Bole li trudovi?

Prvi porod mi je bio vaginalan, drugi hitan carski i moje je iskustvo slijedece...
Ovako - oni prvi trudovi, dok se ne ustale i ne pocnu intenzivirati nisu strasni i ne bole jako. Recimo da sada mogu reci da su bezbolni. Kad budu na par minuta (sa dripom i bez dripa) bole jaaaako. Ja sam klecala pored kreveta i jedino o cemu sam mogla misliti je "Boze, samo da ovo prodje".
Bol od epiziotomije u paketu sa hemeroidima mi je bila ne toliko jaka koliko me to sto ne mogu sjesti ko covjek iritiralo i zivciralo.
Bol nakon carskog :shock:

Kad mi je 7 sati nakon operacije sestra rekla da se polako ustanem mislila sam da se sali :mrgreen:

I sto je najgore - nikako da se oporavis...

Stvarno sam mislila da je ovo neka sega - u rangu pitanja - jel papa katolik? :mrgreen:

Ali iz cuvenja i foruma znam da postoji i tako nesto samo ja ne da nisam bila te srece nego sam bila pocascena tim tipa menstrualne boli dva dana prije prvog poroda i nevjerovatno bolnim trudovima koji su bili na 5 minuta i trajali 10-ak sati . Evo i sad kad pisem ovo mogu se u sekundi rasplakati jer mi se vrati onaj osjecaj nemoci i traaaajaaanjaaa. Vikend sam prehodala kod kuce, bolilo je ali ne strasno, onako da ne mozes spavati ali mozes raditi neke druge stvari. U bolnicu sam otisla oko 6 ujutro u ponedjeljak, vodenjak su mi prokinuli za par sati, tad su i krenuli ludjacki trudovi na 5-6 minuta. ( ahaha, kad se sjetim da sam ponijela knjigu za predradjaonu :lol

)

Kad su mi nakon nekoliko sati dosli i rekli da sam 2 cm otvorena prvi put sam pomislila da ja to zaista necu izdrzati a inace se ne plasim lako i smatram se zenom-stenom.

rodila sam negdje oko 20 h :drink

Drugi put sam imala pocetne trudove opet za poluditi ujutro, trazila epiduralnu, dobila je i tako podnijela slijedecih par sati - kad je epi pocela pustati odluceno je da je prekasno za drugu jer cu ja "skoro". Skoro se protegnulo na par sati jer moja mala glavonjica sa 4 kile zive vage nije imala razumijevanja za moju konstituciju . Opet rodila tek navece, i opet dozivjela cijeli r'n'r

Da osobni dozivljaj boli, mos mislit'. Tek nakon sto sam rodila mama mi je ispricala svoje porode koji su bili vrlo slicni uz pokoji dodatni horor momenat. Uglavnom, nadam se da ja nisam uprogramirala svoju djecu na tako nesto jer pri pomisli da moraju proci kroz sve to srce mi se stisne.

ja sam prvi put imala neplanski carski, al'sam imala trudove oko 2 sata i bolilo je, mogu misliti kako bi tek bilo da sam isla do kraja, a mogu trpiti i to dosta

kao sto neko rece kad mi je sestra to popodne rekla da ustanem, ja se sokirala, kontam ona se zeza, posto ja nisam reagovala ona me podigla s kreveta i spustila na pod
majko moja :shock:

, bila sam 100% ubjedjena da ce sve ispasti iz mene, samo sam se malo sagnula i uhvatila za stomak da mi ne ispadne :roll:

imala sam totalnu anesteziju, ostala u bolnici dvije sedmice, 3 dana bila u intezivnoj i tek 5 dan sam uspjela otici do wc-a

drugi put sam trebala imati planirani carski, ali sam sedmicu prije isla u bolnicu da pokusaju okrenuti bebu pa su mi od tog guranja izazvali trudove tako da sam morala taj dan imati carski, ali cim su vidjeli da trudovi ne prestaju nakon 2 sata, dali su mi nesto, pa me nije vise bolilo
al nije ni taj pocetak trudove bio bas ugodan
imala sam epidural i vec sljedece jutro sam sama ustala iz kreveta i hodala po sobi, bolilo je i to pravo, ali se nisam osjecala slabo kao prvi put
otisla kuci treci dan

Ne znam za prag boli. Nekad mislim da sam pravi placko, a nekad da mogu dosta izdrzati, tako da u tom svijetlu ne mogu komentarisati niti jedan a kamoli porodjajni bol.

