Ne znam sta da radim :(

[boysmama]

sve su ti cure već napisale, ja bih se samo ponavljala... došla sam ti samo pružiti i riječ podrške... znam da ti nije lako

zelim ti hrabrost u odlukama i cistocu u srcu.

x

odspavaj, prošetaj, razmisli sama o svemu par dana, sigurna sam da ćeš odabrati ono što je u tvom srcu, ali odluka nek' ti bude donešena hladne glave...

[Krumpirić]

Samo jednu stvar sebi ponavljaj u glavi: želim li to dijete s tim čovjekom sada?
e, odgovor na to pitanje je jedini bitan, nemoj kalkulirat o parama i inom, osobito ako on radi i nemate 7 gladnih usta, nego jednog radnika, jednu skoro diplomiranu osobu i možda jedno dijete/a možda i ne
Samo odgovor na gornje pitanje ima smisla.

[Tulip]

Meni ovo sve mirisi na trola... Al za slucaj da nije:
Ja sam iz Bosne i znam da jos ima takvih sredina (iako sve manje pa bih voljela čuti odakle si) mada mi se čini da si ti odmakla od tih ljudi samim tim što si tu gdje jesi. I što studiraš, i vidiš da može bolje i sigurno to želiš i za sebe i svoje buduće dijete. Oboje ste nezreli i nesvjesni situacije, čini mi se. Nema tu mjesta izvoljevanju- ja bih ovo ili ja bih ono. U pitanju je odluka koja će te pratiti cijeli život, ma šta da odlučiš. Rodbina je tu nebitna, vjeruj mi. Ne žive oni tvoj život i ne mogu ti oni biti razlog za ovu ili onu odluku. Znam masu samohranih majki koje ipak uspjevaju u životu bez tuđe pomoći, bitna je samo motivacija. Ljudi misle da je teško donijeti odluku, a nije. Teško je živjeti sa posljedicama te odluke. A čini mi se da si ti već odlučila.

[Treasure]

Došla si na jedno raskrižje života i vidim da nisi sigurna kojim putem treba poći..
Udahni, stani i razmisli..i reći ću ti ono što je jedan divan čovjek jednom prilikom rekao meni "uzmi svoj život u svoje ruke"
..i tek tada kad to napraviš i sama sa sobom razlučiš, a svi znamo da bez obzira na to koliko upirali prstom u druge i koliko teško bilo s drugima se boriti, najteže je u životu podvuči crtu i napraviti račun sama sa sobom.
Kada odlučiš, ma koja god to da odluka bila, biti će tvoja i samo tvoja. I ti ćeš je nositi na svojim leđima, u svom srcu.
Nikada nemoj napraviti nešto zbog čega kasnije u životu nećeš moći samu sebe gledat u ogledalo (jer to je ono najteže)
Vjerujem da si ti već odlučila...i da sada kad gledaš svi vijugavi putevi čine se ravniji..

Ne dozvoli da te itko osuđuje i krivi bez obzira na to što ti odlučila.. Jer nisu oni ti koji vode tvoje borbe i nose se s tvojim pobjedama ni porazima.
TI ćeš se nositi sa odlukom, kakva god da ona bila.

Podržavam te što god da odlučiš..sretno!

[veoma tuzna]

:hug
Sigurno je da imaš više mogućnosti u Sloveniji za pomoć i skrb nego u Hrvatskoj ili Bosni.

Oko toga što će familija reći, to je glupo glupo dozlaboga glupo razmišljanje. Oprosti, ali moram to tako napisati. Ako odlučiš roditi, shvatit ćeš prvi put kad dobiješ svoju bebu u ruke zašto sam to tako napisala. Zato što ti u tom trenutku sve drugo na svijetu postane manje bitno, a manje od svega što će neke babe pričati.

Dalje, čini mi se da si već odlučila, želiš pobaciti, samo te strah da te to ne proganja u budućnosti. To ti nitko od nas ne može garantirati, možda ćeš s tom odlukom biti zadovoljna, možda će te proganjati, sve je vjerovatno ovisno o tvom psihološkom stanju.

Ako je istina sve što pišeš za dečkove reakcije, ja na njega ne bih računala ni pol posto, taj će dati petama vjetra za čas. Jer koliko shvaćam on se ne premišlja, on je već odlučio da nije spreman. Ni za bebu, ni za punicu, a možda ni za ženu.

Ako odlučiš roditi, raspitaj se na vrijeme o svemu, potraži pomoć, dijete je neprocjenjivi dar, jednom kad rodiš nećeš to moći požaliti, nikad nećeš reći "da bar nisam", kako god teško ti bilo, jedan pogled na dijete sve mijenja.

Sretno kako god odlučila, vjerujem da ti je teško

Da, tesko mi je pogotovo jer osjecam da niko se ne slaze sa mnom. Ne mogu ja da ne racunam na momka, jer mama je rekla npr. kad bi ostala u ovom stanu sto zivimo jos dok se on malo ne sredi par mjeseci i kaze sta misli ako se tad predomisli ubila bi i tebe i njega,to je naravno rekla u efektu i sto je ljuta na mene ne misli to vec znate.. ne zeli da budem samohrana majka, kaze ja nemogu ni sebi pomoci a kako bi tebi pomogla s 200 eura.

