Rodilište SVETI DUH

[ana*]

Ja po mjestu stanovanja spadam u Petrovu. Ali nekako bi radije rodila u kartonskoj kutiji ispod stepenica nego tamo.
Kakva je procedura da me prime na Svetom Duhu?? Zbilja želim tamo roditi.

Zanima me i da li epiduralnu treba dogovoriti prije ili kad kad već zazvoni zvono za uzbunu??

[zumba]

Ja spadam u merkur ali sam rodila na sv duhu, nije bilo nikakvih problema. Ja sam samo došla za one zadnje kontrole kod njih i rekla da hoću tamo roditi i to je to. a epiduralnu nisam ni tražila dr mi ju je sam dao (prethodno mi je to preporučio), i to kad sam bila na 4 cm

[skorpionka]

Za vrijeme mog boravka u srpnju na SD primjetila sam da su s epiduralnom dosta lake ruke u odnosu na ranije. Puno lakše se odlučuju na istu.

[Novamama]

a kada se možeš odlučiti želiš li ju ili ne?
da li su potrebne neke dodatne pretrage ili slično ako želiš epiduralnu?
i još imam pitanje - koliko ranije se treba naručiti za pregled? i kod koga se preporuča po novome (može i na pp)

[skorpionka]

Nema dodatnih pretraga ako si zdrav, ne uzimaš antikoagulanse i slično. Nisam stekla da su cure imale unaprijed dogovorene epiduralne, nego su im jednostavno na licu mjesta nudili ukoliko su procijenili da će im pomoći.

Još nešto mi se čini da je učestalije no prije i sigurno je uvjetovano sa trenutnim sudskim procesima vezanima uz porod, gdje je npr falio dio vremena ctg nadzor. Sad puno više nastoje žene u predrađaoni imati kontinuirano prikopčane na ctg. To mi nije bilo drago, teškom mukom sam se izvukla od toga.

[ana*]

Ctg je onaj aparat koji bilježi trudove??

Dakle, sve u svemu, ako sam dobro shvatila nitko ne radi probleme oko ničega. Mogu doći na Sveti Duh,
reči im da želim tamo roditi, imato svog muža pored sebe i tražiti epiduralnu.

Mam mi je bolje!

[mama njonji]

ja također spadam u petrovu a oba puta sam rodilla na SD (i opet bih )
prvi put su malo davili jer im je bila gužva i htjeli me vratit al mm i ja sjeli pred vrata i čekali
(onda su me ipak odlučili pregledati i zaključili da ne bi bilo dobro da toliko otvorena vrludam po gradu)
zadnji put sam došla s trudovima na 5 min i nitko me ništa nije pitao (ovo je bilo prije cca 1 g.)
sretno!
(epi. nisam tražila niti mi je itko nudio, al kad sam vidjela poslije cimericu u sobi koja ju je dobila, žena je povraćala od glavobolje, produžen joj je boravak u bolnici, bebu jedva da je vidila a kamoli dojila - hvala, ne bi , no to je ipak samo moje iskustvo)

[tanja1989]

