Raznježio me i dirnuo skroz.Zadnju (a to je šesta po redu) trudnoću sam počela sa 38 godina, a završila s 39. Nije bilo problema, sve je prošlo školski i mogu reći da sam zaista uživala. Druga djeca su velika: tri srednjoškolke, jedan petaš i jedan prvašić, pa nije bilo jurenja po kući za malcima.
Porod isto u redu, rekla sam im da mi se svidjelo kod njih i da ću im doći opet.
E sad, mala maza je još mala, još nije napunila deset mjeseci. I u njoj uživam skroz, osjećam se rascvateno i prekrasno. U meni treperi želja da za neke dvije godine idemo na novu trudnoću. Malo zezam svoje doma, ali ipak ta želja živi.
I sve bi to bilo ok da mi nije dr nedavno rekla kad sam išla na papa test da nikako ne planiramo trudnoću, jer sam tri mjeseca nakon poroda imala žučni napad s početnom upalom gušterače, pa uskoro još dva jedan za drugim i odmah na operaciju. Iza toga nalazi u redu. Sad je tri i pol mjeseca od operacije žuči. Kaže ona ne mora biti ništa, ali može biti problema.
Sad se ja pitam bi li mi to isto rekla da imam 25 godina i ni jedno dijete, ili možda jedno?
Je li netko od vas možda imao takvu situaciju?
Mislim da ću pitati i nekoliko liječnika, jednostavno zato jer mi treba vremena da se naviknem ako stvarno trudnoće ne bude, ono izvjesno i definitivno i jer ne želim da netko manipulira mojim i našim životom, nego da muž i ja zajedno donesemo odgovornu odluku, bilo da, bilo ne.
Pozdrav od razdragane mlade mame.
i sretno s bebom koja dolazi.
Nisam se baš mogla do kraja opustit u glavi jer je to ipak bila dugoočekivana trudnoća pa sam si stalno razmišljala zar je moguće da ću ja stvarno imati bebu. I evo me sa 38 "mlada mama" 
Mislim, to kod nas ide malo teže, ali eto, voljela bi 
)
( najstarija kćer upisuje se na fakultet ovih dana, a istovremeno slavimo danas prvi rođendan ). Osjećam se divno i puno ljudi mi je reklo kako mi ova beba super stoji i da baš dobro izgledam.
... za to vrijeme sam mogla napraviti xy stvari!
