otvorena za jedan prst u srijedu (19.04.2006.) 42.tjedan i poslali me u predrađaonu. Klizma i navečer ništa. Trudovi vrlo slabi. Ujutro 20.04.2006. trudovi jačaju ali se ne ovaram. Daju mi gel za otvaranje ( užasan osjećaj). Popodne mi ponovno daju gel jer se nisam nimalo otvorila. U trudovima prođe noć. 21.04.2006. u 7 ujutro još uvijek sam otvorena samo 1 cm i buše mi nasilu vodenjak. E sad su trudovi neizdrživi. Daju mi koktel droge da mi ublaže bol ali mi istovremeno daju i drip. Sestra mi šapče u uho da tražim epiduralnu jer nakon dva dana neću imat snage za porod ( ništa nisam jela od srijede ujutro jer u rađaoni nemaju ništa za jelo ).
Ipak sam ih uspjela nagovoriti na epiduralnu koju primam u 9 ujutro i sad mi je super ali se i dalje ne otvaram.
Sestre i doktori svakih sat vremena dolaze i masiraju me dolje ( gurnu zatvorenu šaku do pol lakta i kruže) ODVRATNOOOOOO!. MM to sve gleda i lud je.
Konačno oko 14 sati sam otvorena 8 cm ali dobivam visoku temperatutu 41 i ostajem bez svijesti,povraćam....
Smanjuju drip, daju lijek za temp, nestaju trudovi.
U 15 sati dalzim k svijesti, dijetetovo srce počinje prebrzo lupati, pale se alarmi, dolazi sestra i gasi alarme te odlazi.
Ja luda , moj muž bijesan. On odlazi tražit doktore ali svi su otišli na ručak. Prijeti se da će sve porazbijat ako mi netko ne pomogne. Dolazi specijalizant ( neću javno reći njegovo ime) zahvalna sam mu do kraja života jer je spasio moju curicu. On vikne: "idemo brzo na carski" a sestra mu sugerira da ne smije dok nema doktora. On se pravi da ju nije čuo i prebacuje me na operacioni stol. U 15:45 je beba konačno vani, proplakala tek za nekoliko minuta ( meni se činilo kao čitava vječnost).
znam da je dugačak post ali da sam samo napisala da je trajalo od srijede ujutro do petka popodne zvučalo bi u njamanju ruku čudno.