih poremećaja, uključujući poslijeporođajnu depresiju, 14% jest, a 19.6% ima nekoga u obitelji s poviješću psihičkih poremećaja. 56.1% sudionica inače pati od psiholoških predmenstrualnih tegoba a 43.9% ne.
U našem istraživanju dobili smo da je pojava jače izraženih simptoma poslijeporođajne tuge povezana s nezaposlenošću majke, muškim spolom djeteta, velikim poteškoćama s dojenjem, psihološkim tegobama u predmenstrualnom razdoblju, nezadovoljstvom kvalitetom pomoći u kući i podrške tijekom babinja i nezadovoljstvom kvalitetom odnosa s ocem djeteta. Većina ovih nalaza ne iznenađuje, osim podatka da su sudionice koje su rodile muško dijete imale izraženije simptome poslijeporođajne tuge.
Majke koje su nezaposlene tijekom trudnoće vjerojatno imaju dodatnu brigu oko novčane situacije, a učenice i studentice brige zbog nastavka školovanja koje ih dodatno opterećuju, što bi moglo povećati vjerojatnost pojeva simptoma poslijeporođajne tuge. Velike poteškoće s dojenjem i razmišljanje o prekidu dojenja su stavka oko kojih se mnoge mlade majke muče, pogotovo u prvim danima nakon porođaja dok dojenje ne profunkcionira. Bilo da se muče s problemima ili odustanu od dojenja, žene se često osjećaju nekompetentnima i nesposobnima da prehrane vlastito dijete što bi također moglo pojačati simptome poslijeporođajne tuge. Žene koje pate od psiholoških predmenstrualnih tegoba možda su češće emotivno labilnije, pa tako i u prvim danima nakon porođaja što bi opet moglo doprinijeti pojavi simptoma poslijeporođajne tuge ili njihovoj jačoj izraženosti nego kod ostalih žena. I na kraju, ne začuđuje što su socijalna podrška i pomoć u brizi za dijete ali i za samu sebe od velike važnosti mladoj majci neposredno nakon porođaja, dok se malo ne upozna i ne uskladi s djetetom i stekne povjerenje u sebe i svoju sposobnost da se o njemu brine. I za očekivati je da će majke kojima je socijalna podrška manjkava imati veću vjerojatnost za razvijanje simptoma poslijeporođajne tuge.
Eto. Ako imate kakvih pitanja ili ako je nešto nejasno, slobodno pitajte.
Još jednom zahvaljujem svim forumašicama koje su sudjelovale.
Dakle...
U istraživanju je sudjelovalo 107 žena korisnica 3 najveća roditeljska internetska foruma (forum „Roda“, forum Trudnoća.net i „Mame i bebe“ forum) koje žive na području Hrvatske. Najveći broj sudionica je iz Zageba (n=59 ili 55.1%), 9 je iz Rijeke, po 3 iz Splita i Osijeka, po 2 iz Karlovca, Slavonskog Broda, Solina i Velike Gorice, a po 1 iz sljedećih mjesta: Čakovec, Daruvar, Dugo Selo, Glina, Gospić, Kastav, Kaštela, Krapina, Kutina, Ozalj, Pula, Šibenik, Varaždin, Vela Luka, Vinkovci, Zabok i Zadar. 8 sudionica nije specificiralo mjesto prebivališta, već su naznačile samo regiju ili čak Hrvatsku kao državu. Raspon godina sudionica je od 19 do 40, s prosječnom dobi 29.39 godina.
Prosječan rezultat svih sudionica istraživanja na Skali poslijeporođajne tuge iznosi 16.42. Najmanji mogući rezultat je 0 (najmanji dobiven u ovom istraživanju je 2) a najveći 36. Pri tome manji rezultat znači manju izraženost simptoma baby bluesa a veći rezultat veću izraženost ili više prisutnih simptoma.
