veoma tuzna je napisao/la:ja njega pitam dal smije mama ici s nama on ne zeliiiiiiiiiiiiiii ne zeli jednostavno kaze kako ces joj za dvije tri godine reci eto mama sad je red da odes od nas..
evo čitam ovo i ne bi se ni javila da nisam pročitala ovo da tepaš bebici i da u tom trenutku moje 2 curice nisu počele lupati iz mog stomaka.
ne bi volila biti u tvojoj koži. tisuću puta sam rekla da cijelo desetljeće borbe protiv neplodnosti ne bih mijenjala za jednu neplaniranu trudnoću.
ali, što je tu je.
cure su lipo rekle - slušaj svoje srce.
za familiju, iskreno - zaboli te. što si stariji veze sa obitelji su sve udaljenjije, svak od nas stvara svoje male svijetove, a naši i njihovi svijetovi se ponekad susretnu. pogotovo što nećeš živjeti u bosni. na njih i na njihova mišljenja ne misli.
ostaje momak - ne može gospodin izvoljevati da u situaciji u kojoj ste sada tvoja mama ne dođe i ne pruži ti i moralnu i fizičku podršku. neka pjeva borbene sa tim izvoljevanjima. vi niste u normalnoj već u vanrednoj situaciji i normalne želje se mogu staviti sa strane.
nitko neće umrit ako mater bude s vama živila 2 godine.
a bude li ti stara sa vama, ti se komodno možeš vratiti na fax/posao za par mjeseci. to što se u ex yu uživa u godinu dana porodiljnoga, ne znači da se svugdi treba. bome se žene u americi vraćaju expres na posao. moja je stara išla raditi 4 mjeseca nakon što me je rodila.
dakle, ni tu zapreke nema.
isto tako, ako baušteli negdje, može baušteliti i iz zajedničkog stana, ili raditi 2 posla.
možeš se prijaviti za nekakvo socijalno/porodiljno u zemlji gdje si.
zauzmi stav ako želiš zadržati dijete, svi ti problemi su rješivi.
a ako te boli briga šta će tamo neki ivan, jovan ili meho u srcu bosne reć za tebe - loše ti je opravdanje. nitko od tih ljudi u domaji nije svetac. daleko od toga.
po meni najprije sama sa sobom trebaš raščistiti, pa onda zauzeti stav. a nakon toga će se problemi riješiti.