A trudovi ... onako. Nisam imala svoje, dobila sam gel koji je izazvao trudove jacine do 50 jedinica na CTG-u (rekli su mi da najjaci idu do 130). Nakon 2 sata dobila sam indukciju od 10 kapi, pa 15, pa 20. Nakon 5 sati od davanja gela imala sam prave trudove, na nekih 5 minuta, pa na minut-dva. Deset sati nakon gela probili su mi vodenjak, bol se nije pojacala, a ja i dalje otvorena 1,5 prst. Porodila sam se nakon ukupno 15 sati, 12 na dripu, pred kraj na tih nekih 25 i 30 kapi. Svaki se bol mogao podnijeti jer znas da ide neki vrhunac nakon kojeg ti je lakse, ali mi je teze bivalo kako su sati odmicali. Valjda ti dosadi bol i neizvjesnost koliko ce jos trajati.

Dakle, bole. Da je strasno - nije. Bar po prvom iskustvu, a javicu i drugo.

LiKMAMA je napisao/la:

to bi i muskarac mogao

dobra si

E sad.. mozda nisam najprozvanija da govorim o boli trudova jer sam dva puta radjala na carski bez trudova, ali iz prica frendica i vlastite mame, mogla sam zakljuciti da jacina bolova ovisi iskljucivo o osobnom dozivljaju boli, ni o cemu drugom.

Ovako sam i ja mislila nakon prvog poroda. Meni trudovi nisu bili bolni sve dok mi nisu okačili drip, tada su postali učestaliji i bolniji ali vrlo brzo nakon toga (cca 15 minuta) sam rodila. Imam visok prag tolerancije boli i bila sam uvjerena da su mi zbog toga trudovi bili malo bolni.

Međutim, na drugom porodu dolazim u punu predrađaonu i gledam petnaestak minuta curu priključenu na CTG koji pokazuje razinu trudova od 80-90 jedinica nečega. Cura vrišti, daju joj nešto protiv bolova, sve u svemu gadno izgleda. :shock:

Mene moji trudovi i dalje ne bole. :dunno

Odlazim u rađaonu s MM-om i naredim mu da mi gleda na CTG-u jačinu trudova. Ne prelaze preko 35. :dunno

Rađam par minuta kasnije.

Tako da ipak nije stvar samo u osobnom doživljaju boli. ;-)

ne vjerujte previše aparatu. ctg ne bilježi bol, već jačinu stezanja. meni je išao oko 80, viša medicinska sa patologije trudnoće me "tješila" da je to tek početak. par minuta kasnije doc je gledanjem dolje ustanovio da sam skroz otvorena i da je glavica u kanalu.

iz iskustva bol trudova mogu usporediti sa onom od slijepog crijeva pred puknućem. trudovi su dva do tri puta jači, a sa sl.cr. u onakvom stanju izdržala sam 40 sati. onakvu bol trudova koju sam prošla izdržala bi maksimalo dva do tri sata. preko toga bilo bi za si skratit muke.

frendica je prošla 12sati prirodnih + 4 na dobro odvrnutom dripu i kaže da su joj prvi dani nakon carskog bili pjesma naspram dripovanih trudova. :dunno

likmama, meni je treći dan po porodu bilo svega dosta. prva dva sam još i podnijela junački omamljena bebom, ali poslije sam htjela svoj život. :cool

sa bebom, naravno, ali izvan kreveta i dio dana sjedeći uz komp sa bebom na sisi.

Boli, ali mene je ubijalo u pojam neznanje koliko još. Da sam znala, evo bit će ovako još sat ili dva, sigurno bi mi bilo lakše. Mene je počelo onako gadno šarafiti kad sam bila otvorena 7 cm. Trebalo je još 2 i pol sata do poroda. Da sam to znala bilo bi mi puno lakše, ja sam vjerovala onim horor pričama da je najgore kad počne bez pauze, i to onda traje satima. ja sam imala pauze između trudova do samog izgona. Doduše kratke, ali dovoljno duge da skupim snagu za dalje.
I tako između dva truda dok. kaže: e to bi bilo to, sad tiskajte u trudu, u dva truda malena je izašla, a ja pafff. Čak sam pitala : Jesam li rodila ? Toliko o izgonu.

