pricate li o porodu?

[mamaizsplita]

o da ! a najbolje je kad nadjes nekoga tko to cak ZELI slusasati <i></i>

[moj(a) djeca(k)]

Samo ako me pitaju!! Ruzne detalje izbacim, posebno ako pricam zeni koja tek treba da se porodi. <
>I
ahim, 02.03.2003. Jeddah<
><
><
><i></i>

[MalaSirena]

Ooo... pričam svakome tko želi slušati... nemam čak niti crnjaka, nekak mi se čini da je sve bilo lijepo i idealno pa se trudim biti što realističnija, ali ne sjećam se više (koje je naš mozak čudo.. ) Tan, 03.09.2003.<
>4230 g, 53 cm<
><i></i>

[Mrvuljak]

Meni je u principu porod bio krasan,a volim ga prepričavat utoliko šta je stvarno bio (neću reć jedinstven, ali...) zanimljiv...<
>A naravno, najbolje je kad neko to želi slušat Matij-16.10.2002<
>5.070kg 55cm<i></i>

[Fortuna33]

moj porod je bija kako bi pozelila svakoj u hr da bude. u 5 uri sve gotovo,ja se naprezala a muz je puva, bebac se rodija
zo..... babice super ka da se znamo 500 godina......ma sve 5 i sa gustom svakom pricam o svom porodu.<
> <
> <i></i>

[kruska]

ista situacija kao kod Fortune samo sto je moj porod jos krace trajao,a i bio je jako lagan sto mnoge zacudi s obzirom da je bio inducirani. Zato uvijek radi tjesim buduce mame koje imaju strah od poroda i vidim da im je malo lakse nakon sto cuju nasu pricu. <
>Ana, 20.05.2003<i></i>

[SanjaMK]

kad sam se poradjala bilo je par situacija za koje sam sama sebi rekla da ih moram do
o zapamtiti, posto kasnije ce me svi pitati, pa da mogu do
o prepricati porodjaj. A dogodilo se da su svi zeljeli cuti nesto o sinu, kakv je.. jel place i slicno. Do sada, osim na forumu sto sam napisala i sto sam muzu prepricala ne sjecam se da sam ikome u cjelost prepricala porod. Nego kad me pitaju kako je proslo, ja kazem 'do
o' i dok sam uzela zraka da pocnem pricu, oni mi okrenu temu na drugu stranu! <
>TEODOR<
>20.06.2002<i></i>

[MALENA MAMA]

Nisam rodila,pa ne pricam svoju pricu s poroda <
>Ali zato OBOZAVAM slusati price s poroda. Vjerojatno sam nekima vec i dosadna,al meni nikad ne dojadi o tome raspredat <i></i>

[maristella69]

Malena mama, pa kada ćemo već čuti tvoju priču?? <
>Stvarno ti svaka čast - mislim da si jedna od rijetkih koja se prije same trudnoće iskustveno educira na ovaj način..<
><
>Ja ću morati sama sebi napisati za
anu dolaženja na ovaj Forum, evo sam opet počela virkati ovdje, priznajem da bih opet željela biti trudna, premda - NO WAY!! <
>Mlađe dijete mi je tu negdje oko 15 mj. a u to vrijeme me obično počnu 'pucati' hormoni i želim opet biti trudna..<
><
>Pitam se kada žena prestaje željeti 'još jednom roditi'?<
><
>Tako halapljivo gledam bebe na cesti da se pitam jesam li normalna?! E, to mora prestati! <i></i>

[Sunshine]

Prvih par tjedana nakon poroda o ničemu drugom nisam ni pričala,ali sada sam sama sebi već dosadna,a osim toga jedini lijepi trenutak mog poroda je bio kad sam napokon ugledala moju Doru i poljubila je.Sad non-stop meljem kako mi je narasla,kako lijepo napreduje,kako puzi,što je taj dan napravila novo........mama kao svaka mama. <i></i>