Ja joj kazem pa zivjela bi kod nas, bas sam sinoc raspravljala, ona kaze ja necu da me zet uzdrzaje neces imati za sebe pogotovo za mene. Rekla mi je svakakve rijeci, da se nije nadala da tako mislim i razmisljam o svojoj buducnosti, kaze da bi voljela da zavrsim skolovanje pa se zaposlim pa ako Bog da bit ce dijece.

tek rođena beba je poput zgoditka na lutriji za obitelj koja zeli posvojiti dijete. A u Sloveniji vjerojatno postoje i kuće gdje trudnica moze boraviti do poroda, ako se trebas maknuti iz sredine u kojoj inače živiš, da te ne vide s trbuhom. Raspitaj se malo bolje prije nego doneses konacnu odluku. Kad biste decko i ti potpisali papire suglasnosti za posvojenje nakon poroda, ne vjerujem da bi procedura trajala duže od par dana. Nakon posvojenja, ti bi ponovno bila samo studentica i imala vremena odlučiti sto sa svojim životom, je li sadasnji decko pravi za tebe, kad je pravo vrijeme za imati djecu.

samo osvrt ... pa gdje onda njih dvije žive? Kako one plaćaju najam? Ako imaju soc pomoć zar je neće imati i ako budu svi troje u zajednici? meni je ova cijela priča zbrda zdola[/quote]

Nana ja jednostavno ne bih mogla citavu trudnocu da tu bebu imam u sebi i na kraju da je dam nekome drugom, to ne bih mogla podnijeti a druga stvar, uvijek bi imala to na savjesti mada cu i ovako…uvijek bi se pitala pa sta ta beba misli o meni sta to dijete se sigurno pita zasto me majka ostavila drugim ljudima. Mozda u toj familiji nece biti sretna nikad se nemoze nista garantovati ni znati.

Rusulica stvarno ne znam dali mozda nisi procitala? Zivimo u stanu primamo socialnu pomoc tako i zivimo i placamo najam, jedva al nekako se izadje. Cim se ja udam mama avtomatski ima manju socialnu pomoc tako to ide, dok se skolujem imam vecu, onda kad ostane osoba sama ima manju. I ne nemozemo da zivimo svi troje u zajednici, prvo radi mame jer to ne zeli da smeta, kad dodje momak s posla umoran sramota je pred njim, kaze morala bi sve paziti a druga stvar je ta sto sam dugo pisala jucer s momkom i jednostavno kaze da voli moju mamu al da je otisao od roditelja isto da moze zivjet sam sa svojom zenom i djecom i nece da cuje da mama zivi s nama.. Ja mu kazem da nemogu mamu ostaviti na ulici il samu u stanu jer ga nece moci placat jednostavno s 200 eura i plus da se prezivljava on kaze da shvata to sve al da nemoze pristat da zivimo s mamom. Kaze poslije godinu dvije mogu ja puci sto je tvoja mati jos tu s nama i rastat se sta ces onda, hoces jos biti na maminoj strani eto tim rijecima mi je rekao. Nemamo nista u Bosni da se moze vratiti a nemoze se vratiti snahi da bude im sluga ili teret a ovdje isto ne moze. A ja sama nemogu i ne umijem da odgajam dijete, prvo nikad nisam radila kad bi ostala sama s dijetetom ako oduzmemo moju familiju sto bi govorila trebala si prije o tome razmisljati…nebi imala cime hraniti dijete ni nista.

Ja mislim da bi ti tog svog dragog trebala sterati što dalje od sebe,da mu je bitno dijete nebi on odma spominjao financijsku situaciju,i odbijao da tvoja mama živi s vama.Ovako ti samo stvara pritisak a to nije dobro za tebe i bebu.Što se tiče mame,zašto se vas dvije ne odselite u drugi grad ili stan ili di već jeste,a ti kao samohrana majka u bilo kojoj državi dobivaš nešto za dijete.Za mene to nije prava familija koja te osuđuje,uostalom živimo u 21.stoljeću...svatko od nas ovdje ima neki problem koji mu je najveći.I ja kao imam normalnu familiju i bit će mi podrška u životu a svaki put kad se čujem s mamom osjećam da je i protiv mene i protiv mog dečka i protiv bebe...to puno boli. Zato sama odluči šta zeliš,diplomirati možeš i kasnije,u današnje vrijeme 80% ljudi ne radi ono što su završili, nemoj slušati ni mamu i dečka nego se raspitaj šta ti tvoja država može omogućiti.Ja bih radije bila u nekoj ustanovi sa svojim djetetom nego da ga se odreknem zbog drugih i financija.Ako je sada takva situacija,ne znači da će biti cijeli život,možda ti već iduća god krene na bolje,nikad ne znaš.To dijete je ipak dio tebe i šta god da odlučiš ja sam uz tebe

Znam da puno ljudi ne radi ono sto zeli i vjerovatno necu ni ja al bas to..to sto bi ja radila mozda u nekoj trgovinici jednostavno tamo su rasporedi naporni a bome i mala placa, nemogu zamislit sa trgovackom placom oko 500-600 eura da zivim sama s dijetom i placam najam od 300 da ne govorim troskovi i hrana i sve. Nemogu otici negdje u dom svi bi opet napali mamu i ispitivali je pa gdje je kcerka ti, i jednostavno nemogu ima tu jos puno razloga koje na zalost nemogu na net da sve napisem, moze neko i da prepozna jer sam dosla samo malo da se olaksam i pitam za koji savjet.

