mmar je napisao/la::hug
Sigurno je da imaš više mogućnosti u Sloveniji za pomoć i skrb nego u Hrvatskoj ili Bosni.
Oko toga što će familija reći, to je glupo glupo dozlaboga glupo razmišljanje. Oprosti, ali moram to tako napisati. Ako odlučiš roditi, shvatit ćeš prvi put kad dobiješ svoju bebu u ruke zašto sam to tako napisala. Zato što ti u tom trenutku sve drugo na svijetu postane manje bitno, a manje od svega što će neke babe pričati.
Dalje, čini mi se da si već odlučila, želiš pobaciti, samo te strah da te to ne proganja u budućnosti. To ti nitko od nas ne može garantirati, možda ćeš s tom odlukom biti zadovoljna, možda će te proganjati, sve je vjerovatno ovisno o tvom psihološkom stanju.
Ako je istina sve što pišeš za dečkove reakcije, ja na njega ne bih računala ni pol posto, taj će dati petama vjetra za čas. Jer koliko shvaćam on se ne premišlja, on je već odlučio da nije spreman. Ni za bebu, ni za punicu, a možda ni za ženu.
Ako odlučiš roditi, raspitaj se na vrijeme o svemu, potraži pomoć, dijete je neprocjenjivi dar, jednom kad rodiš nećeš to moći požaliti, nikad nećeš reći "da bar nisam", kako god teško ti bilo, jedan pogled na dijete sve mijenja.
Sretno kako god odlučila, vjerujem da ti je teško

Da, tesko mi je pogotovo jer osjecam da niko se ne slaze sa mnom. Ne mogu ja da ne racunam na momka, jer mama je rekla npr. kad bi ostala u ovom stanu sto zivimo jos dok se on malo ne sredi par mjeseci i kaze sta misli ako se tad predomisli ubila bi i tebe i njega,to je naravno rekla u efektu i sto je ljuta na mene ne misli to vec znate.. ne zeli da budem samohrana majka, kaze ja nemogu ni sebi pomoci a kako bi tebi pomogla s 200 eura.
Ja joj kazem pa zivjela bi kod nas, bas sam sinoc raspravljala, ona kaze ja necu da me zet uzdrzaje neces imati za sebe pogotovo za mene. Rekla mi je svakakve rijeci, da se nije nadala da tako mislim i razmisljam o svojoj buducnosti, kaze da bi voljela da zavrsim skolovanje pa se zaposlim pa ako Bog da bit ce dijece.
Nana1971 je napisao/la:tek rođena beba je poput zgoditka na lutriji za obitelj koja zeli posvojiti dijete. A u Sloveniji vjerojatno postoje i kuće gdje trudnica moze boraviti do poroda, ako se trebas maknuti iz sredine u kojoj inače živiš, da te ne vide s trbuhom. Raspitaj se malo bolje prije nego doneses konacnu odluku. Kad biste decko i ti potpisali papire suglasnosti za posvojenje nakon poroda, ne vjerujem da bi procedura trajala duže od par dana. Nakon posvojenja, ti bi ponovno bila samo studentica i imala vremena odlučiti sto sa svojim životom, je li sadasnji decko pravi za tebe, kad je pravo vrijeme za imati djecu.
samo osvrt ... pa gdje onda njih dvije žive? Kako one plaćaju najam? Ako imaju soc pomoć zar je neće imati i ako budu svi troje u zajednici? meni je ova cijela priča zbrda zdola[/quote]
Nana ja jednostavno ne bih mogla citavu trudnocu da tu bebu imam u sebi i na kraju da je dam nekome drugom, to ne bih mogla podnijeti a druga stvar, uvijek bi imala to na savjesti mada cu i ovako…uvijek bi se pitala pa sta ta beba misli o meni sta to dijete se sigurno pita zasto me majka ostavila drugim ljudima. Mozda u toj familiji nece biti sretna nikad se nemoze nista garantovati ni znati.
Rusulica stvarno ne znam dali mozda nisi procitala? Zivimo u stanu primamo socialnu pomoc tako i zivimo i placamo najam, jedva al nekako se izadje. Cim se ja udam mama avtomatski ima manju socialnu pomoc tako to ide, dok se skolujem imam vecu, onda kad ostane osoba sama ima manju. I ne nemozemo da zivimo svi troje u zajednici, prvo radi mame jer to ne zeli da smeta, kad dodje momak s posla umoran sramota je pred njim, kaze morala bi sve paziti a druga stvar je ta sto sam dugo pisala jucer s momkom i jednostavno kaze da voli moju mamu al da je otisao od roditelja isto da moze zivjet sam sa svojom zenom i djecom i nece da cuje da mama zivi s nama.. Ja mu kazem da nemogu mamu ostaviti na ulici il samu u stanu jer ga nece moci placat jednostavno s 200 eura i plus da se prezivljava on kaze da shvata to sve al da nemoze pristat da zivimo s mamom. Kaze poslije godinu dvije mogu ja puci sto je tvoja mati jos tu s nama i rastat se sta ces onda, hoces jos biti na maminoj strani eto tim rijecima mi je rekao. Nemamo nista u Bosni da se moze vratiti a nemoze se vratiti snahi da bude im sluga ili teret a ovdje isto ne moze. A ja sama nemogu i ne umijem da odgajam dijete, prvo nikad nisam radila kad bi ostala sama s dijetetom ako oduzmemo moju familiju sto bi govorila trebala si prije o tome razmisljati…nebi imala cime hraniti dijete ni nista.
leptirić22 je napisao/la:Ja mislim da bi ti tog svog dragog trebala sterati što dalje od sebe,da mu je bitno dijete nebi on odma spominjao financijsku situaciju,i odbijao da tvoja mama živi s vama.Ovako ti samo stvara pritisak a to nije dobro za tebe i bebu.Što se tiče mame,zašto se vas dvije ne odselite u drugi grad ili stan ili di već jeste,a ti kao samohrana majka u bilo kojoj državi dobivaš nešto za dijete.Za mene to nije prava familija koja te osuđuje,uostalom živimo u 21.stoljeću...svatko od nas ovdje ima neki problem koji mu je najveći.I ja kao imam normalnu familiju i bit će mi podrška u životu a svaki put kad se čujem s mamom osjećam da je i protiv mene i protiv mog dečka i protiv bebe...to puno boli. Zato sama odluči šta zeliš,diplomirati možeš i kasnije,u današnje vrijeme 80% ljudi ne radi ono što su završili, nemoj slušati ni mamu i dečka nego se raspitaj šta ti tvoja država može omogućiti.Ja bih radije bila u nekoj ustanovi sa svojim djetetom nego da ga se odreknem zbog drugih i financija.Ako je sada takva situacija,ne znači da će biti cijeli život,možda ti već iduća god krene na bolje,nikad ne znaš.To dijete je ipak dio tebe i šta god da odlučiš ja sam uz tebe