[Qwerty030]

uglavnom pricam sa prijateljicama koje su trudne <
>pa onda idem do sitnih detalja jer znam kako je mene jela znatizelja tih dana<
>inace ljudima koje ne interesuje- ne pricam jer se sjecam rodice koja je imala tezak porod,rizicnu trudnocu,koja ionako previse prica a ja sam tada tek bila u fazi razmisljanja o jednoj bebici, njeno iskustvo nije bilo nikakvo ohra
enje,par puta me je znala dovest do krajnje granice Jusuf 09.04.2003 <
><
><i></i>

[Mihaela]

Ja bas ne volim pricati curama koje nisu rodile jer se uvijek bojim da ih necim ne uplasim.Svoj porod sam dozivjela dosta traumaticno (vise zbog bolnice jer je porod bio smjesno lak) pa onda radije pricam samo one prekrasne detalje. <
> <i></i>

[RitaZG]

Stalno sam tu i citam vas svakodnevno makar jos nisam mama ali volim sve znat,ne Svoju kumu sam natjerala da mi pokaze picu poslje poroda i to mi je sad zao ,nikak da mi iz glave izadje slika sava.Bogovski se raspala i nije bilo bas za gledat <i></i>

[Barbi]

Nekidan sam na pauzi za ručak sjedila sa par kolegica s posla (većina ih još nema djece), dan ranije sestra jedne od njih rodila je svoje prvo dijete. Uglavnom, ta cura je porod doživjela kao traumatično i bolno iskustvo koje treba izbjeći pod svaku cijenu (a imala je i epiduralnu ). <
><
>I razgovor je tekao uglavnom tako da se sestra te prvorotkinje kunula kako će sve učiniti da kad ona bude trudna unaprijed organizira carski pod općom anestezijom da ni u bunilu ne bi prolazila slično iskustvo.<
><
>Ja sam svoj porod doživjela potpuno, potpuno drukčije, kao divno i neponovljivo (nadam se ipak ponovljivo ) iskustvo koje po silini osjećaja nisam mogla usporediti sa ničim u dotadašnjem životu. Često se u mislima vraćam u taj ponedjeljak ujutro i ponovno sve proživljavam. <
><
>Pokušala sam curama ukazati da ne mora svakome porod biti ružan doživljaj, pričajući im svoju priču. Ako sam barem malo uspjela ublažiti sve one ružne priče koje se uvijek vrte o porodu, drago mi je. <
><
>Jesam se razvezala , uglavnom sve što sam htjela reći je: pričam svakome tko želi slušati. Patrik, 10.06.2002., Blizanac<i></i>

[Natasa36]

Joj, ja pričam svakom tko želi slušati! <
>Kaže kolegica na poslu da onaj tko me sluša odmah poželi zatrudnit i rodit .<
>A što ja mogu kad mi je bilo sve super?! <i></i>

[nikoiedi]

he,he evo baš sinoć pretresali porode/carske <
><
>moj (carski)nije bio traumatičan, osim buđenja iz narkoze i nepripremljenosti na ogromnu bol.Meni je potpuno jasno da netko ne može izdržati porođajnu bol, plaši se poroda, plaši se teškog poroda, komplikacija itd...i to nije za osudu ,ali mi nije jasno da netko misli da će izbjeći bol ako ide na carski.<
>Jerbo je ta bol , a nekako pojma nemaš što te čeka. Niko 20.05.2001.<i></i>

[djecakovamama]

Pitpisujem nikoiedi s tim da sam ja bila budna na carskom <i></i>

[Perla35]

Pricam svima koji me žele slušati , a i prestrašenim trudnicama jer meni moji porodi nisu bili nikakva trauma. Teže su mi bile trudnicke strepnje da li ce sve proci OK i nesanice nego sami porodi <i></i>

[Barbi]

Da, fakat što nikoiedi kaže, svi misle da carski ne boli. <
>A ja se više bojim carskog (odnosno činjenice da me netko reže bilo gdje, budnu ili uspavanu) nego poroda.<
>Tako sam razmišljala i prije poroda, a poslije pogotovo. Patrik, 10.06.2002., Blizanac<i></i>

[Martina007]

