Re: Re
18 lip 2006, 22:19
nije mi sam porod pa ni oporavak bio problem, iako sam rodila carskim rezom. bilo je bolno, al jos bih ih 7 tako rodila. to me nije istraumatiziralo.<
><
>ono sto mi je ostavilo gorak okus u ustima je onaj njegov visemjesecni plac, nosanje, moja neispavanost, moji podivljali hormoni... vise se oko toga pitam zelim li to ponoviti. BRUNO 21.8.2003.<i></i>
><
>ono sto mi je ostavilo gorak okus u ustima je onaj njegov visemjesecni plac, nosanje, moja neispavanost, moji podivljali hormoni... vise se oko toga pitam zelim li to ponoviti. BRUNO 21.8.2003.<i></i>
Re: Re
20 lip 2006, 15:10
Imala sam tezak porod (trudovi trajali satimaaa, a nisam se otvarala vise od 8,5 cm, tako da su mi dali drip, a ja sam vec bila na podu od bolova), ali istog trenutka kada se bebica rodila mene je sve prestalo boljeti i zaista sam odmah na sve zaboravila i mislim da bi mogla ponovo kroz sve to proci bez problema. <
>Meni je mozda bilo teze prvih mjesec dana s bebicom doma, dok se nismo jedno na drugo skroz priviknuli. Da, to mi je definitivno bilo teze od poroda. <i></i>
>Meni je mozda bilo teze prvih mjesec dana s bebicom doma, dok se nismo jedno na drugo skroz priviknuli. Da, to mi je definitivno bilo teze od poroda. <i></i>
Re: Koliko treba da se zaboravi?
13 srp 2006, 21:06
Ja sam evo ponovo trudna skoro tri godine nakon prvog poroda, Andriju sam rodila u septem
u 2003. a sad mi je termin pocetkom avgusta. Znam da nije za utjehu onima koje ne znaju sta ih tamo ceka, odnosno prvorotkama, ali ja bol jos nisam zaboravila. A porodila sam se za 15 minuta, mislim da nema prvorotke koja je lakse rodila od mene, to misli cak i moja doktorka.<
>Svejesno, jedva sam se odlucila na jos jednu bebu jer onaj bol dok ne izadje van, mislim da se ne moze uporediti ni sa cim. Tacno je da se sve zaboravi cim ugledamo bebu, ali ipak....bol je bol... <i>Edited by: Andrijina mama at: 13/7/06 21:07<
></i>
u 2003. a sad mi je termin pocetkom avgusta. Znam da nije za utjehu onima koje ne znaju sta ih tamo ceka, odnosno prvorotkama, ali ja bol jos nisam zaboravila. A porodila sam se za 15 minuta, mislim da nema prvorotke koja je lakse rodila od mene, to misli cak i moja doktorka.<
>Svejesno, jedva sam se odlucila na jos jednu bebu jer onaj bol dok ne izadje van, mislim da se ne moze uporediti ni sa cim. Tacno je da se sve zaboravi cim ugledamo bebu, ali ipak....bol je bol... <i>Edited by: Andrijina mama at: 13/7/06 21:07<
></i>
Re: Koliko treba da se zaboravi?
15 kol 2006, 10:56
putnice, bez
ige, evo ja sam ovo tek sad vidjela <
>hvala na cestitkama i je, do
o si vidjela, prekrasna mi je i fotka i tvoje dijete <
><
><i></i>
ige, evo ja sam ovo tek sad vidjela <
>hvala na cestitkama i je, do
o si vidjela, prekrasna mi je i fotka i tvoje dijete <
><
><i></i>
Re: Koliko treba da se zaboravi?