ja sam također rodila na sv.duhu i nemam tako bajna iskustva...imala sam sve papire za carski (150cm sam visoka i u trenutku poroda sam imala 50kg), međutim oni su forsirali na prirodan porod, zbog čega mi je danas izuzetno drago, al u onom trenutku me samo bilo strah da negdje ne zapne na pola puta... imala sam trudove daleko iznad 100% svakih 1-2 min od 6h ujutro, a rodila sam u 11 i 50... nisam ni tražila epiduralnu jer mi je bio bed da me ne otpišu, jer je žena prije mene tražila i nisu joj htjeli dat u noćnoj...onda me sestra ujutro pitala dal hoću ed kad je već vidla kakva sam i kakvi su trudovi a nisam se otvarala dalje od 8 prstiju...ja reko može dapače...i onda ona pitala dr pa oni pametni, a šta će epiduralna to će sad van...i tako svakih 20-ak min sad ćemo, sad ćemo, a to njihovo sad nikak stić...e kad je porod konačno krenuo ema je bila vani u drugom stisku...rezali su me...šivali me...al da stvar bude gora, ispuco mi je vrat maternice pa su prvo šivali unutra, nadležna dr rekla je da nju ne potpisuju kaj se toga tiče, tak da ja toga uopće namam u papirima...kad sam rekla ginekologu šta je bilo, reko je da im se to u zadnje vrijeme jako često događa gore, da mu se već dosta žena žalilo na istu stvar što se tiče pucanja vrata maternice...e a da stvar bude još bolja, nešto su mi ušili, neku bakteriju, i to je tinjalo 7 mj i buknulo na bubregu (sekundarna infekcija) kao apsces, zbog čega su mi htjeli bubreg izvadit, al na svu sreću dobila nekog arapa za dr pa on nije dao i uspio me izliječit antibioticima...eto to je moje iskustvo...ali i drugi put kad ću ić rađat, idem na sv.duh, tam bar znam kaj me čeka...
btw. da me krivo ne shvatite, imam samo ružna iskustva iz boksa, ovo sve poslije su same riječi hvale...svaka čast...

[† nina i nika]

Evo mene frisko sa Sv. Duha. Sto se muzeva tice na porodu, to stvarno pustaju i nema nikakvih problema. Mene su pitali da li zelim nesto protiv bolova kad su me stavili u boks sto mi je bilo totalno iznenadjenje. Ovo mi je cetvrti porod i nitko me nije pitao do sad da li zelim nesto protiv bolova . Dobila sam nesto intravenozno. Najavile su mi da me moze loviti vrtoglavica, ali ja sam zatvorila oci i odspavala . U svakom slucaju, babica, dokica . Odlicno iskustvo.

Sam boravak u bolnici je bio tak tak. Zadnji dan je dosla u sobu zena koja stvarno je imala problema sa sobom i jos kad je krenulo plakanje bebe jer nije dobila prave savjete oko dojenja, postala je totalna katastrofa. Zeni kojoj treba psiholoska pomoc, bila je napadana od pedijatrijskih sestara da zasto ne doji dijete i tome slicno. Ma uzas zivi. Nekako sam tada postala protivnik price "dojenje pod svaku cijenu". Ovoj zeni je stvarno trebalo pomoci da uopce normalno prihvati dijete, a dobila je samo gomilu optuzbi . Ne mislim da su sestre trebale nesto drugo uciniti, iako mislim da bi mogle ipak biti mrvicu humanije prema zenama, niti optuzujem bilo koga u ovoj prici. Samo me iznenadilo do kuda moze ici taj pritisak oko dojenja i koliko los moze biti rooming in (moja beba i ja nismo spavali citavu noc zbog placa te druge bebe). A sad mozete pretpostaviti kako je promuklo na kraju ta beba plakala .

BTW, pripadam u Petrovu i jedno dijete sam tamo i rodila. Kad sam dosla na iduci porod na Sv. Duh citavo vrijeme sam govorila sestrama kako su dobre i drage i kako je lijepo kod njih. Onda sam im rekla kako sam prethodno dijete rodila u Petrovoj i samo su se nasmijale. Valjda im je bilo jasno zasto tako govorim.

[skorpionka]

Kad sam ja zadnji put bila, sestre s pedijatrije su odvele bebu koja je plakala cijelo vrijeme oko 02 sata poslije ponoći.

Ovo za lijekvoe protiv bolova je zbilja tako, imala sam dojam kao da im je to neka mantra Stalno su nutkali Dolantin i spasmex

Ono što me nervira da im se pomoć oko dojenja svela na to da je posvuda nalijepljen plakat s ručnom tehnikom izdajanja (čak i rađaonica, znam da mi je to išlo na živce dok sam odrađivala trud pa buljim u zid naslonjena na one rukohvate i pitam se tko to u rađaoni uopće može ispercipirati ). Jedna od cimerica je imala zastoj mlijeka jer je bebu znala namjestiti samo na desno stranu, pa joj je lijeva buknula i pedijatrijska sestra je došla, izrecitirala joj u minutu svoje i pokazala na taj famozni plakat koji visi u sobi. Curi naravno ništa nije bilo jasno, pa sam joj na kraju pomogla oko izdajalice (ja se u zivotu nisam pokušala ručno izdajati, nekako mi to ne leži).