Vidim da nitko nije spomenuo ali kako sam ja uspila iscitat iz tvojih psotova - ti i tvoja majka zivite zajedno u stanu i primate socijalnu pomoc. jel tako? tvoj dragi zivi s radnicima zajedno? tocno?
Kako bi bilo da mu das prijedlog da on dodje zivit kod tebe i tvoje mame? ne trebate trazit vlastiti stan. tako imas i smjestaj i pomoc u kuci oko bebe kad se rodi.
A on ce biti u kuci tvoje mame pa nece tako biti glasan u svojim zeljama vec ce se prilagodit situaciji. Kad se situacija poboljsa mozete i odselit.
Daleko si od svog sela i nek te boli briga za ljude u selu. Oni ce govorit i tracat sta god ti napravila ako se njima govori. Al kako govorkanje dodje tako i prodje.
Netko je tu napisao da nisu u selu svi sveci (to vjerojatno znas i sama). Imas srecu sto si daleko od njih.

Iz tvojih sam postova procitala i iscitala da ti to dijete zelis ali da su problem jedino te financije, a vjeruj mi to se da sredit. cure su dale dobre prijedloge.
zelim ti hrabrost u odlukama i cistocu u srcu.

da, tacno je..a opet ta nasa staromodna tradicija..govorili bi pa zasto si se onda udala ako muz ti nemoze ovo i ovo obezbijediti..nebi tako pristao ni on ni ona a ni njegovi roditelji, sestra niko.

Eto pisali smo..on bi do kraja godine bio u dugovima a sad da zivimo skupa nebi imao placat stan jednostavno nebi..kaze posudio bi..ok za mjesec posudi sledeci mjesec opet dodje placa opet bi morao toj osobi da vrati i opet nebi imao para i opet bi posudio i onda stvarno nikad nebi izasao iz tih dugova..glava mi puca izludit cu ne znam vise sta da mislim ni sta da radim. Sama ne mogu samo to znam.

Samo jednu stvar sebi ponavljaj u glavi: želim li to dijete s tim čovjekom sada?
e, odgovor na to pitanje je jedini bitan, nemoj kalkulirat o parama i inom, osobito ako on radi i nemate 7 gladnih usta, nego jednog radnika, jednu skoro diplomiranu osobu i možda jedno dijete/a možda i ne
Samo odgovor na gornje pitanje ima smisla.

hvala ti…odgovor je ne…zelim to dijete al taj covjek nije pouzdan nimalo, ja bih i pristala i na to da moze ponudit neki normalan zivot bas sto mama mu ne vjeruje i kaze sutra necete imati sta jesti zato ni ona ni jos par osoba nije za..uvijek je govorio ma nece nista biti to sam praktikovao s drugim curama cak nije vjerovao kad sam govorila na pocetku da mislim da sam trudna ma nemogu je tako zatrudnit govorio je. Uh, tesko je puno!

HVALA VAM SVIMA!!! Osjecam da cu se kajati citav zivot i da necu se moci pogledati u ogledalo ali i ovako bi trpjeli pogotovo dijete bi trpjelo..ne zelim da dijete zivi kao sto sam ja i da trpi i svadjanja od roditelja i neimastinu i osudjivanje od okoline..jer i kad bi naraslo svi bi govorili ti si se u tim i tim okolnostima rodio i svasta moze biti od strane njegovih…jednostavno niste u mojoj kozi i ne znate. Trebala sam vise razmisljat, paziti…Odlucila sam napraviti ono, nije skroz sigurno ali razmisljam o tome…s momkom cu skroz prekinuti najbolje je da odemo on iz moga ja iz njegovog zivota zauvijek.

[leptirić22]

Znam da puno ljudi ne radi ono sto zeli i vjerovatno necu ni ja al bas to..to sto bi ja radila mozda u nekoj trgovinici jednostavno tamo su rasporedi naporni a bome i mala placa, nemogu zamislit sa trgovackom placom oko 500-600 eura da zivim sama s dijetom i placam najam od 300 da ne govorim troskovi i hrana i sve. Nemogu otici negdje u dom svi bi opet napali mamu i ispitivali je pa gdje je kcerka ti, i jednostavno nemogu ima tu jos puno razloga koje na zalost nemogu na net da sve napisem, moze neko i da prepozna jer sam dosla samo malo da se olaksam i pitam za koji savjet.

Pa nije ni nama koji kakti imamo novaca:kod mene je situacija da imamo primanja 6000kn,od toga su mi režije 2000,kredit 2000, nemam pola stvari u kući,a za dijete još manje,morat ću dat otkaz nakon porodiljnog... Jako je glupo što tebi financije utječu na odluku,a i da voliš više svoju mamu i misliš šta će ona reći i kako će njoj bit,pitaj nju jel ona voli više tebe ili svoju mamu.Znam da ti je puno toga dala i borila se za tebe ali vrijeme je da misliš na sebe jer ti mama neće cijeli život bit uz tebe. Da ti želiš to dijete ti bi se izborila za njega a ne sve što si napisala ovdje je šta će reći ovaj a šta onaj,više pišeš o svom dečku i mami i selu.Ako se mi u hrvatskoj,u divnoj i krasnoj zemlji izboriti i nači načina možeš i ti u bosni,nije bosna jedno selo nego cijela država.Sad sam fakat ljuta što sam uopće gledala ovu temu i protiv tog pobačaja sam jer uopće ne razmišljaš na vrijeme a kad se uvališ u problem odustaješ ZBOG DRUGIH treba tebe netko opametit malo. I bolje nemoj više vjesit na forumu nego napravi nešta pametnije u životu.

