Dojenje - kako i zašto, nadohrana ... - odličan tekst

[† RLmama]

Kako mama kaže <
> <
>Pedijatrija <
> <
>2001/16/veljača <
> <
> Piše: prof. dr. sc. Josip Grgurić, specijalist pedijatar, predstojnik Klinike<
>za pedijatriju, Klinika za dječje bolesti Zagreb, Klaićeva 16<
> <
> <
> O korisnosti dojenja važno je upoznati buduće majke već prije, a posebno za vrijeme trudnoće. Naime, poznato je da se za vrijeme trudnoće formira ženin stav hoće li dojiti ili ne, a kasnije je to više pitanje uvjeta i odgovarajućih poticaja<
> <
> Dojenje - do
obit za dijete, ali i za majku<
>Kad govorimo o važnosti dojenja uvijek se naglašava kako je dojenje do
o za dijete, a premalo se ističe da je to do
obit i za majku. To je važno istaći, jer u toj dijadi majka-dijete postoji veliki biološki reciprocitet: ono što dajemo to nam se indirektno i vraća. Radi se naravno o vrlo složenom odnosu, pogotovo na psiho-emocionalnom planu. Što se tiče prehrane ta do
obit je vidljiva ne samo trenutačno, nego i dugoročno. Majka koja doji izlučuje oksitocin koji djeluje na vraćanje maternice u prijašnji oblik, pa je u tom slučaju manja vjerojatnost pojave tzv. atoničnog ("mlitavog") uterusa. Posljedica toga bit će i slabije krvarenje iz genitalnih organa nakon poroda, što dalje znači i manja mogućnost razvoja slabokrvnosti i infekcija. Također, u žena koje su dojile manja je učestalost karcinoma dojke i jajnika u kasnijoj dobi, a i rjeđe boluju od endometrioze, inače jedne od bolesti žena<
>koje nisu rađale ili nisu dojile. O korisnosti dojenja važno je upoznati buduće majke već prije, a posebno za vrijeme trudnoće. Poznato je da se za vrijeme trudnoće formira ženin stav hoće<
>li dojiti ili ne, a kasnije je to više pitanje uvjeta i odgovarajućih poticaja. Zahvaljujući trendu pozitivnih stavova o dojenju u rodilištima, skoro 95% djece se stavlja na prsa, a većina takve djece iz rodilišta izlazi na prirodnoj prehrani. Postavlja se pitanje kako dalje? Preporuka međunarodnih organizacija za
igu o djeci, UNICEF-a i SZO, je da se djeca hrane samo majčinim mlijekom do otprilike 6 mjeseci starosti, uz nadohranu do kraja prve godine života, a po mogućnosti da se dojenje nastavi I u drugoj godini života. Takve velike zahtjeve ostvaraju danas žene u Švedskoj, gdje 70% žena doji svoju djecu do 6 mjeseci bez dodavanja tekućine ili neke druge hrane, a 20% žena doji i nakon godine dana. Promjene u smislu povratka prirodnoj prehrani djece događaju se zadnje desetljeće i to nakon što se došlo do spoznaje da rano odbijanje od prsiju dovodi do čitavog niza loših posljedica za djecu. <
> <
>Osobitosti majčina mlijeka<
>Kako bismo razumjeli postupke, ali i probleme koji se javljaju prilikom dojenja važno je poznavati osobitosti majčina mlijeka. Važno je naglasiti da se volumen i sastav mlijeka mijenjaju kako se mijenjaju i djetetove potrebe. Prvih dana nakon poroda majčino mlijeko nazivamo kolostrum. To je gusta tekućina, u kojoj ima puno bjelančevina i zaštitnih tvari koje štite dijete od infekcija, pa se ta faza prehrane naziva i "prvo cijepljenje" djeteta. Kako kolostralnog mlijeka ima vrlo malo, to se često prvih dana daje drugo mlijeko ili tekućina, ali se time kolostrum razrjeđuje i time slabi zaštitna komponenta. Nakon kolostralnog mlijeka tijekom prva tri tjedna majka izlučuje prelazno mlijeko, a zatim se oko 4. tjedna počinje izlučivati zrelo mlijeko. Sastav zrelog mlijeka je drugačiji od mlijeka prethodnih faza. Prije svega ono je vodenastije, plavkastije boje, pa neuke majke to najčešće