[ana*]

U svakom žitu ima kukolja, bilo bi čudno da su sve sestre super. Ja nekeko
uvijek pomislim da ne znam što se zbiva u životu te osobe. Možda baš u tom
trenutku dok se ona na poslu vrzma oko mene, njeno djete ima neku tešku
bolest. Iako to ne opravdava neprofesionalni pristup, ali sa ljudske strane
mogu pregrmiti. I moj posao je da imam osmjeh od uha do uha...pa ne mogu
to izvesti svaki dan. I ako mi se dogodi da odreagiram bahato, bude mo poslje
žao, ali šteta je već učinjena.
Jedino mi je gotovo neoprostivo da su emocionalno nestabilu ženu doživjeli
kao razmaženu. Jedan medicinar bi to trebao primjetiti. Ne mora biti doktor.

Uglavnom ,jako mi je bilo važno da mogu na SD, i da nisu ni slični onima u Petrovoj
i škrti na ljekovima ne vjerujem u nepotrebna junačenja ako može biti lakše.
I voljela bi da moj muž bude pored mene.
Umirile ste me i utješile i hvala vam na tome.


Btw. čula sam da je nekada postojao sajam gdje su roditelji prodavali stvari
koje im više ne trebaju od svoje djece. Odjeću, krevetiće i tak...da li to još postoji?

[zumba]

Postoje rodine rasprodaje. na njihovoj stranici imaš kad se iduća održava. zadnja na kojoj sam ja bila prije par mjeseci je bila na velesajmu i bilo je dosta zgodnih stvarčica. i obleke i opreme.

[Diami]

Jedino što je meni od toga protiv bolova bilo još gore - skroz me ošamutilo i imala sam dojam da me trudovi tek onda rasturaju do kraja. Sad na drugom porodu mislim bez toga probat definitivno...

[ana*]

Možda je to bio samo dojam. Budeš vidjela sljedeći put bez toga pa nam opiši dojmove.
A gle, ne moraju oni meni dati nešto protiv bolova, dovoljno je da mi daju nešto od
čega me nije briga kaj me boli:))))

[Diami]

A vjerujem da je to individualno, nekog kad mu se tak smanta vjerojatno i nije briga da ga boli. A ja sam imala dojam da me rastura još jače jer se nisam mogla ni pomaknuti da si nekak smanjim bol ili se nekak drugačije kontrolirati. U periodima bez toga (dobila sam u dva navrata po jednu dozu, pitali su me) sam nekako lakše preživljavala, jer osim što mi se činilo da ne djeluje protiv boli u smislu smanjenja boli djelovalo je i relativno kratko.

[ela1]

Evo mene friške s SD, dva tjedna prije poroda morala sam odraditi ctg u rađaoni. Babica koja me je preuzele bila je toliko neljubazna i ljuta da sam misla ako će mi ona biti na porodu jao meni. Međutim kad sam došla na porod imala sam najbolju babicu na svijetu, koja mi je tepala, to mi je trebalo u to m trenutku i rodila sam za 20 min.
U sobi naše bebe su imale isti ritam, a sestre su nam rekle da smo najbolja soba, što nam je trebalo pomogle su nam.
Jedino jedna je mama šetala cijelu noć po hodniku s bebom tako da zbog toga nismo spavale.
Poludim kad mame kažu nejdem na SD jer je gore beba s tobom cijelu noć nemogu se odmorit, pa neznam kako će onda doma.
Takve mame koje su needucirane i nemaju volju brzo prelaze na flašicu, kao izgubile su mlijeko. Nije ni meni bilo lako, neki puta imam mlijeka da samo curi, a neki puta baš i nije tako i ne odustajem.
Smatram da žene još uvijek neznaju dovoljno o dojenju, a zato postoje knjige koje mogu pročitat za svoje dobro.
Dok sam bila u trudničkoj ambolanti, svaki put bih čula žene koje nisu došle na zakazani pregled, onda razumijem i zdravstvene djelatnike koji nisu uvijek za sve dobronamjerni.
Mislim da je SD za sada najbolja bolnica za mame i bebe u ZG.