[leptirić22]

Ja se ispričavam što sam malo bezobrazno napisala sve ovo,ali sam fakat ljuta iako ju ne znam niti ću ikad upoznat,ali to dijete nije krivo što mu srce kuca a i ne zna kako mu je mama slaba osoba.Ja kad bi danas ostala na ulici i da me se svi odreknu moje dijete bi bilo sa mnom i živila bi za njega

[ZacKa]

Nisu svi isti.
Koliko mama ima, rode dijete i jednostavno je sve protiv njih, djeca su na kraju
u domu i naravno roditelji ih se ne žele odreći, jer im je još stalo i misle bit
će jednog dana bolje. Završe sa traumama, nevoljeni, možda kao kriminalci....
Niti to nije najbolji izbor za dijete.
A njezina situacija mi baš nekako liči na takav početak. Možda se i varam.

Na tebi je odluka imaš pravo učiniti što želiš. Ne osvrći se na osobne kritike prema
svojim odlukama. Napravi što misliš da je najbolje za dijete.

[Krumpirić]

leptirić, bojim se da ćeš zaradit ban, tako se ne obraća ljudima.

[jopic2]

e

Zadnja izmjena: jopic2; 29 stu 2011, 16:49; ukupno mijenjano 1 put/a.

[leptirić22]

Pa onda neka napravi šta je odlučila a ne se i dalje patit na forumu i to odugovlačit jer će joj biti još teže to napravit a i može si ostavit nekakve posljedice. I briga me šta mogu zaradit,nek me izbace sa foruma,ako sam već mogla plakat kad sam pročitala njezin prvi post onda mogu reći i mišljenje.

[Mrđi]

da, tacno je..a opet ta nasa staromodna tradicija..govorili bi pa zasto si se onda udala ako muz ti nemoze ovo i ovo obezbijediti..nebi tako pristao ni on ni ona a ni njegovi roditelji, sestra niko.

ti draga moja ne vjeruejs sama sebi.
Sutra kad se budes grizla radi svoje odluke, oce li te mozda netko iz sela doc zagrlit i pruzit ti mpomoc? Njegovi roditelji te nece ni pogledat.
Daj se trgni. Razmisli dobro sto TI sama zelis. A onda donosi odluke.

[ANA CASH]

ja sam čitala ovako na preskokce ali koliko sam shvatila ti baš nemaš neku podršku od tog tvojeg "dečka" .
za napraviti to dijete vas je trebalo dvoje i nije mi baš lijepo kako od sada postavlja uvjete ja tako neću (živjeti sa tvojom mamom) i gotovo
čini mi se to dosta sebično, a na tebi je sada da odlučiš želiš li to dijete i da li ga želi on, ako je to dijete željeno onda ćete se oko svega dogovoriti i pružiti bebici najbolji život što joj možete pružiti, vjeruj mi sve se sredi ako ima puno ljubavi i potpore ti od svog dečka i on od tebe, ako ste pravi partneri moraju se napraviti neki kompromisi i ti i on i tada će sve klapati ništa drugo nije važno
ali ako nemaš potpore od dečka i odlučiš se na abortus nije kraj svijeta ali nadam se da si toliko pametna da nećeš ostati s tim tipom onda, meni bi to bilo neprihvatljivo , ali to sam samo ja

želim ti zdrav razum i da se nećeš kajati sa bilo kojom odlukom

[† nina i nika]

Leptiric je rekla mnogo toga sto je istina, samo sto je uvijek lakse napisati nego reci nekome da se otrijezni jer je pred odlukom koja ce joj promijeniti zivot.

Da ti želiš to dijete ti bi se izborila za njega a ne sve što si napisala ovdje je šta će reći ovaj a šta onaj,više pišeš o svom dečku i mami i selu.

Ovo potpisujem u cijelosti. Na ovom topicu ima cak i primjera kako su se majke izborile za svoju djecu, cak i kako su se izborile. A da ne govorim o tome da su se javile cure koje su u procesu posvajanja i mole Boga da se nadje neka odlucna majka koja ce svjesno roditi dijete i ga da ga netko drugi odgaja, ako misli da ona ne moze. To je velika hrabrost.

A ovo sam jednom dobila (hvala Pam ) pa stavljam prigodno je :

http://www.youtube.com/watch?v=qBGhbd_hdos

[Tulip]

Ja se moram vratiti na jednu stvar koja mi bode oci od pocetka- njegova sestra se ljutila jer ti on nije bio prvi? A nije se ljutila sto ti njemu nisi prva? Ko njoj daje pravo glasa? Razumijem donekle potrebu da udovoljis svima, ali ovdje neces moci.
Sretno ti, kako god odlucis!