Pokazalo se da su najčešći simptomi poslijeporođajne tuge kod sudionica našeg istraživanja umor, plačljivost, zabrinutost za bebu, lagan san, nenaspavanost, razdražljivost, napetost (čestice s prosječnim rezultatom većim od 1). Nešto manje zastupljeni simptomi kod naših sudionica su osjećaj da žena nije ona ista od prije, tjeskoba, fizička bol, zaboravljivost, nesretnost, nedostatak apetita, osjećaj bolesnosti, osjećaj da im je sve teško učiniti, zabrinutost za svoj izgled, nedostatak povjerenja u sebe, glavobolja (čestice s prosječnim rezultatima manjim od 1). Vidimo da se zapravo najviše pojavljuju blaži simptomi, upravo tipični za poslijeporođajno razdoblje.
U našem uzorku nismo imali niti jednu majku sa završenom samo osnovnom školom, što niti ne čudi s obzirom da su sudionice regrutirane preko internetskih roditeljskih foruma. Za žene koje „surfaju“ internetom i koje su aktivne na forumima u potrazi za informacijama te mišljenjima i iskustvima drugih za očekivati je da su uglavnom obrazovanije nego što je to slučaj u općoj populaciji. Tako u našem uzorku imamo 38.3% žena sa srednjom stručnom spremom, većina ih je s višom ili visokom stručnom spremom (56.1%) a mali broj njih ima magisterij ili doktorat (5.6%). Velika većina žena je zaposlena (82.2%) a 17.8% je nezaposlenih, uključujući i učenice ili studentice. Također, većina ih je u braku (88.7%) što je i za očekivati u našoj tradicionalnoj sredini, a manji broj u izvanbračnoj zajednici (11.3%).
Više od polovice sudionica sada je rodilo svoje prvo dijete (55.1%) dok njih 44.9% ima dvoje ili više djece. Također je 57% novorođenčadi naših sudionica muškog spola, a 43% ženskog. Velika većina sudionica (93.5%) rodila je djecu porođajne težine 2500 g ili više, a samo 6.5% djecu niske porođajne težine (<2500 g, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i UNICEF-u, 2004). 25.2% sudionica imale su potpuno prirodan porođaj, bez liječničkih intervencija. Više od polovice sudionica (56.1%) rodilo je vaginalno uz jednu ili više intervencija, uključujući i sredstva protiv bolova. 18.7% dijete je donijelo na svijet carskim rezom. 42.1% sudionica doživjelo je svoj porođaj lakšim od očekivanog, za 28% porođaj je bio u skladu s očekivanjem, a 29.9% ga je doživjelo težim od očekivanog.
Za 24.3% sudionica bio je onemogućen kontakt koža-na-kožu s djetetom neposredno nakon porođaja. 29% dobilo je svoje dijete u naručje na kratko vrijeme (do 10 min), a 46.7% je imalo priliku uživati u maženju, dojenju i upoznavanju svoje bebe dulje od 10 minuta. Ovi podaci ukazuju na lagano podizanje svijesti bolničkog osoblja i samih majki o važnosti ranog povezivanja majke i djeteta neposredno nakon porođaja. Također, sličan trend pokazuju i podaci o zajedničkom smještaju majke i djeteta u rodilištu, gdje je više od polovice sudionica (52.3%) imalo priliku boraviti u sobi zajedno sa svojom bebom 24 sata dnevno, 21.5% samo preko dana a 26.2% sudionica nije imalo tu priliku već su im bebe donosili po rasporedu za dojenje.
Većina sudionica (57%) je hranila svoje bebe isključivo majčinim mlijekom u prvih 10 dana nakon porođaja, bilo da su dojile ili se izdajale. Ostalih 43% je djelomično ili isključivo hranilo djecu umjetnim (adaptiranim) mlijekom. 25.2% sudionica nije imalo nikakvih poteškoća s dojenjem u prvih 10 dana nakon porođaja, više od polovice (54.2%) imalo je manjih ili većih problema s dojenjem ali nisu razmišljale o prekidu dojenja, a 20.6% je imalo velike poteškoće zbog kojih su ozbiljno razmišljale o prekidu dojenja.