povezuju s padom na kvaliteti ("vodeno mlijeko"), tim više što se u to vrijeme javljaju i prvi problemi s probavom djeteta, bljuckanje, kolike i slično. Važno je da majke shvate da nema lošeg ženinog mlijeka, a da je ovo zrelo mlijeko energetski bogatije nego prethodno prelazno mlijeko. Naravno, sastav mlijeka mijenja se tijekom podoja. U početku podoja dijete dobiva "prvo mlijeko" ili "predmlijeko", u kojem najviše ima vode i šećera, zatim bjelančevina, a gotovo ništa masti, za razliku od tzv. "zadnjeg mlijeka" pri kraju podoja koje je gusto, količinski nije obilno, ali je<
>puno masti i energetski vrlo vrijedno. <
><
>Svaki podoj nije isti <
>Podoj žeđi - Uvriježen je običaj da se djetetu kad zaplače između o
oka ponudi tekućina, najčešće čaj ili voda. Danas se smatra da majka koja ima dovoljno mlijeka daje dojenčetu dovoljno tekućine i hranjivih tvari. Ukoliko smatra da je dijete žedno, treba ga staviti na prsa i ono će popiti tzv. "prvo mlijeko" i na taj način utažiti žeđ. Ti podoji nisu nikada dugi.<
>Podoj gladi - Dijete se na prsa stavlja na traženje, a to najčešće izražava plačem. Kod takvih podoja važno je da dijete posiše jednu dojku do kraja kako bi posisalo i mlijeko bogato mašću koje će mu utažiti glad. Nije do
o pre
zo stavljati dijete s jedne dojke na drugu, jer tada dijete posiše samo tzv. "prvo mlijeko". Takvo mlijeko ima dosta šećera, a malo masti, pa veća<
>količina šećera može izazvati fermentaciju, grčeve i rijetku stolicu. Ako postoji takva situacija preporuka je da se dijete zadrži nešto duže na dojci, dok ne posiše mlijeko bogato mastima. Što više tog masnog mlijeka popije to će biti zadovoljnije, imat će osjećaj sitosti, a razmak između hranjenja će se produžavati.<
>Noćni podoj - Mnogi roditelji sa zadovoljstvom ističu kako njihovo dojenče po cijelu noć spava i ne traži noćni o
ok. Takvo navikavanje djeteta bilo da je na prirodnoj ili umjetnoj prehrani nije preporučljivo. Intervali duži od 4-5 sati u prvim mjesecima mogu u djeteta dovesti do hipoglikemije, što naravno nije do
o za rast djeteta. Djeca koja su na prirodnoj prehrani pogotovo će tražiti i noćni podoj, pa mu ga treba i omogućiti. Što više, noćni podoji stimuliraju produkciju mlijeka. Ukoliko dijete spava u blizini majke, tada ga majka samo prinese prsima I podoji, bez dodatnih postupaka koji će razbuđivati dijete ili majku. Naravno,<
>kako dijete raste noćni intervali spavanja postat će sve duži. <
><
>Zamjene za majčino mlijeko u prehrani dojenčadi <
>Unatoč mnogim prednostima koje nam osigurava prehrana djeteta majčinim mlijekom, obzirom na današnje nepovoljne ekonomske prilike ipak se mnoga dojenčad prerano prebacuje na umjetna mlijeka, industrijski prerađeno ili neprerađeno kravlje mlijeko. <
>Kada govorimo o mlijeku, moramo na umu imati još jednu dimenziju, a to je podnošljivost mlijeka za pojedinca i populaciju u cjelini. Činjenica je da pojedinci i skupine ljudi zbog različitih razloga ne mogu ili ne smiju konzumirati mlijeko drugih životinjskih vrsta (nesnošljivost laktoze, alergija na proteine kravljeg mlijeka), što ne umanjuje činjenicu da je mlijeko jedna od najpotpunijih namirnica.<
>Kravlje mlijeko - Iako se kravlje mlijeko u prehrani dojenčadi upotrebljava stoljećima, tek se u početku ovog stoljeća, a nakon što su upoznate razlike između kravljeg i majčinog mlijeka, pristupilo prehrani dojenčadi razrijeđenim kravljim mlijekom kako bi se ono približilo sastavu majčinog mlijeka. Današnje spoznaje i postupci u razvijenim zemljama ne preporučuju prehranu djeteta razrijeđenim niti nerazrijeđenim kravljim mlijekom prije navršenih 12 mjeseci života i to iz razloga navedenih u tablici 1. Ako iz bilo kojih razloga dijete nije na majčinom mlijeku, preporučuje se prehrana industrijski prerađenim kravljim mlijekom, jer je njegov sastav proteina, masti, ugljikohidrata i elektrolita prilagođen humanom mlijeku.<