[Jullishka]

e ne mogu da verujem da ima ljudi koji su toliko nepristojni pa si daju za pravo da pisu gadosti tipa: ubijas dete, sta si ti mislila bla bla...
sada bi vam rekla svasta nesto, o vi pametne (prepoznajete se sigurna sam), al cu dobiti ban verovatno zbog toga sto ste vi gnuse nepristojne, i umesto da devojci koja je pre svega MLADA, neiskusna i trazi nekakvu podrsku i pomoc, nasle ste se sve bre pametne da joj se dodatno se**te na muku!!!!
ocigledno da su vase muke minorne bile u odnosu na njenu u ovom trenutku, a svakom svoja planina najteza!!!
jos obozavam ove primere tipa pa i da nemam sta da jedem, rodicu ga! mrsh be sebicne jedne!!! zato ima brdo zena i dece na ulici, jer su radjale a nisu imale ni mrvu u usta da stave! pa nek sada pate, i oni i njihova deca!!!jel? i da nemam sta da jedem moje dete ce biti samnom....brisi bre odavde, brisi!!!! popizdim na ovakve koje su popile svu pamet ovog sveta!!!
tuzna devojko, imas faks da zavrsis, imas zivot pred tobom, mani se komentara kakva si ti gresnica sto razmisljas o prekidu! mani se komentara ne treba ti muz da bi imala dete (je, tacno, al zbog cega da si to radis??)! zbog cega da osudis sebe i SVOJE nerodjeno dete (NERODJENO) na svakakvu osudu mozda dalje (jel, kako si sama rekla imas porodicu koja te nece podrzati). na kraju, izvagaj sta ti je bitnije. izmeri svoju "cergu" i vidi dokle mozes da se pustis..
kajaces se mozda zbog bilo koje odluke. al ce ti razum na kraju potvrditi jesi bila u pravu ili nisi. a ja mislim da je razumnije da sagledas SVE realne cinjenice koje su u ovom trenutku u tvom zivotu, i da tako i delas. i u svemu ovome je najbitnije: TI sta zelis. nema ovde zene, na ovom forumu koja ne bi zelela ili volela svoju bebu! pa su neke od nas morale odluciti ZBOG razumnijih stvari da ce ta beba mozda biti veca greska nego da je rode..
ajd se malo sama sa sobom trgni, i izvagaj!

[rusulica]

MIslim da mi ne možemo puno pomoći savjetujući samo tebe jer se ti t očito boriš protiv vjetrenjača a s druge strane čini mi se da ćeš jako patiti ako poklekneš pod pritiskom i učiniš abortus, to mi se čini iz tvojih osjećaja koji izviru iz postova.
Osim toga i abortus dosta košta koliko sam ja upućena, ne znam kako je to rješeno u Sloveniji.

Najrealnije bi bilo da svo troje porazgovarate s nekom stručnom objektivnom osobom koja će vas sve malo otrijezniti.
Javi se u socijalnu službu, potraži brojeve na netu, sigurno imaju nekog psihologa ili savjetovalište na koje će te uputiti. Mislim da je nužno da tu budete oboje a ne bi bilo loše i da majka prisustvuje

edit: evo i mmar je dala isti savjet. Porazgovaraj s psihologom prije odluke obavezno te sa soc radnikom istraži sve mogućnosti

Zadnja izmjena: rusulica; 27 svi 2011, 13:44; ukupno mijenjano 1 put/a.

[titirlica]

Juls XXX

[fancy]

Citam...pa pisem - brisem....Pa opet... Nisam bila u tvojoj kozi, niti u tvojoj situaciji da se nadjem pametovati nesto. Sigurno nije lako i sigurno nece biti jednostavno, sta god da napravis.Moj suprug /uskoro bivsi/ je bio odusevljen bebuskom koja je dolazila, divan brak, on super posao, bla bla bla. Kad se D rodila, kad smo saznali da je dijete sa posebnim potrebama, shvati je da se ne uklapa u savrsen zivot koji je planirao da ima. Citava njegova porodica bila je za to da se dijete smjesti u neku instituciju i da mi nastavimo zivjeti ''normalno''. Kad sam odlucila da je ne dam nikome ni za sta na svijetu, ostale smo bukvalno na ulici. Dosla sam kod svojih, a ni njima nije bas bajno sto se materijalne situacije tice. Ali, sve se nekako slozi kad najmanje ocekujes, mene vjerovatno ceka stalni posao na ljeto, na postdiplomskom sam i super mi ide, pravim kolace ljudima i zaradim OK za sve sto nam treba. Tek kad je majka mog muza uzela to dijete u ruke, za;jubila se u nju. Sva osuda i sve lose emocije su iste sekunde nestale. Niko nam finansijski ne pomaze, ta baka je uzme jednom - dvaput sedmicno sebi, a meni taman da malo vremena za sebe. Na predavanja ne idm, ucim nocu, ili dok je D na vjezbicama, kod defektologa, ucim u autu, u cekaonici, gdje god imam priliku, knjige su mi u torbi kud god da krenem. Svi ljudi koji su u pocetku strasno osudjivvali moju odluku da je zadrzim su misljenje promjenili cim su malo bili sa njom. To dijete naprosto plijeni. Nikad necu reci da mi je lako, jer nije. Puno truda, rada, i vremena mi treba, ali ni jedne sekunde nisam pozalila zbog svoje odluke, i sad kad razmisljam, zivot bih dala da moje dijete bude veselo i zadovoljno. Uvijek ima nesto sto mozes da radis. Ko danas ima zivaca da sate provodi u kuhinji praveci kolace drugim ljudima za male pare Bas volim sto ih nema, imam vise posla A krenula sam tako da sa drugu pravila za diplomski nesto malo, iskreno, jer mi je falilo za osnovne stvari. Sad vec ide i to dobro. Izvedem dijete u setnju, potrpam namirnice u kolica, dodjem kuci, nharani ju i pravim. Kad se probudi, stavim je da sjedi i gleda sta ja radim, njoj je zanimljivo, zajedno smo po cijeli dan, a mogu da joj kupim sve sto joj treba. Odjecu sam zapocetak posudila od sestre od tetke. Sad vec stalno nesto dobijem od dragih ljudi kad njihovi klinci izrastu, i nije mi ni glupo ni sramota, jer tako mogu da joj kupim kvalitetnije edukativne materijale ili igracke, platim vjezbice i tako to. Sve se moze kad se hoce. Ja sam mislila da je kraj svijeta i da nikad necu da se dignem, ali sam u trenutku kad sam shvatila da smo na ulici i da nemam kud morala da se pokrenem. I moze se, sve se moze, i bilo ko ko se usudi reci da se ne moze lupeta gluposti. Opet kazem, nije lako, ne pamtim zadnju kafu sama sa prijateljicama, ili kad sam se naspavala kako treba, ali posla imam sve vise, jos ako dobijem posao u struci, taman cu dodatno da zaradjujem kolacima, planiram naci stancic neki mali i odvojiti se od svojih. Ni njima nije bilo lako kad se sve to desilo, ali su roditelji uvijek podrska. Majka ce uvijek da prihvati svoje dijete, sta god napravilo i pomocice mu kad god moze. Za nezaposlene majke postoji materinski dodatak, kad ima u Bosni, onda sigurno ima u Sloveniji. Imas i djeciji dodatak ako si samohrana majka, a tvoj decko je draga duzan placati alimentaciju.
Ako se vec odlucis za drugu opciju, onda iste sekunde otjeraj svo smece iz svog zivota i nastavi sama. Ne treba ti takav covjek. Zavrsi fakas , trazi posao, a ostalo ce sve doci nekim redom.
Sta god da odlucis imas