11 ruj 2006, 13:44
Zaboravila istog trenutka kad je porod završio! Ono što ne zaboravljam je šav i hemeroidi i ta vražja bol idućih mjesec dana, nemogućnost da sjedneš ko normalan čovjek, da hodaš ko normalan čovjek (hodala sam ko John Wayn), da obaviš nuždu ko normalan čovjek... UH! To mene muči sad kad sam ponovo trudna! O porođajnim mukama ni ne razmišljam! Odoh otvoriti topic o šivanju.<
><
> <i></i>
><
> <i></i>
Re: Koliko treba da se zaboravi?
11 ruj 2006, 14:55
Potpisujem Azaleju. <i></i>
Re: Koliko treba da se zaboravi?
15 ruj 2006, 15:11
Glasala sam za najkracu mogucu opciju, odnosno vrlo
zo sam zaboravila.... Porod mi uopste nije bio narocito tezak i bolan. Ali nikada necu zaboraviti komplikacije koje sam imala poslije toga i zbog kojih sam mogla totalno nagrabusiti. <
>Kada se malo bolje prisjetim, sto se poroda tice, grozno je bilo samo kada me je doktor pregledao i zadnjih pola sata pred tiskanje. Tada mi je pala na pamet drugarica (koja se porodila 2,5 mjeseca prije mene) koja se poradjala 2 dana bez ikakvih sredstava protiv bolova (porodiliste nam je uzasno primitivno) i pitala sam se kako je uopste ostala normalna....<
>Uz rizik da me proglase nemajkom, bol nisam zaboravila odmah kada sam vidjela svoju bebicu. Na prvi momenat nisam bila bas puna nekih emocija...izgledala mi je kao mali oteceni vanzemaljac. Emocije su dosle kasnije... Teona, 03.02.2006.<i></i>
zo sam zaboravila.... Porod mi uopste nije bio narocito tezak i bolan. Ali nikada necu zaboraviti komplikacije koje sam imala poslije toga i zbog kojih sam mogla totalno nagrabusiti. <
>Kada se malo bolje prisjetim, sto se poroda tice, grozno je bilo samo kada me je doktor pregledao i zadnjih pola sata pred tiskanje. Tada mi je pala na pamet drugarica (koja se porodila 2,5 mjeseca prije mene) koja se poradjala 2 dana bez ikakvih sredstava protiv bolova (porodiliste nam je uzasno primitivno) i pitala sam se kako je uopste ostala normalna....<
>Uz rizik da me proglase nemajkom, bol nisam zaboravila odmah kada sam vidjela svoju bebicu. Na prvi momenat nisam bila bas puna nekih emocija...izgledala mi je kao mali oteceni vanzemaljac. Emocije su dosle kasnije... Teona, 03.02.2006.<i></i>
18 lis 2006, 16:35
Ne znam šta znače pravi porođajni bolovi jer sam ih imala blaže skoro sedam dana, a rodila sam na carski, no rana od carskog reza užasno boli , a bolovi koje sam imala nakon operacije slični su porođajnim bolovima uz bolove pri najmanjem pokretu pa i kašljanju , smijanju.... Zbog spinalne anestezije bila sam svo vrijeme svjesna i gledala do kraja operaciju, a nisam to mogla gledati prije ni na TV-u....
Sve sam zaboravila kad sam ugledala prvi put svoje dijete onog momenta kada se rodio i kada su mi ga dali u naručje dok su rezali pupčanu vrpcu... A bolovi koje sa imala kasnije prestajali bi čim bi pogledala bebu, kao da sve prestaje kada znaš da si majka....
Sada maštam da ću jednoga dana roditi prirodno jer kad sam mogla savladati strah od operacije, mislim da i najgora bol koju mogu osjetit nije ništa u poređenju sa rođenjem djeteta...
To je najljepši momenat mog života....
Sve sam zaboravila kad sam ugledala prvi put svoje dijete onog momenta kada se rodio i kada su mi ga dali u naručje dok su rezali pupčanu vrpcu... A bolovi koje sa imala kasnije prestajali bi čim bi pogledala bebu, kao da sve prestaje kada znaš da si majka....