ni ja nisam skužila izlazak bebe. kad sam digla glavu, nakon zadnjeg truda, vidjela sam da babica drži "nešto" dosta niže od mene i petlja (valjda je skidala ovojnice).
čitala sam, ali dosta poslije poroda, da je loš znak ako boli i između trudova. mene je. malo, ali je ipak boljelo. :dunno

onakvu bol trudova koju sam prošla izdržala bi maksimalo dva do tri sata. preko toga bilo bi za si skratit muke.

e pa to ti ja govorim

meni je treći dan po porodu bilo svega dosta. prva dva sam još i podnijela junački omamljena bebom, ali poslije sam htjela svoj život. sa bebom, naravno, ali izvan kreveta i dio dana sjedeći uz komp sa bebom na sisi.

ma da, meni nije bilo ni blizu tako. ja sam s liamom neposredno nakon poroda sjela u kolica (nisu mi dali da hodam) i otisla van pusit. bez problema. doma sam dosla drugi dan i navecer smo mm, mmama i ja nekoliko sati proveli sjedeci u kuhinji kartajuci (dok me oni nisu sterali u sobu jer kao previse sjedim). malo sam se gnijezdila, ali nije bio bed.

s kianom me nisu rezali, ali sam popucala (labia minora obje strane i iznutra) i puno teze mi je bilo: doslovno mjesecima sam osjecala bolove i zatezanje na wc-u. tako da na bazi svog osobnog iskustva zastupam epi, u svakom slucaju.

gledam petnaestak minuta curu priključenu na CTG koji pokazuje razinu trudova od 80-90 jedinica nečega. Cura vrišti, daju joj nešto protiv bolova, sve u svemu gadno izgleda. Shocked Mene moji trudovi i dalje ne bole. Zbunj Odlazim u rađaonu s MM-om i naredim mu da mi gleda na CTG-u jačinu trudova. Ne prelaze preko 35.

barbi, moze biti, al meni su bili tjednima na ctg sa sw oko 100. Bili su takvi da su mi davali sve i svasta (osim pre parea koji sam odbila) da zaustave porod jer su bili uvjereni da ce, eto sad, krenuti u porod. Pojavljivali su se katkad po jedan u 15 minuta, a ponekad su sibali jedan za drugim u razmacima od par minuta. Ja sam to osjecala kao vrlo lagana stezanja. Vidjela sam kako se trbuh stisce, katkad je bilo vise neugodno, katkad manje, al od boli nije bilo ni b.
Moja mama kaze da ju je boljelo ovo zadnje, sam porod, tiskanje. samo otvaranje uopce nije osjetila. Tako da (ovo ide iris ;-) ) mozda to jest genetski uvjetovano (citah negdje).
Sto se boli nakon carskog tice, ja sam ju osobno dozivjela katastroficno. Prvi porod. I to mislim da je stoga sto je bilo jos nesto preduvjeta (nisam pojma imala kako to boli, koliko boli, kako trebam hodati da si smanjim bol itd.). drugi porod, isto carski, prosla sam ko od sale. Pripremljena na to koliko boli, kako hodati,kako si pomoci, okrenuti se itd. itd.
Al ne mogu reci da nije boljelo. Boljelo je i prvi i drugi put, samo drugi nisam dala da me ta bol obeshrabri i da zavlada sa mnom. :dunno

al meni su bili tjednima na ctg sa sw oko 100. Bili su takvi da su mi davali sve i svasta (osim pre parea koji sam odbila) da zaustave porod jer su bili uvjereni da ce, eto sad, krenuti u porod. Pojavljivali su se katkad po jedan u 15 minuta, a ponekad su sibali jedan za drugim u razmacima od par minuta. Ja sam to osjecala kao vrlo lagana stezanja. Vidjela sam kako se trbuh stisce, katkad je bilo vise neugodno, katkad manje, al od boli nije bilo ni b.