[rusulica]

Ovako...
ja više neću pametovati, probati ću napraviti nešto konkretno.

Dakle imaš nekoliko mogućnosti kao što ti je već navedeno. Ako ne želiš zadržati dijete nadam se bar da ćeš neku drugu obitelj usrećiti.

Ako bi se odlučila zadržati dijete ja ti obećajem da ću biti prva koja će ti poslati paket pelena ili neku drugu potrepštinu za dijete
ovim se odjavljujem s ove teme.
Nadam se još jednom da ćeš potražiti pomoć psihologa prije odluke

edit: i da dodam svjesna sam da te ne poznajem i da čitava priča može biti lažna ali svjesno prihvaćam taj rizik jer mi je lakše pokušati pomoći pa makar bila izigrana nego misliti da sam mogla pomoći a nisam

Zadnja izmjena: rusulica; 27 svi 2011, 15:17; ukupno mijenjano 2 put/a.

[pinkis]

Pozdrav...ovako imam 22 godine i trudna sam...ne znam sta da radim dali da zadrziim dijete ili ne..zelim to od svega srca ali nemogu..zivim u inostranstvu, jednostavno nemam mogucnosti, jos studiram, ostala mi je jos godina, momak radi ali do kad, nista nije sigurno sutra moze izgubiti posao i sta tad?? On je iz druge drzave znaci kad bi ostao bez posla mi bi morali otici kod njega gdje je jos teza i gora situacija, morala bi radit svekrvi, zaovi, svekru s njima zivjeti..nisam spremena jednostavno na to..Osjecam se lose osjecam da zelim ovo dijete al on je sad u teskoj financijskoj situaciji, u dugovima je minimalno do kraja godine. Znam da nece biti tako citav zivot da ce se rijesiti i tih dugova i kad bi beba narasla da bi i ja pocela raditi al sta ce bit do tad..On radi citav dan ja bi morala sve sama, kad se razboli sama kad ovo ono sama..i druga stvar sto me muci je nasa tradicionalna familija..Jednostavno odakle ja potjecem je takva situacija, nista prije braka a ja sam bila ludaca i sad snosim poslijedice..Familija kad bi saznala svi bi tracali govorili kakva sam, nebi mogla podnijeti taj teret. Njegovi roditelji mozda to nebi ni prihvatili uvijek bi bilo govorkanja iza ledja. Kako to najednom da se udam, svi bi sumnjali govorili svasta..krivili moju mamu sto je to dozvolila da se udam sto nije pustila da zavrsim skolovanje...to mi predstavlja veliki teret. S druge strane ja nisam spremna, ne znam dal cu moci sve stici sama jer on radi citav dan..i kuhat, peglat, oko dijeteta brinuti. Takoreci ne znam ni za sebe brinuti al znam da se sve moze naucit ubrzo. A i nisam sigurna da je on taj covjek kojeg zelim za citav zivot. Drugo bi bilo da nam makar nase familije mogu pomoci al nemogu na zalost, nemogu se ni na koga obratiti u vezi financija ni nista. Niko mi nebi bio na pomoci, kad bi se udala morala bi se odseliti u drugi grad i sta tad, nebi bas niko imao da mi pomogne:( S jednom platom da placamo i najam stana i troskove i plus za obuci se i nahraniti sebe i dijete nebi mogli barem na pocetku.