[skorpionka]

U sobi naše bebe su imale isti ritam, a sestre su nam rekle da smo najbolja soba, što nam je trebalo pomogle su nam.
Jedino jedna je mama šetala cijelu noć po hodniku s bebom tako da zbog toga nismo spavale.
Poludim kad mame kažu nejdem na SD jer je gore beba s tobom cijelu noć nemogu se odmorit, pa neznam kako će onda doma.
Takve mame koje su needucirane i nemaju volju brzo prelaze na flašicu, kao izgubile su mlijeko. Nije ni meni bilo lako, neki puta imam mlijeka da samo curi, a neki puta baš i nije tako i ne odustajem.

Gle, ne bih baš naprečac zaključivala o ženama koje nisu ljubiteljice 24-satnog roominga. Iako sam sama zaista zagovornica roominga, rodila sam gore i boravila u tri različite verzije roominga, moram dopustiti da svaka pojedina žena ima svoje mišljenje i iskustvo na tu temu. Pogotovo nije u redu prejudicirati da te iste lako odustaju od dojenja, itd...

pa neznam kako će onda doma.

Doma je ljepše jer možeš spavatikad beba spava, nemaš još dvije bebe od cimerica i doma se prilagođavaš samo ritmu svoje bebe a ne tuđih, koje ne moraju imati isti ritam. Uz sve to, bolnica ima svoje regule i ritam svojih bolničkih aktivnosti, pa ti tako doma nitko neće doći i probuditi te u 5 ili pola šest ujutro da bi ti tutnuo toplomjer pod pazuh. Mene je baš smetalo to što npr beba i ja tvrdo spavamo i onda me bude zbog toplomjera.

[ela1]

Pa nebih se složila da rooming nema veze s dojenjem, pogotovo za prvorotke, nedavno su dvije moje poznanice rodile gdje nisu baš dobile podršku u dojenju, nemoram ni reći da su na flašici. Odgovor im je bio nismo imale dovoljno mlijeka, a nitko ih nije educirao o dojenju, mogle su i same uzeti neku knjigu u ruke,ali išle su linijom manjeg otpora.

Svaka beba ima svoj ritam, i ako u bolnici nisu svladale dojenje neće ni doma.
A što se tiće spavanja vjerujem da se svaka mama više odmori kad djete doji,zar ne ?

[mama njonji]

i ako u bolnici nisu svladale dojenje neće ni doma.

s ovim se ne bih složila
sa prvim djetetom ja nisam svladala dojenje u bolnici (uglavnom je spavao, kad je trebao sisati nije znao vući, ja ga nisam znala namjestiti, on bi se iznervirao i dernjao... ma, koma živa...prvo dijete, nema baš neke podrške od osoblja... doma sam išla sva u strahu kako će mi dijete umrijeti od gladi)
no, kad smo došli doma - druga priča: sve mi je bilo lakše, bila sam puno odmornija nego u rodilištu, imali smo svoj mir, a i patronažna mi je pokazala neke položaje za koje u rodilištu nisam znala, uglavnom - dojenje krenulo na veliko već dan nakon dolaska kući
tako, da se ne obeshrabre mlade mame ako im u bolnici ne krene odmah sve "školski"

[mrs. eastwood]

definitivno ne treba generalizirati! sto žena - dvjesto cica - right?

za sad što mogu reći su dojmovi s ovog pripremnog tecaja na SD - i svi, ali bas svi su naglasili - pitajte - pitajte - pitajte - pomoci cemo vam...

ne vjerujem da su šuplje riječi...