>Osim kravljeg mlijeka sve se više konzumiraju kozje i ovčje mlijeko. Valja odmah reći da su te dvije vrste mlijeka sasvim neprikladne za prehranu dojenčadi te da po svojoj kvaliteti zaostaju za kravljim mlijekom. <
>Kozje mlijeko - Ta vrsta mlijeka u nas postaje sve popularnija, pogotovo u prehrani dojenčadi, dobivajući epitet zdravog mlijeka. Međutim, kozje mlijeko u<
>odnosu na kravlje mlijeko nema većih nutritivnih (prehrambenih) vrijednosti. Prednost kozjeg mlijeka je veći sadržaj srednjolančanih masnih kiselina C8 I C10, koje se bolje resorbiraju nego masne kiseline kravljeg mlijeka. Važan nedostatak kozjeg mlijeka su niske vrijednosti folne kiseline, pa se iz tog razloga u djece koja su isključivo hranjena kozjim mlijekom razvija megaloblastična anemija. Zbog toga djeca na prehrani kozjim mlijekom trebaju<
>supstituciju (nadoknadu) folne kiseline ili je dobivati prirodnim putem, tj. svježim voćem i povrćem. Naime, potrebe za folnom kiselinom su po kilogramu težine deset puta veće u djeteta nego u odrasla organizma. Što se tiče hipoalergijskog svojstva ovog mlijeka, to također nije potvrđeno, jer su proteini u kravljem i u kozjem mlijeku identični.<
>Kozje mlijeko sadržava veću količinu proteina (4,65 mg) u odnosu na kravlje mlijeko (3,75 mg). Međutim, količina kazeina, laktoglobulina i laktalbumina niža je u kozjem mlijeku nego u kravljem, dok su količine manjih antigenih albumina, proteaza, peptaza i neproteinskog dušika veće u kozjem mlijeku. Upravo iz tih razloga kozjem mlijeku se pripisuje antialergijsko svojstvo. Nasuprot tomu smatra se da postoji antigenska sličnost i međusobna reaktivnost između životinjskih proteina s iznimkom proteina u humanom mlijeku. Napokon<
>treba upozoriti na uvriježeno mišljenje o hipoalergenosti kozjeg mlijeka. Hipoalergenska hrane ne znači i nealergijska. I osmolalitet kozjeg mlijeka otprilike je za 10% veći od osmolaliteta kravljeg mlijeka. Imajući sve to na umu, kozje mlijeko ne bi trebalo preporučavati u prehrani dojenčadi.<
><
>Ovčje mlijeko - Karakteristika ovčjeg mlijeka je velik sadržaj bjelančevina (57 g/l), koji je šest puta veći nego kod humanog mlijeka, uz isto tako visoku razinu kalcija i visoke vrijednosti ostalih minerala, što dovodi do visokog osmolaliteta, a sve zajedno uzrokuje da to mlijeko nije upotrebljivo za prehranu djeteta u dojenačkoj dobi.<
>Samo u iznimnim okolnostima (teški socijalni uvjeti, op. ur.) majku treba poučiti kako se u prvih mjesec dana priprema polovinsko mlijeko, do kraja šestog mjeseca dvotrećinsko, a poslije toga nerazrijeđeno mlijeko. Uporaba polumasnog (1,5 do 2,8% masti) ili potpuno o
anog mlijeka, kao i kozjeg mlijeka nema u dojenačkoj dobi opravdanja, a može biti i štetna.«<
> <
>Nadohrana <
>Rečeno je da je majčino mlijeko dostatni hranjivi izvor za rast dojenčeta do 6 mjeseci starosti, a da u tom intervalu trebamo započeti s prehranom koju nazivamo dohrana dojenčadi. Do tog vremena djetetu nije potrebna druga hrana osim majčinog mlijeka. Dijete obično podvostruči svoju porođajnu težinu s 5 mjeseci. Ukupne energetske potrebe djeteta se povećavaju, pa hranjenje isključivo majčinim mlijekom više nije dostatno. Bez obzira je li dijete na majčinom mlijeku ili tvorničkom mliječnom pripravku, to je vrijeme kad se u prehranu dojenčeta uvodi o