Sta da radimmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm

sve boldano ti je surova stvarnost MNOGIH od nas = stvarni, i vrlo uobicajeni, zivot.
a ovo potcrtano je jedino sto zapinje za oci.

[thinkPINK]

Moja mjerila nisu nuzno i tuda mjerila. Sto znaci pomoci? Jel pomoci znaci pomoci po mojim mjerilima? Ili pomoci znaci pitati sto ti treba? Tuzna trazi podrsku, tko ju ne moze pruziti neka zaobide ovu temu. Osudivanju, spocitavanju i slicno ovdje nije mjesto. Rasprave o stavovima pro i contra pustimo za vruce teme.
Hvala lijepo.

[Tulip]

Ja se još jednom vraćam na ovu temu i potpisala bih fancy s komentarom da ako se odlučiš za abortus da se otarasiš te budale, a još bih dodala da se malo raspitaš o kontracepciji kako se opet ne bi našla u situaciji da vjeruješ muškarcu koji smatra da prekinuti snošaj metoda kontracepcije. Pitaj ginekologa šta ti je najbolje. Nikad ne nasjedaj na spiku: ma nije nijedna ostala trudna ovako (koju ti prodaje napaljeni muškarac). Cure ostanu trudne i sa kontracepcijom, a kamoli bez ičega. Eto, ja se odjavljujem sa ove teme.

[rusulica]

Moja mjerila nisu nuzno i tuda mjerila. Sto znaci pomoci? Jel pomoci znaci pomoci po mojim mjerilima? Ili pomoci znaci pitati sto ti treba? Tuzna trazi podrsku, tko ju ne moze pruziti neka zaobide ovu temu. Osudivanju, spocitavanju i slicno ovdje nije mjesto. Rasprave o stavovima pro i contra pustimo za vruce teme.
Hvala lijepo.

Vjerovatno misliš na mene. Rekla sam da više neću pisati ali samo kratak osvrt.
Kad kažem pomoći mislim na pomoći spasiti ljudski život. po mojoj definiciji to bi bilo pomoći ali time ne osuđujem tuđa mišljenja niti aludiram na išta, samo izražavam kako se ja osjećam i objašnjavam što me potaklo da tako razmišljam.

Da, tužna traži podršku ali suprotno od mnogih vas ja ne mislim da je ona već donijela odluku (oprosti tužna znam da je nepristojno ovako govoriti kao da nisi tu ali želim nešto primjetiti). Na početku je rekla da je očekivala osudu ovdje. Ako nešto već odlučiš onda ne ideš po potvrdu tamo gdje očekivaš da će te osuditi pogotovo ako se taj forum zove Mame i bebe(znači forum o bebama). Da je već odlučila bila odlučila abortirati i tražila podršku u toj odluci tražila bi forum nekog sasvim drugog sadržaja. Također primjećujem i da ona ne upotrebljava riječ abortus već "ono". Ja mislim da je na sto muka, definitivno ne mislim da je već odlučila. To je moje mišljenje.

[thinkPINK]

Nisam mislila na tebe rusulice vec na neke napisane rijeci koje su u razini vrijedanja.

[rusulica]

Nisam mislila na tebe rusulice vec na neke napisane rijeci koje su u razini vrijedanja.

ok oprosti, ja sam zadnja upotrebljavala riječ "pomoći" pa sam htjela biti sigurna da me netko ne bi krivo shvatio. Zaista ne aludiram na nikoga nego govorim o sebi u toj zadnjoj rečenici predzadnjeg mi posta.

[Vanči]

Rusulice, evo i ja sam htjela napisati da sam sigurna da je Think pink mislila na neke druge postove, ali vidim da ste to već raspravile. Što se mene tiče ti si zaista ponudila konkretnu pomoć u okviru svojih stavova i to je ok.

Tužna, ipak si tu potražila savjet postavivši pitanje - što da radim? Svatko od nas ima određene stavove i nemoguće je ponuditi savjet mimo istih. Vjerujem da ti je u ovom trenutku zaista teško, uvjeti su trenutno takvi kakvi jesu, no moj savjet bi bio da pokušaš zamisliti s kojom odlukom bi mogla živjeti za godinu, dvije, pet, deset... Iako se čini da možda više tražiš potvrdu da pobačaj ne bi bio pogrešna odluka, ja se nadam da ćeš u nekom od ovih postova djevojaka koje su ti vlastitim primjerom ispričale kako su se nosile sa sličnim teškim životnim situacijama ipak pronaći onaj impuls i motivaciju da se zauzmeš za sebe i svoje dijete. Vjeruj, svaka od nas ti može reći da jedino što je sigurno jest da ovako kako razmišljaš danas, nećeš razmišljati za pet godina, kamoli za deset ili više. Danas ti se možda čini kako je vrlo važno što će misliti rodbina, što će pričati ljudi, no nećeš tako zauvijek razmišljati. Vidjet ćeš, s odmakom, da je to tako nebitno. I zato bi bilo strašno da odluku donosiš na temelju toga. Zapravo, cure su ti dosta toga lijepo napisale, dobro se raspitaj kakva sve imaš prava i financijske potpore, osim toga nadomak si diplomi i vjerujem da se i financijska situacija može brzo promijeniti.

[veoma tuzna]

Mozda neki ne vjeruju ovoj mojoj prici al na zalost tako je kako je i ja bih sve dala da nije tako.