Potpisujem ovo, imala jake kontrakcije u prvoj trudnoci , na CTG oko 70 H. jedinica. Isto samo osjecaj stezanja a ne boli.

mozda to jest genetski uvjetovano

je sigurno (bar djelomicno). ja sam prije prvog poroda bila sigurna da cu prenijeti, po maminom iskustvu.

e sad, il' ste vi neke totalne frajerice (ili ja totalan pekmez) ili ti brojceki zbilja nemaju veze s boli: s kianom, nakon jedno 5, 6 sati trudova (+ 2 dana manje-vise laganih), ako se dobro sjecamo broj se vrtio oko 70, 75, a ja sam umirala. :cool

Lena je napisao/la:Meni su u bolnici objasnili da ovisi i o tome koliko jaki trudovi su potrebni da bi pojedinu zenu otvorili. Neku otvore vec oni koje je jedva osjetila, a drugu treba "razvaliti" bol da bi trud poceo raditi svoje.

razmisljam o ovome i sve mi se vise i vise cini da bi moglo biti nesto i u tome. tome u prilog bi isao i moj slucaj jer su mi (s liamom) trebale 3 doze gela i drip da se uopce pocnem otvarati (i 27 sati sve skupa).
s kianom sam imala par dana trudova, pa jedno 14 sati trudova na 10 - 5 - 3 - 5 - 2 - 10... min da bih se otvorila carobna 2 cm!! :roll:

Zadnja izmjena: LiKmama; 09 lis 2007, 00:25; ukupno mijenjano 1 put/a.

Nisam rezana ni prvi ni drugi put- medjica je ostala neostecena nakon oba poroda- ali sam i na prvom i na drugom porodu popucala izunutra i trebalo me sasiti. I razlika je bila ogromna- nakon drugog sivanja ranu nisam ni osjetila- nikakvih problema nisam imala ni kod odlazaka na wc ni kod sjedenja ni kasnije kod sljedeceg odnosa ni sa inkontinencijom nakon poroda. Nakon prvog poroda je sasvim druga prica- iako me nije boljelo- ali nije mi bilo ugodno- osjecala sam te savove.

čitala sam, ali dosta poslije poroda, da je loš znak ako boli i između trudova. mene je. malo, ali je ipak boljelo.

A meni je izmedju trudova (onih dripovanih na prvom porodu i ovih prirodnih na drugom) bilo neopisivo lijepo- opustala sam se koliko god sam mogla- u blazenom stanju izmedju bolova. Sklopila bi oci, slusala muziku ili pricala sa MM. Meni su ti trenuci bili nesto posebno.
Glavica je vec bila vani i trebalo je jos tiskati da prodju ramena i meni primalja govori da tiskam- a ja njoj- da mi treba jos malo vremena, da me pusti da jos malo uzivam- nisam ni skuzila da je sa trudovima gotovo i da sam skoro rodila...

Zadnja izmjena: Maslacak; 09 lis 2007, 00:31; ukupno mijenjano 1 put/a.

Poslije puknuca vodenjaka (u tom trenutku sam bila jos potpuno zatvorena) imala sam 10 sati prirodnih trudova, odmah su isli na 3 minute, i vec me na pocetku toliko prisrafili da kad mi je sestra rekla kako mogu hodat ili sjedit na lopti ja sam puzala po podu i jedva cekala da se odvucem do kreveta. Bolilo me toliko da sam suze ronila, muzu gnjecila ruku dok nije poplavila, bilo mi je zlo, vruce, a najgore je to sto ne znas koliko dugo ce to jos sve skupa trajati. Ipak slag dolazi na kraju a to su dva stata tiskanja (velika glava u krivom polozaju) u svim (ne)mogucim pozama i pod konstantnim trudovima koji na CTGu skacu do plafona, kada sam naprosto gubila snagu i kao cvrsta zagovornica prirodnog poroda u suzama jecala da mi daju ista, bilo sta, drogu, sve cu uzeti, na sve cu pristati samo da ta bol prestane.

Sada kad znam kako to izgleda mozda bi bilo drugacije, to se cesto pitam, jer me prvi put zaista zatekao intenzitet te boli, ni u najgorem scenariju nisam pomisljala da to toliko boli.