[† nina i nika]

definitivno ne treba generalizirati! sto žena - dvjesto cica - right?

za sad što mogu reći su dojmovi s ovog pripremnog tecaja na SD - i svi, ali bas svi su naglasili - pitajte - pitajte - pitajte - pomoci cemo vam...

ne vjerujem da su šuplje riječi...

na zalost pedijatrijske sestre stvarno su preopterecene (barem one koje zele raditi) i od njih se stvarno moze dobiti minimalna pomoc. ali i da ih ima svakakvih, ima i zapravo je najbolje ipak traziti savjet od drugih rodilja i narvno, u pauzi citat knjizicu koju dobijete u kojoj ima dosta dobro objasnjeno o dojenju i potrebama djeteta u toj dobi. uostalom, neki savjet pedijatrijskih sestara su u totalnoj suprotnosti s onim sto pise u toj knjizici i svakako preporucam da se probate prije educirati. btw, jedan od suradnika u toj knjizici je i dr. Stanojevic, sef pedijatrije na SD.

[Diami]

Prije 2g se stvarno moglo pitati, samo je bed bio što se često dobivalo i oprečnih informacija. Činilo mi se da oni koji najviše znaju i mogu udijeliti najkvalitetnije savjete imaju najmanje vremena i tu su samo u prolazu (npr. Stanojević samo u viziti). Sestre se uglavnom trude, no eto - nama su davali svakakve savjete (od toga da treba ili pak ne treba šeširiće, preko načina prihvaćanja sise i tako dalje). Bilo bi lakše da su malo više "unificirani" po tome.

Pitanje je i koliko mama želi dojiti. Nama nije krenulo u bolnici i prvih dana doma isto je bilo mučenje, dapače - 6 tjedana sam ja plakala počesto uz podoje, al sam jako željela dojiti i stisla zube i izgurali smo i sad još uvijek nešto sitno dojimo. Od dvije cimerice, jedna je liječnica opće prakse i unatoč nekom osnovnom znanju o toj temi, Rodinoj knjižici, pokojoj informaciji koju sam joj ja rekla - dojila je možda još mjesec dana kad je došla doma. Prvo je navečer dala bocu da joj mali spava (odn. jer mu nije dosta u cici jer stalno želi visiti na cici popodne i navečer), pa onda i preko dana pokoju i tako se začas smanjila produkcija i gotovo.

Druga cimerica je bila još u rodilištu malom uvalila dudu u usta i htjela mu sama spremati tamo bebimil jer da je njemu malo u cicama, pa on bi stalno sisao (a mlijeko cuuuriiii iz sisa...), pa oni žele da ga ona izgladnjuje... Oni joj ga nadohrane i vrate i vele neka ga odmah stavi opet na dojku čim se malo razbudi, ne u krevetić - a ona čim je sestra izašla malog u krevetić, duda u usta, okrene se na drugu stranu i spavanac. Kad se promeškoljio, ispala mu duda - vratila mu istu u usta i nastavili spavati. A stvarno su se trudili objasniti joj dobrobiti, princip ponude i potražnje, to da bebe ne sisaju samo zbog gladi...

Tako da puno ovisi o mami, dio sigurno i o osoblju, manji dio i o bebi (neke lakše i brže savladaju tehniku, druge sporije). Mislim da je rooming-in tu čak manje bitan, odn. bilo bi super kad bi to bio princip gdje bi sestre stvarno imale vremena, i objašnjavati i pokazivati, i kad bi mamama koje su se stvarno namučile na porodu, kojima nije dobro odnjeli bebu bez prigovaranja ili rasprava ili nabijanja osjećaja krivnje... Možda je to sad i drugačije već...

Al svakako pitati ne škodi, pa i ak dobiješ oprečne info, možda nekaj od toga iskoristitš i baš tebi pomogne.