Sada maštam da ću jednoga dana roditi prirodno jer kad sam mogla savladati strah od operacije, mislim da i najgora bol koju mogu osjetit nije ništa u poređenju sa rođenjem djeteta...
To je najljepši momenat mog života....
20 stu 2006, 14:09
Kakva bolnost?!
20 stu 2006, 18:42
Nakon poroda, još u boksu, u onom naletu adrenalina i totalnoj euforiji razmišljala sam kako definitvno želim bar još jedanput roditi.
Nisam imala težak porod ali ne mogu reći da nije nimalo boljelo. I sjećam se da sam razmišljala kako nije istina da sve zaboraviš kad primiš bebu u ruke jer sam si još dugo nakon poroda mogla dočarati kako sam se osjećala i koliko me boljelo. Sada to više ne mogu.
Ja se više užasavam trudnoće, točnije prvog tromjesječja. Imala sam grozne, cjelodnevne mučnine s povraćanjima. Radije bih sto puta rodila nego ponovno imala onakve mučnine.
Nisam imala težak porod ali ne mogu reći da nije nimalo boljelo. I sjećam se da sam razmišljala kako nije istina da sve zaboraviš kad primiš bebu u ruke jer sam si još dugo nakon poroda mogla dočarati kako sam se osjećala i koliko me boljelo. Sada to više ne mogu.
Ja se više užasavam trudnoće, točnije prvog tromjesječja. Imala sam grozne, cjelodnevne mučnine s povraćanjima. Radije bih sto puta rodila nego ponovno imala onakve mučnine.
ccc
23 stu 2006, 00:31
eto, sad je prošlo malo više, devet mjeseci...i ne, nisam ništa zaboravila, ni 15 sati trudova pod gelom, nakon bušenja vodenjaka i pod dripom....znači sve istovremeno i najgore: mojeg neotvaranja i završetka carskim rezom, a sve bez epiduralne.....onog divljačkog kašlja i mojih suza koje su mi po noći tekle niz lice od bolova poslije operacije, a kašljala sam 'ko idiot.....bilo mi je i ostalo u groznom sjećanju i nemam snage to ponavljati....
znam samo da bih pretrpjela još 15 sati trudova da njega dobijem takvog kakav sada jest. I da još uvijek nisam sposobna čak ni sa svojim doktorom pričati o detaljima svog poroda....koliko mi je mučan bio....
da je sve moglo i gore biti....i da je uvijek zapravo jedino važno da su dijete i mama ok, a oporavak je tako i tako nužan uvijek.
ali, lakše je sve ovo reći sad kad je sve ok i kad je sve gotovo, u onim trenucima svaka je minuta bila kao vječnost, meni osobno ne zbog bolova, jer bih mogla još trudova trpiti iako mi se već povraćalo, nego zbog želje da ga što prije vidim i da što prije vidim je li sve ok!
znam samo da bih pretrpjela još 15 sati trudova da njega dobijem takvog kakav sada jest. I da još uvijek nisam sposobna čak ni sa svojim doktorom pričati o detaljima svog poroda....koliko mi je mučan bio....
da je sve moglo i gore biti....i da je uvijek zapravo jedino važno da su dijete i mama ok, a oporavak je tako i tako nužan uvijek.
ali, lakše je sve ovo reći sad kad je sve ok i kad je sve gotovo, u onim trenucima svaka je minuta bila kao vječnost, meni osobno ne zbog bolova, jer bih mogla još trudova trpiti iako mi se već povraćalo, nego zbog želje da ga što prije vidim i da što prije vidim je li sve ok!
26 stu 2006, 23:32
Obje trudnoce sam prenijela 7 dana, pa sam tako jedva cekala da napokon rodim, da vidim svoje bebice koje su me lupkale i skakljale, i stucale i okretale se vec dulje vrijeme iznutra... 
