Curke meni je dosta.
Evo usli smo u 24-ti mjesec i meni je polako prekipjelo....
Marta je oduvijek bila velika cico-manka i ja sam uvijek u tome uzivala, ali u zadnje vrijeme to vise nije to.
Gnjavi me, stalno skace po meni, cim me vidi samo cvili "Cicu, cicu...".
Po noci se svadimo, hoce natezat tu praznu cicu i po sat vremena nakon kaj si pocica...
A mene bole bradavice ko onih prvih par mjeseci - em sto cesto nateze, em sto je nekako gruba, em sto cica na prazno....
Kad odem na put i nema me par dana ona nista, sve je OK, ni ne pita za mene, vesela je, ali kad dodjem opet navali ko sivonja.
A kad je pitaju "Tko danas dolazi?" Ona veli: "Mama i dvije cike-mike."
Ja zapravo nikad nisam probala prestajati jer smo obje uzivale u dojenju i nije mi bilo naporno. Imali smo neke faze rjedjeg i cesceg dojenja, ali i u tim fazama rjedjeg dojenja nismo otisle korak dalje i prestale jer kad bih ja i pomislila da mi je dosta nekako sam izdrzala zbog nje. Pa kao ajde jos malo, jos malo... i eto nas skoro 2 godine.
A ja sad bih.
Znam da ce bit frke jer je ovo jednostrana odluka. Marta ce patiti. Protestirat, urlat....
Zato vas pitam - kako izgleda kad prestaju tako na silu?
Koliko to traje? Znate li da li je to u nekom smislu opasno?
Ovaj tjedan idem opet na put 3 dana i planiram kad se vratim - vise ne dat.... Mislim, to mi je onako mozebitni plan, a sad kaj bude ko to zna... Ak bu mi urlala i molila me necu sigurno moci izdrzati...
Kak ste vi koje ste morale prestat ili vam je jednostavno bilo dosta?
E da, probali smo ukinut nocna dojenja i to ide bez prolema - ali sao ako ja spavam u dnevnoj, a ona s tatom u krevetu. I ide, ali cim se ja vratim u krevet (jednom ca mjesec dana nisam spavala s muzem - mislim, u krevetu

), opet me nasnjofa i ajmo....
Zadnja izmjena:
Tajana5; 15 sij 2007, 12:59; ukupno mijenjano 1 put/a.