[mama njonji]

da - na odjelu - kako koja sestra će objasniti, pomoći...
off topic al samo da dodam u vezi pomoći oko početaka dojenja (barem je meni to pomoglo):
raspitajte se u svojim Domovima zdravlja (odakle će vam vjerojatno doći patronažna) koja je zadužena za vaš kvart i probati doći do nje nešto ranije (barem telefonski) ili pitati na pedijatriji svojeg DZ koja sestra ide po kućama a da je uključena u grupu za potporu dojenja jer i njih ima svakakvih pa ju probati kontaktirati (npr. nama su bile 3 sveukupno, od toga je samo jedna bila stvarno izvrsna, radila je sa grupom za potporu dojenja i imala konkretne o odlične savjete, preostale dvije su trabunjale o uvođenju reda u dojenje za bebu staru 6 dana i sl.) Danas većina DZ ima takve grupe, dosta rade te sestre, informiraju se, uče, idu po seminarima... ja sam se jako ugodno iznenadila sa informacijama i savjetima patronažne sestre koja je već pred mirovinu, a sva je "u tijeku"
i dakako, ako imate prijateljicu, sestru, kolegicu... koja je nedavno dojila - to puno znači (ja sam imala puno povjerenje u frendicu koja je dojila svoje 3 djece i bez straha mi je došla i namjestila prvog bebana kako spada)

[skorpionka]

na zalost pedijatrijske sestre stvarno su preopterecene (barem one koje zele raditi) i od njih se stvarno moze dobiti minimalna pomoc.

Ono što je mene zadnji put jako iznenadilo je upravo činjenica da one sad manje pomažu oko dojenja nego kad su bebe bile na njihovoj brizi a trebale bi imati vrijeme za to koje se oslobodilo činjenicom da mame presvlače bebe (uz ogradu ovog mog komentara jer ne znam jel im se možda akonto 24 satnog roominga broj sestara smanjio).

Prvi put sam rodila 2001. i nekako su svima pomogle prviput staviti bebu, a i dolazile su na poziv puno ažurnije nego sad. A tada su one skrbile o presvlačenju, dio dana su bebe bile i kod njih, i nije mi jasno, zašto su sad nekako manje dostupne nego ranije a manje je brige o bebama na pedijatrijskim sestrama.

Naime, one sad imaju famozan formular u koji napišu koja sestra imenom i prezimenom je u tri minute izreferirala rodilji o dojenju i pomogla staviti bebu na cicu. Ja sam se odmah zahvalila i rekla da mi ne mora referirati osnove za treće dojenje i ok. I onda dođe ona do cimerice koja ne zna staviti bebu, prvorotka je i nema te literature koja ti može dočarati jačinu stiska i vakuuma tih malih usta, ona joj izreferira isto ko i meni prvorotki. I kad se toj curi upalila dojka, ona joj je došla izreferirala joj i uputila ju na ručnu tehniku izdajanja koja visi naslikana i opisana na zidu, okrenula se i otišla.

[skorpionka]

Ela1, nisam mislila reći da rooming nije povezan s dobrim početkom dojenja, ali ne na način da se to shvaća isključivo.

Pogotovo me smeta plašiti žene s ovom tvrdnjom

ako u bolnici nisu svladale dojenje neće ni doma.

jer se ovdje može javiti hrpa žena koja je imala početne teškoće i u bolnici i nakon dolaska doma pa su uspješno i dugo dojile.

[ela1]

Ja sam gore rodila 2003,2006 i sada u 9 mj. Po sve mi je sad bilo lakše, bebe nisu dolazile uplakane, naravno onda ih moraš najprije smiriti da bi jele. Prvi sina su mi nahranili, a donjeli su ga nakon tri sata, a sestra mi je rekla da nema potrebe da ga hranim, naravno nisam je poslušala i maleni je sve povratio. Vidljiva je bila umjetna hrana i kolostrum.
Ovaj put nije bilo dana da sestra nije došla pogledala kako jede,naravno i ja sam imala pitanja iako sam trečerotka, nikome to nije bilo bitno.
Moja malena je imala podoje po 40 min, pa su mi savjetovali kako da ih skratim, niti sam imala kakve regade niti ništa.
Par puta na dan došle bi sestre i pitale dali nam bebe treba presvuči, dali imamo kakva pitanja, o hrani , jednostavno o svemu što nas zanima.
Jedna mama iz druge sobe je imala problema s dojenjem, uz to da je maleni imao žuticu, rekla je da joj stalno pomažu jer ga nezna staviti na dojku.

