Sada je: 24 vel 2026, 13:27.
Moderator/ica: Diami
















Promjene raspoloženja me peru strašno. Evo, sad mi se konkretno plače i moram to negdje ispucati... dobro smo i beba i ja što se tiče trudnoće, ali.. od tog sad već iščekivanja poroda me iskreno strah, kako će sve proći, hoće li sve biti u redu s bebom, sa mnom... zabrijala sam čak trebam li pisati nekakva oproštajna pisma djeci i mužu
ma grozno se osjećam. Mužu to spomeem kao u nekoj polušali, ali ne mogu maknuti te misli.. mm neće biti sa mnom na porođaju, realno nismo imali kad odraditi trudnički tečaj, a i da jesmo, on to ne bi mogao odraditi. Mislim, biti sa mnom u pri porodu. Njemu je zlo od pogleda na igle, cijevčice, mirisa bolnice i sl. S jedne strane ga potpuno razumijem, Bože, takav je, ne može protiv svoje prirode, ali da nije bio u stanju prevladati te svoje strahove i biti mi potpora u tim trenucima kojih se, eto, plašim.. to opet ne razumijem i to me malo razočarava. Kažem, nismo ni odradili tečaj, tako da svakako ništa od toga, ali i da jesmo ne bi ni pod razno bio sa mnom. Inače je zaista divan suprug i otac, ali ovo me uz trudničke hormone baš pogađa.
ljubav na prvi pogled i dodir!!!

Želim brz oporavak i dobar start malenom braci!







Trenutno korisnika/ca: / i 1 gost.