Inace kod zubara idem rado i tamo mi je sva bol vrlo podnosljiva. :mrgreen:

Inace kod zubara idem rado i tamo mi je sva bol vrlo podnosljiva.

aj' odi i za mene, moram neki umnjak izvadit :gigl

Sat vremena prije nego sam rodila A. CTG je mjerio trudove izmedju 35-50 na onoj ljestvici. Oni su bii sve bolniji, ali onaj prvi izmjereni koji me jos nije toliko bolio dosegao je 60. Tako da te jedinice bas i nemaju veze sa intenzitetom boli.

e sad, il' ste vi neke totalne frajerice (ili ja totalan pekmez) ili ti brojceki zbilja nemaju veze s boli:

ma ne vjerujem da ti brojevi imaju ikakve veze s boli. Odnosno, nemam pojma. mene, recimo, nisu ni otvarali, to su biloi lazni trudovi. Kazu da trudovi vise bole one zene koje inace imaju bolne menstruacije. mene su zivotu menstruacija nije boljela, nikad, a ni moju mamu.
a inace se smatram pekmezom po pitanju boli, svako malo me boli mjehur i vise nemam zivaca za tu bol, uopce. Premda, i kad me boli, ja se sama odvezem na hitnu dok mi je, relativno nedavno, frendica rekla kako mi se divi jer to stvarno boli, njen je suprug,, recimo, padao u nesvijest od upale mjehura, od bolova. Mislim, ja se i s upalom bubrega odsecem na hitnu sama, da, boli, boli za poludit, al ne tako da se rusim u nesvijest. A kazu da su ti bolovi slicni trudovima :dunno

A i zubara se ne grozim

Svejedno me bol poslije carskog dotukla.
nemam pojma. Reci da je posve individualno grubo je i ispada kao da su neke zene heroji, a neke pekmez, a to je posve neistinito. Reci da radjamo kako zivimo i prihvacamo svoje tijelo, suluda mi je pomisao na tragu alternativnih skupina. Ne znam, zato i pitam.

A mene poslije carskog nije baš tak bolilo :dunno

Tražila sam samo jedan analgin u intenzivnoj i to je bilo to. Drugi dan me niš nije bolilo, osim ustajanja.
Imala sam trudove u obje trudnoće od 17/20. tjedna. Bila sam četiri puta ostavljena u rađaoni (da rodim), a rodila sam dva puta. Prvi puta sam bila čak četiri dana u rađaoni, sa trudovima do neba. Nisu me baš bolili :dunno

. Meni se ne čini da su trudovi jako bolni, ono što je mene užasno boljelo je pritisak glavice na cerviks. Dakle boljelo me negdje unutra, a ove kontrakcije koje bole u trbuhu i leđima meni uopće nisu strašne.

Mene je također zaprepastio intenzitet bolova. Tri dana sam imala "lažne" trudove, nisu bili bezbolni, kod nekih nisam mogla koraknuti ali daleko od nepodnošljivih.
Moj porod je za prvorotku bio kratak, trajao je tri i pol sata, od početka sa dripom, možda mi je prvih pola sata bilo podnošljivo, ostalo se meni činilo neizdrživo. Ležala sam na onom stolu, samo sam žmirila, nisam mogla usta pomaknuti te sam si mislila kako nešto može toliko boljeti a da sam ja i dalje živa.
Ali to je moje iskustvo.
Oporavak od epizotomije mi je bio težak, danima nisam mogla sjesti ali bol je bila srednjeg intenziteta. Šav me zna boljeti i danas, osobito ako sam umorna ili kada imam menstruaciju, ništa strašno.
Sigurna sam da je na moju percepciju boli utjecala i ta totalna nepripremljenost na njezin intenzitet. Nisam osijećala strah i ne mislim da je to pojačavalo bol. Prijateljica, koja ih je rodila troje, dan prije poroda rekla mi je da je trud tako intenzivna bol da ne bi osjetila da joj netko za vrijeme truda čupa zube. To je njezino iskustvo.
Zaključak: mene trudovi jakoooo bole i strah me je ponovo ići roditi. Drago mi je što ima dosta žena čija iskustva nisu takva.

ni u najgorem scenariju nisam pomisljala da to toliko boli.

potpisujem.

Reci da je posve individualno grubo je i ispada kao da su neke zene heroji, a neke pekmez, a to je posve neistinito. Reci da radjamo kako zivimo i prihvacamo svoje tijelo, suluda mi je pomisao na tragu alternativnih skupina

Ma slazem se da ovo ne drzi vodu. Onda ispada da sam ja recimo u porodu heroj, a pekmez kad sam imala sportsku ozljedu.