Znam da puno ljudi ne radi ono sto zeli i vjerovatno necu ni ja al bas to..to sto bi ja radila mozda u nekoj trgovinici jednostavno tamo su rasporedi naporni a bome i mala placa, nemogu zamislit sa trgovackom placom oko 500-600 eura da zivim sama s dijetom i placam najam od 300 da ne govorim troskovi i hrana i sve. Nemogu otici negdje u dom svi bi opet napali mamu i ispitivali je pa gdje je kcerka ti, i jednostavno nemogu ima tu jos puno razloga koje na zalost nemogu na net da sve napisem, moze neko i da prepozna jer sam dosla samo malo da se olaksam i pitam za koji savjet.
Mrđi je napisao/la:Vidim da nitko nije spomenuo ali kako sam ja uspila iscitat iz tvojih psotova - ti i tvoja majka zivite zajedno u stanu i primate socijalnu pomoc. jel tako? tvoj dragi zivi s radnicima zajedno? tocno?
Kako bi bilo da mu das prijedlog da on dodje zivit kod tebe i tvoje mame? ne trebate trazit vlastiti stan. tako imas i smjestaj i pomoc u kuci oko bebe kad se rodi.
A on ce biti u kuci tvoje mame pa nece tako biti glasan u svojim zeljama vec ce se prilagodit situaciji. Kad se situacija poboljsa mozete i odselit.
Daleko si od svog sela i nek te boli briga za ljude u selu. Oni ce govorit i tracat sta god ti napravila ako se njima govori. Al kako govorkanje dodje tako i prodje.
Netko je tu napisao da nisu u selu svi sveci (to vjerojatno znas i sama). Imas srecu sto si daleko od njih.
Iz tvojih sam postova procitala i iscitala da ti to dijete zelis ali da su problem jedino te financije, a vjeruj mi to se da sredit. cure su dale dobre prijedloge.
zelim ti hrabrost u odlukama i cistocu u srcu.

da, tacno je..a opet ta nasa staromodna tradicija..govorili bi pa zasto si se onda udala ako muz ti nemoze ovo i ovo obezbijediti..nebi tako pristao ni on ni ona a ni njegovi roditelji, sestra niko.
Eto pisali smo..on bi do kraja godine bio u dugovima a sad da zivimo skupa nebi imao placat stan jednostavno nebi..kaze posudio bi..ok za mjesec posudi sledeci mjesec opet dodje placa opet bi morao toj osobi da vrati i opet nebi imao para i opet bi posudio i onda stvarno nikad nebi izasao iz tih dugova..glava mi puca izludit cu ne znam vise sta da mislim ni sta da radim. Sama ne mogu samo to znam.
Krumpirić je napisao/la:Samo jednu stvar sebi ponavljaj u glavi: želim li to dijete s tim čovjekom sada?
e, odgovor na to pitanje je jedini bitan, nemoj kalkulirat o parama i inom, osobito ako on radi i nemate 7 gladnih usta, nego jednog radnika, jednu skoro diplomiranu osobu i možda jedno dijete/a možda i ne
Samo odgovor na gornje pitanje ima smisla.
hvala ti…odgovor je ne…zelim to dijete al taj covjek nije pouzdan nimalo, ja bih i pristala i na to da moze ponudit neki normalan zivot bas sto mama mu ne vjeruje i kaze sutra necete imati sta jesti zato ni ona ni jos par osoba nije za..uvijek je govorio ma nece nista biti to sam praktikovao s drugim curama cak nije vjerovao kad sam govorila na pocetku da mislim da sam trudna ma nemogu je tako zatrudnit govorio je. Uh, tesko je puno!
HVALA VAM SVIMA!!! Osjecam da cu se kajati citav zivot i da necu se moci pogledati u ogledalo ali i ovako bi trpjeli pogotovo dijete bi trpjelo..ne zelim da dijete zivi kao sto sam ja i da trpi i svadjanja od roditelja i neimastinu i osudjivanje od okoline..jer i kad bi naraslo svi bi govorili ti si se u tim i tim okolnostima rodio i svasta moze biti od strane njegovih…jednostavno niste u mojoj kozi i ne znate. Trebala sam vise razmisljat, paziti…Odlucila sam napraviti ono, nije skroz sigurno ali razmisljam o tome…s momkom cu skroz prekinuti najbolje je da odemo on iz moga ja iz njegovog zivota zauvijek.