Sudionice našeg istraživanja uglavnom su zadovoljne kvalitetom pomoći u kući i podrške unutar prvih 10 dana nakon porođaja. Na skali od 1 do 5, gdje je 1=uopće nisam zadovoljna a 5=u potpunosti sam zadovoljna, njihov prosječan odgovor je 3.84. Pri tome 6.5% sudionica nije uopće zadovoljno kvalitetom pomoći i podrške, 10.3% uglavnom nije zadovoljno, 9.3% nije ni zadovoljno ni nezadovoljno, 40.2% je uglavnom zadovoljno a 33.6% je u potpunosti zadovoljno. Još više su zadovoljne kvalitetom svog odnosa s ocem djeteta, gdje je njihov prosječan odgovor 4.35, pri čemu je 1=uopće nije zadovoljavajuća a 5=u potpunosti je zadovoljavajuća. Samo 0.9% (1 sudionica) smatra da kvaliteta njezinog odnosa s ocem djeteta nije uopće zadovoljavajuća. 4.7% sudionica smatra da kvaliteta njihovog odnosa s ocem djeteta uglavnom nije zadovoljavajuća, 8.4% smatra da nije ni zadovoljavajuća ni nezadovoljavajuća, 30.8% smatra da je uglavnom zadovoljavajuća, a više od polovice sudionica (55.1%) smatra da je kvaliteta njihovog odnosa s ocem djeteta u potpunosti zadovoljavajuća.
Većina (66.4%) naših sudionica nije nikada u svom života patila od psihičkih poremećaja, uključujući poslijeporođajnu depresiju, 14% jest, a 19.6% ima nekoga u obitelji s poviješću psihičkih poremećaja. 56.1% sudionica inače pati od psiholoških predmenstrualnih tegoba a 43.9% ne.
U našem istraživanju dobili smo da je pojava jače izraženih simptoma poslijeporođajne tuge povezana s nezaposlenošću majke, muškim spolom djeteta, velikim poteškoćama s dojenjem, psihološkim tegobama u predmenstrualnom razdoblju, nezadovoljstvom kvalitetom pomoći u kući i podrške tijekom babinja i nezadovoljstvom kvalitetom odnosa s ocem djeteta. Većina ovih nalaza ne iznenađuje, osim podatka da su sudionice koje su rodile muško dijete imale izraženije simptome poslijeporođajne tuge.
Majke koje su nezaposlene tijekom trudnoće vjerojatno imaju dodatnu brigu oko novčane situacije, a učenice i studentice brige zbog nastavka školovanja koje ih dodatno opterećuju, što bi moglo povećati vjerojatnost pojeva simptoma poslijeporođajne tuge. Velike poteškoće s dojenjem i razmišljanje o prekidu dojenja su stavka oko kojih se mnoge mlade majke muče, pogotovo u prvim danima nakon porođaja dok dojenje ne profunkcionira. Bilo da se muče s problemima ili odustanu od dojenja, žene se često osjećaju nekompetentnima i nesposobnima da prehrane vlastito dijete što bi također moglo pojačati simptome poslijeporođajne tuge. Žene koje pate od psiholoških predmenstrualnih tegoba možda su češće emotivno labilnije, pa tako i u prvim danima nakon porođaja što bi opet moglo doprinijeti pojavi simptoma poslijeporođajne tuge ili njihovoj jačoj izraženosti nego kod ostalih žena. I na kraju, ne začuđuje što su socijalna podrška i pomoć u brizi za dijete ali i za samu sebe od velike važnosti mladoj majci neposredno nakon porođaja, dok se malo ne upozna i ne uskladi s djetetom i stekne povjerenje u sebe i svoju sposobnost da se o njemu brine. I za očekivati je da će majke kojima je socijalna podrška manjkava imati veću vjerojatnost za razvijanje simptoma poslijeporođajne tuge.
Eto. Ako imate kakvih pitanja ili ako je nešto nejasno, slobodno pitajte.
Još jednom zahvaljujem svim forumašicama koje su sudjelovale.
Re: Rezultati istraživanja poslijeporođajne tuge (baby bluesa)
18 svi 2010, 13:13
Jay, baša ti hvala 
Kako si ti zadovoljna rezultatima? I jesi li našla neko objašnjenje za povezanost baby bluesa i spola djeteta?