Za ove mame sam pisala jer ih poznajem i znam kakve inače jesu, a znam i one koje nemogu imati djecu, pa me njihovo ponašanje iznenađuje i povređuje. Svaki put nakon porođaja imala sam energije da obiđem svijet,s tim da mi porođaji nisu bili lagani osim zadnjega. Jednostavno mi je bilo nezamislivo da to malo biće nije kraj mene. Mame kojima to nije važno ne razumijem.

[skorpionka]

Za ove mame sam pisala jer ih poznajem i znam kakve inače jesu, a znam i one koje nemogu imati djecu, pa me njihovo ponašanje iznenađuje i povređuje.

Druge mame imaju pravo na svoj stil roditeljstva, pa čak kad se radi o tako ranoj fazi istoga. Neke žele a neke ne žele rooming. Meni je on bio bitan i stoga sam se svaki sljedeći pit veselila sitnim pomacima u tom smjeru.
I birala sam bolnicu prvenstveno prema toj činjenici, da mogu biti s bebom.

Imaš pravo biti iznenađena nečijim izborom, jednako koliko i on s tvojim ili mojim izborom. Ali ne vidim čime bi bila povrijeđena, ni ti, ni ja, ni netko treći. Jer njihov izbor tebe i tvoju bebu ni na koji način ne ugrožava.

Svaki put nakon porođaja imala sam energije da obiđem svijet

I ja, i obožavam taj neopisiv osjećaj euforije nakon poroda kad se osjećam da bi mogla popeti se na Triglav neposredno nakon poroda. Al moram dopustiti i dopuštam mogućnost da se ne osiećamo sve isto.

[Lilien]

Opće ne znam kaj bi rekla o tom rodilištu jer svi kažu da je najbolje, a ja se nekak pitam a kaj postoji i nešt gore od toga?
Prije poroda - ultrazvuci, kontrole i dr. Jadran Jakovčić bili su mi super! Simpatični, pristupačni i susretljivi - sve 5
Rađaona - Bože sačuvaj!!!! Užas živi. Hvala Bogu rodila sam brzo pa sam brzo i izašla od tamo. Bila je gužva i u predrađaoni i u rađaoni, a ja sam bila otvorena već 7-8cm pa su me stavili rađat u neku sobu preko puta rađaone i tam me pustili samu. Bolilo me za poludit i još kroz vrata gledam kak drugim ženama djeca van izlaze. Hoću se upišat od muke, zovem, nikog nema. Dođu me smirivat da kaj vičem ja velim nek mi muža puste, pita ona jel ima tečaj. Ne da ima tečaj već imam dva, jedan sam platila 400kn a drugi je bio besplatan, kupili i odjelo za rađaonu. Kažu evo ide po njega. Ništa od toga. Dođe druga po papire neke u sobu, ja opet tražim muža kaže hoće doći će. I dalje ništa od njega. Teška sam si za bit na boku, na svaki trud disanje ništa ne pomaže, bacam se po krevetu na sve strane i vrištim boli me. Ušo stažist ili šta li je već, uglavnom nije tamo zaposlen anesteziolog, kažem liku da sam žedna on mi da vode i ja ga primila za ruku i nisam ga više pustila koliko me je bolilo. Obečo mi čovjek neće me ostavit samu i fakat održo riječ. Sam po doktora i babicu išo kad je dijete krenulo van. Držo me čitavo vrijeme za ruke, natiskala sam ga i nezala ko sam vrag dok sam imala trudove. Vidla sam da zube stišće, bit će da je i njega bolilo, ali nije me ostavio. Blažen bio doktor Zlatko Došo ginekolog dr. Habek s čitavom ekipom, napali me kako ja ne mislim na svoje dijete nego sam sebična jer vrištim pa neću moć tiskat kad bude trebalo, da samo na sebe mislim. Uglavnom nabijaju ti osjećaj neke krivnje, bezveze. Rodila u dva bezbolna tiskanja. Nisu mi još ni dijete stavili na ruke već neka debela sestra komentira vama je bolje da se bavite sportom, a ne seksom i da više ne rađate koliko se derete. Ja si mislim da se reakciju na bol ne moš naučit, a mene su bar doma kulturi naučili a da sam ti ja šef za takav komentar bi letila iz bolnice. A ni Habek ništa bolji nije bio, komentira kolkoga mali ima i u kom djelu RH muški imaju kolikoga. Nisam opće više bila raspoložena za priču s njima. Popucala sama od sebe, došla neka ok mlada doktorica šivat me. Kažu svi boli šivanje najviše od svega, fakat me ništa nije bolilo osim trudova, ali očito s s razlogom jer me tak loše zašila da danas dole zgledam ko rascvala salata. Hvala Bogu trajalo sam 2,5h sve skupa. Dobila klinca, čekala još par sati u hodniku jer na odjelu nije bilo mjesta, a u rađaoni gužva zbog koje nisu muža pustili na porod što je po meni fakat neopravdano jer sam i tako u sobi bila sama dok sam rađala ia i muž me isto ko i taj doktor mogo držat i tješit. Još i bolje, ali dr ZLATKU OD SVEG SRCA PUNO I VELIKO HVALA
Na odjelu babinjača mi bilo super Mali non stop s menom, sestre ok, opet susret s ugodnim doktorom Jakovčićem i sve 5. Al vidla sam i odvratan odnos osoblja prema ženama koje su imale problema s dojenjem tak da sumnjam da bi one rekle da je njima sve 5 na babinjačama.