I onda...prvi porod je bio induciran, dr. mi je probusio vodenjak, dobila sam epiduralnu i stvarno je bilo brzo i manje vise bezbolno- U 10 ujutro su mi probusili vodenjak a u 15.55 popodne se rodio FRan. Odmah sam znala da zelim ponovno, da zelim jos jednu bebicu, da zelim ponovno osjetiti bebicu u trbuhu, opet ljubiti mali smotuljak...
Drugi porod mi je bio puno naporniji iako je krace trajao(vodenjak su mi probusili oko 6 ujutro a Nika se rodila u 8.55 ujutro), trudovi su spontano poceli, ali mi nisu dali epiduralnu jer sam bila vec 5cm otvorena pa je sve uzasno bolilo i jako me iscrpilo tako da nisam imala snage za tiskanje kada je trebalo pa su NIkicu prakticki izvukli na silu van pa su joj slomili klavikulu. Oporavak iza drugog poroda je bio dugotrajniji i uzano me bolilo svih 6 tjedana iza poroda jer mi je puknuo cerviks pa je uzasno bolilo kada je to iznutra zacjeljivalo. Tada sam rekla: e to je to...nemrem ja to vise. Ipak su tu i godine-Niku sam rodila sa 33 godine i vec mi je bilo napornije u trudnoci nego sa Franom kojeg sam rodila sa 31.
A sada? Uhvatim se kako ponekad razmisljam kako bi divno bilo opet da sam trudna, osjetiti bebicu opet u trbuhu, pa se sjetim onog blazenstva nakon samog poroda kada lezim u sobi i euforicno isekujem da mi donesu bebicu, pa se sjetim onih sitnih minijaturnih prstica, one malecne glavice....A onda se lupim po glavi pa si velim..A 25 kila koje si dobila u svakoj trudnoci, a tvojih 36 godina, sta ako nesto krene po zlu, pa od kud mi energije za sve jos jednom....Pa se skuliram! I sigurno znam jednu stvar-da sam mladja , da sam rodila ranije, u dvadesetim, 100% bi isla i na trece...ali ovako, koliko god me srce vuce, mozak i fizicki umor vele --ipak sada stani tu di jesi, take a deep breath i cuvaj ovo malo energije sto ti je preostalo za ovo dvoje malih slatih hahara, trebat ce ti!
I onda...prvi porod je bio induciran, dr. mi je probusio vodenjak, dobila sam epiduralnu i stvarno je bilo brzo i manje vise bezbolno- U 10 ujutro su mi probusili vodenjak a u 15.55 popodne se rodio FRan. Odmah sam znala da zelim ponovno, da zelim jos jednu bebicu, da zelim ponovno osjetiti bebicu u trbuhu, opet ljubiti mali smotuljak...
Drugi porod mi je bio puno naporniji iako je krace trajao(vodenjak su mi probusili oko 6 ujutro a Nika se rodila u 8.55 ujutro), trudovi su spontano poceli, ali mi nisu dali epiduralnu jer sam bila vec 5cm otvorena pa je sve uzasno bolilo i jako me iscrpilo tako da nisam imala snage za tiskanje kada je trebalo pa su NIkicu prakticki izvukli na silu van pa su joj slomili klavikulu. Oporavak iza drugog poroda je bio dugotrajniji i uzano me bolilo svih 6 tjedana iza poroda jer mi je puknuo cerviks pa je uzasno bolilo kada je to iznutra zacjeljivalo. Tada sam rekla: e to je to...nemrem ja to vise. Ipak su tu i godine-Niku sam rodila sa 33 godine i vec mi je bilo napornije u trudnoci nego sa Franom kojeg sam rodila sa 31.