Kako si ti zadovoljna rezultatima? I jesi li našla neko objašnjenje za povezanost baby bluesa i spola djeteta?
Re: Rezultati istraživanja poslijeporođajne tuge (baby bluesa)
18 svi 2010, 16:01
I mene to zanima. Jesu li te majke javno izrazile nezadovoljstvo spolom djeteta ili se naprosto poklopilo da od PPD pate vecinom majke muske djece?
Re: Rezultati istraživanja poslijeporođajne tuge (baby bluesa)
18 svi 2010, 21:58
Tanja, vjerovatno ovo drugo. Pretpostavljam da se radi o znacajnoj korelaciji izmedu te dvije varijable.
Nego meni pada na pamet moguci razlog. Naime mislim da sam procitala da je u nekim istrazivanjima pronadena poveznica spol - probavne teskoce odnosno da muske bebe znacajno vise imaju pocetnicke probavne probleme (grcici bljuckanja). Vjerujem da mame koje se u takvoj situaciji sigurno vise brinu, manje spavaju i sl. imaju i izrazenije simptome BB. Jedna mogucnost za objasnjenje... Sigurno ih ima jos...
Nego meni pada na pamet moguci razlog. Naime mislim da sam procitala da je u nekim istrazivanjima pronadena poveznica spol - probavne teskoce odnosno da muske bebe znacajno vise imaju pocetnicke probavne probleme (grcici bljuckanja). Vjerujem da mame koje se u takvoj situaciji sigurno vise brinu, manje spavaju i sl. imaju i izrazenije simptome BB. Jedna mogucnost za objasnjenje... Sigurno ih ima jos...
Re: Rezultati istraživanja poslijeporođajne tuge (baby bluesa)
18 svi 2010, 22:00
e da, zanima me još nešto - kako se skorira ta skala?
Re: Rezultati istraživanja poslijeporođajne tuge (baby bluesa)
19 svi 2010, 08:20
Bok curke,
evo ovako, našla sam moguće objašnjenje (naime malo sam možda požurila s objavom rez, ovo je iz 1. verzije diplomskog treba to još malo doraditi, pojasniti i sl.)
uglavnom, u istraživanjima se ispostavilo da muška djeca općenito više plaču i pokazuju više negativnog afekta u prva 3 mjeseca života, pa je moguće da je to do toga.
s druge strane, moguće je da se takva povezanost pojavila slučajno, zbog relativno malog uzorka i odnosa m/ž beba u uzorku koji ne odgovara stanju u populaciji.
npr. jedna prof. koja je prije par godina radila slično istraživanje dobila je upravo suprotan rezultat, u njenom uzorku rodilja koje je kontaktirala u OB Sv Duh 3. dan nakon poroda više simptoma bluesa imale su majke ženske novorođenčadi.
općenito prethodna istraživanja uglavnom nisu utvrdila povezanost spola djeteta i bluesa.
evo ovako, našla sam moguće objašnjenje (naime malo sam možda požurila s objavom rez, ovo je iz 1. verzije diplomskog treba to još malo doraditi, pojasniti i sl.)
uglavnom, u istraživanjima se ispostavilo da muška djeca općenito više plaču i pokazuju više negativnog afekta u prva 3 mjeseca života, pa je moguće da je to do toga.
s druge strane, moguće je da se takva povezanost pojavila slučajno, zbog relativno malog uzorka i odnosa m/ž beba u uzorku koji ne odgovara stanju u populaciji.
npr. jedna prof. koja je prije par godina radila slično istraživanje dobila je upravo suprotan rezultat, u njenom uzorku rodilja koje je kontaktirala u OB Sv Duh 3. dan nakon poroda više simptoma bluesa imale su majke ženske novorođenčadi.
općenito prethodna istraživanja uglavnom nisu utvrdila povezanost spola djeteta i bluesa.