ok nemliječne hrane. Početak dohrane ne ovisi samo o djetetovoj dobi, nego u velikoj mjeri i o njegovom psihomotornom sazrijevanju. Dakle, dijete mora doseći određeni stupanj<
>psihičkih i motornih sposobnosti kako bi moglo prihvatiti takvu hranu: mora čvrsto i uspravno držati glavu, reagirati na hranu i spontano otvarati usta kad mu se žličicom prinosi hrana i bez poteškoća je gutati. U toj dobi dijete također prepoznaje i razliku u okusu hrane, postupno je počinje žvakati, ali iskazuje i nezadovoljstvo prema hrani otklanjanjem glave ili neotvaranjem usta. Te sposobnosti djeca razvijaju upravo u tom razdoblju. Samu dohranu izvodimo postupno, s time da se dijete i dalje doji do kraja prve godine, a u nepovoljnim socijalnim prilikama za dijete podoje preporučamo i u drugoj godini. <
>U različitim krajevima svijeta najprije se uvode voćni o
oci, a u nekim se zemljama pak započinje s o
okom povrća. U nas se u principu najprije započinje s voćnim sokovima i nastavlja voćnim kašicama. Međutim, ako dijete ima nedovoljan prirast na težini, tada je bolje započeti s o
okom povrća, jer takav o
ok ima i veću kaloričnu gustoću nego voćni o
ok. Majka bi trebala dohranjivati dijete 1-2 puta dnevno nakon dojenja, kako bi izbjegla<
>zamjenjivanje majčina mlijeka i prestanak dojenja.<
>Nove namirnice valja uvoditi u dohranu jednu po jednu, u razmacima od 5 do 7 dana. Redoslijed uvođenja pojedinih namirnica u dohranu u najvećoj mjeri ovisi o mjesnoj ili obiteljskoj tradiciji. U nas se redom dodaju voćni sokovi, voćne kašice, juha ili variva od povrća te žitne kašice na mlijeku. Od voćnih sokova u početku valja izbjegavati one od agruma (limun, naranča) jer često izazivaju alergije.<
>Među prvim žitaricama daju se one koje ne sadržavaju gluten (riža, kukuruzno
ašno) i njihove prerađevine. Žitarice s glutenom (pšenica, raž, ječam i zob)i njihove prerađevine ne bi trebalo davati prije navršenog šestog mjeseca života. S uvođenjem nemliječnih životinjskih izvora bjelančevina kao što su meso, jetra, ribe i žumanjak, počinje se, u pravilu, poslije navršenog šestog mjeseca života. Treba birati kvalitetno, nemasno, mlado, bijelo pileće ili pureće meso, mladu teletinu, janjetinu ili kunića. Svinjetina, govedina i plava riba uvode se u prehranu nakon prve godine života. Žumanjak treba davati u početku samo tvrdo kuhan i u manjim količinama, ne prije navršenih šest mjeseci, dok se bjelanjak, također tvrdo kuhan, kao i namirnice u kojima je bjelanjak preporučuje uvesti iza 9 mjeseci života djeteta.<
>U dojenačke se kašice ne dodaje sol niti drugi začini, a valja ograničiti I količinu šećera. Preporuča se da se u dojenačke kašice stavi i malo Vašeg izdojenog mlijeka. Suvremena industrija dječje hrane nudi velik izbor pripravaka za prehranu dojenčadi koji sadržavaju razne kombinacije pojedinih namirnica. Sirovine od kojih su priređeni u pravilu su kvalitetne i kontroliranog podrijetla, bez konzervansa i drugih potencijalno štetnih tvari. Stoga se mogu preporučiti. Alternativa je priprema o
oka za dohranu od komercijalnih sirovina s tržnice<
>(voće, povrće, meso, riba, jaja) ili iz vlastitog domaćinstva. Koliko je to moguće treba izbjegavati povrće iz umjetno gnojenih povrtnjaka, iz neposredne blizine automobilskih prometnica, prskano voće, meso i jaja životinja koje su uzgajane uz pomoć hormona, antibiotika i na druge neprirodne načine. Obzirom na to da ni prirodna ni umjetna prehrana ne štiti dojenče od rahitisa, svako dijete u našem podneblju treba primati dodatnu količinu vitamina D u obliku prikladnog farmaceutskog preparata. Dodavanje vitamina D treba početi<