A sada? Uhvatim se kako ponekad razmisljam kako bi divno bilo opet da sam trudna, osjetiti bebicu opet u trbuhu, pa se sjetim onog blazenstva nakon samog poroda kada lezim u sobi i euforicno isekujem da mi donesu bebicu, pa se sjetim onih sitnih minijaturnih prstica, one malecne glavice....A onda se lupim po glavi pa si velim..A 25 kila koje si dobila u svakoj trudnoci, a tvojih 36 godina, sta ako nesto krene po zlu, pa od kud mi energije za sve jos jednom....Pa se skuliram! I sigurno znam jednu stvar-da sam mladja , da sam rodila ranije, u dvadesetim, 100% bi isla i na trece...ali ovako, koliko god me srce vuce, mozak i fizicki umor vele --ipak sada stani tu di jesi, take a deep breath i cuvaj ovo malo energije sto ti je preostalo za ovo dvoje malih slatih hahara, trebat ce ti!
07 pro 2006, 01:47
Da se i ja nadovezem- imala sam prirodan porod i necu lagati da me nije
bolilo ko sam vrag,ali u boxu sam bila manje od sat vremena i sve skupa je brzo proslo.Jako pozitivno iskustvo sve skupa.
Moram priznat da me petnaestak dana cvrsto drzalo kako nema sanse da ikad s ikim vise spavam,ako postoji i 0.0001 % sanse da zatrudnim i kad god bi vidila trudnicu pomislila bi:"Isuse jadnica.."
Naravno,proslo me sve to i uopce se ne bojim iduceg poroda...dapace-jedva cekam ;-)
Tako to valjda priroda sredi...inace nitko ne bi ponavljao
:juhu
bolilo ko sam vrag,ali u boxu sam bila manje od sat vremena i sve skupa je brzo proslo.Jako pozitivno iskustvo sve skupa.
Moram priznat da me petnaestak dana cvrsto drzalo kako nema sanse da ikad s ikim vise spavam,ako postoji i 0.0001 % sanse da zatrudnim i kad god bi vidila trudnicu pomislila bi:"Isuse jadnica.."
Naravno,proslo me sve to i uopce se ne bojim iduceg poroda...dapace-jedva cekam ;-)
Tako to valjda priroda sredi...inace nitko ne bi ponavljao
:juhu
20 ožu 2007, 00:17
He-he da sam o tome razmišljala prije tri i pol godine odgovor bi definitivno bio nikada jer to boooollliii....
Danas se više i ne sjećam višesatne boli i komplikacija nakon poroda već samo prekrasnog mirisnog smotuljka, moga sina
I jedva čekam ponovno postati mama jer sigurna sam da ne postoji ništa lijepše i emotivnije no prvi susret sa bebicom.
Danas se više i ne sjećam višesatne boli i komplikacija nakon poroda već samo prekrasnog mirisnog smotuljka, moga sina
I jedva čekam ponovno postati mama jer sigurna sam da ne postoji ništa lijepše i emotivnije no prvi susret sa bebicom.