Re: Rezultati istraživanja poslijeporođajne tuge (baby bluesa)
19 svi 2010, 08:23
Skala se skorira tako da se zbroje odgovori za svaku tvrdnju.
mogući odgovori na svaku tvrdnju su 0, 1 ili 2. pri tome 2 znači više simptoma i/ili češće pojavljivanje a 0 manje ili rjeđe.
najmanji mogući rezultat na cjelokupnoj skali je 0 a najveći 36. (skala ima 18 tvrdnji).
mogući odgovori na svaku tvrdnju su 0, 1 ili 2. pri tome 2 znači više simptoma i/ili češće pojavljivanje a 0 manje ili rjeđe.
najmanji mogući rezultat na cjelokupnoj skali je 0 a najveći 36. (skala ima 18 tvrdnji).
Re: Rezultati istraživanja poslijeporođajne tuge (baby bluesa)
19 svi 2010, 08:41
Hvala Jay
malo sam dosadna, ali baš me zanima. postoje li neke smjernice, tipa od toliko do toliko bodova je sve ok, no od toliko i toliko znači da sigurno imate simptome depresije?
Jako sam to lijepo objasnila, baš stručno
malo sam dosadna, ali baš me zanima. postoje li neke smjernice, tipa od toliko do toliko bodova je sve ok, no od toliko i toliko znači da sigurno imate simptome depresije?
Jako sam to lijepo objasnila, baš stručno
Re: Rezultati istraživanja poslijeporođajne tuge (baby bluesa)
19 svi 2010, 08:44
MON u praksi za sve i svasta nedostaju takvi podaci. Bojim se da su radili samo povezanost korelacijskim mjerama pa im ni ne treba takva odrednica. Al bas me zanima...
Re: Rezultati istraživanja poslijeporođajne tuge (baby bluesa)
19 svi 2010, 12:02
Jay, hvala ti na ovim podatcima! 
Možeš li mi, molim te, na pp proslijediti podatke o rodiljama s područja Zadra (i onih koje su rađale u rodilištu OB Zadar), ako u tvom radu postoji i taj aspekt obrade podataka?
Mogu ti na pp objasniti zašto me to posebno zanima.
Možeš li mi, molim te, na pp proslijediti podatke o rodiljama s područja Zadra (i onih koje su rađale u rodilištu OB Zadar), ako u tvom radu postoji i taj aspekt obrade podataka?Mogu ti na pp objasniti zašto me to posebno zanima.
Re: Rezultati istraživanja poslijeporođajne tuge (baby bluesa)
23 svi 2010, 21:48
mislim da ima samo jedna iz zadra, bar koliko vidim
Re: Rezultati istraživanja poslijeporođajne tuge (baby bluesa)
08 lip 2010, 09:20
čitala sam nekidan jednu knjigu o novim istraživanjima o depresiji, između ostalog i postporođajnoj depresiji
naime, ona pogađa i one koji su žarko željeli dijete i nije nužno povezna s tim što djeca jako plaču i imaju grčeve
vrlo je jednostavno- nedostatak omega-3 masnih kiselina
trudnoća iscrpi majčin organizam i njegove zalihe omega-3, i posebno ako su dvije trudnoće jedna za drugom, veća je šansa od postporođajne depresije jer se zaliha omega-3 nije stigla obnoviti
a omega-3 je jako bitna za moždano tkivo i njegovo funkcioniranje, i manjak može prouzročiti depresiju. u americi se depresija u nekim slučajevima liječi velikim dozama omega-3... ali to je sad druga tema...
eto
naime, ona pogađa i one koji su žarko željeli dijete i nije nužno povezna s tim što djeca jako plaču i imaju grčeve
vrlo je jednostavno- nedostatak omega-3 masnih kiselina
trudnoća iscrpi majčin organizam i njegove zalihe omega-3, i posebno ako su dvije trudnoće jedna za drugom, veća je šansa od postporođajne depresije jer se zaliha omega-3 nije stigla obnoviti
a omega-3 je jako bitna za moždano tkivo i njegovo funkcioniranje, i manjak može prouzročiti depresiju. u americi se depresija u nekim slučajevima liječi velikim dozama omega-3... ali to je sad druga tema...
eto