Na Merkuru sam rodila u rujnu 2011. Porod je bio carskim rezom, zato malo što mogu reći o babicama, epiziotomiji (ili ne) i tome slično. Pokušat ću ipak dati neki svoj pogled, onako kako mogu...
Već dugo planiram napisati ovaj post, nadam se da su mi se konačno stvari iskristalizirale :-)
Pozitivne strane:
+ sestre, sestre, sestre
+ sestre su pristupačne, brižne, educirane i zbilja spremne pomoći oko dojenja, ne samo nekakvom teorijom
+ dok sam ležala čekajući da počnu trudovi, babica mi je poslala prijateljicu koja je primljena isti dan, da me malo razonodi :-)
+ sobe su pristojne, dvokrevetne, dvije sobe dijele jednu kupaonicu
+ u sobi ima tekuće vode, tople i hladne (veliki umivaonik za kupanje beba, iako ih nikad nisu tu kupali)
+ posjeti su na hodniku (koliko god bi mi možda bilo lakše da moj muž može u sobu, toliko mi se čini da mi ne bi odgovaralo da tu bude i hrpa tuđe rodbine)
+ ne zabranjuju dolazak djece u posjet
+ na ginekološkoj intenzivnoj muž može u sobu (to je možda svagdje tako?)
+ ako je beba na intenzivnoj, zovu mamu tamo na dojenje
+ hvala glavnoj sestri Katici koja je rekla "mama će ići za svaki podoj" (a ne "ako postoje uvjeti")
+ neonatologija je obnovljena i dobro opremljena
+ pedijatri su vrlo stručni i većinom pristupačni za razgovor, bez obzira na moje iskustvo
+ jednom dnevno primaju izdajalice na sterilizaciju (i možeš dobiti njihove čašice za mlijeko ako je potrebno), za to doduše postoji određeno vrijeme, ali su mi barem 2x (u puuuuno dana) primili i izvan tog vremena
+ uz nalaz ultrazvuka mozga prilažu i sličice
Lošije strane:
- boksovi, točnije boks 1 - ravno ispred njega je hodničić koji povezuje sve boksove i veeeelika vrata, stalno otvorena, prema hodniku rodilišta; na tom su hodniku sobe za žene koje čuvaju trudnoću i dječja soba = ležiš raširenih nogu, a ispred tebe prolaze trudnice kojima je dosadno, sestre, liječnici, mame koje idu vidjeti ili dojiti svoje bebe na intenzivnoj, tate u posjetima bebi na intenzivnoj... (a stave te u taj boks bez obzira na to što su oni "bez pogleda" prazni)
- kad sam došla, liječnica koja me je primila, dok ležim pred njom i curim, pita "Otkad vam
navodno curi plodna voda?", a slično su se ponašali i prema drugim podacima koje sam dala
- svi liječnici koji su me pregledavali bili su za moje pojmove grubi - pomogao mi je samo jedan mlađi liječnik koji mi je dok me je dr. Dujić pipao da sam brojala zvijezde uzeo ruku i stavio je na moj trbuh (ne znam je li mi to skrenulo pozornost ili je zbilja tako manje neugodno)
- ležala sam 10 sati "na poloboku, bez micanja" i za to vrijeme sam smjela jednom u wc
- kad sam babici rekla da ne mogu više ležati, ona je stvarno s puno razumijevanja pitala doktoricu smijem li stajati, a ja sam to odobrenje jedva dočekala, da bi nakon manje od pola sata došla druga, kojoj je "draže da ležim" (ej, zašto ja toj ženi nisam jednostavno rekla "neću" umjesto bojažljivoga "ali doktorica je dopustila..."?!)
- carski su mi počeli spominjati u 10, a odveli su me na operaciju u 18
- iako sam ostala duže zbog djeteta, a ne zbog sebe, morala sam biti prisutna na svakoj viziti i širiti noge
- liječnici na viziti pričaju samo međusobno, rodilji se ne obraćaju, osim u slučaju krajnje nužde ("Danas možete doma", "Vas ćemo još zadržati"), a kad sam išla nešto pitati, sestra me je hvatala za zapešće da ne bih progovorila (ipak jesam, ali odgovor je bio suho "Ne" bez ikakvoga objašnjenja i izrečeno tako da mi je druga sestra morala reći da je to doktor zbilja meni rekao)
- kad sam se razboljela, poslali su mi internista koji mi nije apsolutno ništa rekao što mi je, nego je izašao iz sobe bez riječi i sestri (ko da sam dijete pa mi je ona mama
) rekao nek pijem septolete
- jedine osobe koje imaju pločice s imenima su učenice na praksi
- ista osoba dijeli hranu i čisti zahode
- ginekološka intenzivna (na kojoj ti npr. skidaju kateter) ima vječno otvorena vrata, a na hodniku, osim svih "prolaznika" u bijelim kutama, leže trudnice koje snimaju CTG
- ginekološka intenzivna dijeli WC s ambulantom, tj. u ogrtaču, spavaćici i s rolom toal. papira, dok pridržavaš operirani trbuh, izlaziš na hodnik pun našminkanih trudnica, koje se onda još tebi žale što nema toaletnog papira u WC-u (nema ni daske, a nemaš ni gdje odložiti taj svoj papir, osim na kvaku)
- isto tako, na taj "izlet" ideš u normalnim šlapama u kojima ulaziš i u sobu, ali kad muž dođe u posjet, mora navući zeleno odijelo od glave do pete, uključujući nazuvke
Ali - možda ćete se čuditi -
ništa od tih minusa ne bi presudilo u odluci hoću li i drugi put na Merkur. Postane ti svejedno i misle li da si tamo zbog njih, a ne oni zbog tebe, smatraju li te predmetom ("Sekcija", "Gospođa s Gelom", "Gospođa Dijabetes" - sve od liječnika, ne od sestara!) i gleda li te tko golu, čupavu, raskrečenih nogu... samo ako je dijete dobro. Moje je dijete danas dobro. I ja sam liječnicima pedijatrima - doktorici Razum i doktoru Vidaku - iskreno zahvalna što su me ozbiljno shvatili kad sam opisala što se s njim događa, ali sam im i duboko zamjerila što su nas na tjedan dana razdvojili, jer on "mora biti na promatranju", iako mu to što ga je umjesto mene gledao netko drugi nije donijelo nikakve koristi, nego je za tjedan dana odgodilo početak liječenja. Trećem liječniku dobro pamtim izjave tipa "Ništa se vi ne brinite, ta sestra jednim pogledom vidi svih sedam inkubatora" (dok joj moje dijete leži iza leđa). Poslije dugo vremena shvatila sam da je možda najrazumnije od svih postupio primarijus kojem ne znam ime, stari pedijatar ozbiljnog lica i škrt na riječima (otprilike "Cccc, zadovoljavajuće" - na dječjoj me je viziti zapravo ubijao u pojam, ali sad bih ga drukčije "čitala"). To su moji pravi razlozi protiv Merkura.
Prvi sam put, uvjerena da s djetetom ne može ništa biti loše ako porod prođe dobro, gledala samo kako je na porodu i ima li rodilište rooming in. Sad gledam pedijatriju. I opet znam da moje iskustvo može biti sasvim drukčije od tisuću drugih...