20 ožu 2007, 09:11
-stvarna fizička bol je prestala trenutačno s izgonom,
-neko vrijeme nakon toga sam gledala trudnice s iskrenim sažaljenjem i suosjećanjem,
-nakon 2,5 godine sam poželjela ponovno biti trudna
-ali sjećat ću se uvijek misli koje su mi prolazile kroz glavu u trenucima najjačih trudova
i što je najgore ili najbolje -svjesno ću to ponoviti (kao da mi jednom nije bilo dosta )
-neko vrijeme nakon toga sam gledala trudnice s iskrenim sažaljenjem i suosjećanjem,
-nakon 2,5 godine sam poželjela ponovno biti trudna
-ali sjećat ću se uvijek misli koje su mi prolazile kroz glavu u trenucima najjačih trudova
i što je najgore ili najbolje -svjesno ću to ponoviti (kao da mi jednom nije bilo dosta
)
23 ožu 2007, 11:39
Hm... nakon prvog poroda koji je bio carski rez, rekla sam svom mužu da mi ne pada na pamet više rađati, nek si nađe nekog tko će mu roditi drugo djete 
. A nakon drugog poroda koji je bio vaginalni porod, obzirom da sam ga puno lakše podnjela, već kad sam došla doma sam rekla da bih ja
to sve ponovo ;-) ...i često mi padne na pamet kako bi bilo lijepo da moje princeze imaju seku ili bracu...hm nikad se nezna
. A nakon drugog poroda koji je bio vaginalni porod, obzirom da sam ga puno lakše podnjela, već kad sam došla doma sam rekla da bih ja
to sve ponovo ;-) ...i često mi padne na pamet kako bi bilo lijepo da moje princeze imaju seku ili bracu...hm nikad se nezna
23 ožu 2007, 12:42
Oba poroda su bila vaginalno.Prvi je više bolio ali zaboravila sam
jako brzo.Drugi je bolio jako kratko ali kad sam krenula u salu
sjetila sam se prvog porođaja kao da je bio juče a ne prije tačno
7 godina.Sve u svemu vrijedilo je
jako brzo.Drugi je bolio jako kratko ali kad sam krenula u salu
sjetila sam se prvog porođaja kao da je bio juče a ne prije tačno
7 godina.Sve u svemu vrijedilo je
27 ožu 2007, 05:26
Namucila sam se nenormalno, ali sto je zanimljivo, zaboravila sam brzo to sve. Kao sto sam naisala u iskustvu, vrijedilo je.
28 ožu 2007, 11:59
bubamarka je napisao/la:-stvarna fizička bol je prestala trenutačno s izgonom,
-neko vrijeme nakon toga sam gledala trudnice s iskrenim sažaljenjem i suosjećanjem,
-nakon 2,5 godine sam poželjela ponovno biti trudna
-ali sjećat ću se uvijek misli koje su mi prolazile kroz glavu u trenucima najjačih trudova
i što je najgore ili najbolje -svjesno ću to ponoviti (kao da mi jednom nije bilo dosta
U potpunosti dobro opisano !!!
Samo kod mene nije slučaj ´´nakon 2,5 godine i svjesno ću to ponoviti´´. Prošlo je 7 mjeseci i mislim da ne ponavljam ;-) !!! Iako je porod bio super sve 5+, trajao 3 sata bez posljedica !!!
29 ožu 2007, 11:20
Ne razmisljam o tome i ne prizivam bol u sjecanje. Prihvatila sam sve kao nuzno zlo i ni na samom porodjaju nisam razmisljala koliko boli. Sa svakim trudom sam mislila - jos jedan manje do tvoje Jane.
Kazu, zena se plasi prije prvog porodjaja jer ne zna sta je ceka, a prije drugog, jer zna. Ne plasim se porodjaja ni bola. Samo se nadam da cu ovog puta preskociti gel, indukciju, preglede u trudovima na svakih 20 min - pola sata, epiziotomiju (dva puta po istom rezu), reviziju i infekciju zdrijelne resice zbog koje sam mislila da cu se na samom porodjaju ugusiti. Ali, i taj cu most preci kad stignem do njega.
Kazu, zena se plasi prije prvog porodjaja jer ne zna sta je ceka, a prije drugog, jer zna. Ne plasim se porodjaja ni bola. Samo se nadam da cu ovog puta preskociti gel, indukciju, preglede u trudovima na svakih 20 min - pola sata, epiziotomiju (dva puta po istom rezu), reviziju i infekciju zdrijelne resice zbog koje sam mislila da cu se na samom porodjaju ugusiti. Ali, i taj cu most preci kad stignem do njega.