>tijekom prvog mjeseca života djeteta. Dojenčadi na prirodnoj prehrani treba od prvog mjeseca života do kraja prve godine davati 400-800 jedinica vitamina D3 na dan. Profilaksu rahitisa treba nastaviti i tijekom zimskih mjeseci druge I treće godine djetetova života, svakodnevno i u istim dozama. <
><
>Kako uvoditi pojedine namirnice <
>U prethodnom poglavlju dali smo osnovne preporuke u svezi nadohrane, a ovdje dajemo preporuke prema grupama namirnica. Voćni sokovi - obično se počinju davati s navršena četiri mjeseca života ako žena ne doji. Napominjem, ako majka ima dovoljno mlijeka i dijete napreduje tada se i te preporuke pomiču za mjesec do dva kasnije. Davanje sokova<
>započinje se u maloj količini i vrlo postupno. Počinje se s pola žličice, pa se količina pomalo povećava. Kako bi se prevenirala moguća rana alergija u djeteta i to u slučaju da netko u obitelji boluje od alergijskih bolesti, uvođenje agruma, jagoda i šumskog voća odgađa se za zadnje mjesece dojenačkog razdoblja, kao zadnja vrsta hrane. Voćna kašica - Počinje se davati kao zamjena jednom mliječnom o
oku od petog mjeseca djetetova života ukoliko majka ne doji. Za početak se obično priprema voćni o
ok od jabuka, banana,
eskve, kruške, zavisno od sezonske ponude. Ako se upotrijebi banana, dovoljno ju je zgnječiti u kašu i dati je djetetu, jer sadrži potrebne količine kalorične gustoće. Ako se daje jabuka ili kruška<
>potrebno je podići kaloričnu gustoću o
oka dodatkom rižinih pahuljica ili prerađevina od kukuruza (maidina, cornflakes). Kekse od pšeničnog
ašna dodajemo tek od 6 mjeseci starosti, jer na taj način odgađamo ranu manifestaciju glutenske enteropatije (celijakije), koja u našem podneblju nije rijetka. Kašica od povrća - u našim prilikama se daje poslije voćne kašice, dakle poslije 5. mjeseca, ali kao što smo rekli, može se dohranu započeti i kašicom<
>od povrća. Zamjenjuje se dakle još jedan o
ok mlijeka, ali sada s kašicom od povrća. Za početak se preporučuje lakše probavljivo povrće koje ne izaziva nadimanje (mrkva, blitva, špinat, pire od krumpira). Nakon kuhanja u obilju vode, i ne upotrebljavajući vodu u kojoj se povrće kuhalo, treba povećati kaloričnu gustoću biljnim uljem (kukuruzno, suncokretovo, sojino, i to 1 kavsku žlicu na 100 g o
oka). U takvu kašicu može se dodati i cerealije kao kod voćne kašice. Na tržištu se može naći i gotova hrana od voća i povrća za dojenčad.<
>I ovdje se valja držati osnovnog pravila da se pojedine vrste namirnica uvode postupno, obično jedna do dvije tjedno. Meso - Sve vrste mesa koje ne sadrže mnogo masnoća - puretina, piletina, janjetina, teletina, jetrica - počnite davati u trenutku kada je dijete<
>usvojilo o
ok povrća. Umjesto mesa može se davati i bijela riba, ali ako u neposrednoj obitelji netko boluje od alergijskih bolesti onda kasnije, poslije navršene godine dana. Pri kuhanju mesa ili ribe može se dodati rajčica, peršin, krumpir, kupus i na kraju sve to propasirati u obliku kašice od povrća, ili se može pripremiti juhica u koju se ukuha griz, sitna tjestenina ili rižolino. Jaja - sadrže vrlo jak alergeni materijal, pa se preporučuje da se žumanjak daje iza 6 mjeseci, a bjelanjak iza 9 mjeseci života djeteta. U djece s alergijskim bolestima jaja se daju kasnije, pa i poslije prve godine. <
> <i></i>