Ja sam se pripremila da ce boliti i to jaaako, bila sam uvjerena da ce to biti najjaca bol koju sam ikada dozivjela. Nije bilo niti blizu tome kako sam zamisljala. Jos sam lzala na kolicima u radjaoni ona dva sata kad me dosla viditi kolegica koja tada jos nije radjala i prvo sto me pitala jel bolilo jako ( onako sa strahom u ocima). Ja sam joj rekla da ne mogu reci da nije bolilo, ali nista posebno i da bi recimo mogla ponovno to za koji dan, samo dok prikupim malo snage :mrgreen:

Ona je rekla da nisam normalna.

Iako, vjerujem da na subjektivni dozivljaj boli utjece jako puno i duljina vremena kou smo tu bol trpili. Nekako mi se cini da cure koje su relativno brzo rodile obicno kasnije tu bol trudova svsrtavaju u podnosljiviju nego one koje su se mučile po 24 do 48 sati. :dunno

Od njih cesce cujem da je bilo strasno.

Kazu da trudovi vise bole one zene koje inace imaju bolne menstruacije.

u mom slucaju ovo ne vrijedi. nikad mengu nisam ni osjetila. znala sam se malo slabasno osjecati prvi dan, ali bez ikakvih bolova. :dunno

Kazu da trudovi vise bole one zene koje inace imaju bolne menstruacije.

je, kao sto kazu da u pravilu imas porod slican onome kakav ti je imala majka. :whew

ili je to bedastoca, ili sam ja jedna od onih iznimaka koje potvrdjuju pravilo. naime, moja je mama rodila brzinom munje, s bolovima "malo jace menstruacije".
cak i kada bih uzela u obzir cinjenicu da mi nije htjela predociti najgori moguci scenarij, moj je porod (i trudovi) bio sasvim nesto drugo.

kao sto kazu da u pravilu imas porod slican onome kakav ti je imala majka

moj je bio skoro pa sličan. ona je rodila modrog sina koji nije plakao. meni su ga izvukli na carski. :mrgreen:

ja sam se pripremila da ce boliti jako, nisam imala straha od poroda ali nista na ovome svijetu me nije moglo pripremiti za intenzitet i trajanje mojih trudova, na to kako cu se raspasti bez obzira na vizualizacije, disanja, skupljanja snage.

I totalno sam nerazumna kad se o tome govori, ne mogu vam opisati koliko zavidim zenama kojima to sve skupa nije bila trauma, kad bih mogla nekako sve koje poznam podvrgnuti takvom iskustvu pa da vidim da li sam ja zaista falicna u tom segmentu ili bi svatko tako.

A sto se tice postporodnih izjava za razliku od skorpi

da bi recimo mogla ponovno to za koji dan

moja prva recenica je bila - drugo dijete usvajamo :lol

SlucajniGost je napisao/la:
kao sto kazu da u pravilu imas porod slican onome kakav ti je imala majka

moj je bio skoro pa sličan. ona je rodila modrog sina koji nije plakao. meni su ga izvukli na carski.

poveznica: i jedna i druga ste rodile. i to jos musko. di ces slicnije.

(ova teorija kod mene pali, kao sto vec rekoh, no mislim da to ima tek malo udjela u cijeloj prici o boli i tijeku poroda)

Dopustam da mi netko veli da ja ne znam sto su trudovi.
No, trpila sam ih dvije noci i jedan dan prije nego sam otisla na carski.
Ja sam pekmez, teski.
Trudovi su bili bolni i podnosljivi.

mamashnita od noje je napisao/la:
ni u najgorem scenariju nisam pomisljala da to toliko boli.

potpisujem.

i ja!

Ovako, ja sam 24 sata imala trudove i svih sam 24 sata provela u radjaoni jer mi je prije toga pocela curiti plodna voda. Nakon 18 sati trudova trazila sam epiduralnu jer vise nisam imala snage. Ah da, uz to sam i dobivala drip zadnjih 10 sati jer se nisam otvarala. Moji trudovi su bili cirka svakih 10 min i dovoljno jaki da me iscrpe. Moj prag boli je velik, i moram priznati da nisu toliko bili bolni koliko su me iscijedili nakon toliko sati. Bolili su oni zadnji kojima istisnes bebu vani. E to je bolilo. JAKO! Ali je divan osjecaj kad izadje beba i svemu je kraj. :mrgreen: