JE LI "živi i zdravi" DOVOLJNO?

[skorpionka]

ja se s prvoga poroda sjećam samo jednog osjećaja, ni sreće ni euforije, ni tuge ni ljubavi-ničega.
SAMO OLAKŠANJA.

Zapravo nisam sigurna da li na taj naš doživljaj poroda utječu vanjski faktori ili ne.

[skorpionka]

il mora bit samo to-patnja sa svrhom?

Meni su i tudji porodi kojima sam prisustvovala uvijek bili i emotivni i lijepi i veličanstveni. Isto tako, nikad nisam o porodu razmišljala kao o patnji, niti prije poroda niti nakon dva vlastita. ja uvijek i svima govorim da bi išla roditi jednom tjedno što se samog poroda tiče.

[lastavica]

A je l tebi baš sad treba ovaj topic

hahaa, treba, samo teoretiziram, zapravo sam neopterećena.

naravno da joj treba, dužnost zove

[Krumpirić]

ja se s prvoga poroda sjećam samo jednog osjećaja, ni sreće ni euforije, ni tuge ni ljubavi-ničega.
SAMO OLAKŠANJA.

Zapravo nisam sigurna da li na taj naš doživljaj poroda utječu vanjski faktori ili ne.

može bit, ipak je meni bio drugačiji filing o životu općenito i o obitelji i djeci kad sam bila trudna s M i sada.
naravno
svejedno, iako sam dobar dio toga životnog perioda provela po bolnicama, onakvoj prikopčanoj na drip, kisik, na lijekovima, ležeći...kad je dr odlučio da nećemo na carski nego probat ovako, naskočio na trbuh i razrezao me, sve šta sam pomislila bilo je "hvala Bogu da je to gotovo, nikad više", ništa tipa "o moja beba je tu!!!"

[skorpionka]

Ma nisam mislila na to, nisam se dobro izrazila. Više sam mislila kako recimo neke žene pričaju o euforiji, dok druge pričaju da su osjetile samo olakšanje, nikavu euforiju. Isto tako, različit je i rani postporodjajni tijek, neke zene osjecaju baby blues, i to dosta značajan postotak, dok druge sasvim suprotno od toga. Na to mislim kad kazem da ne znam jel ta nasa reakcija negdje u "nama" ili je "izvan nas" uvjetovana drugim faktorima. Najvjerojatnije će biti kombinacija više toga.

[Krumpirić]

neznam, iako bi sada mogla pričati o pročitanom, da većina žena na prirodnom oksitocinu osjeti euforiju, a na umjetnom olakšanje i blues.
Sad...

[Rogue]

ja sam bila na prirodnome i kad je izasla beba osjetila sam olaksanje, kad sam ga vidjela odusevljenje. bila sam euforicna sva tri dana u bolnici, a kad smo dosli doma nastupio je baby blues

[tanjabb]

Meni "samo" zivo i zdravo nije dovoljno.
Jer ja sam vec prije prvog poroda ocekivala da ce trenutak kad na svijet donosim svoje dijete biti lijep (da, lijep) i vrlo poseban.
I nije mi dolazilo u obzir da mi to nadrkani doktor/babica, nehumani uvjeti u rodilistima, meni nerazumljiva praksa nepotrebnog interveniranja... to upropaste.

iskreno, ne sjećam se kak sam se osjećala kad sam došla k sebi kad sam rodila
i da, svakako ima jako puno stvari u roditeljstvu koje se mogu usporediti sa rađanjem,

čak štoviše, ima puno ljepših i emotivnijih trenutaka
veličanje samog poroda u odnosu na ostatak roditeljstva mi je blago rečeno - smiješno

Vidis, ja se s ovim ne slazem, jer je moje iskustvo drugacije. Tocno se sjecam prvo umora, pa drhtavice kad je sve bilo gotovo, a onda toplog popluna i osjecaja neizmjerne srece, navalu adrenalina kojeg rijecima opisati ne mogu, osjecaj da cu od srece iskociti iz svoje vlastite koze dok mi netom rodjena beba lezi na dojci, muz spava na podu a ja ko na nekoj drozi, spremna micati planine iako je bilo pola4 ujutro.

[Krumpirić]

Meni "samo" zivo i zdravo nije dovoljno.
Jer ja sam vec prije prvog poroda ocekivala da ce trenutak kad na svijet donosim svoje dijete biti lijep (da, lijep) i vrlo poseban.
I nije mi dolazilo u obzir da mi to nadrkani doktor/babica, nehumani uvjeti u rodilistima, meni nerazumljiva praksa nepotrebnog interveniranja... to upropaste.

iskreno, ne sjećam se kak sam se osjećala kad sam došla k sebi kad sam rodila
i da, svakako ima jako puno stvari u roditeljstvu koje se mogu usporediti sa rađanjem,

čak štoviše, ima puno ljepših i emotivnijih trenutaka
veličanje samog poroda u odnosu na ostatak roditeljstva mi je blago rečeno - smiješno

Vidis, ja se s ovim ne slazem, jer je moje iskustvo drugacije. Tocno se sjecam prvo umora, pa drhtavice kad je sve bilo gotovo, a onda toplog popluna i osjecaja neizmjerne srece, navalu adrenalina kojeg rijecima opisati ne mogu, osjecaj da cu od srece iskociti iz svoje vlastite koze dok mi netom rodjena beba lezi na dojci, muz spava na podu a ja ko na nekoj drozi, spremna micati planine iako je bilo pola4 ujutro.

eh, kako ide ona reklama, to te ja pitam!!!!

[skorpionka]

a ja ko na nekoj drozi, spremna micati planine

Točno taj filing Oba puta.
Uvijek kad obajsnjavam taj osjećaj, kažem da se vjerojatno zbog tog osjećaja narkići navuku na opijate.

čak štoviše, ima puno ljepših i emotivnijih trenutaka

Moguće ih ima, ali još uvijek ništa doživljeno ne mogu s tim osjećajem usporediti.

[Krumpirić]

ima meni, al zašto? KAKO uopće nešto može bit veće i važnije i ljepše i veličanstvenije i ...od dolaska naašeg djeteta na svijet?
eh, to je pitanje? Jel to zato šta imamo krivu praksu, naslijeđe,...ili krivu hormonalnu sliku nakon poroda ili...


opet govorim o situaciji kad je sve u redu.

[skorpionka]

ima meni,

Krumpi, ne kuzim ovu prvu recenicu, na sta se odnosi?

[olja]

I ja sam bila totalno euforicna nakon 1. poroda! Totalno!
Sjecam se da sam mlatila stopalima u ritmu neke muzike koju sam cula (valjda u svojoj glavi), da osmjeh nisam mogla skinuti s lica, da sam se osjecala - pa, prosto kao da cu eksplodirati od srece!
Onda mi je - negdje nekih sat vremena nakon poroda - u posjetu dosao prijatelj koji radi u bolnici na drugom odjelu i nije mogao vjerovati da sam se ja upravo porodila, jel' te nisam djelovala izmuceno, ispijeno ili sta je vec ocekivao (kasnije mi je priznao da je bio skroz sokiran i nije ocekivao da cu onoliko brbljati, smijati se i sl.) - a posebno kad sam mu u jednom trenutku viknula "pogledaj - ja nemam vise onaj veliki stomak! i pipni kako je to mekano - mogu da dodirnem svoju kicmu ovako preko stomaka!" - e tu se valjda malo uplasio da sam skviknula
Ah, da - taj porod ni p od prirodnog nije imao

[skorpionka]

to zato šta imamo krivu praksu, naslijeđe,...

Puno toga je krivo, od zastrašivanja žena od najmanjih nogu s porodom kao nečim strašnim, do odnosa pojedinih zdr.djelatnika prema rodiljama.

Mene je konkretno na prvom porodu babica jako ružno dočekala na samom prijemu i kod uspisa u bolnicu, pisala sam o tome u svojoj priči s poroda. Ja sam ju tako zbrisala da je kasnije bila med i mlijeko. Ona inače slovi kao jedna od najstručnijih babica na SD, ali prvi kontakt s njom je bio cista katastrofa. To recimo spada u ono na što možemo utjecati i ne smije se tolerirati kao normalno.

[skorpionka]

Onda mi je - negdje nekih sat vremena nakon poroda - u posjetu dosao prijatelj koji radi u bolnici na drugom odjelu i nije mogao vjerovati da sam se ja upravo porodila, jel' te nisam djelovala izmuceno, ispijeno ili sta je vec ocekivao

Meni je isto tako došla frendica koja radi u bolnici, cca sat nakon poroda. Isto se čudom čudila meni i mom stanju, plus što sam joj rekla: Ma porod ti nije ništa strašno, ja bi za par dana išla opet rađati
Dan danas to prepričava

[mahima]

Kad razmišljam o porođajima - to su definitivno poetični trenuci (u moru proze) zato što su neponovljivi, rubni, zgusnuti itd.

U biti, i kad bi rađanje u bolnicama bilo dignuto na najhumaniju razinu, opet bi se svaka od nas morala nositi sa svojim tijelom, izdržljivosti itd...

[Ciara]

KAKO uopće nešto može bit veće i važnije i ljepše i veličanstvenije i ...od dolaska naašeg djeteta na svijet?

može biti
kako vam nije jasno ja sam donijela dijete na svijet koje nije zaplakalo
znači nije bilo ni lijepo ni važno i veličanstveno nego puno straha i strepnje, očekivanja, zbunjenosti itd.
sva sreća pa je jako kratko trajalo

[Krumpirić]

ima meni,

Krumpi, ne kuzim ovu prvu recenicu, na sta se odnosi?

da meni ima ljepših stvari u životu,jer prvi porod nisam doživila kako bi trebala, tj. jedine priče koje sam slušala bile su užasne, došla sam na pregled nespremna na porod, išla na indukciju, nisam bila sretna, mirna...ma ništa. I nisam imala osjećaj sreće ni euforije, samo olakšanja, boli i jada kad su mi skupili dijete i dali ga nakon 12h.
o tome pričam.
da je to trebala bit najbolja stvar u životu. A nije.


ciara, ja sam pričala o porodima u kojima je sve ok, pa pogledaj...naravno da kad nije, onda je to druga stvar.

[olja]

Krumpi je i napisala:

opet govorim o situaciji kad je sve u redu.

naravno da ces biti uplasena i zastrasena i sta sve vec ne ako ne zacujes plac bebice.
Iz slicnog razloga nemam tako euforicna osjecanja nakon II poroda (sa bebom je bilo sve u redu, sa mnom nije).

[skorpionka]

ciara, ja sam pričala o porodima u kojima je sve ok, pa pogledaj...naravno da kad nije, onda je to druga stvar.

Jasno, to je drugi par postola.

Ja sam prisustvovala porodu bebe s multiplim malformacijama, životno ugrožene srčanom manom. Naravno da o takvim slučajevim ne pričamo na ovom topiku.

[IINA]

Ima tu puno razloga Krumpi. A dobar dio njih razlikuje se od žene do žene.
Meni je recimo izgled i miris rađaone dovoljan da mi ubije romantiku i utjera
strah i tjeskobu u kosti. Mrzim one cjevčice, žice, mašinu koja ide "ping", pa
sam na drugom porodu samo čekala kad će pop... ko prvi puta
Bila sam si obečala da ću svjesno proživjeti i doživjeti taj drugi porod, ali sam
se jako brzo pogubila
A obožavala sam gledati neku emisiju, išla je na nekom Discovery kanalu, pratili su
porode. Pa to je nešto za mene. Sva sila pomagala, slatka soba, bez mašinerije i
zastrašujućeg zveckanja metalnih instrumenata, nekakve mirisne svječice, ....mmm,
a u bolnici si, prisutna je babica i liječnik i imaš svu intimu, ugodan prirodni ambijent, ali
i sigurnost.

[Kris2]

Moj porod je bio takav da sam se tijekom poroda i do drugog dana prisiljavala biti potpuno hladna jer nisam imala nikakvu informav+ciju kako su mi djeca, niti sam ih vidjela - iskreno bilo me strah pitati - i upravo ta totalne neinformiranost, nemogućnost kontroliranja bilo čega, uključujući to da sam do drugog dana bila krvava od poroda jer nisam mogla do tuša, a nitko se nije osjetio pozvanim oprati me, ... takvi "detalji" su mi onemogućili porod zapamtiti kao nekavo euforično iskustvo i da, meni je bilo važno da smo živi i zdravi, pramda sam nakon 20 dana bolnice bila na rubu živčanog sloma.

[skorpionka]

tj. jedine priče koje sam slušala bile su užasne, došla sam na pregled nespremna na porod,

Meni je, naprotiv, mama uvijek afirmativno pričala o ljepoti svoja tri poroda. I mislim da je to na neki način utjecalo u formiranju mog pozitivnog stava. Meni je ginic predlozio zadnji mjesec da se dogovorimo za epiduralnu unaprijed, ja sam ga odbila i rekla mu da cemo to odlučiti ovisno o tome kako će se porod razvijati. I znam da sam tijekom tog razgovora bila nekako mirna i u mislima s tim pozitivnim stavom vlastite mame. Doduše, naslušala sam se ja kroz djetinjstvo raznih priča jer je moja prabaka bila prvo otočka babica a onda je iza drugog svj. rata radila u bolnici.

[Krumpirić]

IINa, tako je slično u VŽ rodilištu. Barem tako kažu.

[skorpionka]

Meni je recimo izgled i miris rađaone dovoljan da mi ubije romantiku i utjera
strah i tjeskobu u kosti. Mrzim one cjevčice, žice, mašinu koja ide "ping", pa
sam na drugom porodu samo čekala kad će pop... ko prvi puta

Osobno iskustvo, osobito ono loše sa zivotno ugrozenom bebom, sigurno djeluje uzasno puno na kasniji dozivljaj poroda.

[Krumpirić]

tj. jedine priče koje sam slušala bile su užasne, došla sam na pregled nespremna na porod,

Meni je, naprotiv, mama uvijek afirmativno pričala o ljepoti svoja tri poroda. I mislim da je to na neki način utjecalo u formiranju mog pozitivnog stava. Meni je ginic predlozio zadnji mjesec da se dogovorimo za epiduralnu unaprijed, ja sam ga odbila i rekla mu da cemo to odlučiti ovisno o tome kako će se porod razvijati. I znam da sam tijekom tog razgovora bila nekako mirna i u mislima s tim pozitivnim stavom vlastite mame. Doduše, naslušala sam se ja kroz djetinjstvo raznih priča jer je moja prabaka bila prvo otočka babica a onda je iza drugog svj. rata radila u bolnici.

ovako su izgledale mamine priče: s tobom mi je pukao vodenjak, radjala sam te (inducirano) 2 dana, tila sam umrijet
brat je induciran prerano, "borio se" da se ne rodi, bila sam sva raskidana, bolilo me koda me kolju, tila sam se ubit.

eto.

[IINA]

Vjerojatno ima dosta i u iskustvu od prvog puta, da, ali mene zbilja nije bilo strah drugog poroda.
Znala sam kaj su trudovi, kako to izgleda, kud idem i gdje ću završiti
Znala sam i da se moja komplikacija ponovi da bi bila ravna medicinskom čudu.
I bila sam sretna kad je krenulo. Al onda kad je KRENULO, negdje sam otplutala...
Podsvijest je očito izbila neplanirano.
Varaždin? Dobro da znam, nikad se ne zna...

[Barbi]

Moji su porodi bili brzi i laki, oba se sjećam sa veseljem, bila sam euforična od prvog trenutka kada sam osjetila curenje plodne vode (oba su poroda započela puknućem vodenjaka), kroz dolazak u rodilište, trudove pa sve do trenutka dok ih nisam zagrlila prvi put. Takvo uzbuđenje i silinu emocija osjetila sam samo jednom ranije u životu.
Prvi porod mi se tada činio savršen, tek nakon drugog koji je protekao potpuno prirodno shvatila sam kako su onaj drip pred kraj "da ubrza stvar" i rutinska epiziotomija "da ne popucam" bili bespotrebni i samo mi pokvarili doživljaj te usporili postporođajni oporavak. I žao mi je što na prvom porodu nisam bila educiranija i odbila taj drip, što nisam tražila da mi ne rade epiziotomiju već sam se prepustila jer "oni znaju bolje". Ne generaliziram naravno, svaki je porod priča za sebe no sigurna sam da su ove intervencije u mom slučaju bile beskorisne.

Naravno da je najbitnije da sve prođe dobro i da i mama i beba budu živi i zdravi no očekivati ljudski pristup trebalo bi biti normalno.

[Luantaro]

ima meni, al zašto? KAKO uopće nešto može bit veće i važnije i ljepše i veličanstvenije i ...od dolaska naašeg djeteta na svijet?
.

naravno da ništa nije važnije od dolaska djeteta na svijet, no sam čini poroda ne mora zato biti "nešto više"

"nešto više" je sve od tog trenutka na dalje

barem meni
znači razlikujem činjenicu da dijete dolazi i porod - to je nešto što se mora obaviti da bi dijete došlo

a što može biti veće i važnije? vjerojatno će nekome krštenje biti jednako tako važno, nekome krizma, nekome neka treća situacija...donose li takvi trenuci više sreće od samog čina poroda? vjerujem da donose i to mnogima

meni osobno porod i nije baš bio emotivan

[Luantaro]

očito je da svaka žena drugačije prolazi kroz porod jer ova euforija o kojoj neki pišu meni je apsolutna nepoznanica
i naravno da ćemo imati različit doživljaj i očekivanja poroda