Svima koji to žele slušati. Moj porod je bio i dug i jako bolan a na kraju je završio carskim.Znam samo da sam se pitala dok sam imala luđačke trudove a kako ću to ikad moći zaboraviti, ali eto, ljudski mozak je čudo, ako bog da i još jednom bi prošla sve ponovo za još jednu malu bebicu.<
>Ja sam se naslušala razno-raznih priča i lijepih i ružnih ali me ništa od toga nije pripremilo na moj.<
>No sve je do
o što se do
o svrši Lucija, 21.02.2002.<i></i>

[lara72]

U principu ne pricam ali se redovito u svojim mislima vracam na onaj tren kada su mi pokazali moga Frana i ponovno sve to prozivljavam.<
>Imala sam carski ali nakon dugih 12 sati jakih trudova (forsirali su radi moje bolesti kolitisa da prirodno rodim) pozeljala sam carski. Znam da ce sada neke cure pitati me kako sam mogla ali eto za mene je onaj prvi dio poroda bio bolan i traumatican (zbog kolitisa) pa sam spas za sebe i moju bebicu vidjela iskljucivo u carskom.<
>Imala sam spinalnu i valjda sam jedna od rijetkih da me rana nikada, ma bas nikada nije niti malo zaboljela i da sam vec drugi dan bila na nogama iako sam na intenzivnoj bila punih pet dana (opet zbog kolitisa). <i></i>

[teova mama]

Naravno da pricam,svima koji zele slusati,a i onima koji bas i ne zele Inace ja sam od onih koje su rodile na epiduralnu,pa je tesko ne opisati blazenstvo koje osjetis kad ti netko kao rukom digne bol. Ha,pretpostavljam da je dosta onih koje se ne slazu sa mnom,ali...stvar izbora. <i></i>

[Walterica]

Uf, cesto se sjetim tih sati i onih 3 mjeseca poslije poroda, ali pricam samo ako me netko pita i ima volje slusati i razglabati o tome. Marta 11.12.2002<
><i></i>

[dafy14]

I ja sam pričala samo ako me netko pitao i još bi pričala ali nitko više ne pita. IVA 14.10.2003.<i></i>

[Matilda]

Jako volim pricati o svom porodu jer je bio jako lagan, a odradila sam ga vrlo skolski, sve po pravilima. Zapravo, bila sam do
o psihicki i fizicki spremna. Zasto onda taj divni cin ne podijeliti s buducim mamama. Mozda nesto pametno saznaju od mene. MATILDA (13.8.2002.)<i></i>

[Wawayuq]

oboZAvam pricati o porodu !!! Pricam kome god mogu, i cim nadem vise vremena cu vama ispricate svoje dvije price!! <i></i>

[nata003]

o prvom porodu nisam puno pricala, jedino sam ga u detalje prepricala muzu. tada nisam ni imala bas s kime pricati o porodima (21 godina, jedna frednica s faksa jos je bila nevina a ja da im pricam o dripu, klistiru i savovima )<
><
>ali nakon drugog poroda, (10-ak godina kasnije), tko god zeli slusati kako je super , a bez sale - ako nekome zelim pomoci u smislu da objasnim koliko je bitno pripremati se i educirati za porod, samo uzmem sebe za primjer i moja dva poroda -----------------------------<
>Hanna 18.09.2001. Dublin<
>Andrej 24.11.1989. Sarajevo<i></i>

[beammama]

Nakon poroda (prvog i drugog) puno sam više pričala o porodu, uglavnom s ženama koje su već rodile, a sada je to samo kad nekako priča skrene na tu temu (u pravilu kad su trudnice u društvu koje same pokrenu tu temu) ali s puno manje detalja. <i></i>

[ivanaCH]

Nesto prije poroda procitala sam kako zena treba "rascistiti" sa emocijama vezanim uz porod da bi mogla se suociti s majcinstvom, te kako je razgovor o tome dobar nacin. To me je malo iznenadilo, ali sam zaista voljela govoriti o tome kako je bilo, a i slusati druge. Iako ponekad mi se cini kako cure ne biraju bas pazljivo kome ce o tome govoriti, pa vidim kako se slusateljima okrece zeludac od ponekih detalja. Volite li pricati o svojim porodima? Korina, 25.12.2002<i></i>