[djecakovamama]

Super je i stavila sam link i na trudnocu Zvonimir, 13.06.2001<i></i>

Majka bi trebala dohranjivati dijete 1-2 puta dnevno nakon dojenja, kako bi izbjegla<
>zamjenjivanje majčina mlijeka i prestanak dojenja.<
> <
><
>Evo ovo je jedina recenica u tekstu na koju bi ja uputila malu kritiku. Naime, kad se krene s dohranom, mislim da bi redoslijed trebao biti o
nut. Odnosno, prvo ide cvrsta hrana, pa se na kraju dijete podoji. Mislim da je i cilj da se mlijecni o
ok zamijeni cvrstim, a dijete da se nakon o
oka podoji ako jos izrazava zelju. Ispravite me ako grijesim. <i></i>

[Parazit]

ispravljam te, u krivu si <
><
>majcino mlijeko je zdravije i hranjivije, a cvrsta hrana je nadopuna i dijete ce je uzeti koliko mu treba. To ne znaci da nakon podoja dijete nece jesti cvrsto zato sto je dojilo <i></i>

Da, ali kao sto sam vec rekla, cvrsti o
oci bi postupno trebali zamjenjivati mlijecne, tako da mi se cini logicnije ici prvo kasica, pa onda mlijeko. A da neka djeca nece papati nakon dojenja, imam u kuci zivi primjer. Ona je sad usla u osmi mjesec, i njoj je kolicinski mlijeka jos uvijek dosta. Nakon sto doji, nece niti da cuje za zlicu. A dojenje je zasiti dovoljno da, najcesce iduca tri do cetiri sata ne zeli nista drugo. <i></i>

[Liv Tyler]

cure. podižem ovaj topic.
što se promjenilo, što je ostalo isto.
najbolje da procijenite same.

[Krumpirić]

ne razumijem pitanje,misliš, koje se stvari sada više ne promoviraju, il se drugačije promoviraju??

Kad govorimo o važnosti dojenja uvijek se naglašava kako je dojenje dobro za dijete, a premalo se ističe da je to dobrobit i za majku. To je važno istaći, jer u toj dijadi majka-dijete postoji veliki biološki reciprocitet: ono što dajemo to nam se indirektno i vraća. Radi se naravno o vrlo složenom odnosu, pogotovo na psiho-emocionalnom planu. Što se tiče prehrane ta dobrobit je vidljiva ne samo trenutačno, nego i dugoročno. Majka koja doji izlučuje oksitocin koji djeluje na vraćanje maternice u prijašnji oblik, pa je u tom slučaju manja vjerojatnost pojave tzv. atoničnog ("mlitavog") uterusa. Posljedica toga bit će i slabije krvarenje iz genitalnih organa nakon poroda, što dalje znači i manja mogućnost razvoja slabokrvnosti i infekcija. Također, u žena koje su dojile manja je učestalost karcinoma dojke i jajnika u kasnijoj dobi, a i rjeđe boluju od endometrioze, inače jedne od bolesti žena koje nisu rađale ili nisu dojile. O korisnosti dojenja važno je upoznati buduće majke već prije, a posebno za vrijeme trudnoće. Poznato je da se za vrijeme trudnoće formira ženin stav hoće li dojiti ili ne, a kasnije je to više pitanje uvjeta i odgovarajućih poticaja.

ovo su sve činjenice, tu dileme nema. Žao mi je što nije malo više objasnio i emocionalan aspekt lučenja oksitocina kod djeteta i majke.

Zahvaljujući trendu pozitivnih stavova o dojenju u rodilištima, skoro 95% djece se stavlja na prsa, a većina takve djece iz rodilišta izlazi na prirodnoj prehrani. <

ovo je laž stoposto. Možda iz Svetog Duha ili Varaždina, u većini drugih rodilišta jedva čekaju dat djetetu bočicu i kod nas VEĆINA djece ima jako loš početak. Možda dijete izadje na dojci, al samo zato jer je u prvim danima prolaktin tako visok, da žene nemaju nikakve sumnje u "imanje mlijeka"-ali izadje s lošim položajem, s isprobanim ADom, s nikakvim znanjem mame o dojenju...znači, možda doji onih 3 dana, ali je u većini slučajeva dojenje osuđeno na propast.

još jedan komentar-kravlje mlijeko se preporučuje odgoditi i do druge godine.


inače, sve ostalo u tekstu (i čitav tekst) je super..

[Liv Tyler]

slažem se s tobom Krumpirić i još da dodam da u Zd rodilištu rade na tome da se promovira dojenje od početka.