Necu vise ni ja da pisem na ovoj temi, i mozda sam i pogrijesila sto sam pisala ovdje svi pisete o bebama i kako je zelite a ja upadnem i ovako vam nesto priredim, izvinite radi toga.

Sta god odlucila nece biti ni lahko ni nista al ne znam dal je to sudjeno ili nije.

Uzela sam stotinu primjera i razmisljam kako bi bilo ovako onako...da poslozim neke stvari u glavi.
Bilo je primjera, ostavi djevojku momak al ona ode kod roditelja, znaci opet neka vrsta pomoci, ako ne financijska makar stambena il da makar sacuvaju bebu a ja to nebi imala jer stvarno na zalost kad bi otisla ne znam gdje bi mama? na ulici, da je pustim da prosi jer stvarno kunem se da momak nece da cuje, on bi da zivi godinu dvije a kasnije kaze da se vrati a ona pita gdje da se vratim?? na ulicu, u Bosnu nema kuda...meni bi to veoma olaksalo stvari..Znam da je dijete bitnije da svaka majka voli vise svoje dijete nego majku vlastitu ali ako je ta majka dala svoj zivot za njega nemogu da je pustim da zivi na ulici ili da nema sta da jede jer vjerovali ili ne tako bi ostalo jer ima tu jedna situacija zasto bi tako bilo a na zalost nemogu sve da napisem na forum. Samo znate da je na socialnoj pomoci skinuta s biroja radi operacije, imala ih je dvije i jednostavno zbog operacije su je i skinuli nemoze da radi. Do sad smo imali i socialnu pomoc + djeciji + stipendija, znaci kad se zaposlim ili udam ona ostade sama takva je situacija i pravilnik u Sloveniji i ima automatski nizu socialu. Sad placamo troskove i hranu i sta znam koje kostaju a nemogu zamislit da sama ostane nemogu..znam da neki osudjujete i govorite radi mame. pa dijete je vaznije al ako nece momak da zivi s nama kako cu sta da uradim s njom???

Rekla sam momku da bas i ne pokazuje ljubav ako ne pristane on kaze voli moju majku kao vlastitu al HOCE DA ZIVI SA ZENOM SAM, i uvijek kaze spreman sam da probamo, ja mu kazem molim te ne govori DA PROBAMO, jer to nije proba to je za citav zivot...kao tako mu uzrecica da probamo ne misli to.

I ne samo zbog toga mada je to jedan veliki razlog...mama mi ovako govori da ne razmisljam o buducnosti, da bi me voljela vidjet da zavrsim skolovanje, zaposlim se a ja bih voljela da radim da na neki nacin i njoj pomognem da joj barem ista ostavim ako se kad udam, da ne mora ovisit o necemu sto sad ovisi ako je ikad izbaci iz stana...

i opet se vracamo na momka, nema evo kredita da me nazove citavu sedmicu, ja mu kazem nemas kr a kako bi platio rezije i sve?? nista ne odgovora...kaze posudit cu..pa posudi treba vratit sledeci mjesec i opet neces imat i opet posudit i opet vracaj i tako uvijekkkk...vise ne pamtim ni sta pricam ni sta govorim sve zaboravljam kao da sam senilna..ne znam dal je od briga dal je od bilo cega.

Cure hvala vam, znam da sam za osudu ALI nemogu iz ove koze..bit ce kako ce biti. Sve najbolje.

[mama courage]

a koji bi to bio forum na kojem bi mogla dobiti (baš) podršku za abortus?
tj. zašto ga i ovdje ne bi dobila, ako je to njen izbor.

kako god da odluči ONA će morati snositi posljedice svoje odluke. ne mi.

rusulice, tvoja pomoć je hvalevrijedna, ali time samo otežavaš djevojci odluku. jer paket pelena i robice nije rješenje. dugotrajno. osim ako ne misliš dijete oblačiti dok ne napuni 18 god. drago mi je da si se pokazala aktivnom, ali bilo što davati (materijalno, financijski ili bilo kako) nije rješenje ovog problema.

na stranu što ne poznajete djevojku.

jedno od rješenja je ono što je navela tanjabb, da se pokretačica ovog topica obrati službenim organima države u kojoj živi. možda bi nam mogla i napisati što je po tom pitanju poduzela tj. što su njoj službenici rekli.

Zadnja izmjena: mama courage; 27 svi 2011, 18:07; ukupno mijenjano 1 put/a.

[mama courage]

al HOCE DA ZIVI SA ZENOM SAM

ima li on još muzičku? kad nisi u (financijskoj) poziciji da odlučuješ, onda prihvaćaš ono što ti se nudi. na kraju krajeva nije to zauvijek niti bi bio prvi koji bi živio s punicom. s obzirom da on ništa nešto ne može/neće - prilično puno nešto zahtijeva. nek se poklopi i šuti. ili nek stvori uvjete za život pa onda odlučuje. as simple as that.

na stranu što bih ja u ovakvim situacijama uvijek dala savjet ženi da dovrši školu koju je započela (da sebe kao čovjeka oblikuje).
neka prekine lanac siromaštva i financijske ovisnosti.
neka iskoristi put van tradicija i ekonomske i emocionalne, pa i društvene potčinjenosti (kad je već dobar dio tog puta prešla).
pa i po cijenu abortusa.