03 lip 2007, 22:51
meni je i rije poroda bio koma
nikako da krenu trudovi
probali su sa svime i na kraju drip
ima 7 mj i svaki put kad se sjetim neželim to ponoviti
želim još jedno dijete al ovako ne
a poslije mastitis i plakanje od bolova da ni ne prićam
možda za 10 g
nikako da krenu trudovi
probali su sa svime i na kraju drip
ima 7 mj i svaki put kad se sjetim neželim to ponoviti
želim još jedno dijete al ovako ne
a poslije mastitis i plakanje od bolova da ni ne prićam
možda za 10 g
05 lip 2007, 12:14
Mislim da sam zaboravila istog trena kad su mi S stavili na prsa
stavili na prsa
20 srp 2007, 13:27
Ma ne zaboravis, nego se raznijezis kad vidis sto si dobila
Ja mislila da me drugi put nece bolit kao prvi pa opet bez epiduralne
Ali sam svakako imala pozitivnija iskustva drugi put i sve se dogovorila s doktorom
Ja mislila da me drugi put nece bolit kao prvi pa opet bez epiduralne
Ali sam svakako imala pozitivnija iskustva drugi put i sve se dogovorila s doktorom
20 srp 2007, 13:32
Za prvi mi je trebalo dvije godine, al bio je hitni carski, komplikacije, ppd, poremečaj rada hipofize uslijed šoka, svašta nešto... 
Drugi zaboravila čim mi se povukli hemeroidi nastali uslijed njega (znači nakon dva mjeseca), prije nisam mogla jer sam imala bolni , svakodnevni "podsjetnik".
Drugi zaboravila čim mi se povukli hemeroidi nastali uslijed njega (znači nakon dva mjeseca), prije nisam mogla jer sam imala bolni , svakodnevni "podsjetnik".
24 srp 2007, 22:38
Meni je trebalo prilicno vremena da zaboravim prvi porod,jer je bas bio tezak,a drugi sam vec zaboravila,iako je bio prije 25 dana,predivno iskustvo,ni sad ne vjerujem da je moguce tako nesto dozivjeti,jest boljelo ali nije ni u pola kako je boljelo prvi put
30 srp 2007, 21:35
U prvi mah sam i ja pomislila: Nikad vise. ali sad kad nekome opisujem porod uopce mi u sijecanju kao negativno iskustvo nije niti klistir, niti trdovi niti izgon vec mi je u najgorem sjecanju ostao ljudski faktor. Dakle najgori mi je bio pristup medicinskog osoblja. Neznam koliko ce trebati da to zaboravim...
31 srp 2007, 09:15
ja sam na prvom porodu izgubila dijete i tu bol, iako nije bila intenzivna kao druge dvije, necu nikad zaboraviti. zato mislim da je puno toga u nasim glavama.
druga dva puta sam zaboravila da me bolilo iste sekunde kad sam rodila. ne samo zaboravila, sjecam se onog fenomenalnog osjecaja olaksanja od boli - genijalno. + to sto me pucao adrenalin sve u 16 i danima nisam oka sklopila. sve je u glavi.
druga dva puta sam zaboravila da me bolilo iste sekunde kad sam rodila. ne samo zaboravila, sjecam se onog fenomenalnog osjecaja olaksanja od boli - genijalno. + to sto me pucao adrenalin sve u 16 i danima nisam oka sklopila. sve je u glavi.
31 srp 2007, 15:25
Ja se poroda sjećam samo po lijepom,kada god bih se poslije sjetila kako sam rađala,to je bilo sa nekom nostalgijom.Imala sam predivan porod,boljelo je intenzivno,ali ne dugo,tako da je bilo podnošljivo,mogla bih tako 100 puta roditi i nadam se iskreno da će mi i ovaj predstojeći ostati u lijepom sjećanju
03 kol 2007, 21:51
Oba su mi prorda bila teska. Kad o tome razmisljam ne sjecam se toliko jasno fizicke boli koliko psihicke izmucenosti, straha i traume koju sam oba puta prosla. Trenutno razmisljam - nikad vise. A za koju godinu - tko zna, mozda se i predomislim.
21 kol 2007, 12:42
meni nije bilo teško , ne mogu reći da nije boljelo , boljelo je i to jako ali dok mi je djete zaplakalo sve se to zaboravi.