[Krumpirić]

slažem se s tobom Krumpirić i još da dodam da u Zd rodilištu rade na tome da se promovira dojenje od početka.

kako rade?
ja vjerujem da pomoći ima samo u kontaktu 1na1, sestre ili "edukatorice" s mamom
ove promocije "na papiru" nisu od nikakve koristi-to što netko pusti DVD i ženi kaže da doji bez dohrane, njoj u onom trenutku ne znači ništa
dojenje je ipak malo kompleksnije

[eli]

u većini rodilišta se promovira dojenje, ali i iščuđuje kad majka ima problema sa istim te se ne daje dovoljno informacija kako prevladati probleme. sve ostane na onom "mama, dojenje je najbolje za dijete, prirodno i svaka zdrava mama može uspješno dojiti, ne komplicirajte".

[Liv Tyler]

je, sestre na mamu 1 na 1. bar su meni takve sestre dopale oba puta.

[Krumpirić]

je, sestre na mamu 1 na 1. bar su meni takve sestre dopale oba puta.

eh, ja sam rodila u SD, sa mnom su u sobi bile 2 žene, jednoj je bilo treće dijete, dugo godina nakon prvo dvoje, dojila je i prve, ali "na sat"-pričala je sa sestrom zaduženom za dojenje o tome, sestra nije demantirala ni komentirala. Smatrala je da nije potrebno pomagati majci koja je dva puta dojila. Već u rodilištu je pokušavala napraviti veće pauze među dojenjima, iako je bila iznimno iznimno nježna i divna mama, nije mi se činilo da će dojenje u pravom smislu uspjeti na taj način.

Druga je žena rodila dijete (očito neplanirano, a nije bila ni oduševljena djetetom-a ko zna,možda je ju ulovila i PPD), nije htjela dijete dignuti, jer se bojala. Sestra je sjela kraj nje, rekla joj da ima super bradavice (te su sestre završile edukaciju ), pokazala položaj...dijete je urlalo, ona se bojala jer nije znala dal da da cicu il ne ,mislim i prije dolaska u rodilište je njeno dojenje bilo osuđeno na propast, al nitko nije pokušao to promijenit. Sestre su samo ulijetale i komentirale njene nesposobnosti. Ona je odmah odustala.

Jednu je noć čitavu jedno dijete plakalo. Grooooozno plakalo. Sestra jenama došla reći da plače jer mama ne da da mu one daju bocu

to su sestre koje su prošle edukaciju i rodilište prijatelj djece
sve je to u teoriji ii kad pridju ženi koja zna i nema problema super, al dalje od toga..

[Liv Tyler]

to su sestre koje su prošle edukaciju i rodilište prijatelj djece
sve je to u teoriji ili kad pridju ženi koja zna i nema problema super, al dalje od toga..

e ovo sam puno puta čula. ali i okolina koja nas okružuje kad dođemo doma jednako puno utječe na dojenje kod novopečenih mama.

[Krumpirić]

utječe puno toga na mame, ako pričam o mamama koje nemaju prave probleme s dojenjem, a ima i pravih problema i svakavih situacija, naravno
meni se najvećim problemom čini činjenica da većina mama nikad ne vidi dojenje dok ne rodi, dojenje se ne prenosi društveno, ko prije, žene rijetko doje pred drugima, dijete se "poistovjećuje" s bočicom i dudicom...nije "popularizirano". Ono-ne smatra se #defaultnim# da dojiš kad rodiš.

[Liv Tyler]

e to. naše bake su dojenje "prenosile usmenom predajom" da se tako izrazim; kako jedna tako sve, di god dođeš žene doje.
naše mame su postale mame u vrijeme kad je na tržište plasirana po prvi puta AD i one su to objeručke prihvatile da se "malo rasterete" od obaveza.
i onda nam one danas budu glavne savjetnice pri ruci.

i meni je žao što je u vrijeme kad sam rodila G niko iz moje bliže i dalje okoline nije dojio ili imao namjeru. mene su gledali ko da sam "prolupala u žarkoj želji za dojenjem". a nisam baš tako davno imala prvi porod.
a sada je nekako drugačije, stanje se mijenja na bolje koliko se meni čini. sve više žena se odlučuje za dojenje i pp.

[eli]

naše mame su postale mame u vrijeme kad je na tržište plasirana po prvi puta AD i one su to objeručke prihvatile da se "malo rasterete" od obaveza.

nije baš tako. moju mamu je zeznula praksa da se djetetu nakon podoja ponudi adaptirano po principu hoće-neće-ne mora, između podoja nudi čaj, a razmak između obroka mora biti tri sata. rijetka djeca kod takvog režima mogu ostati isključivo dojena.