Da idem opet rađat, iskreno ne bi na Sv.Duh jer su u rađaoni gdje se osjećaš najranjivije su najneljubazniji. Štoviše, bili su vrlo neugodni i bezobrazni i s tim neukusnim komentarima. U trenucima kad proživljavam najveću bol u životu to mi fakat ne treba. O muškom u rađaoni ni m, o epiduralnoj ni e, a ženi koja je rodila dijete od 5700g umjesto carskog, epiduralne, pomoći i utjehe derali se nemoj vrištat, možeš ti to. Hvala ljepa, meni je i moj od 3000g bio jedva moguće. A onda opet mislim, pa ono nisu me rezali, nisam unutra bila satima, bio mi je taj anestezilog super uz mene i na babinjačama mi bilo ok, a drugdje ne znam kako je pa možda bolje da idem tu di imam bar neku predodžbu. A i žene koje su rađale kod drugih doktora dobile su i epiduralnu i imale su bolji tretman i iskustva u rađaoni pa neće me valjda svaki put dopast isti bezobrazni tim. Iskreno, ne znam kaj da mislim o svemu tome!

Porod u kadi mi se najviše sviđa, mislim da voda preuzme dio bolova od trudova, a to je i bilo jedino kaj me nepodnošljivo boljelo pa bi možda najradije platila porod u kadi negdje gdje ta mogućnost postoji.

[Diami]

Eto, ja se danas opet naručila tamo, nemrem vjerovati da se već toliko približio dan D, uglavnom nije me ni pitala sestra za kvart/adresu, samo koji tjedan trudnoće odn. kad je očekivani datum poroda.

[Viva42]

uglavnom nije me ni pitala sestra za kvart/adresu, samo koji tjedan trudnoće odn. kad je očekivani datum poroda.

Ajde super! Ja sam tamo išla cijelu trudnoću na uzv i kad sam se htjela naručiti na onaj pregled ( mislim 3 ili 4 tj. prije poroda), odmah me pitala za adresu i nema šanse da me prime. Objašnjavam joj da sam i prvi puta tu rodila i da sam cijelu trudnoću tu na uzv, ali ništa nema šanse, prevelika im je gužva. Tek kad sam došla sa vezom, onda mi je rekla da kaj joj nisam to rekla. Na kraju nisam ni dočekala taj pregled, jer sam rodila 4 tj. ranije.