[Liv Tyler]

moju mamu je zeznula praksa da se djetetu nakon podoja ponudi adaptirano po principu hoće-neće-ne mora, između podoja nudi čaj, a razmak između obroka mora biti tri sata.

na to sam mislila i to je taj režim AD.
mislim i danas će starija populacija to reći ali se mame puno više reeduciraju za isključivo dojenje na zahtjev i imaju puno volje.
vraćamo se korijenima.

[kalea]

dojenje se ne prenosi društveno, ko prije, žene rijetko doje pred drugima, dijete se "poistovjećuje" s bočicom i dudicom...nije "popularizirano". Ono-ne smatra se #defaultnim# da dojiš kad rodiš

Ma ne bih ja rekla da se dijete još uvijek poistovjećuje s bočicom i dudicom, barem kad gledam svoje frendice i poznanice - većina ih doji/dojila je i to im je bilo prirodno, ne kažem da su dojile 2 godine, ali 10,11,12mj jesu.

[Krumpirić]

to ti se samo čini, kalea, brojke kažu drugačije.

[nevenera]

od mojih prijateljica je uspješno dojila samo jedna, pod uspješno mislim do godine dana. većina ih je zapela negdje.
kad sam ja bila u bolnici dala sam svoj čvrsti stav da stvarno želim dojiti. sestre na odjelu neonatologije su bile prva liga. svaki podoj sa mnom, nateži namjesti, pokaži. zvale me na svaki kme.
kad smo bili prebačeni u rodilište isto su pomagale, ali samo par dana - kako tin nije dobivao na težini, onda su mi predloženi šeširići. i to je bilo to.

meni se moja majka debelo iščuđavala što ne dojim svaka 3h i što tin ne pije vodu. ona sama nije nikad dojila. imala je ravne bradavice- njene riječi

[anabama]

Krumpirić wrote:to su sestre koje su prošle edukaciju i rodilište prijatelj djece
sve je to u teoriji ili kad pridju ženi koja zna i nema problema super, al dalje od toga..

S ovim se nazalost slazem. .. meni se isto cini da se kod nas previse prakticira teorija a manje prakticni dio.
Posli mjesec rodilia sam u rodilistu "prijatelj djece" - znaci dijete "room in 24h" i promovira se dojenje.... Prvu vecer nakon poroda, nakon sto mi je dijete cijeli dan, po meni za prvi dan jako uspjesno sisalo, dosla sestra s bocicom AD i krenula prema mojoj uspavanoj bebi da ju nahrani
Ja jos cijela zbunjena od poroda upitam "Sto je to?" "Pa da vam dijete ne bude gladno!" Tek kad smo se ciemerica ( inace zeni 5.o dijete i svu djecu je uspjesno dojila) i ja usprotilive, sestra odustala s komentarom "Na vasu odgovornost!!"

I isto se podrazumijeva da svaka majka koja rodi ZNA dojiti i da svaka beba ZNA sisati. Ma meni to prestrasno ... umjesto da pomognu narocito neiskusnim mamama .....

[Liv Tyler]

dosla sestra s bocicom AD i krenula prema mojoj uspavanoj bebi da ju nahrani
Ja jos cijela zbunjena od poroda upitam "Sto je to?" "Pa da vam dijete ne bude gladno!" Tek kad smo se ciemerica ( inace zeni 5.o dijete i svu djecu je uspjesno dojila) i ja usprotilive, sestra odustala s komentarom "Na vasu odgovornost!!"

evo po ovome se kuži da su sestre te dotične bolnice tek krenule s ovim režimom rooming-ina i da još nisu sasvim sigurne u pouzdanost dojenja. u Zd je tako bilo prije 4g, a sada više ne. sada zapravo traže razlog zašto bi ponudili nekom Ad.
samo i to da se podrazumijeva znanje dojenja mi je bez veze jer se stvarno treba naučiti, obostrano.

[anabama]

rodila sam Jr 2002. u istoj bolnici i tada su pomagale, tada je vec bila "Prijatelj djece"
dakle imale su vremena usvojiti znanje

[Liv Tyler]

U Zd je to nekeko krenulo prije 4g i sada se stvarno vidi napredak. neznam što da ti kažem, vjrovatno je onda do njih.